Aleksandar Durković
Konsultant
Trenutno najviši javni interes u Srbiji je konsolidovanje javnih finansija kako bi državna uprava, pokrajinske i lokalne samouprave obezbedile stabilne početne budžetske pozicije i bilanse neophodne za uspostavljanje održivog ekonomskog razvoja u okviru svojih nadležnosti. Važan element održive ekonomije i zelenog rasta svakako je efikasna proizvodnja dovoljnih količina energije na ekološki prihvatljiv način i njena racionalna upotreba u modernim tehničkim sistemima.
Jedna od značajnijih budžetskih stavki svakog nivoa državne uprave je bilansna nabavka energenata i energije potrebnih za kvalitetno grejanje javnih objekata i javno osvetljenje javnih površina. Zajedno sa troškovima održavanja i upravljanja tehničkim sistemima koji koriste ove energente kako bi pružali tražene (komunalne) usluge, budžeti različitih nivoa državne uprave mogu biti zauzeti i sa više od 10 odsto ukupnih aproprijacija.
Smanjenje troškova za nabavku energenata i energije i održavanje tehničkih sistema i upravljanje njima kao potrošačima energije, predstavlja stoga nedvosmislen javni interes koji se može postići isključivo investicijama u poboljšanje kvaliteta pružanja odgovarajuće javne usluge (ako ne računamo i podizanje svesti i promociju domaćinskog i profesionalnog odnosa prema poverenim obavezama, što ne zahteva skoro nikakva ulaganja).
U ovom slučaju, nove investicije mogu se generisati iz raspodele postojećih troškova bez potrebe za novim kreditnim zaduživanjem javnog sektora (Capex–neutralno finansiranje – bez kapitalnih ulaganja). Postojeći troškovi definisani su kroz odgovarajuće budžetske aproprijacije koje se planiraju na godišnjem nivou za troškove nabavke energenata ili energije, troškove održavanja i upravljanja tehničkim sistemima (koji bi trebalo da obuhvate i zanavljanje amortizovane tehničke opreme i uređaja nakon isteka njihovog ekonomski isplativog životnog veka) i administrativne troškove javne uprave (zarade i doprinose za zaposlene, uključujući tu i zaposlene u javnim preduzećima i raznim direkcijama u javnom sektoru zaduženim za pružanje javnih usluga).
Ako se ovako definisani neizbežni postojeći godišnji troškovi ekstrapoliraju na pretpostavljeni period pružanja javne usluge od 10 do 20 godina (što je ekonomski isplativi životni vek većine tehničkih sistema) i saberu, ukupan iznos troškova može predstavljati očekivanu potrebnu investiciju za finansiranje odgovarajućeg projekta, koji može biti interesantan nekom od potencijalnih kvalifikovanih privatnih partnera.
Troškovi javne strane mogu se transformisati u potencijalnu investiciju privatnog partnera raspodelom troškova, na način da javna strana investiciju privatnog partnera u odgovarajući projekat otplaćuje kroz ugovorene periodične naknade koje su maksimalno jednake, a najčešće manje od troškova koji bi bili planirani budžetom u pretpostavljenom ugovornom periodu (između 10 i 20 godina, na primer).
Ugovaranje ovakvog modela finansiranja omogućuje pravni okvir zaokružen Zakonom o javno-privatnom partnerstvu (JPP) i koncesijama, dok se izbor konkretnog finansijera–implementatora projekta sprovodi kroz proceduru propisanu Zakonom o javnim nabavkama u postupku izbora najpovoljnijeg (po modelu najniže ponuđene cene, na primer) kvalifikovanog privatnog partnera za pružanje odgovarajuće usluge od javnog interesa.
Ne bi trebalo zanemariti ni činjenicu da svako smanjenje troškova nabavke energenata i energije implicira njihovu manju potrošnju (energetske uštede), što za sobom posledično dovodi do proporcionalnog smanjenje emisija štetnih gasova i drugih produkata sagorevanja u okolinu.
Energetske uštede same po sebi nisu javni interes u smislu Zakona o JPP (kao što su to komunalne usluge snabdevanja toplotnom energijom ili javna rasveta). Međutim, Zakonom o efikasnom korišćenju energije uvedena je energetska usluga kao delatnost koju pružaju specijalizovane kompanije kroz odgovarajuće ESCO (energy service company) modele ugovaranja registrovane za tu vrstu posla. Istim zakonom javni sektor je obavezan da sprovodi aktivnosti koje dovode do smanjenja potrošnje energije, te može da ugovara u tom smislu energetske usluge sa kompanijama registrovanim za tu delatnost (dakle sa ESCO privrednim društvima). Takođe, ovim zakonom, u skladu sa odgovarajućim podzakonskim aktima (nedavno donesenim pravilnicima Ministarstva rudarstva i energetike kojima se propisuju modeli ugovora i metodologija za utvrđivanje postignutih energetskih ušteda u javnim zgradama i javnom osvetljenju), utvrđuje se ugovaranje energetskih ušteda kroz zakonski okvir Zakona o JPP i koncesijama.
Time je JPP i definitivno postalo jedini instrument za realizaciju ESCO projekata u Srbiji, koji se sprovode sa ciljem ugovaranje energetskih ušteda radi smanjenja operativnih troškova upotrebe tehničkih sistema.
Suštinski zadatak javno-privatnog partnerstva leži u oslobađanju zarobljenih budžetskih sredstava koja se godinama neracionalno planiraju.
Slikovito rečeno, potrebno je omogućiti da jedna velika jabuka troškova javnog sektora u domenu energetskih usluga, bude podeljena na dva jednako prihvatljiva dela: uštede u budžetu, koje će ostati na raspolaganju javnom partneru za druge prioritete, i profit, koji će motivisati privatnog partnera da preuzme rizike tog poduhvata.
Na koji način? Neka jedan partner predloži podelu, drugi neka bira polovinu koja mu više odgovara!
Izvor: balkangreenenergynews.com
Što je problem napuštenih životinja (pre svega, pasa, zbog njihove brojnosti) izraženiji to se više govori o odgovornom vlasništvu... i što se više govori o odgovornom vlasništvu to je problem napuštenih životinja izraženiji i stanje, nažalost, lošije, a neretko, i alarmantno.
Pojam „odgovornog vlasništva“ je „na velika vrata“ ušao u svakodnevnu upotrebu i, čini se da je vrlo „in“, ali bojim se da mnogim vlasnicima ljubimaca nije baš u potpunosti jasno šta se iza njega „krije“. Mnogi od njih nisu svesni da je njihova obaveza da promovišu etički ispravan, društveno poželjan i zakonit odnos vlasnika prema njihovim kućnim ljubimcima.
Uzimanje kućnih ljubimaca „jer deca vole“ ili umesto igračke i izbacivanje na ulicu ili u atar nakon par meseci, definitivno, nije ni etički ispravan, ni društveno poželjan, a, najmanje je zakonit odnos kućnim ljubimcima.
U Srbiji odgovorno vlasništvo dobija zapaženu ulogu, uglavnom, kroz medijske hajke protiv napuštenih ljubimaca i senzacionalističke naslove koji izveštavaju o ujedima agresivnih („krvoločnih“) pasa ili “čopora“, što često liči na otvoren poziv na istrebljenje i ubijanje napuštenih životinja.
A, u pitanju je veoma ozbiljna i znatno složenija tema koja zahteva mnogo ozbiljniji pristup.
Da li, uopšte, znamo šta je odgovorno vlasništvo?
Odgovorno vlasništvo obuhvata:
Poželjno je da odgovoran vlasnik ljubimca razume suštinu odgovornog vlasništva i da je se dosledno pridržava u svakom trenutku da bi on, njegov ljubimac i njihova okolina bili zdravi i bezbedni.
Kućni ljubimac i njegov opstanak potpuno zavise od „volje” vlasnika, a za uzvrat svojim „prisustvom“ ljubimac oplemenjuje vlasnikov život i čini ga srećnijim i ispunjenijim.
Zbog toga vlasnik ima moralnu i zakonsku obavezu da se stara o svom ljubimcu i zadovoljava sve njegove potrebe.
Koje su obaveze vlasnika?
Zakon obavezuje vlasnika da “obezbedi kućnom ljubimcu brigu, negu i smeštaj, u skladu sa vrstom, rasom, polom, starošću, kao i fizičkim i biološkim specifičnostima i potrebama u ponašanju i zdravstvenom stanju kućnog ljubimca”.
Zakon, takođe, obavezuje vlasnika da obezbedi da njegov ljubimac ne ugrožava ljude i životinje u svom okruženju.
Upravo zbog toga je propisano da se psi koji mogu predstavljati opasnost za okolinu (ljude i druge životinje) moraju držati na propisan način. Pre svega, ovo se odnosi na pse koji spadaju u tzv.“opasne rase” PRAVILNIK O NAČINU DRŽANJA PASA KOJI MOGU PREDSTAVLJATI OPASNOST ZA OKOLINU (da li ste znali da i to postoji?) je propisao da tzv. “opasne pse” mogu šetati samo punoletna lica, i to na povocu i „uz brnjicu“ (član 5). Nije dozvoljeno da vlasnik svog ljubimca ostavlja drugim licima na čuvanje, osim ukoliko to nije veterinar koji u tom trenutku mora da leči psa.
„Opasnog psa“ može držati samo lice koje je „punoletno i nije kažnjavano, protiv koga nije pokrenut kazneni postupak zbog kaznenih dela protiv života i tela, imovine, javnog reda i mira, kao i kaznenih dela zloupotrebe opojnih droga, ubijanja i zlostavljanja životinja, odnosno drugih dela iz oblasti dobrobiti životinja i drugih kaznenih dela koja u sebi sadrže elemente nasilja“ (član 11).
Kada je u pitanju šetnja ljubimca, vlasnik se obavezuje da ljubimca na javne površine izvodi samo u vreme i na način kako je to propisala lokalna samouprava (ukoliko je lokalna uprava to propisala!!!).
Kako biti odgovoran vlasnik?
Odgovoran vlasnik je:
Odgovoran vlasnik uči svoju decu da vole i poštuju sve životinje kao i da se da se prema ljubimcima odnose na odgovoran i human način.
Rekoh li već da odgovoran vlasnik ljubimca brine da on, njegov ljubimac i njihova okolina bili zdravi i bezbedni?
Kad konačno pomisliš da su Vlada Republike Srbije i njeni ministri potrošili ceo raspoloživi repertoar nepromišljenih, nelogičnih i, zašto ne reći, glupih poteza, „izmigolji“ odnekud neki, do tada neeksponiran ministar ili ministarka da te razuveri.
I da još jednom potvrdi da je ova Vlada vanserijski talentovana za pravljenje gluposti.
Poslednji, za sada, „biser“ je radna verzija nacrta „Izmena i dopuna zakona o dobrobiti životinja Republike Srbije” koja je „procurila” na internetu, a kojom bi se uveo pojam “karantin za igubljene i napuštene životinje” koji traje 15 dana, nakon čega se životinje mogu “ubiti na human način”.
Ovakva izmena Zakona je neprihvatljiva za građane, ali i za društvo koje se deklariše kao demokratsko, a nehumana za životinje. Na ovaj način se ne može rešiti problem napuštenih životinja, ali bi bio ubijen veliki broj zdravih životinja, što je nedopustivo.
Kako je „zajednica“ ljubitelja i prijatelja napuštenih životinja u Srbiji prilično velika i dobro povezana, posebno na internetu, pokrenuta je internet-peticija https://www.change.org/p/ministarstvo-poljoprivrede-i-za%C5%A1tite-%C5%BEivotine-sredine-republike-srbije-protiv-izmena-zakona-o-dobrobiti-%C5%BEivotinja-u-delu-o-napu%C5%A1tenim-%C5%BEivotinjama?just_created=true koju je u jednom danu potpisalo preko 4500 ljudi.
Istog dana, 26. marta, oglasilo se Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine svojim saopštenjem http://www.mpzzs.gov.rs/ministarstvo-radi-na-daljoj-harmonizaciji-zakona-o-dobrobiti-zivotinja/ u kome „saopštava“ da „Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine demantuje tvrdnje pojedinaca koje su prenete preko društvenih mreža i pojedinih medija, da će Nacrtom biti predviđena eutanazija pasa lutalica ukoliko se ne udome. Ministarstvo, u tom smislu, ne predviđa nikakve izmene postojećeg Zakona o dobrobiti životinja, što je jasno stavljeno do znanja organizacijama i društvima koja su se obraćala Ministarstvu i Upravi za veterinu.“
Lepo…
Ali, oni koji svakodnevno slušaju prazna obećanja u državi u kojima je članovima Vlade „lakše slagati, nego se vode napiti” znaju da iza ovog saopštenja može biti klasičan „spin“ koji ima za cilj da se obustavi medijska aktivnost i da se prekine ili uspori potpisivanje internet peticije.
I, izgleda, da su u tome uspeli…
U skladu s tim, 74 udruženja iz Srbije i 10 udruženja iz inostranstva su potpisala zahtev upućen Ministarstvu poljoprivrede i zaštite životne sredine, odnosno ministarki Snežani Bogosavljević Bošković kojim zahtevaju DA SE PRIMENI ZAKON, A NE DA SE MENJA https://www.facebook.com/ORPAK.Krusevac/posts/871587929546195.
Takođe insistiraju na daljem potpisivanju peticije koje je neophodno ponovo intenzivirati.
Peticiju je do sada potpisalo nešto preko 11 hiljada ljudi. Da li si i Ti među njima?
Vršac, “lepu varoš” su kroz njegovu dugu i plodnu istoriju proslavili kultura i tradicija, lepota i različitost prirode koja ga okružuje, zaslužni, poznati Vrščani i sve ono što čini smisao života u prijatnom okruženju. I vredni, blagi ljudi, dobre komšije spremne uvek da pomognu… Gde li to nestade?!
Nažalost poslednjih godina o Vršcu se mnogo češće nego ranije može čuti ili pročitati i mnogo toga što se ne uklapa u tradicionalno viđenje “lepe varoši”. Razlozi za to su najrazličitiji oblici ugrožavanja bezbednosti građana, remećenje javnog reda i mira, vandalizam i uništavanje gradskog inventara i mobilijara.
NAJČEŠĆI I VRLO OPASAN NAČIN UGROŽAVANJA BEZBEDNODNOSTI JE TROVANJE ULIČNIH PASA U SVIM DELOVIMA GRADA I U NEPOSREDNOJ BLIZINI DEČIJIH IGRALIŠTA I DRUGIH MESTA GDE BORAVE DECA.
Trovanje životinja je strogo zabranjeno i kažnjivo. Po Krivičnom zakonu Republike Srbije predstavlja više krivičnih dela :
Trovanjem uličnih pasa prekršene su i odredbe Zakona o dobrobiti životinja, član 7 - predviđena je kazna do 50.000 dinara, Zakona o hemikalijama - kazna do 50.000 dinara i Zakona o proizvodnji i prometu otrovnih supstanci , član 59, predviđena kazna do 5 godina zatvora.
Obaveza je svakog građanina da prijavi policiji svakog ko izvrši ovo krivično delo, po Zakonu o krivičnom postupku, član 253, stav 2, a u ovakvim slučajevima POLICIJA JE DUŽNA DA IZAĐE NA MESTO ZLOČINA I IZVRŠI UVIĐAJ i jedina je nadležna u ovakvim situacijama.
Radnici Zoohigijene NE SMEJU da uklone leš otrovanog psa dok policija ne izvrši uviđaj, jer je u pitanju krivično delo sa smrtnim posledicama.
Član 269. Krivičnog zakonika Republike Srbije glasi:
Ubijanje i zlostavljanje životinja
Ko kršeći propise ubije, povredi, muči ili na drugi način zlostavlja životinju, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine. Ako je usled dela iz stava 1. ovog člana došlo do ubijanja, mučenja ili povređivanja većeg broja životinja, ili je delo učinjeno u odnosu na životinju koja pripada posebno zaštićenim životinjskim vrstama, učinilac će se kazniti novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine. Ko iz koristoljublja organizuje, finansira ili je domaćin borbe između životinja iste ili različite vrste ili ko organizuje ili učestvuje u klađenju na ovakvim borbama, kazniće se zatvorom od tri meseca do tri godine i novčanom kaznom.
Iako je u martu 2014. godine zbog zlostavljanja i sakaćenja šteneta u Osnovnom sudu u Vršcu doneta i presuda na zatvorsku kaznu za ovo delo (što predstavlja svojevrstan presedan) to, očigledno, nije bilo dovoljno da se ubijanje uličnih pasa u Vršcu prekine.
Ipak, ohrabruje to što je uočljiv trend porasta broja prijavljenih slučajeva ubijanja i zlostavljanja životinja u Srbiji, ali verovatno zbog toga što se broj takvih slučajeva, nažalost, iz godine u godinu povećava (u skladu je sa opštim trendom porasta nasilja i nasilničkog ponašanja ne samo prema životinjama, već i prema ljudima). Ali treba imati u vidu činjenicu da je ovo krivično delo u naše krivično pravo uvedeno tek 2006. godine, nakon stupanja na snagu važećeg Krivičnog zakona Republike Srbije, a opštepoznato je da građani na nove “situacije“ne reaguju odmah.
I danas, nakon 8 godina postojanja ovog krivičnog dela, građani često ne umeju da prepoznaju zlostavljanje životinja, nisu sigurni da li treba da ga prijave, kome i na koji način to da učine… Zbog toga povećanje broja prijavljenih slučajeva ubijanja i zlostavljanja životinja treba tumačiti isključivokao rezultat podizanja svesti u našem društvu o tome da okrutnost prema životinjama predstavlja krivično delo. Za to su zaslužne, uglavnom, kampanje udruženja građana koja se bave zaštitom životinja i koja su godinama unazad činila (i čine) sve da svojim radom doprinesu tome da se što veći broj ovih slučajeva prijavi nadležnim organima, kako bi se počinioci otkrili i u skladu s zakonom kaznili. Građani se sve više edukuju o tom pitanju i ohrabruju da prijave slučajeve ubijanja i zlostavljanja životinja koje primete u svom okruženju, pa je, kao rezultat takvih višegodišnjih napora, došlo i do povećanja broja prijava za ovo krivično delo. Ali, nažalost, još uvek nedovoljno…
Kazne koje se izriču počiniocima za ovo krivično delo u našoj zemlji veoma blage, skoro simbolične, moglo bi se reći stimulativne za trovače i zlostavljače, zbog čega su trovanja, sakaćenja i brutalna ubijanja još uvek vrlo česta pojava. Uglavnom se izriču uslovne kazne (?!), povremeno poneka novčana kazna, a kazna zatvora je prava retkost i presedan. Nažalost, to je sasvim u skladu s toleratnom i blagom kaznenom politikom u Srbiji i to je, verovatno jedan od osnovnih razloga porasta svih vrsta nasilja, posebno prema životinjama. Jedan od osnovnih “razloga” je i “činjenica” da sudije nastoje da izbegnu izricanje kazne zatvora kad god je to moguće jer su “srpski zatvori prenatrpani”(?!), odnosno “postojeći kapaciteti su preopterećeni i ne mogu da prime više osuđenika”.
To nikako ne može biti opravdanje za neprimereno blago kažnjavanje počinilaca krivičnog dela ubijanja i zlostavljanja životinja.
Nažalost, prisutna je i nedovoljna osetljivost pravosudnih organa za ovakve slučajeve (“to je samo životinja”), nedostatak edukacije o pojmu, uzrocima, značaju i dalekosežnim posledicama zlostavljanja životinja i odsustvo sluha pravosudnih organa za sposobnost životinja da osete bol, patnju strah i stres, ali i za značaj koji dobrobit životinja ima u savremenom svetu.
Neretko su zlostavljači maloletnici i takvi slučajevi zlostavljanja životinja privlače veću pažnju javnosti i izazivaju negativnije reakcije građana jer je, po pravilu, reč o ekstremnoj okrutnosti, što je samo po sebi zabrinjavajuće.
Da li ćemo o ovom problemu početi da razmišljamo kada zbog netrpeljivosti prema uličnim psima trovač ubije nečije dete? Da li možete da isključite da će to da se desi?!
Da, može se isključiti… Samo ako se trovači, zajedno sa svojim psihičkim poremećajima, smeste “u ustanovu zatvorenog tipa”… Jer, ubica je ubica… Trovač baci otrov i ne razmišlja ko će da ga “pokupi”, njega to ne interesuje. DRAGI MOJI SUGRAĐANI, NAS MORA DA INTERESUJE, ZBOG NAŠE DECE, ZBOG NAS, PA, KONAČNO I ZBOG ULIČNIH PASA…
Tema projekta "Misli - delaj - utiči" je povećanje učešća javnosti u postupku odlučivanja o proceni uticaja na životnu sredinu.
Kakve su zakonske obaveze, a kakva je praksa? Koliko kapaciteta imaju lokalne samouprave za sprovođenje zakona? Koja je uloga civilnog društva? Zašto je učešće građana u odlučivanju važno?
Odgovore možete naći u dve TV emisije.
Srpski Zakon o vodama
1) utvrđuje da su vode „dobro od opšteg interesa“ i da su „u državnoj svojini“, kao i to da vode i vodno zemljište u javnoj svojini predstavljaju „javno vodno dobro“, koje je „neotuđivo“. Takođe je propisano da se nad javnim vodnim dobrom može steći „pravo korišćenja“ isključivo u skladu sa zakonom. Kroz desetogodišnji proces privatizacije i tranzicije u Srbiji na improvizovanim tenderima i javnim aukcijama režim je nemilice rasprodao fabrike vode bez utvrđenih kriterijuma i uslova koncesije.
Neke od poznatih stranih kompanija postale su vodeći proizvođači flaširane vode u Srbiji, a uz kupljenu fabriku stekli su pravo od 99 godina na eksploataciju prirodnih izvorišta vode. Stranci su do izvorišta vode dolazili i preko Beogradske berze kupovinom akcija punionica vode, što je slučaj prehrambene industrije „Kolinska“ iz Slovenije. Ova strana kompanija je 2002. godine prva stekla vlasništvo nad domaćom punionicom vode „Palanački kiseljak“ iz Smederevske Palanke tako što je otkupila kontrolni paket akcija na berzi.
Jedna od najznačajnih privatizacija fabrika vode u Srbiji odigrala se 2004. godine, kada je većinski paket akcija srpskog brenda „Knjaz Miloš“ iz Aranđelovca otkupila kompanija Danube Food Grupe. Inače, ova kompanija je registrovana na Britanskim Devičanskim Ostrvima i posluje u sastavu investicionog fonda „Salford“.
U februaru 2005. godine svetske kompanije Coca-Cola i Coca-Cola HBC kupile su po ceni od 21,5 miliona evra srpsku fabriku Vlasinka koja proizvodi mineralnu vodu Rosa. Za 26,5 miliona evra Beogradsku industriju piva, koja eksploatiše i flašira mineralnu vodu, kupili su u julu 2007. godine litvanska firma Alita i švedska firma United Nordic Baverages. U septembru 2008. godine za četiri miliona evra država je prodala preduzeće Nova Sloga iz Trstenika, koje proizvodi Mivelu, jednu od najkvalitetnijih domaćih voda. Kupac Mivele je beogradski Frikom, čiji je zapravo vlasnik Agrokor hrvatskog tajkuna Ivice Todorića.
Fabrika mineralne vode Heba iz Bujanovca prodata je u novembru 2008. godine, za 2,5 miliona evra preduzeću Nectar iz Bačke Palanke. U aprilu 2011. godine država je za 165 miliona dinara beogradskom preduzeću Invest-import international prodala fabriku mineralne vode Milan Toplica iz Prokuplja. Međutim, na prodajama svih ovih fabrika i izvorišta mineralne vode u Srbiji režim se neće zaustaviti dok ne rasproda sve što može.
Skupština Srbije usvojila je Zakon o efikasnom korišćenju energije koji treba da doprinese povećanoj sigurnosti snabdevanja energijom, smanjenju uvozne zavisnosti, povećanju konkurentnosti privrede i standardu građana.
Novina je da se uvodi naplata energije prema potrošnji, kao i uspostavljanje budžetskog fonda za energetsku efikasnost kojim će upravljati nadležno ministarstvo.
Novac iz Fonda dodeljivaće se na javnim konkursima, a uslov za investicione projekte biće energetski pregled, odnosno elaborat o energetskoj efikasnosti.
Primene odredbi o tom fondu počeće 1. januara 2014. godine.
Po zakonu, zahtevaće se ekodizajn, a energetska efikasnost biće uvedena kao kriterijum u javne nabavke.
Uvodi se i organizovano upravljanje energijom, energetski pregledi objekata, označavanje proizvoda koji značajno utiču na potrošnju energije, kao i minimalni zahtevi u pogledu energetske efikasnosti.
Lokalne samouprave sa više od 20.000 stanovnika moraće da donesu program unapređenja energetske efikasnosti u transportu od tri godine.
Za kršenje zakona predviđene su novčane kazne od 5.000 dinara do tri miliona dinara.
Izvor: zelenasrbija.rs
Klasifikacija otpada jeste postupak svrstavanja otpada na jednu ili više lista otpada koje su utvrđene posebnim propisom, a prema njegovom poreklu, sastavu i daljoj nameni.
Mobilno postrojenje za upravljanje otpadom jeste postrojenje za iskorišćenje ili tretman otpada na lokaciji na kojoj otpad nastaje, koje se zadržava u vremenski ograničenom roku na jednoj lokaciji i koje je takve konstrukcije da nije vezano za podlogu ili objekat i može se premeštati od lokacije do lokacije.
Posebni tokovi otpada jesu kretanja otpada (istrošenih baterija i akumulatora, otpadnog ulja, otpadnih guma, otpada od električnih i elektronskih proizvoda, otpadnih vozila i drugog otpada) od mesta nastajanja, preko sakupljanja, transporta i tretmana, do odlaganja na deponiju.
Postrojenje za upravljanje otpadom jeste stacionarna tehnička jedinica za skladištenje, tretman ili odlaganje otpada, koja zajedno sa građevinskim delom čini tehnološku celinu.
Proizvođač otpada jeste privredno društvo, preduzeće ili drugo pravno lice, odnosno preduzetnik, čijom aktivnošću nastaje otpad i/ili čijom aktivnošću prethodnog tretmana, mešanja ili drugim postupcima dolazi do promene sastava ili prirode otpada.
Transport otpada jeste prevoz otpada van postrojenja koji obuhvata utovar, prevoz (kao i pretovar) i istovar otpada.
Centar za sakupljanje jeste mesto određeno odlukom opštine, grada, odnosno grada Beograda (u daljem tekstu: jedinica lokalne samouprave), na koje građani donose uglavnom kabaste predmete, kao što su nameštaj i bela tehnika, baštenski otpad i materijal pogodan za reciklažu.
Ovde možete preuzeti direktive Evropske Unije.
Zakonska regulativa:
Priručnik o procedurama Evropske Komisije za ugovaranja energetskih aktivnosti možete pregledati i preuzeti ovde.
Pregled o EU fondovima možete pregledati i preuzeti ovde.
Specijalni dodatak o energetskoj potrošnji u zgradama možete pregledati i preuzeti ovde.
EU direktiva 2002/91/EC o energetskoj efikasnosti zgrada - dokument možete pregledati i preuzeti ovde.
EU direktiva 2004/8/EC o kogeneraciji - dokument možete pregledati i preuzeti ovde.
EU direktiva 2001/77/EC o obnovljivim izvorima energije - dokument možete pregledati i preuzeti ovde.
EU direktiva 2003/30/EC o bio-gorivu - - dokument možete pregledati i preuzeti ovde.
EU direktiva 2000/55/EC o flouroscentnom svetlu - dokument možete pregledati i preuzeti ovde.
EU direktiva 2003/66/EC o energetskom označavanju - dokument možete pregledati i preuzeti ovde.
Usaglašavanje domaćeg zakonodavstva sa trendovima energetske efikasnosti.
Zakoni i regulativa:
Zakon o energetici možete pregledati i preuzeti ovde.
Zakon o stranim ulaganjima možete pregledati i preuzeti ovde.
Zakon o koncesijama možete pregledati i preuzeti ovde.
Zakon o izmenama i dopunama zakona o porezu na dohodak građana možete pregledati i preuzeti ovde.
Zakon o carinskoj tarifi možete pregledati i preuzeti ovde.
Zakon o cenama možete pregledati i preuzeti ovde.
Zakon o izmenama zakona o garancijskom fondu možete pregledati i preuzeti ovde.
Zakon o javnim nabavkama možete pregledati i preuzeti ovde.
Zakon o lokalnoj samoupravi možete pregledati i preuzeti ovde.
Zakon o porezu na dodatu vrednost možete pregledati i preuzeti ovde.
Zakon o izmenama i dopunama zakona o porezima na imovinu možete pregledati i preuzeti ovde.
Zakon o zaštiti životne sredine možete pregledati i preuzeti ovde.