Ovih dana, energetska efikasnost, odabir održivih proizvoda i ekološke prakse su ključni kriterijumi (ili se makar tako priča) u novogradnji i renoviranju. Ovo je delom zbog postepenog povećanog zakonodavstva koji se usklađuje sa legislacijom Evropske unije, ali i kao rezultat rastuće tražnje postrošača za efikasnim i održivim zgradama.
Nažalost, postoji fundamentalni obzir koji se često zaboravlja: odabir unutrašnjih materijala i završnih obrada i njihov uticaj na zdravlje stanara zgrada. Biti „zelen iznutra“, ili podsticati dobar kvalitet unutrašnjeg vazduha, uzima maha u zelenoj gradnji iz mnogo više razloga od održivosti. Termin „održiva unutrašnjost“ obuhvata nekoliko ključnih pojmova, od kojih svi imaju za cilj da imaju minimalni uticaj na životnu sredinu.
„To uključuje izbor društvenog i ekološki odgovornog materijala, energetske efikasnosti, poboljšanja kvaliteta vazduha u zatvorenom prostoru, efikasno korišćenje vode i elemente dizajna koji podržavaju efikasnosne, zdrave i ekološke prakse“, kaže Melisa Vitig (Melissa Wittig) iz kompanije Healty Interiors.
Jedan od razloga zašto gradimo nove zgrade i renoviramo postojeće jeste da bismo poboljšali kvalitet naših života, tako da je važno obezbediti da zgrade imaju zdravu sredinu za dugoročno uživanje u njima.
Mnoge ugledne organizacije, kao što je Agencija za zaštitu životne sredine (EPA - Environmental Protection Agency) Sjedinjenih Američkih Država, rade na poboljšanju ne samo zdravlja životne sredine, već i ljudskog zdravlja. EPA je ocenila da je zagađenje unutrašnjeg vazduha jedan od „prvih pet životnih opasnosti po javno zdravlje“.
Neki od zdravstvenih problema koji se prepisuju toksičnim hemikalijama u zatvorenom okruženju ukljujučuju respiratorne probleme kao što su astma, glavobolja, kao i iritacije očiju i kože. Kvalitet unutrašnjeg vazduha u zgradi može značajno uticati na njene stanovnike i pošto mi trošimo mnogo našeg vremena u zatvorenom prostoru, bilo na poslu ili kod kuće, logično je da treba da štitimo naše zdravlje vodeći računa o kvalitetu zatvorenog vazduha gde god je to moguće.
U komercijalnom sektoru, poslodavci koji su se posvetili ovim pitanjima žanju prednosti u smislu smanjenja bolesti i odsustva zaposlenih, a što zauzvrat povećava njihovu produktivnost i održava se na boljitak preduzeća i same ekonomije.
Nažalost, u rezidencijalnom tržištu, samo oni koji su obrazovani u pogledu prednosti netoksičnih enterijera ili oni koji imaju članove porodica koji pate od zdravstvenih problema nastoje da aktivno podržavaju i implementiraju zdravije opcije. Mnogo mora da se uradi u pogledu edukovanja javnosti o opasnostima trenutnih praksi i prednosti izbora netoksičnih materijala.
Za one koji nisu sigurni odakle da počnu, postoji nekoliko ključnih stvari kojima se treba posvetiti, ukoliko je to moguće:
Postavite nameštaj, podove i pokućstvo koje ima malo ili nimalo sadržaja štetnih organskih jedinjenja (VOC - Volatile organic compounds);
Koristite boje, lepokove i finiše koje imaju malo ili nimalo sadržaja štetnih organskih jedinjenja;
Postavite dobre ventilacione sisteme i efikasne izduvne ventilatore;
Koristite prirodna, netoksična sredstva za deratizaciju;
Koristite netoksične proizvode za čišćenje
Kada vršite odabir proizvoda, trebalo biste da tražite one koji su nezavisno sertifikovani i potrebno je da razumete koji su kriterijumi za sertifikaciju. Čuvajte se „zelenog pranje“ (termin koji se koristi u svetu, a koji je kod nas nedavno dobio novu kovanicu 'ekomanipulacija', o čemu smo pisali u poslednjem časopisu Build-a) i imajte na umu da nešto što se zove „zeleno“ ili „ekološko“ ne znači da je uvek tako i da je proizvod sa niskom emisijom ili zdravija opcija.
Pronalaženje proizvoda nije teško, ali proces može biti dugotrajan i upornost je neophodna gde je etiketiranje neadekvatno. Kompanije će obično istaći ekološku stranu proizvoda ili zdravstvene akreditive na etiketama gde god da mogu. Ovo može da obuhvati logotipe koji verifikuju da je proizvod ispunio niz utvrđenih kriterijuma koji mogu da pomognu u odabiru „bolje“ opcije.
Sve u svemu, uključivanje odabira zelenih materijala u enterijerima naših zgrada i odabira dizajna daje veću dubinu u značenju „održivosti“ u našem izgrađenom okruženju.
Izvor: gradjevinatsvo.rs
Sve veći broj malih urbanih prostora stvaraju uređene vrtove koji se protežu van podnih saksija, rastući naviše duž zidova i ograda. Ovaj novi trend „vertikalnih bašta“ obnavlja stanove, kancelarije i restorane pozivajući procvat zelenila u malim prostorima.
Vertikalne bašte, takođe poznate kao i „eko zidovi“ ili „zeleni zidovi“, donose praktične i estetske vrednosti stambenim i komercijalnim prostorima. Zajedno sa njihovim ekološkim prednostima, biljke i zelenilo mogu takođe poboljšati kvalitet vazduha i promovisati zdravlje i dobrostanje.
Oavj održivi oblik arhitekture takođe podržava hipotezu biofilije - sugestija koja kaže da postoji urođena veza između ljudskih bića i živih sistema. Prema Suzan Mekoj (Susan McCoy) iz američke kompanije Garden Media Group, ova nova generacija baštovana se sastoji od ekološki svesnih genetskih tipova X i Y koji veruju da je moć biljaka i u vezi biljaka nije više luksuz, već nepohodnost za naše živote.
Biljke se mogu organizovati tako da budu postavljene na stranama objekata, na ogradama i zidovima kako u enterijeru, tako i eksterijeru. Kada se postave strateški, vertikalne bašte čine velike dizajnerske karakteristike i smatraju se za alternative umetničkih instalacija na zidovima.
Zidovi i ograde trebaju biti strukturno jake kako bi podržali vertikalne bašte pošto su one generalno proejktovane da budu stalni deo struktura. Preporučuje se da stručnjaci upućeni u inženjering, projektovanje, izgradnju, drenažu i hortikulturu budu oni koji će ih postaviti.
U pogledu dizajna, neke organizacije nude panele sa vegetacijom koji se mogu pridodati ili biljke koje mogu biti postavljene u dekorativne posude u mrežastom obrascu duž zida. Izbor vegetacije za vertikalne bašte treba da se zasnivaju na lokaciji i zahtevima za održavanje.
Radi olakšanog održavanja, poželjno je da imaju ugrađeni sistem za navodnjavanje i dobar sistem za odvodnjavanje u blizini. Vertikalne bašte uglavnom zahtevaju samostalne sisteme za navodnjavanje, pošto bi ručno zalivanje samo dovelo do prolivanja vode na tlo. Hiroponski sistemi za zalivanje se mogu postaviti kako bi biljke ostale sveže i nahranjene.
Postavljanje vertikalne bašte unutra je odličan način da povežete unutrašnji prostor sa prirodom. Unutrašnje zelenilo zahteva malo više pažnje, pošto je odgovarajuće osvetljenje i ventilacija potrebna. Zid na kome je postavljena vertikalna bašta, kao i neposredna okolina trebaju da budu vodootporne i da se aktivno održavaju suvim.
Komercijalno su biljke postale dobrodošle u kancelarijama, restoranima i hotelima visoke klase. „Većina velikih kancelarija ima malo prozora i malo prirodnog svetla, i ljudi često intuitivno koriste biljke kako bi osvežili i dodali boju u kancelarijskom okruženju, ali koristi su veće od ovih. Istraživanja ukazuju da biljke mogu doprineti dobrobiti zaposlenih, povećati produktivnost i poboljšati kvalitet vazduha“, rekao je psiholog dr Kreg Najt (Craig Knight) iz Velike Britanije.
Pokrivanje zida zgrade biljkama može poboljšati njegovu termičku izolovanost, ublažiti zagađenja i obezbediti štit za građevinske materijale od vremenskih uslova. U Njujorku, arhitekta Lorens Tamaćio (Laurence Tammaccio) predlaže da pokrije autoput West Side - delioca parka Riverside i Hadson reke - sa lisnatom vertikalnom baštom od bršljena i usklađenim vodopadima. On veruje da bi njegov predlog „Vine Line“ (na fotografijama) postao izvor ponosa za celu zajednicu i da bi estetski prepravio ceo područje.
Blizu Milana u Italiji, u međuvremenu, jedan tržni centar tvrdi da ima najveću vertikalnu baštu na svetu, sa 1.263 kvadratna metara ukrašenih sa ukupno 44.000 biljaka. Projektovao ju je arhitekta Frančesko Bolani (Francesco Bollani) koji je rekao da je bilo potrebno „godinu dana da biljke narastu u stakleniku, a samo 90 dana da se izgradi fasada“. Prethodni rekord je držala jedna bašta u Madridu koja pokriva 844 metara kvadratnih.
Izvor: gradjevinatsvo.rs
Dizajneri Alrik Koudenburg i Joost van Bleiswijk su napravili ovaj enterijer za agenciju Nothing koja se bavi odnosima sa javnošću.
Ne bi tu bilo ništa čudno da sve to nije napravljeno od kartona. Kancelarije se nalaze u Amsterdamu i dobro je ako imaju nervoznog šefa.
Tako će njegove izlive besa moći da lako i brzo zamene novim kartončićima. Uz to je sve i ekološki baš poželjno, a čak i izgleda dobro.
Izvor: Domino magazin
Da li ste od onih jadnih ljudi koji radno vreme provode u groznim kancelarijama? Onda imamo ideju kako da makar malo sreće unesete u vaše mizerne živote.
Pogledajte ovaj sto koji su dizajnirali Liam Healy i Jamie Elliott.
On krije mogućnost da zasadite biljke. Zelenilo će vam podići raspoloženje i uz to čistiti vazduh oko vas.
Naravno, ako imate keša i nemate kancelarijske probleme, možete da ga smestite u kuhinju i zasadite nanu, a onda zovete celu ekipu na koktele.
Izvor: Domino magazin
Korejski BMD Design Studio je osmislio ove spoljštene lampe. Njihov dizajn je moguć zbog razvoja LED sijalica, koje su sasvim male, a z to i ekološki veoma poželjne pošto štede struju.
Tu su podne i stone varijante, a najlepše će izgledati ako ih prislonite uza zid. Ustvari, izgledaju kao da ih je pregazio buldožer.
Izvor: Domino magazin
Spinnaker chair je ova carska stolica napravljena od starog brodskog jedra. To znači da je ekološki baš poželjna, ali i da će pružiti izuzetnu izdržljivost kao i toplotu.
Jedra su napravljena od veoma čvrstih materijala, pa ljudi iz ove kompanije kažu da će izdržati sve izazove.
Kapiramo da bi baš dobro išla u kompletu sa Freitag torbama, takođe napravljenim od starih cirada, ili možda ovim Land Rover džipom urađenim u brodskom stilu.
Izvor: Domio magazin
Dany Gilles je dizajner koji je osmislio ove sjajne modularne police. Dosta je bilo seče šuma i upropaštavanja prirode, samo da biste vi svakih par godina dobili novi nameštaj.
Njegove Mobilier police mogu da se poređaju kako god vama odgovara i koliko god vama odgovara, a napravljene su od recikliranog papira. Pored toga su i jeftine za proizvodnju i lake za transport. A kada vam dosade možete samo da ih bacite. Zato su idealne za studentske stanove i one koji se često sele.
Izvor: Domio magazin
Da li vas zanima kako će izgledati kuhinje budućnosti? Ikeu je zanimalo pa je angažovala najpoznatije proroke industrijske budućnosti, kompaniju The Future laboratory o kojoj smo već pisali, da im pomognu oko otkrivanja šta je to što će ljudi očekivati 2040. godine dok spremaju hranu.
Otkriveno je da će kuhinje znati kako ste raspoloženi i prema tome prilagoditi muziku i osvetljenje, umeće same da se čiste, imaće pregršt priključaka za iPad i druge računare, kao i čitave gomile recepata i pomoći za spremanje hrane.
Ikea je sve ove informacije obradila i zaključila da će njihova budućnost biti podeljena na otprilike tri koncepta: Intuitiv, Elementara i Skarp. Prvi će podrazumevati veštačku inteligenciju. Tako će vaša kuhinja moći da vam predloži šta da doručkujete i šta će vam prijati ukoliko ste recimo sinoć popili malo više na Beer festu. Elementara je koncept koji se oslanja na tradiconalne osobine kuhinje uz velike uštede energije, a Skarp je vrhunac razvoja i integrisaće sve tehnologije budućnosti.
Izvor: Domino magazin
Dobar dan dečice, nadamo se da ste se lepo proveli na raspustu. Prvi je septembar i nastavljamo sa časom ekologije. Da li ste svi shvatili ono što smo pričali cele prošle godine? Đubre je svuda okolo, a resursa sve manje! Tako je. A to znači da moramo da se bacimo na reciklažu!
Zato je ovaj dizajn lavaboa za kupatila potpuno super. Uradili su ga carevi iz arhitektonskog studija Minarc iz Kalifornije. Za njegovu proizvodnju je dovoljno da imate jednu staru kamionsku gumu i malo drveta. Onda gumu razapnete preko drveta, dodate odvod i dobili ste dizajerski lavabo.
Cena je skoro nula, a izgleda stvarno gotivno. I još ne koristi nove sirovine već stare iskorišćene gume.
Izvor: Domino magazin
Sve ste spremili za trodnevno gledanje omiljene serije, napravili kokice, naterali dečka/devojku da vam pravi društvo, nabacili novi monitor ili tv u sobu ali imate problem. Produžni kabl jednostavno uvek fali u kući. Koliko god da ih kupite nikad ih nema dovoljno, baš kao što se dešava i sa čarapama.
Zato je dizajner Meysam Movahedi napravio ove utičnice koje u sebi skrivaju i produžni kabl. One na prvi pogled izgledaju sasvim obično ali se mogu izvući i olakšati vam život. Eto, sada ćete ipak moći da gledate filmove i serije umesto da se seksate, na nesreću vašeg dečka/devojke.
Izvor: Domino magazin