Voda koju pijemo, pored svog osnovnog hemijskog sastava ( H2O ), u sebi sadrži, za golo oko nevidljive čestice koje su rastvorene, ili nerastvorene i daju joj karakterističan ukus. Destilovana voda je, zbog navedenih osobina, bljutavog ukusa i nije za piće. Za ispitivanje pijaćih voda pomoću električne struje upotrebio sam zanimljiv opto-elektronički uređaj koji je zapaženo debitovao na Republičkoj smotri iz naučno-tehničkog stvaralaštva, koja je održana u Rumi 2004. godine. Pošto je ovaj uređaj i danas aktuelan i veoma koristan za ispitivanje vode koju pijemo, posvetiću detaljniju pažnju njegovoj gradnji i principijelnoj šemi, bez slika kako izgleda, pošto se koristi u školi ( gde sam radio ) kao nastavno sredstvo.
Namena ovog uređaja nije da prečišćava, niti da poboljšava kvalitet vode za piće, već da bude efikasan signalizator stanja bilo koje vode u smislu njenog elektrolitičkog sastava. Brzo izdvojeni koloidni rastvor na elektrodama od aluminijuma ( Al ) i gvožđa ( Fe ), svojom bojom, a pre svega strukturom najbolje potvrđuje kakva je voda koju pijemo. Metod upoređivanja sa destilovanom vodom u jednoj od staklenih posuda ( gde su smeštene elektrode ), je uporedna analiza sastava, a mogućnost analize optičkim putem ( pomoću svetlosti i osetljive foto-ćelije ) indirektno potvrđuje količinu organskih i neorganskih materija u pijaćoj vodi. Ako se izdvoji koloidni rastvor, pored opto-elektronske analize, pruža se idealna mogućnost mikroskopije, odnosno direktnog posmatranja posledica pozitivnog, ili negativnog naelektrisanja ispod objektiva mikroskopa sa velikim uvećanjem. U realizaciji ovog konstruktorskog rada ispitane su vode sa nekoliko izvora sa teritorije Republike Srbije, gde se voda sa izvora Mesić pokazala sa posebnim kvalitetom, a odmah iza nje i voda sa izvora ispod crkve u Zagajici.
Ovim zanimljivim uređajem, koji radi pod visokim naponom ( oko 300 V = ) ne vrši se hidroliza vode, već proces razdvajanja elektrolita na jone ( nosioce pozitivnog i negativnog naelektrisanja ) na elektrodama od aluminijuma i gvožđa. Njihova hemijska ( atomska ) struktura je opredelila da se Al štapić veže za minus pol izvora, a štapić od Fe za pozitivan pol izvora struje visokog napona. Koncentracija materijala ( koloidnog rastvora ) vrši se na svakoj elektrodi, što zavisi kako se koji materijal ponaša prema „plus“, ili „minus“ polu izvora jednosmerne struje na elektrodama, koja se dobije priključenjem mrežnog napona ( 230 V ) na „grec“ spoj. Tako ispravljen napon dostiže do 300 V na svakoj elektrodi, što, traži posebne mere bezbednosti i zaštite od visokog napona.
Pod uticajem visokog napona, samo smo grupisali i razdvojili prenosioce naelektrisanja koje možemo izolovano posmatrati i utvrđivati njihova svojstva i prirodu. Pomoću jakog snopa svetlosti, a delimično spektralnom analizom, mernim instrumentom utvrđujemo stepen prisustva sastojaka vode koju ispitujemo. Posuda sa destilovanom vodom, posle analize, ostaje gotovo čista, a pijaća voda koju ispitujemo, zavisno od njenog kvaliteta, ima manje, ili više koncetrisan koloidni rastvor ( koji kod loših voda liči na žabokrečinu ). Da se ne radi ni o kakvoj optičkoj varci, ispitivanje je vršeno sa više različitih izvora, tako da su rezultati demonstrirani i zvanično prezentovani na pomenutom republičkom takmičenju. Uzeti uzorci sa deset udaljenih izvora evidentno su pokazali različite situacije ( boja i gustina ) koloidnih rastvora, gde se posebno izdvajala barska voda, koja pored neorganskih, u svom sastavu ima i organskih materija.
Tijana Tripković, mlada diznajerka enterijera specijalizovana za arhitekturu, osmislila je tzv. svetlosnu turbinu koja može da proizvodi struju koristeći svu vodu koja se upotrebljava u nekom javnom objektu.
Jedna svetlosna turbina mogla bi tako, na primer, da osvetli 20 učionica odnosno da podmiri kompletne potrebe jedne prosečne gradske škole za osvetljenjem, rekla je ona Tanjugu.
Svetlosna turbina bi radila tako što bi voda, koja se koristi u nekoj javnoj ustanovi, umesto da samo protiče kroz tu zgradu, prolazila kroz turbinu koja bi na osnovu te energije proizvodila struju, objasnila je Tijana Tripković.
Električna energija dobijena na taj način, osvetljavala bi učionice i javne ustanove čime bi značajno smanjile račune za struju, ali na prvom mestu taj projekat je značajan zbog dobijanja struje iz "zelene energije", naglasila je dizajnerka.
Uz to, instaliranje Svetlosne turbine u holu neke škole inspirisalo bi učenike da razmišljaju o energetskoj efikasnosti i uštedi energije, što može pozitivno uticati na njihovu svest i imati pozitivan uticaj na okolinu, dodala je Tripković.
Preliminarne procene su pokazale da bi prosečna godišnja proizvodnja struje iz svetlosne turbine u jednoj školi mogla biti 1.620 kilovata.
Primena ove specijalne turbine integrisane u vodovodne instalacije objekata koji su veliki potrošači donela bi još veće uštede koje bi na godišnjem nivou opravdale ulaganja neophodna za postavljanje tog energetskog sistema, dodala je Tripković.
Ona je ukazala da se radi o idejnom rešenju i da je osmišljavanje tog projekta prvi korak u dugom procesu, koji bi na kraju rezultirao ugradnjom turbine koja bi proizvodila struju.
Tripković kaže da je za realizaciju ovakvih inovativnih rešenja i njihovu primenu u praksi neophodna podrška drzave, jer bi to bilo isplativo za sve.
Izvor: nationalgeographic.rs / tanjug.rs
Mobilni telefoni, šporeti, frižideri, mašine za veš i sitni kućni aparati nikada nisu bili pristupačniji, ali imaju sve kraći vek.
Traju, po pravilu, koliko i garancija, a popravka košta skoro koliko i novi uređaj. Sve je manje aparata koji mogu da rade po deceniju, ili dve, kao nekada.
Evropski potrošački centar istraživao je fenomen brzog kvarenja tehnike i došao do zaključka da je rok trajanja tehničkih uređaja sve kraći zato što proizvođači namerno prave lošije proizvode koji su programirani da se brže kvare.
Tako se danas mašina za veš kvari posle 2.500 pranja, mobilni telefon jedva traje dve godine, a televizor prestaje sa radom nakon 20.000 pogledanih sati.
U izveštaju ovog centra navodi se da se mehanički proizvodi nameštaju da rade onoliko sati koliko traje garantni rok, a u elektronske uređaje često se softverski ubacuje greška, ili se u proizvode namerno ugrađuju delovi lošijeg kvaliteta. Posle dve, tri godine garancija ističe, a sa njom i odgovornost proizvođača. Uređaj koji se tada pokvari je zastareo, a novi model već je u prodavnicama. Proizvođači na ovaj automatski stvaraju potražnju.
- To znači da je proizvod napravljen tako da kada samo jedan njegov deo otkaže, cela naprava prestaje da radi – upozoravaju u izveštaju.
Ali to nije sve. Delovi za pokvaren uređaj ili se teško pronalaze, jer se više ne proizvode, ili su preskupi, pa se popravka ne isplati i potrošač je prisiljen da kupi novi proizvod.
Proizvođači i serviseri objašnjavaju da se ne može očekivati od mašine za veš koja košta 200 evra da radi 30 godina.
- Uređaji su sve jeftiniji i sve manje kvalitetni. Potreba za niskom cenom spustila je standarde u proizvodnji. Bubanj veš-mašine se sve češće pravi od plastike, bojleri su od tankog lima… Primetno je da se građani sve ređe odlučuju na popravku uređaja po isteku garancije, što zbog niske cene novog uređaja, što zbog brzog napretka tehnologije – kaže serviser Nikola Joksimović.
Izvor: Blic
Coca-Cola sistem dobitnik je Svetske nagrade za inovacije u industriji napitaka (World Beverage Innovation Award) za projekat obnove vlažnih staništa duž Dunava koji obuhvata i Specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje.
Beograd - Coca-Cola sistem dobitnik je Svetske nagrade za inovacije u industriji napitaka (World Beverage Innovation Award) za projekat obnove vlažnih staništa duž Dunava koji obuhvata i Specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje. Ovu nagradu dodeljuje FoodBev Media Ltd., a ovogodišnja ceremonija dodele nagrada održana je tokom međunarodnog sajma Brau Beviale, u Nemačkoj. Ovo priznanje došlo je kao kruna trogodišnjih zajedničkih napora Coca-Cola sistema i WWF-Svetskog fonda za prirodu na očuvanju vodenih resursa Srbije.
“Očuvanje vode, kao ograničenog resursa, iz godine u godinu postaje sve važnija globalna tema. Kako je voda ujedno i glavni sastojak naših proizvoda, zalažemo se za njeno efikasnije korišćenje kroz održivo poslovanje i partnerstvo sa WWF-om. Konkurencija na ovom prestižnom takmičenju je bila zaista velika, a samo u kategoriji Najbolja incijativa u oblasti održive zaštite životne sredine bilo je preko 15 sjajnih projekta. Ponosi smo što su naši napori prepoznati, ali naš posao je tek započet. Kroz ovaj projekat Coca-Cola sistem nastoji da ispuni svoj globalni cilj – da do 2020. godine prirodi vratimo svu vodu koju koristimo za proizvodnju širom sveta“, izjavila je Milica Stefanović, predstavnica Coca-Cola sistema u Srbiji.
Specijalni rezervat prirode Gornje Podunavljedeo je budućeg UNESCO Prekograničnog rezervata biosfere “Mura-Drava-Dunav”, poznatijeg i kao Evropski Amazon.
Rad na očuvanju vodenih resursa nastaviće se kroz novo sedmogodišnje partnerstvo sa WWF- Svetskim fondom za prirodu za obnovu vlažnih i plavnih područja duž Dunava, u šest zemalja Evrope, među kojima je i Srbija.
Izvor: novosti.rs
Užice nije i jedini grad u Srbiji koji ima problema sa pijaćom vodom. Tako je u Zrenjaninu punih deset godina voda zabranjena za piće. Dugo najavljivana fabrika vode koju je trebalo da gradi nemački „Vaser-tehnik" sada izgleda više nije najbolje rešenje ovog decenijskog problema.
Izvor: B92
Vlada Srbije usvojila je u ponedeljak Uredbu o energetski zaštićenom kupcu, odnosno ugroženom kupcu toplotne energije kojom se štite najugroženije kategorije stanovništva i stvaraju uslovi za reforme energetskog sektora, saopštila je vladina Kancelarija za saradnju s medijima.
Tom uredbom su propisani kriterijumi, način zaštite, uslovi, rokovi i postupak za utvrđivanje statusa energetski zaštićenog kupca i ugroženog kupca toplotne energije, koji stiču pravo na umanjenje mesečnih računa za električnu energiju, prirodni gas i toplotnu energiju.
Uslov za sticanje statusa energetski zaštićenog kupca je ostvaren mesečni prihod do 13.222 dinara za domaćinstva s jednim članom, do 19.251 dinar za domaćinstva sa dva i tri člana, do 25.276 dinara za domaćinstva sa četiri i pet članova i do 31.786 dinara za domaćinstva sa šest i više članova.
Izvor: Beta
U slobodnoj prodaji pojavila se slamka koja ubija 99,99 odsto svih bakterija koje se nalaze u vodi, a napravili su je Danci
KOPENHAGEN - Ma koliko žedni bili, da li biste ikad popili vodu iz toaleta?
Uz pomoć superslamke „Lajfstro“ slobodno možete to učiniti, i neće vam zafaliti dlaka s glave. Naime, ovaj izum danskih naučnika, koji se odnedavno može naći u slobodnoj prodaji, i to po ceni od svega 35 evra, ubija čak 99,9999 odsto bakterija koje se nalaze u vodi, pa je mogućnost zaraze svedena faktički na nulu.
Čisti sve živo
Danci su „Lajfstro“, slamku koja život znači, razvili kao odgovor na problem s pijaćom vodom, koji je u zemljama trećeg sveta već poprimio katastrofalne razmere. Tamo svakih 15 sekundi po jedno dete umre zbog zagađene vode za piće, a 22 centimetra dugačka slamka biće spas za milione unesrećnih ljudi.
Superslamka je, potvrđeno je nizom naučnih testova, toliko pouzdana i kvalitetna da čovek pomoću nje može slobodno da pije vodu iz bilo koje bare na svetu, bilo koje reke, pa čak i iz toaleta.
Naravno, ne treba preterivati pa ići do Fukušime otpiti pokoji gutljaj.
Brojne nagrade
Superslamka je, inače, pre osam godina dobila nagradu magazina Tajm za izum godine, kao i za izum veka od magazina Gizmag, a Njujork tajms ju je 2006. proglasio „pronalaskom koji će spasti milione života“, dok ju je magazin Forbs nazvao „jednom od deset stvari koje će nam promeniti život“.
Bila preskupa
Nažalost, od pronalaska ovog tehnološkog čuda, pre osam godina, do njene komercijalne verzije 2013. godine, prošlo je dosta vremena jer su prve verzije, zbog izuzetno komplikovanog tehnološkog procesa, bile jednostavno preskupe za tržište, pogotovo za one koji su bez pijaće vode. Ipak, kroz nekoliko humanitarnih programa „Lajfstro“ se već distribuira zemlje trećeg sveta koje imaju ozbiljan problem s vodom.
Nulta tolerancija za bakterije
Moćna cev za prečišćavanje „Lajfstro“ uklanja čak 99,9999 odsto svih bakterija koje žive u vodi, plus sve druge štetne mikroorganizme i parazite, uključujući i ešerihiju, kampilobakter, bacil kolere, pseudomonas, šigelu i salmonelu. Uređaj može da prečisti čak 1.000 litara najprljavije vode pre nego što mu se smanji sposobnost prečišćavanja.
Izvor: Kurir
Jedina Eko česma u Zrenjaninu nalazi se u naselju Bagljaš, gde živi više od 20 hiljada ljudi. Građena je sredstvima samodoprinosa, a puštena je u rad krajem 2011. godine. Nedavno je Sanitarna inspekcija zabranila korišćenje vode zbog mikrobiološke neispravnosti.
"Mi od onda pratimo rezultate, i čim oni budu u redu, česma će opet moći normalno da se koristi. Izvođač radova koji je česmu sagradio iz Kikinde, redovno je inače i održava", kaže Marija Janković, sekretarka Mesne zajednice "Veljko Vlahović".
U ranijoj izjavi za RTV tehnički direktor "Vodovoda" Zoran Protić, rekao je da je voda ovde bila i ranije neispravna.
"Što se tiče naših obaveza, mi tu česmu nismo gradili, ne održavamo je. Jednostavno distribuiramo vodu, vodu ne naplaćujemo", navodi Zoran Protić, tehnički direktor JKP "Vodovod i kanalizacija".
Voda iz zrenjaninskog "Vodovoda" zabranjena za piće i pripremu hrane još 2004. godine.
O ovom problemu, vode, u Zrenjaninu za RTV govorio je i gradonačelnik Zrenjanina Ivan Bošnjak.
Izvor: rtv.rs
Energija vode (hidroenergija) je najznačajniji obnovljivi izvor energije, a ujedno i jedini koji je ekonomski konkurentan fosilnim gorivima i nuklearnoj energiji. U poslednjih 30-ak godina proizvodnja energije u hidroelektranama je utrostručena, ali je time udeo hidroenergije povećan za samo 50% (sa 2.2% na 3.3%). U nuklearnim elektranama u istom je razdoblju proizvodnja povećana gotovo sto puta, a udeo 80 puta. Tako je, zbog toga jer korištenje hidroenergije ima svoja ograničenja. Ne može se koristiti svuda jer podrazumeva obilje brzo tekuće vode, a poželjno je i da je ima dovoljno cele godine, jer se električna struja ne može jeftino uskladištiti. Da bi se poništio uticaj oscilacija vodostaja grade se brane i akumulacijska jezera. To znatno diže cenu cele elektrane, a i diže se razina podzemnih voda u okolini akumulacije. Razina podzemnih voda ima dosta uticaja na biljni i životinjski svet, pa prema tome hidroenergija nije sasvim bezopasna za okolinu. Veliki problem kod akumuliranja vode je i zaštita od potresa, a u zadnje vreme i zaštita od terorističkog čina.Većina neiskorištenog potencijala nalazi se u nerazvijenim zemljama, što je povoljno jer se u njima očekuje znatan porast potrošnje energije. Najveći projekti, planirani ili započeti, odnose se na Kinu, Indiju, Maleziju, Vijetnam, Brazil, Peru... Rastuća potreba za energijom pri tome često preteže nad brigom o uticajima na okoliš, a dimenzije nekih zahvata nameću misao da je njihovo izvođenje ne samo stvar energije nego i prestiža.
Glavni delovi akumulacione hidroelektrane su akumulacija, brana, zahvat, gravitacijski dovod, vodna komora, zasunska komora, cevovod, mašinska stanica i odvod vode. Postoje dve tipa akumulacionih hidroelektrana: pribranska i derivacijska. Pribranska se nalazi ispod same brane, a derivacijska je smeštena niže od brane i cevovodima je spojena na akumulacionu. Akumulacione hidroelektrane su najčešći način dobijanja električne energije iz energije vode. Problemi nastaju u letnjim mesecima kad prirodni dotok postane premali za funkcionisanje elektrane. U tom slučaju se brana mora zatvoriti i potrebno je održavati nivo vode koji predstavlja biološki minimum.
Snaga vode (u obliku kinetičke energije, temperaturne razlike ili gradijenta slanosti) može se sakupljati i koristiti. S obzirom da je voda 800 puta gušća od zraka, čak i spori vodeni tok ili umereni val može pridoneti razmotrivu količinu energije.
Postoji mnogo oblika snage vode:
Izvor: djordje-natosevic.edu.rs
Priredio u okviru projekta "Znanje podeli, nagradu osvoji": Stefan Gašić, III-2
Zagađena voda vodeći je uzrok smrti u svijetu, a nedovoljna osvještenost u doba interneta uistinu je sramotna. Kako bi skrenuli pažnju prije svega novinara diljem svijeta, ''Solidarités International'' i njihova agencija ''BDDP Unlimited'' pokrenuli su kampanju protiv (ne)pitke vode.
Podaci vezani uz zagađenu vodu uistinu su zastrašujući! Procijenjeno je da 3,6 milijuna ljudi (od čega je čak 1,5 milijuna djece) umire svake godine od bolesti uzrokovanih konzumacijom nečiste vode. Kako bi se razotkrila ova strašna statistika - BDDP Unlimited osmislio je minimalistički pristup, koji je istovreno privlačan i iznenađujuć. Koristeći samo vodu i tintu prikazali su koliku snagu imaju novinari u svojim perima pozivajući ih još jedanput na borbu protiv tog opasnog ubojice.