Kada je reč o stiroporu važno je znati, ne samo kako ga postaviti, već i koji odabrati. Uvreženo mišljenje da je fasadna petica dovoljna za uspešnu izolaciju objekta je potpuno pogrešno, a da bi termoizolacija bila efikasna neophodno je da u celom sistemu prosek debljine izolacije bude od 10 do 12 cm. Ne samo što je to obaveza po novom Pravilniku o energetskoj efikasnosti, već što u suprotnom postavljanje takvog stiropora nema nikakav smisao.
U čemu se razlikuju materijali koji se koriste za termoizolaciju?
Uvek se nameće prvo poređenje u ceni - „stiropor" spada u jeftinije materijale od kamene vune i „stirodura". Ali tu se i završavaju njegove prednosti.
Kamena vuna je negoriv materijal, dobar je toplotni izolator, kao i „stiropor", ali mnogo bolje štiti od buke spolja nego tamo gde je demit fasada rađena sa stiroporom. Ne menja karakteristike kroz vreme i izuzetno je postojan materijal po svakom osnovu.
I, možda najveća prednost kamene vune u odnosu na materijale neorganskog porekla je parapropusnost – mogućnost da vodena para koja dođe do izolacionog materijala i izađe u spoljnu sredinu.
Kada uporedimo ove materijale po ovom kriterijumu (koji se kolokvijalno naziva „disanje zida"), možda je dovoljno navesti da kamena vuna ima značajnu prednost kaže Goran Prolić, menadžer razvoja aplikacija kompanije „Knauf insulation".
Po njegovim rečima, na primer, u naselju „Stepa Stepanović", na gotovo svim mestima gde je ugrađivana izolacija, korišćena je upravo kamena mineralna vuna, a ovaj projekat se nastavlja i u 2013. godini.
Bezbednost i zaštita od požara
Recimo, za takozvanu energetsku sanaciju javnih objekata u 2011. i 2012. godini (klinički centri, bolnice, domovi zdravlja, škole, vrtići) za izolaciju spoljnih zidova korišćena je isključivo kamena vuna.
Procenjeno je da su ovo mesta gde se u određenim delovima dana nalazi veliki broj ljudi i da je kriterijum bezbednosti (tačnije zaštite od požara) dominantan prilikom zahteva da fasadni sistem bude klasifikovan kao negoriv. To može da se omogući samo ako se za izolacioni materijal izabere kamena vuna, jer je nezapaljiva.
Šta je u stvari kamena vuna?
Kamena vuna je otkrivena na Havajskom arhipelagu za vreme erupcije vulkana početkom prošlog veka. Tada su se na prirodan način oblikovala vlakna izlivene lave, pa je samim tim ovaj građevinski materijal potpuno prirodan i objedinjuje snagu kamena s karakteristikama toplotne izolacije koja je svojstvena vuni.
Kamena vuna ponekad izgleda „mokro" kada je izložena vodi ili kiši, ali to je samo površinski, jer su njena vlakna vodootporna. Impregnacija vlakana je izvedena kroz celu strukturu proizvoda, a ne samo površinski. Upravo zato voda ne može da prodre u središte proizvoda.
Ono što je i najvažnije je da sistem izolacije od kamene vune omogućava maksimalne uštede energije za grejanje i hlađenje, pa dodatno poboljšava mikroklimu i čini boravak u zgradama prijatnijim.
Šta kaže novi zakon?
Zakonska regulativa čiji je cilj da poboljšava energetsku efikasnost objekata, ubrzano se menja i kod nas. Ipak, kao i kod svake promene, pojavila su se i neka pitanja koja možda nisu do kraja dostupna najširem krugu korisnika.
Šta je to što se drastično promenilo od kraja septembra 2012. godine, kada je Pravilnik o energetskoj efikasnosti stupio na snagu, objašnjava Goran Prolić. Do sada je, po njegovim rečima bila praksa da, ako se uopšte ugrađuje izolacija, ona bude u većini slučajeva debljine pet centimetara. Po novim propisima, za nove objekte u gradovima sa sličnom klimom kao u Beogradu, potrebno je minimum 11-12 centimetara izolacionog materijala, što je veliki pomak, pogotovu kada je reč o povećanju potrebnog novca.
Posebno su rigorozni kriterijumi za izolaciju kosih krovova, za njih je potrebna debljina izolacije od 25 do 30 centimetara.
Skok cene energenata
Nova pravila su zahtevala i nova rešenja - ali ova priča ima i „drugu stranu medalje", naime, povećano ulaganje u energetsku efikasnost jedna je od retkih investicija koja se u periodu od pet do sedam godina u potpunosti isplati i potom praktično doprinosi kućnom budžetu.
Uz to, svi znamo da se očekuje trend povećanja cena energenata u narednom periodu, pogotovu kada se radi o električnoj energiji, tako da pre početka gradnje treba sve staviti na papir i izračunati da li se više uštedi sa jeftinijim ili pak sa nešto skupljim izolacionim materijalima koji su se pokazali značajno boljim u štednji energije na duže staze.
Izvor: knaufinsulation.rs
Priredila: Tamara Horti, III-2
Dana 21.07.2011. je organizacija „ECO“ (Enviromental Construction Products Organisation) iz Bona (Nemačka) objavila “ekološki izveštaj” baziran na svojstvima građevinskih proizvoda shodno ekološkim deklaracijama proizvođača (tzv. EPDs) prema ISO 14025. Reprezentativno za čitavu Evropu, ispitane su termoizolacione ploče od ekspandiranog polistirena („EPS“, odnosno stiropor) iz ukupno 24 fabrike iz 13 evropskih zemalja. Upoređenje stiropora sa ostalim vrstama termoizolacionih materijala koje postoje na tržištima donelo je veoma interesantna saznanja:
„ Rezultati pokazuju da je stiropor „najekološkiji“ mogući termoizolacioni materijal“, kaže Dr. Klemens Demaček (Clemens Demacsek), direktor GPH („Güteschutzgemeinschaft Polystyrol-Hartschaum“), udruženja koje okuplja austrijske proizvođače stiropora (EPS-a) i sirovina za isti i koje se zvanično oglasilo saopštenjem povodom izveštaja iz Bona.
Kada su u pitanju danas veoma popularni, tzv. „demit-fasadni sistemi“ (termoizolacija + lepak + armirna mrežica + podloga za fasadu + završni fasadni sloj), stiropor predstavlja „Nr. 1“ ne samo kada je reč o neobnovljivoj primarnoj energiji, nego i kad je reč o indeksu sa kojim se proračunava potencijal stvaranja „staklene bašte“ i acidifkacije („zakiseljavanje“) životne sredine. Stiropor (ponajpre „sivi“, obogaćen primesama grafita, ali i klasični „beli“) zauzima bolju poziciju ne samo od termoizolacionih proizvoda na bazi kamene vune ili mineralnih pena, veći od onih koji su izrađeni na bazi drvenih vlakana!
Zanimljiva je i analiza životnog ciklusa stiropora kao termoizolacionog materijala, dakle od njegovog nastajanja pa do njegovog konačnog odlaganja. „Energetski rezultati“ stiropora su naime toliko pozitivni da nadmašuju u značajnoj meri podatke koji se dobijaju iz trenutno aktuelnih građevinskih priručnika:
Faktor 200: Stiropor iskazuje veliku energetsku efikasnost
Stiropor jeste materijal koji nastaje iz zemlje, od nafte i njenih derivata, ali zahteva vrlo malu količinu sirovine. To se objašnjava činjenicom da se stiropor sastoji 98% od vazduha i samo 2% od polistirena (koji čini njegov „skelet“). Sa druge strane, samo 0.1% ukupne potrošnje nafte i njenih derivata „odlazi“ na proizvodnju stiropora. Energetska amortizacija na impresivan način pojašnjava: Pri termičkoj sanaciji stiropornim pločama jedne kuće građene 70-ih godina prošlog veka, celokupna uložena primarna energija za sanaciju se „povrati“ u vremenskom periodu od 2 do 4 meseca! To znači da se uložena primarna energija u sanaciju kuće na ovakav način povrati čak 200 puta (!) tokom „životnog veka“ jedne takve kuće.
„Sa svakim litrom nafte uloženim u nastajanje stiropora mogu da se uštede čak 200 litara nafte. Ili još slikovitije: Svaki kubni metar stiropora štedi onoliko energije koliko je potrebno jednom putničkom vozilu da pređe deonicu od čak 30.000 km“, pojašnjava Dr. Demaček energetski učinak stiropora u tzv. „demit-sistemima“ i dodaje:
„Sa mog stanovišta ne postoji svrsishodnija primena nafte i njenih derivata od one koja podrazumeva proizvodnju termoizolacionih materijala.“
Izvor: Austrotherm