Prvo „veštačko lišće na svetu“, koje sadrži hloroplaste izvučene iz biljaka kako bi proizvodilo kiseonik, moglo bi da bude korišćeno kako bi se astronautima omogućio kiseonik tokom dugih svemirskih putovanja, piše "Independent".
Lišće, koje je stvorio student Kraljevskog koledža umetnosti Džulijan Melkiori, apsorbuje vodu i ugljenik poput pravih biljaka ali je napravljeno od čvrstih proteina svile koji bi mogli da astronautima omoguće preživljavanje tokom dugih svemirskih putovanja.
„NASA istražuje različite načine kako bi stvorila kiseonik za duga svemirska putovanja i život ljudi u svemiru. Ovaj materijal bi mogao da nam omogući da znatno brže istražujemo svemir i odemo znatno dalje nego što smo to do sada učinili“, izjavio je Melkiori.
Ovaj projekat realizovan je u saradnji sa laboratorijom za svilu Univerziteta Tufts što je Melkioriju pomoglo da izvuče hloroplast iz pravog lišća i inkorporira ga u svilu.
„Materijal se izvlači direktno iz vlakana svile. Ovaj materijal ima neverovatno svojstvo da stabilizuje molekule. Ekstraktovao sam hloroplast iz ćelija biljaka i postavio sam ga unutar proteina svile. Rezultat toga je prvi fotosintetički materijal koji živi i diše kao pravi list“, dodaje Melkiori.
Međutim, njegove kreacije su trenutno više konceptualne nego praktične (efikasnost procesa fotosinteze nije još testirana) i on se nada da će one biti korišćene u brojnim futurističkim projektima, a možda će lišće čak biti i korišćeno kao filter za vazduh koji će biti postavljan na spoljnu stranu zgrade kako bi upijalo CO2 i ubacivalo svež vazduh unutra.
Izvor: Independent
Kako iskoristiti neiscrpne izvore solarne energije?
Globalna energetska kriza sve više tjera stručnjake širom planete u potragu za alternativnim izvorima energije. A tih izvora, poput sunčeve toplote ima u izobilju, dok je jedini problem tehnologija kojom bi se taj nepresušni rezervoar mogao djelotvorno iskoristiti. Stoga je ideja vještačke fotosinteze iz koje bi se dobijala energija za različite svrhe, postala jedan od najvećih naučno-tehnoloških izazova našeg vremena.
Ovom pitanju bio je posvećen međunarodni simpozijum - Prirodna i vještačka fotosinteza, bioenergetika i održivost koji je od 11. do 14. juna održan na Tehnološkom univerzitetu Nanyang u Singapuru. Eksploatacija fosilnih goriva, eksponencijalni rast globalnog stanovništva i globalne klimatske promjene potakle su posljednjih godina intenzivna istraživanja procesa fotosinteze. Naš život na Zemlji u potpunosti zavisi od ugljikohidrata stvorenih vezivanjem ugljen-dioksida iz atmosfere kroz proces fotosinteze. Istovremeno kiseonik koji pri tome nastaje cijepanjem molekula vode neophodan nam je za disanje.
Mogućnost tehnološkog osmišljavanja vještačke fotosinteze koja bi umjesto ugljikohidrata stvarala električnu energiju, vodonik ili čak ugljikovodonike iz ugljen-dioksida iz atmosfere, veliki je izazov za neke od najboljih svjetskih naučnih grupa.
Ovim procesom bi se u skoroj budućnosti mogao redukovati i nivo CO2 u atmosferi što bi dodatno pridonijelo zaustavljanju globalnog zagrijavanja. Razumijevanje kako biljke regulišu proizvodnju energije fotosintezom u konstantno promjenljivim uslovima veoma je važno za razvoj novih tehnologija. Biljke znaju kako da kontrolišu višak energije kada je dan veoma sunčan ili manjak kada je oblačno ili kada se nalaze u sjeni. Mi to možemo da naučimo od njih.
Konferencija u Singapuru okupila je stručnjake iz 18 zemalja, među njima i brojne nobelovce i ugledna naučna imena. Mihael Gracel (Graetzel) s Politehničkog fakulteta u Lozani u Švajcarskoj, izumitelj fleksibilnih i prozirnih solarnih ćelija, na konferenciji je predstavio novi razvoj ovih tehnologija i povećanje njihove efikasnosti. Takođe je opisao jeftine fotoelektrode zasnovane na željeznom i bakrenom oksidu, kao i modifikovanom hematitu.
Nobelovac Rudolf Markus predstavio je napredak u razumijevanju prenosa elektrona u pretvaranju energije fotona u tok elektrona kod solarnih ćelija.
Denijel Nokera s Instituta za tehnologiju u Masačusetsu razvio je revolucionaran jeftin sistem za cijepanje molekula vode na elektrone, kiseonik i protone, i to samo pomoću kobaltnog katalizatora i sunčeve svjetlosti. Ovaj sistem nazvao je “Vještački list”, jer pločica prekrivena katalitičkim slojem uronjena u običnu vodu na svjetlu stvara mjehuriće čistog kiseonika.
Filip Kurc sa Univerziteta u Kilu u Njemačkoj, razvio je jedinjenja magnezijuma koja služe kao katalizatori za cijepanje vode pomoću sunčevog svjetla.
Lesli Duton i Kris Mozer iz SAD-a prikazali su izgradnju sintetičkih proteina, tzv. “maketa”, koji vežu fotosintetske pigmente, hvataju fotone i prevode ih u tok elektrona.
Nobelovac ser Džon Voker s Kembridža u Velikoj Britaniji i Volfgang Junge iz Njemačke detaljno su opisali princip biološkog motora enzima ATP sintetaze koji se pokreće protokom protona, a može se povezati s procesima fotosinteze.
Na konferenciji je učestvovao i nobelovac Alan Hidžer sa Univerziteta Kalifornije u Santa Barbari, poznat po radu na razvoju jeftinih plastičnih solarnih panela.
Nobelovac ser Hari Kroto održao je predavanje o važnosti održivog razvoja i upozorio na opasnosti iscrpljivanja energetskih resursa Zemlje, kao i na problem eksponencijalnog rasta broja stanovnika na Zemlji.
Stručnjaci predviđaju da će tehnologija vještačke fotosinteze kroz 15-ak godina biti veoma važna. Ukoliko bi se postiglo povezivanje hvatanja sunčeve energije s proizvodnjom tekućih goriva, bila bi to prava revolucija.
Izvor: vijesti.me
Pripredila: Kristina Ristic II-2