Prema propisima Evropske unije proizvodnja klasičnih sijalica u zemljama članicama prestala je septembra 2012. godine. Realno je da će se takve sijalice zadržati još neko vreme, ali će ih, zbog prestanka proizvodnje, na tržištu biti sve manje. Njihova alternativa su štedljive sijalice, gde spadaju kompaktno fluoroscentne ( KFS ili CFS ), kojima je osnovna mana postojanje žive, ali i LED sijalice koje su verovatno trajnije rešenje u skorijoj budućnost njihove masovne primene. Razlozi za ovakve zakonske i proizvodno tehničke mere su praktične prirode zbog kvaliteta svetla i daleko većeg koeficijenta korisnog dejstva kod pretvaranja električne energije u svetlosnu.
Često se kaže da je Tomas Edison, američki pronalazač, izumeo klasičnu sijalicu sa ugljenom niti, ali je manje poznato da je pre Edisona bilo 22 druga pronalazača sijalica sa žarnom niti. Edison, kao veliki praktičar i pobornik sistema jednosmerne struje, samo je uapredio tada već postojeći proizvod. Prvu komercijalnu električnu sijalicu sa metalnom žarnom niti, napravljenu od osmijuma, patentirao je austrijski pronalazač Karl Auer fon Velsbah ( Carl Auer von Welsbach ). Prva sijalica sa volframom pojavljuje se 1905. godine na tržištu u Mađarskoj kod kompanije Tungsram.
Imajući u vidu navedene nedostatke i neke loše osobine klasičnih i fluorescentnih sijalica, izgledno je da će svetleće diode ( LED ) postati izvor svetlosti budućnosti. Brojne su prednosti što je LED rasvetu učinilo tako privlačnom. Na prvom mestu je visoka efikasnost pretvaranja električne energije u svetlosnu, male dimenzije svetiljki, lako podešavanje boje i osvetljenja, duži radni vek i to bez naglog pregorevanja izvora svetla, odsustvo infracrvenog i ultraljubičastog opsega, otpornost na udarce i vibracije, trenutno postizanje pune snage kao i prisutne otpornosti na često uključivanje i isključivanje. Pored nabrojanih prednosti LED rasvete, tu su i neki nedostaci: pre svega još uvek visoka cena i neophodnost ugradnje ispravljača stabilisanog napona, neophodnost hlađenja, spektralna karakteristika svetla koje proizvode beli LED-ovi, kao i usmerenost svetlosnog zračenja, jer LED sijalica ne sija jednako na sve strane, već usmereno.
Zamena klasičnih sijalica, koje se više ne proizvode, može se isplatiti veoma brzo u svakom domaćinstvu. Umesto njih treba postaviti štedljive sijalice čija cena drastično pada, tako da se sada mogu naći i do 300 dinara po komadu. Njihova snaga se kreće od šest do 12 vati, što zamenjuje klasičnu sijalicu snage i do stotinu vati.
Ako se izvede jednostavna računica, prosečno domaćinstvo na osvetlenju može mesečno uštedeti od 500 do 600 dinara, a kada se tome doda vek trajanja sijalice ulaganje u njihovu zamenu se može isplatiti za godinu dana. Prednost je i što se grlo sijalice manje zagreva, a svetlost može biti bela, ili žućkasta što se može izabrati prilikom kupovine štedljivih sijalica. Mnoge trgovine daju garanciju u trajanju do tri godine, što predstavlja veću sigurnost u njihovom efikasnom korišćenju.
Prema propisima Evropske unije proizvodnja klasičnih sijalica u zemljama članicama prestala je septembra 2012. godine. Realno je da će se takve ( inkandescentne ) sijalice zadržati, ili kako odnedavno najavljuju, produžiti još neko vreme, ali će ih, zbog prestanka proizvodnje, ali ne i istraživačke želje za usavršavanjem, na tržištu biti sve manje. Njihova alternativa su štedljive sijalice, gde spadaju kompaktno fluoroscentne ( KFS ili CFS ), kojima je osnovna mana postojanje žive, ali i LED sijalice koje su verovatno trajnije rešenje u skorijoj budućnost njihove masovne i sve jeftinije primene. Razlozi za ovakve zakonske i proizvodno tehničke mere su praktične prirode zbog kvaliteta svetla i daleko većeg koeficijenta korisnog dejstva kod pretvaranja električne energije u svetlosnu.
Imajući u vidu uočene nedostatke i neke loše osobine klasičnih i fluorescentnih sijalica, izgledno je da će svetleće diode ( LED ) postati izvor svetlosti budućnosti. Brojne su prednosti što je LED rasvetu učinilo tako privlačnom. Na prvom mestu je visoka efikasnost pretvaranja električne energije u svetlosnu, male dimenzije svetiljki, lako podešavanje boje i osvetljenja, duži radni vek ( 25.000 radnih časova ) i to bez naglog pregorevanja izvora svetla, odsustvo infracrvenog i ultraljubičastog spektra zračenja, otpornost na udarce i vibracije, trenutno postizanje pune snage kao i prisutne otpornosti na često uključivanje i isključivanje.
Pored izrazitih prednosti LED rasvete, tu su i neki nedostaci: pre svega još uvek visoka cena i neophodnost ugradnje ispravljača stabilisanog napona, potreba hlađenja, spektralna karakteristika svetla koje proizvode beli LED-ovi, kao i usmerenost svetlosnog zračenja, jer LED sijalica ne sija jednako na sve strane, već usmereno.
Osim podele po boji, potrebno je upoznati se sa osobinama raznih oblika i modela LED sijalica. Grubo ih možemo podeliti na LED-ove u plastičnom kućištu, na minijaturne SMD i na LED-ove velike snage, kao što su reflektori, koji imaju metalnu površinu za termički kontakt sa hladnjakom. Ovi poslednji najzanimljiviji su za rasvetu velikog prostora. LED svetlo je klasifikovano po standardima različite snage: 1 W, 3 W, 10 W i 20 W, a postoje i snažniji, mada deklarisanu snagu i standarde treba shvatiti uslovno. Za svaku od njih navedena je maksimalna jačina struje koju mogu da podnesu. Recimo, za LED snage 1 W, bez obzira na boju svetla, maksimalna jačina struje je 350 mA, a za 3 W ona iznosi 700 mA.
LED rasveta ima višestruke kvalitete što se tiče zdravlja ljudi i životinja i zaštite okoline, jer se takva rasveta izrađuje po RoHS (Restriction of Hazardous Substance Directive) sistemu. LED rasveta u sebi ne sadrži olovo, živu, kadmijum, šestovalentni hrom, polibromirani bifrmil, odnosno supstance koje su štetne po naše zdravlje, a takođe i po okolinu.
Na kraju zaključimo, zamena klasičnih sijalica, koje se više ne proizvode, može se isplatiti veoma brzo u svakom domaćinstvu, ali i u poslovnom prostoru. Mesečna ušteda za prosečno domaćinstvo je od 500 do 800 dinara, a kada se tome doda duži vek trajanja LED svetla, ulaganje u njegovu nabavku realno se može isplatiti za godinu dana.
Dok potrošače godinama pozivaju (a sada i prisiljavaju) da klasične sijalice zamene štedljivim, berlinski stručnjaci, kao i mnogi drugi, upozoravaju da te sijalice trebaju biti uključene što kraće i što dalje od glave. Zašto? (Pogledajte obavezno na dnu teksta video)
Uz sve to, EU je donela direktivu zabrane proizvodnje sijalica s užarenim vlaknom te forsiraju da se na tržišta širom EU plasiraju isključivo ‘štedljive’ sijalice koje škode našem zdravlju. Koji su razlozi upornog insistiranja na ovim sijalicama uprkos svim apsurdima koje sa sobom donose? Postoji li nešto u pozadini ovih zbivanja?
Štedljive sijalice opasne po zdravlje
Objavljeno je u istraživanju Berlinske laboratorije da su „zelene“ sijalice, oko kojih se već duže vodi rasprava zbog, takođe, prisutnosti žive i, time, potencijalne opasnosti u slučaju razbijanja sijalice, postale i ozbiljno opasne po ljudsko zdravlje. Kako su zaključili nemački naučnici, upaljene štedljive sijalice emituju fenol, naftalen i stiren, štetne, otrovne, odnosno kancerogene spojeve koji u slučaju dugotrajnije izloženosti, mogu biti i fatalni. Fenol iz sijalica u organizam dospeva udisanjem, a njegova veća koncentracija može iritirati sluznicu i izazvati probleme sa srcem i disajnim putevima.
Haifa Univerzitet u Izraelu već je odavno objavio istraživanje prema kojem štedljive sijalice mogu rezultovati porastom raka dojke kod žena, budući da, za razliku od klasičnog žutog osvetljenja kojeg daju stare sijalice, imitiraju belo dnevno svetlo, ometajući proizvodnju hormona melatonina u organizmu. Druge su ustanove, takođe, upozoravale na mogućnost da štedljive sijalice podstaknu i razvoj migrene, dok dermatolozi upozoravaju na porast kožnih problema.
Pogledajte video u prilogu a ostatak teksta pročitajte ovde: dnevne.rs
Izvor i foto: dnevne.rs
U EU koriste se isključivo takozvane štedljive sijalice. Očekuju se uštede električne energije jednake potrošnji Rumunije na godišnjem nivou. Sijalice sa vlaknom od volframa povučene iz prodaje u svim zemljama EU.
Sijalice sa vlaknom od volframa, nastale krajem 19. veka, povučene su iz prodaje u svim zemljama Evropske unije. Njih će zameniti takozvane štedljive sijalice, koje su pet puta efikasnije i troše od 60 do 80 odsto manje struje.
Računa se da će godišnja ušteda po tom osnovu u EU biti jednaka potrošnji struje Rumunije.
Zbog veoma niskog koeficijenta korisnog dejstva dosadašnjih sijalica, koji praktično iznosi svega pet do 10 odsto upotrebljene energije koja se pretvara u svetlost, a ostalo ide na toplotu, EU je 2008. godine donela zakon o postepenom povlačenju iz prodaje.
Francuska je 2009. godine zabranila upotrebu sijalica od 100 vati, 2010. godine od 60 vati. Zatim 2011. godine od 40, a od danas neće biti ni sijalica od 25 vati.
Klasična sijalica, koju je izumeo engleski naučnik Džozef Vilson Svon, a unapredio Tomas Edison krajem 19. veka, biće zamenjene fluorescentnim, halogenim i LED sijalicima.
Ubuduće će u domaćinstvima EU, ali i u sistemima javne rasvete biti korišćene savremene štedljive sijalice, kao evolutivni naslednici fluorescentnih cevnih sijalica, pronađenih još tridesetih godina dvadesetog veka.
Jedna fluo-cev proizvodi dovoljno jaku svetlost uz manju potrošnju struje, ali je zbog njene "neprirodne" svetlosti, treperenja i velikih dimenzija njena upotreba svedena na minimum.
Savremene, štedljive sijalice, iako rade po istom principu, su znatno unapređene. Sastavljene su od posebno oblikovane, minijaturne, fluo-cevi i posebne elektronike, a veličina joj je ista kao kod običnih sijalica sa užarenim vlaknom.
Štedljiva sijalica proizvodi jaku i mirnu svetlost, čiji spektar odgovara ljudskom oku i troši u proseku i do 80 odsto manje električne energije.
Štedljiva sijalica od 20W emituje istu količinu svetlosti, kao i Edisonova sijalica od 100 vati, i njen eksploatacioni vek je od osam do 12 puta duži.
Izvor: rts.rs
Priredio: Nikolić Stefan
Potpuno neverovatno otkriće, može da dovede do novih načina za pravljenje struje
Štedljive sijalice su prvo reklamirali, govorili nam da ćemo zaštiti ovu našu jadnu planeticu a mi uštedeti parice za struju. Onda su nas upozoravali da su opasne, ako se razbiju. A sada je NASA došla do još luđih zaključaka o njima.
Vrlo je verovatno da se u štedljivim sijalicama događaju bezopasne niskoenergetske nuklearne reakcije, zaključili su NASA-ini istraživači.
Oni su, naime, u odbačenim sijalicama pronašli jedinstvenu kombinaciju izotopa žive koja se obično dobija u laboratoriji.
"Živa zarobljena u iskorišćenoj sijalici pokazuje neuobičajeno veliku podelu tog elementa na različite izotope. Taj je uzorak potpuno različit od onoga koji smo posmatrali u ranijim istraživanjima, osim ako ne govorimo o namernom obogaćivanju izotopa", navodi za Forbes Lewis Larsen.
Podaci o tim živinim izotopima ukazuju da bi se te nuklearne reakcije mogle dešavati na ekstremno niskom nivou u milionima porodica za vreme normalnog rada štedljive sijalice. Ali nemojte paničiti.
"Odvedemo li ovo istraživanje korak dalje, mogli bi pronaći istinski zelenu i sigurnu nuklearnu energiju", kaže Larsen.
Već dugo se pokušava da se nuklearna energija izvuče iz materijala koji nisu tako pogubni za ljude i okolinu poput urana i plutonijuma, koji emituju radijaciju. Zato se okrenulo istraživanju niskoenergetskih nuklearnih reakcija nikla, vodonika i bakra.
Eto, možda će sijalice biti revolucija!
Izvor: Domino magazin
Koju da kupite ili kako da vam dnevna soba ne izgleda kao operaciona sala?
Štedljive sijalice su stvarno sjajna stvar! Ne samo što zaista troše mnogo manje energije, već i traju godinama, a to će se itekako odraziti na vaš budžet! A pošto im je i cena prilično pala i mogu da se kupe već i za oko 200 dinara po komadu, krajnje je vreme da ih nabavite!
Ali nije sve tako jednostavno kao sa starim, običnim sijalicama sa vlaknom! Zato vam objašnjavamo sve što bi trebalo da znate!
Temperatura boje
Jedno od najčešćih pitanja vezano za štedljive sijalice je pitanje temperature boje. Odnosno može da se dogodi da je kupite i umesto tople i nežne boje koju je davala vaša stara sijalica dobijete onu užasnu plavu koja podseća na stare kancelarije ili operacione sale.
Da biste to sprečili potrebno je da potražite oznaku temperature boje koja se nalazi na svakoj sijalici. Oznaka koju tražite podrzumeva cifru i slovo K od Kelvin, poput 2700K.
Ona označava temperaturu i u rasponu je od 6500K do 2700K. Što je cifra veća, to će svetlo biti sterilnije i podsećaće na stare kancelarije ili operacionu salu. Zato ako tražite toplo svetlo na koje ste navikli uvek kupite sijalice sa manjim brojem K, recimo 2700K koja nosi i oznaku "soft white".
Potrošnja
Samo pogledajte koliko wati troši vaša štedljiva sijalica. Recimo 8 wati, a tu je često i podatak da će ona raditi kao stara sijalica od recimo 40 wati. Ipak, potrošnja je manja cifra.
Lumeni
Količina svetla se označava i Lumenima, pa možete i da uporedite ove vrednosti ako vam je potrebno jače svetlo.
Rok trajanja
Većina štedljivih sijalica radi između 6,000 i 15,000 sati ali svakako uporedite ove vrednosti pre kupovine. Važno je i da proverite koliko uključivanja je predviđeno, a tu očekujte cifre od 5.000 i više!
Eto, sada je malo jasnije!
Izvor: Domino magazin
Zgrada Empire State Building je jedan od simbola grada New York-a, a nekada je bila i najviša zgrada na svetu. Uskoro će ponovo postati prva, ali ne po visini već po uštedi električne energije, kao najzelenija zgrada na svetu.
Projekat košta 20 miliona dolara i trajaće do 2013. godine, a potrošnja energije biće smanjena za 38 odsto, odnosno za četiri miliona i 400 hiljada dolara. Zgrada će biti potpuno opremljena novom tehnologijom a biće zamenjeno i svih 6500 prozora specijalnim oknima koja smanjuju toplotu leti, dok je zimi zadržavaju. "Sačuvaćemo sve koristi koje prozori pružaju, a smanjiti neke od negativnih uticaja. Postavićemo trostruke prozore koji imaju koeficijent izolacije gotovo identičan zidovima", rekao je direktor projekta Paul Rode. Predviđena je instalacija i štedljivih sijalica i kompletna kontrola svih sistema u zgradi.
Izvor: Domino magazin
Najštedljivija sijalica je ugašena sijalica, hteli, ili ne, mudra je misao svakog praktičara koji sebi i drugima želi obezbediti optimalne dnevne i noćne uslove rada i života. Često se zapitamo koje su sijalice bolje, da li klasične sa grejnim vlaknom, ili neka štedljiva, kojih na tržištu ima po nekoliko vrsta i namena.
Interesantno je da postoji plan povlačenja inkandescentnih ( klasičnih ) sijalica sa tržišta EU prema sledećoj dinamici:
Kao bazične činjenice za ovakve mere navode se: klimatske promene su evidentne, sma- njenje globalne emisije CO2, fluorescentni izvori svetlosti su efikasniji od inkandescentnih, političari trgovci i proizvođači stvaraju dogmu o kompakt fluorescentnim sijalicama (u daljem tekstu KFS) kao odličnoj alternativi klasičnim sijalicama, javnost nije dovoljno upoznata sa svim aspektima upotrebe KFS, odnosno ukupnim aspektom energetskih, ekoloških i zdravstvenih bilansa njihovog korišćenja.
Za proizvodnju KFS potrebno je od 6 do 40 puta više energije u odnosu na klasične sijalice. Od materijala je potrebno: staklo, lim, bakar, kalaj, živa, olovo, antimon, barijum, arsen, itrijum, jedinjenja fosfora, cink-berilijum silikat, kadmijum-bromid, jedinjenja vanadijuma, torijum i plastika. Kod proizvodnje klasičnih sijalica potrebni su samo: staklo, lim kalaj, bakar i volfram. Svi sastojci su potpuno netoksični i jednostavno se recekliraju.
Kompaktna fluo sijalica snage 11 W ekvivalentna je klasičnoj sijalici snage 60 W. Razlika u svetlosnom fluksu „ekvivalentnih“ sijalica je 15-20 %. Takve sijalice nisu pogodne za korišćenje u svetiljkama sa lošom ventilacijom (zatvorenim plafonjerama i zidnim svetiljkama, ugradnim i poluotvorenim svetiljkama) zbog osetljivosti integrisane eleketronike na visoke temperature. Može se računati da 50 % svetiljki u domaćinstvima nije prikladno na KFS, te zabrana klasičnih sijalica iziskuje dodatne troškove kupovine novih svetiljki.
KFS dostižu maksimalni svetlosni fluks od 30 do 60 s nakon paljenja, što može biti iritirajuće pri kratkim boravcima u prostoriji. Za razliku od KFS, klasične sijalice su standardnih oblika i veličina. Standardne KFS ne mogu se koristiti sa postojećim dimerima za inkandescentne sijalice, kao ni sa elektronskim prekidačima. Dimabilne KFS su izuzetno skupe. Temperatura boje svetlosti KFS se ne snižava pri dimovanju ( slabost u poređenju sa klasičnim sijalicama ). Kvalitet svetlosti klasičnih sijalica superioran je u odnosu na sve ostale izvore svetlosti. Razlog tome leži u kontinualnom spektru, koji svetlost inkandescentnih izvora čini najpribližnijoj Sunčevoj svetlosti na koje je ljudsko oko adaptirano tokom miliona godina evolucije.
Postoje velike razlike u deklarisanom veku trajanja klasičnih sijalica i KFS, gde je prednost kod ovih drugih, mada se i tu uzimaju idealni uslovi korišćenja. Interesantno je da kod jednih i drugih vek trajanja skraćuje često paljenje i gašenje. Prosečan vek trajanja KFS je od 2-3 hiljade časova, a kod klasičnih sijalica znatno kraći. Troškovi reciklaže jedne KFS kreću se od 0,3 do 1,00 eura, što nije ekonomski isplativo i vrši se samo u svrhu bezbednog odlaganja žive. U Srbiji, kao i u većini zemalja sveta, ne vrši se reciklaža KFS, te živa iz sijalica završava na deponijama smeća, a na kraju u podzemnim vodama, rečnim tokovima i u lancu ishrane. Ovo može imati nesagledive posledice u slučaju masovnijeg korišćenja KFS. Pretpostavke za uspešnu reciklažu su disciplionovani konzumenti.
Među štedljive izvore energije spadaju i LED sijalice ( o kojima ovde nije bilo reči), koje će najverovatnije postepeno zameniti KFS i klasične sijalice sa grejnim vlaknom. One su još uvek skupe, ali daju kvalitetno svetlo i manje su opasne po okolinu po pitanju proizvodnje, upotrebe i reciklaže.
Na kraju recimo šta treba preduzeti kada se KFS razbije u stanu: otvoriti prozor i napustiti prostoriju, provetravati oko 15 minuta. Sakupiti pažljivo staklene ostatke sijalice bez direktnog dodira sa kožom, lepljivom trakom sakupiti sitne ostatke stakla, a pod obrisati mokrom krpom. Sve predmete, kojima smo čistili prostoriju, treba odložiti u plastičnu kesu i dobro je zatvoriti. Odeću, ili posteljinu na koju su pali delovi sijalice ne treba više upotrebljavati, već ih treba baciti. Za razliku od KFS, kod razbijanja klasične sijalice treba pažljivo pokupiti komadiće stakla, spakovati u plastičnu kesu i odložiti u kontejner. Kod razbijene klasične sijalice nema nikakvih štetnih isparenja.
Zaključimo: upotreba kompakt-flurescentnih sijalica (KFS) za radne i spavaće sobe nije preporučljiva, ali je preporučljiva za stepeništa, hodnike, pomoćne prostorije i dežurna svetla. Njihova masovnija upotreba zahteva sve propisane mere reciklaže u cilju zaštite života i zdravlja čoveka.
IZVORI INFORMACIJA: Nebojša Radivojević, Savetovanje „Osvetljenje 2009.“ i Web strana. www.savethebulb.org
Elektrodistribucija Pančevo od danas do 30. aprila će poklanjati štedljive sijalice redovnim platišama. Pravo na štedljivu sijalicu imaće građani koji plate sva dugovanja i tekuću potrošnju struje, a na uvid donesu martovski račun i ličnu kartu. Planirano je da se u Pančevu podeli 2.500 štedljivih sijalica.
Izvor: Blic
Kao svetleći mozgovi koji će vas oduševiti, baš kao i vaše goste zombije.
Mozgovi kao ilustracija su totalni hit ove godine. Sada nam od dizajnerskog dua Igor i Soloyov stiže ova štedljiva sijalica. Umesto dosadnih oblika kakve možete da nađete u svakoj prodavnici, ovaj mozgoliki izgled sijalice je tako zabavan. Bilo bi baš dobro da neko napravi ovako nešto, pošto bi svi zombi hipsteri celu gajbu opremili samo njima.
Izvor: Domino magazin