Vikendice, koje se nalaze u blizini asfaltnog puta ka Mesiću, nikle su kao pečurke sa zanimljivim stilovima i ukusima gradnje koja zavisi od materijalnih mogućnosti, mašte, znanja i iskustva ljudi kojima vikendica služi za aktivan odmor. Prilikom posete tom vikend naselju primećujemo da je električna struja dovedena samo do dela trase, kao da je to neko namerno hteo, pošto vikendaši jednostavno nemaju dovoljno sredstava da podnesu troškove za niskonaponsku mrežu. Jedan od njih, Milorad Vučetić, kako reče, čekao je pune 33 godine, dočekao i penziju, a od obećanja za struju nije bilo ništa. Pored vlastitog ulaganja, očekivali su neku pomoć od strane lokalne zajednice koja je u njihovom slučaju izostala. Ovaj vredni penzioner je, posle svega odlučio da, na inicijativu mlađeg sina, preko odabranog izvođača radova uradi vlastiti solarni sistem na krovu njegove vikendice.
Odlučio se za postavljanje šest panela pomoću kojih Sunčevu energiju pretvara u električnu struju. Paneli, pojedinačne snage preko 100 W, postavljeni su na krov vikendice i odgovarajućim kablovima povezani na sistem od četiri akumulatora kapaciteta po 100 Ah koji se pune dok ima svetlosti. Pored akumulatora, koji su zbog niskih temperatura tokom zime smešteni u podrumsku prostoriju, ovaj vredni penzioner nabavio je regulator napona i inverter (1.500 W ) kojim se jednosmerna struja iz akumulatorskih baterija pretvara u naizmenični napon standardnih 230 V, 50 Hz. Ukupna investicija, pre tri godine, iznosila je oko 2.200 eura, što je priličan izdatak za penzionerski džep, ali tu je bila pomoć užih članova porodice. Pored svetla u svim prostorijama vikendice, sistemom se napaja i spoljašnje osvetljenje, daje odgovarajući napon za TV, frižider, radio prijemnik i za vodenu pumpu na fontani ispred vikendice. Da se domaćin razume u ovaj sistem električne struje primećujemo i po štedljivim sijalicama na svim mestima, te po urednom održavanju instalacije koja se, prema njegovim rečima, do sada nije kvarila. Takođe nam pokazuje urednu dokumentaciju ovog projekta.
Na kraju nam, od milja zvani Miša, priznaje da se nije pokajao što je uložio tolika sredstva u ovaj sistem za dobijanje električne struje, te da bi bilo dobro da se država više zainteresuje u smislu podrške za ovakve projekte. Ljudi, njegove komšije, takođe su zainteresovani, slušaju i gledaju kako to izgleda u naprednim zemljama gde nije izostala odgovarajuća pomoć. Planira da postavi još panela koji će se podešavati prema položaju Sunca, te da poveća kapacitet akumulatora kako bi mogao proširiti primenu i na neke druge potrošače. Ozbiljno razmišlja o sistemu grejanja vode pomoću Sunca, što je delimično rešio za letnji period, postavljanjem jednog crno ofarbanog bureta. Priznaje da u ovom sređenom kutku nalazi svoj mir, aktivno odmara daleko od gradske buke i zagađenja životne sredine.
U jednom mom ranijem članku ( 16.09.2014. ) pisao sam opširno o prenosnom stereo-pojačalu snage 2 x 40 W koji je, kao opis korisne konstrukcije, naišao na izvanrednu pažnju sa 4.777 posetilaca našeg sajta. Povod za taj opis konstrukcije bilo je druženje u vinogradima izbištanskog kraja i potreba da se ponekad pusti muzika sa kartice mobilnog telefona. Da bi se to uradilo, pošto u vinogradima nema struje, rešenje sam našao sa akumulatorom koji je obezbeđivao neprekidan rad od nekoliko časova. Pitaćete se zašto se ponovo vraćam ovoj temi. Napominjem, za svaku gradnju imam valjan razlog!
Prilikom ovogodišnjeg prvog februarskog izlaska u vinograde, kada se okupilo staro društvo, umalo da propadne ugođaj, jer je društvo uz kuvanu rakiju i nekoliko partija tablića tražilo nešto od muzike. Kod sebe sam imao samo mobilni telefon sa dosta muzike na rezervnoj kartici, a zbog glomaznosti ranije pomenutog pojačala rešio sam da ga ne nosim, tako da nisam imao čime da pojačam muziku, pa sam telefon stavljao u čašu, pa onda u kutiju, usput razmišljajući kako smisliti pojačalce koje se može poneti u torbici, a da zadovolji kvalitetom reprodukcije.
Odabrao sam najmanju snagu pojačala od 5W i napajanje pomoću četiri kvalitetne Acu baterije koje se mogu puniti preko 1.000 puta. Pošto baterije takvog tipa zahtevaju precizan režim punjenja, kao punjač sam upotrebio adapter od jednog mobilnog telefona kojim se baterija napuni za relativno kratko vreme.
U integrisanom kolu pojačala ( TBA 800 ), od kojeg je sagrađen ovaj zanimljivi pojačavač, sakupljene su sve komponente za kvalitetan zvuk. To su desetine tranzistora i dioda, te isto toliko otpornika. Sve to se nalazi na jednom kristalu silicijuma na pločici koja je sa svojim izvodima smeštena u posebno malo plastično kućište sa dvanaest izvoda i sa bakarnim limom za hlađenje.
Pošto je plastična kutija malih dimenzija za smeštanje dva zvučnika, zbog stereo izlaza telefona, upotrebio sam stari trik lažne stereofonije stapanjem dva kanala u jedan sa širim spektrom frekvencije, čime se gotovo ništa ne gubi na kvalitetu stereo zvuka, a dobija se dosta na prostoru za ugradnju ostalih zanimljivih dodataka, pre svega korisne led signalizacije. To su signalna dioda punjenja Acu baterije, duo-led dioda kontrole stanja napunjenosti baterije sa bojom crveno-zeleno i signalna dioda rada uređaja. Odabrane su led diode sa malom strujom potrošnje kako bi se sporije praznila baterija, a time dobilo na dužem vremenu reprodukcije. Sve je smešteno u plastičnu kutiju sa dobrim rasporedom komponenti bez šumova i sa dobrom bojom tona.
Posle svake zanimljive konstrukcije, obično se pitam o nameni i isplativosti gradnje uređaja. Veoma je praktičan za izlet, vinograd, vikendicu i, zajedno sa mobilnim telefonom, zamenjuje tranzistorski prijemnik, CD ( DVD ) plejer sa dovoljnim kapacitetom baterije za rad od nekoliko časova. Spada u racionalne potrošače energije, jer sa odabranom snagom ima malu potrošnju struje iz Acu baterije koja se može brzo puniti, čime izbegavamo kupovinu skupih alkalnih baterija. Najmanji izdatak za ovu gradnju je pojačalo koje sam, verovali, ili ne, zamenio tonskim modulom iz rashodovanog EI televizora. Ova varijanta zahteva poznavanje svih ulaza i izlaza na pločici modula koja je, kao potpuno ispravna, korisno upotrebljena. Kod ove gradnje imao sam nadogradnju nekih dodatnih funkcija uređaja u odnosu na navedeni komplet ( namerno smanjena snaga izlaza sa 5W na 2W, automatska kontrola napona baterije i njenog punjenja, odnosno pražnjenja do kritične granice ), što se vidi na priloženim slikama. Ostali delovi za gradnju nabavljeni su iz rezervnih delova moje hobi-radionice.
Duboko u šumama Severnog Vermonta u Americi, Derik Didriksen, jedan od najpoznatijih graditelja malih kuća, napravio je lepu i energetski nezavisnu vikendicu sa skromnim budžetom od samo 250 evra. Kao rezultat bujne mašte u kombinaciji sa Didriksenovim spretnim prstima, nastala je vikendica za čiju gradnju su korišćeni samo reciklirani i materijali koje je on pronašao na otpadu.
Vikendica je dizajnirana kao šumsko utočište za odmor od urbanog načina života. Ona nije povezana na elektrodistributivnu mrežu, pa ne troši električnu energiju. Kada padne noć, nekoliko fenjera i sveća obezbeđuju svetlost za čitanje knjige. Derik Didriksen je veoma posvećen pokretu gradnje malih kuća i mnoge je inspirisao da smanje životni prostor i mesečne troškove.
Izvor: Eko kuće