U ovoj, završnoj, emisiji našeg serijala, govorimo o pojedinačnoj, ili kolektivnoj, promeni svesti ponašanja kod uštede energije.
Navika predstavlja rutinski oblik ponašanja koje se dešava na podsvesnom nivou o kome veoma često ne moramo da razmišljamo. To su svi oni oblici ponašanja koji se obavljaju po nekoj nužnosti, sami od sebe, često bez aktivnog učešća naše svesti. Ovakvo ponašanje, takođe, pripada jednom od najjednostavnijih vidova učenja, jer posle nekoliko ponavljanja određenog ponašanja u istoj situaciji, mi takvo ponašanje usvajamo kao pravilo. Naučili smo da bez posebnog razmišljanja upalimo svetlo kada je pao mrak, da ugasimo bojler kada primetimo da je zagrejao vodu, ili da se sam ugasi posle zadate maksimalne temperature na njegovom termostatu.
Na kraju, umesto posebno izvedenog zaključka, moramo se složiti da je promena nekih duboko stečenih radnih i kulturnih navika dosta teška, ponekad bolna i nedostižna, ali ako je u pitanju vidljiva ušteda kućnog budžeta, koja koristi svim članovima porodice, onda treba prst na čelo i duboko razmisliti koliko se to isplati ukoliko bitno ne narušavamo kvalitet života. Štednja energije, pojedinačno, ili kolektivno, treba da postane oblik svakodnevnog ponašanja. Ukoliko to uspemo sa mladim generacijama, ili sa našom decom, ispunili smo roditeljski i vaspitni zadatak koji će uticati i na kvalitativnu promenu ponašanja. U svakom slučaju, najviše možemo da uštedimo kada imamo, ali svako ko je u životu stekao određeno bogatstvo na pošten i težak način znaće da to čuva i neguje.