Svetski dan planete Zemlje obeležava se 22. aprila od 1970. godine. Možda je paradoksalno što umesto da slavimo rođendan i mogućnost boljeg života na Zemlji, ovaj dan iz godine u godinu služi da upozori na mnogobrojne ekološke probleme za koje su odgovorne lokalne zajednice, ali i građani ukoliko nema njihove akcije za promenu postojećeg stanja.
Pitamo se, šta je prethodilo uspostavljanju ovog značajnog datuma? Pre svega, potrebno je vratiti se u period posle Drugog svetskog rata i na društvene promene koje su se tada odigrale. Građani Zapadne i Severne Evrope, ali i u Sjedinjenim Američkim Državama, sve više su se zanimali za društvene probleme koji nisu predstavljali do tada standardne teme kada je u pitanju prepoznatljivi građanski aktivizam. Među brojnim novonastalim pokretima ekološki pokret se ponajviše isticao, te mnogi smatraju da on zapravo predstavlja paradigmu novim društvenim pokretima.
Planeta Zemlja je sve više ugrožena zbog industrijskog otpada, isparenja štetnih gasova, smanjenja debljine ozonskog omotača, zagađenja reka, jezera i priobalnih područja koja su blizu urbanih naselja. Problem koji se zapostavlja, ili mu se uopšte ne pridaje potrebna pažnja su nevidljiva štetna energetska zračenja koja su sve prisutnija. Na zagađenje atmosfere danas itekako utiču ratna dejstva koja su sve izraženija zbog borbe za teritoriju, energente i druge prirodne resurse, jer savremeni način ratovanja i nadmetanja velikih sila podrazumeva upotrebu manje poznatih oružja koja imaju sofisticirano i razorno dejstvo. Upotreba hemijskog i biološkog oružja bilo kojih razmera može da se otme kontroli pošto su sporazumi velikih sila u napetoj svetskoj situaciji postali sve manje obavezujući. Najopasnije je ako takvo oružje dođe u posed kriminalnih grupa i organizacija koje služe za ostvarenje skrivenih militantnih ciljeva svetskih moćnika.
Pošto, objektivno, ne možemo uticati na neke svetske tokove, da bismo barem na neki način uticali na bolji život na planeti potrebna je akcija svakog pojedinca da vodi računa o radnoj i životnoj sredini. Na lokalnim zajednicama je da dnevno vode računa o pravilnom odlaganju otpada, njegovoj preradi, prečišćavanju otpadnih voda i stvaranju zelenih površina. Njih uništavaju novi stambeni blokovi, industrijske zone koje se preko noći šire, ali i parking prostori koji su nedovoljni za narastajući broj motornih vozila. Primera radi, u većini gradova teško se može naći mesto za parkiranje oko stambenih zgrada što postaje problem većine stanara kao i vozila u prolazu.
Da stanje na očuvanju našeg okruženja nije sjajno svedoče divlje deponije na prilazima seoskih i gradskog naselja, što smo slikom zabeležili i na teritoriji grada Vršca. Na samom ulazu u selo Izbište od Zagajice, u blizini regionalnog puta, pored nekoliko divljih deponija, nalaze se razbacani ostaci kamenih blokova koji predstavljaju ružnu sliku sela. Slična situacija je na izlazu iz grada prema rumunskoj granici preko Vatina, te na regionalnom putu ka Beloj Crkvi. Pitamo se zašto na takvim mestima ljudske nebrige nema pojačane inspekcijske kontrole koja bi naložila uređenje prostora i uklanjanje divljih deponija. Pored preventivnih zakonskih i kaznenih mera, uloga svakog pojedinca će doprineti zaštiti radne i životne sredine. Nije potreban veliki napor da su nam sređena dvorišta, šupe, garaže, podrumske prostorije koje često služe za odlaganje starog nameštaja i drugih nepotrebnih stvari koje nam nikada neće trebati, a možda su nekome potrebne. Proleće je prava prilika za takve pojedinačne i kolektivne akcije koje će biti konretan doprinos očuvanju životne sredine. Velika uloga u svemu tome je, pored nadležnih organa, delovanje škola, udruženja građana, ekoloških organizacija i pokreta koji ne treba da su opterećeni dnevnom i stranačkom politikom. Posebna je uloga porodice u kojoj se na vreme formiraju pravilne radne i kulturne navike. Moramo biti svesni da je planeta Zemlja postala veoma ugrožena! Ukoliko se na vreme ne potrudimo da je zaštitimo ona će nam uzvratiti istom, ili još jačom merom.
Na kraju, kao suprotnost navedenim primerima prilaza gradskom naselju mogu poslužiti uređene zelene površine i cvetnjaci grada o kojima brigu vode vredni radnici JKP „Drugi oktobar“ Vršac. Pozitivni primeri su sređena seoska dvorišta, kao i dvorišta pojedinih kuća u gradu i ukrašene terase stanova koje su primer brige za radni i životni prostor.
Svetski dan energetske efikasnosti obeležava se 5. marta u čast prvog sastanka svetskih eksperata koji je održan na ovaj dan 1998. godine u Austriji, na kome se razgovaralo o energetskoj krizi u svetu i njenim mogućim rešenjima. Na ovaj dan svako od nas treba da razmisli koliko racionalno troši energiju u svom domaćinstvu, na radnom i svakom drugom mestu, da ne narušava kvalitet života.
Energetska efikasnost u najširem smislu reči podrazumeva smanjenje gubitaka energije i njeno efikasno korišćenje u svim oblastima rada, života i praktičnog delovanja. Prema zvaničnim podacima Srbija troši dvostruko više energije od svetskog proseka, a čak šest puta više od nekih zemalja Evrope. Pristupni pregovori Evropskoj uniji, u kojima se zatvaranjem određenih poglavlja utvrđuju rokovi za ispunjavanje obaveza, podrazumevaju promenu svesti i kod korišćenja energije (Poglavlje 15 – Energetika). Posebnu obavezu, pre ulaska u EU, odnosno posle zatvaranja svih 35 poglavlja, predstavlja korišćenje obnovljivih izvora energije, kao što su energija vode, vetra i Sunca. U promovisanju obnovljivih izvora energije i energetske efikasnosti pravo EU propisuje proizvodnju i poboljšanje energetske efikasnosti kao oblasti koje će se prožimati. Prevasahodno se ističe energetska efikasnost kao oblast koja će obeležiti sve energetske politike. Postavljaju se zahtevi ekološkog dizajna i energetskih oznaka.
“Cefix” Vršac, kao nestranačko udruženje građana opštine Vršac, svojom programskom aktivnošću čini posebne napore na uštedi energije, pre svega edukacijom najmlađih, osnovaca i srednjoškolaca, ali i uticajem na promeni svesti građana kroz učešće u projektima u ovoj oblasti. Prošle godine “Cefix” je posredno učestovao u jednom pokrajinskog i jednom republičkom projektu, koji su uspešno završeni, a ove godine je, u saradnji sa AVP “Vila” Vršac, aplicirao na dva projekta sličnog tipa pod prepoznatljivim nazivima “3E vesti” (Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama) i “Mala škola uštede energije u domaćinstvu” – treći ciklus ( Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije). Pokrajinski projekat “3E vesti”, posle prošlogodišnjih 26 emisija ima u planu realizaciju još 52 emisije u trajanju do pet minuta, a republički projekat 16 obrazovnih emisija u trajanju do deset minuta. Cilj ovih projekata je da se primarnoj ciljnoj grupi ukaže na različite mogućnosti uštede energije. Mere i aktivnosti koje se predlažu u prijavi projekata polaze od potencijalno zatečenog stanja, a odnose se na gradnju objekata, tehničke mere temperaturne izolacije, klimatizacije prostora, uređenja električne, plinske i vodovodne instalacije, te na upotrebu i pravilno korišćenje različitih uređaja u kući, stanu i na radnom mestu. S tim u vezi biće prezentovana različita iskustva kod nas i u svetu sa ciljem da se nenametljivo utiče na racionalno trošenje energije.
Šta sve znate o vodi? Koliko podataka možete da nabrojite bez dužeg razmišljanja? Pored oznake hemijskog jedinjenja vode, ubedljivo najpopularnije hemijske formule na svetu, da li znate još nešto u vezi sa ovim čudesnim izvorom života?
Podsetimo se gradiva iz trećeg razreda osnovne škole: voda pokriva 71 odsto površine Zemlje, i svima je dobro poznato da predstavlja vitalni resurs za opstanak života. Procena je da na našoj planeti 96,5 odsto vodenih površina čine okeani, 1,7 odsto su podzemne vode, dok je isto toliko zaleđeno u glečerima i ledu na Grenlandu i Antarktiku.
Pažljivi čitalac je zapazio da u ovoj računici nedostaje 0,01 odsto vode, a logično je pretpostaviti da se taj restl vode nalazi u vazduhu, pari, oblacima i padavinama. Od čitave ove količine vode na Zemlji, samo 2,5 procenata je pijaća voda, gde se 98,8 odsto nalazi u ledu i podzemnim vodama.Nešto manje od 0,3 odsto sve pijaće vode je u rekama, jezerima i u atmosferi, a još manja količina, svega 0,003 odsto vode čini flaširana voda, biološki testirana i fabrički upakovana. Preko milijardu ljudi nema nikakav pristup pijaćoj vodi. Preko tri milijarde nema nikakve sanitarne uslove. Zbog konstantnog nedostatke vode, svakodnevno umre skoro pet hiljada ljudi.
Svi izvori vode su povezani. Voda koja teče rekom Gang se u sledećem trenutku nalazi u reci Hadson, pada na ravnice u Africi, ili služi za pripremu čaja u Bakingemskoj palati.
Kako bi se zadovoljila prosečna potrošnja pijaće vode u Sjedinjenim Američkim Državama, nepohnodno je, u proseku, duplo više vode nego što je potrebno ostatku planete.
Bliski istok je najsuvlji deo Zemlje, sa najvećim brojem presušenih izvora. Ta činjenica, ipak, nije dovoljno snažna da spreči rasipanje vode velikih razmera u Dubaiju, pustinjskom gradu, u kom voda koja služi za navodnjavanje trave pored auto-puteva, ispari do čitavih 60 odsto pre nego što i stigne do prskalice.
Pre nekoliko godina jedna uporedna studija o stavu prema čuvanju vode među građanima Švedske i Indije dala je krajnje neočekivane rezultate: Indijci su pokazali mnogo viši nivo svesti o značaju čuvanja vode od Šveđana.Posledica ovakvog ponašanja je, pretpostavlja se, upravo u tome što su Indijci bili više puta izloženi sušama, te su samim tim više zainteresovani da sačuvaju izvore vode i racionalno je troše. Arapske zemalje, pak, iako izložene sušama, još nisu razvile svest o značaju voda.
Porast broja stanovništva ovog dela sveta prati i povećani zahtev za raskošnim životom koji podrazumeva raznovrsnu hranu i mnogo pijaće vode. Takav sve učestaliji životni stil doveo je do toga da Bliski istok praktično ima najlošiju poziciju kada je reč o upotrebi sveže vode.
Jordan je država koja zadovoljava svoje potrebe za vodom sa svega 135 kubnih metara godišnje, što je daleko od granice oskudice vode, što je 1000 kubika godišnje. Katar i Saudijska Arabija su države koje su bile prinuđene da proizvodnju hrane prebace u neke afričke zemlje kako bi smanjile potrošnju vode.
Neravnoteža između količine vode i količine sveže vode je posledica činjenice da je 97 odsto ukupne vode slano, dakle, ne može se koristiti za proizvodnju hrane niti za piće. Više od jedne petine svetskih zaliha vode odlazi na useve i proizvodnju robe.
Zagađenje i upotreba vode, direktno utiču na globalnu ekonomiju. Naime, voda se skoro nikada ne uzima u obzir kada se planiraju ekonomski i ekološki troškovi proizvodnje.
Na primer, za proizvodnju jednog kilograma govedine potrebno je 15.400 litara vode, i to samo za navodnjavanje pašnjaka. Dakle, indirektni načini upotrebe vode gotovo nikada ne ulaze u krajnju računicu troškova proizvodnje. Drugim rečima, mi smo praktično potrošili čak i zalihe vode za nekoliko generacija koje se još nisu rodile.
Izvor: ekologija.rs
Pripremila: Dragana Žarkov II - 4
Širom planete, i prvi put u Srbiji, danas se obeležava Svetski dan vetra.
Obeležavanje Dana vetra počelo je 2007. godine u Evropi da bi 2009. postalo globalni događaj. Organizuju ga Evropsko udruženje za energiju vetra (EWEA) i Svetski savet za energiju vetra (GWEC).
Danas će Svetski dan vetra obeležiti više od 75 zemalja a kako bi se na najbolji način istakle prednosti vetra kao energenta.
Svet je na kraju 2010. godine, prema podacima Saveta, imao elektrane na vetar instalisane snage 194.390 megavati, za gotovo 36.000 megavati veće nego godinu dana ranije.
Gledano prema kontinentima, najveće instalisanu snagu imala je Evropa, od 86.075 megavati, pri čemu 84.074 megavati u 27 zemalja Evropske unije.
U EU, prema kapacitetima za proizvodnju energije iz vetra, prednjače Nemačka i Španija sa generatorima instalisane snage od 27.214 odnosno 20.676 megavati.
Prema procenama EWEA, struja proizvedena iz vetra pokriva nešto više od pet odsto ukupne evropske potrošnje električne energije.
Srbija je jedna od tri evropske zemlje koja nema nijedan vetrogenerator u elektroenergetskom sistemu.
Kako su ranije najavili u Srpskom udruženju za energiju vetra (SEWEA), prvi vetropark u Srbiji mogao bi da bude izgrađen za dve godine.
Planirano je da prve vetrenjače ukupne snage oko 400 megavata budu sagrađene u Inđiji, Kovinu, Plandištu i Vršcu. U njih će investitori uložiti oko 700 miliona evra.
U Srbiji će Svetski dan vetra biti obeležen regatom u Beogradu koju 18. juna na Savi organizuje SEWEA.
Izvor: zelenevesti.org
Pripremila: Natalija Đorđević III-4
Dan planete Zemlje obeležava se 22. aprila širom planete. Nacionalna obuka o životnoj sredini zove se zvanično Dan Zemlje.
Odluku o obeležavanju ovog datuma doneo je američki senator i ekološki aktivista Gejlord Nelson, u januaru 1970. godine. Dan Zemlje privlači mnoge reportere koji o tome izveštavaju, pa se mnogi građani priključuju i Dan Zemlje kao praznik postaje veoma uspešan u Sjedinjenim Američkim Državama. Uz to, senator Nelson proklamuje treću nedelju u aprilu kao "Nedelju Zemlje", koja postaje nacionalni događaj.
Dan planete Zemlje službeno se obeležava od 1992. godine. Skupština Ujedinjenih nacija je 22. april proglasila međunarodnim Danom planete Zemlje.
Međunarodni Dan planete Zemlje obeležava se širom Srbije različitim manifestacijama u cilju skretanja pažnje građanima na značaj očuvanja prirode. U mnogim zemljama se ekvinoksni Dan Zemlje slavi početkom proleća na severnoj hemisferi. U tom momentu je dužina dana i noći izjednačena. Na južnom polu počinje šestomesečni mrak, dok na severnom polu počinje šestomesečni dan. Jednakost razlika je simbol Dana Zemlje, kada se razlike zaboravljuju i priroda počinje da se obnavlja.
Ovaj godišnji događaj obeležava početak Dana Zemlje koji se tradicionalno započinje zvonjenjem zvona.
Izvor: svetplus.com
Priredio: Milan Prijc, II-4
Povodom svetskog dana efikasnoti 5. marta, organizovana je prezentacija promocije LED rasvete koja je postvljena u učionici osnovne škole PAJA JOVANOVIĆ u Vršcu. Detaljnije o tome možete pročitati ovde.
Nakon kratke konferencije za novinare članovi CEFIX-a predstavili su rad solarnog kolektora koji je realizovan u okviru prošlogodišnjeg projekta VRŠNJAČKOM EDUKACIJOM DO ODRŽIVOG RAZVOJA.