Napredak novih tehnologija najviše se primećuje u proizvodnji, bankarstvu, konstruktorskom inženjerstvu, saobraćaju i komunikacijama, jer mnoge složene radnje umesto čoveka rade roboti. Nasuprot tome u sistemu obrazovanja se poprilično kasni, posebno u osnovnim školama gde se često deci umesto prezentovanja novih znanja računari često ustupaju za neke popularne dečje igrice. Izvestan pomak napravljen je uvođenjem predmeta o programiranju od petog razreda osnovne škole. Primena inovacija u velikoj meri zavisi od kreativnosti nastavnika i njihove želje da ukorak prate nova tehnička dostignuća koja nas svojom brzinom sve više iznenađuju. Dobro se sećam nabavke prvog računara u osnovnoj školi u kojoj sam radio, daleke 1995. godine, kada je u modi bio DOS-ov OS, ubrzo zatim Windows 95, a ubrzo i ostali aktuelni operativni sistemi. Moja tadašnja vizionarska opaska da ćemo svi, hteli ili ne, morati da budemo informatički pismeni, naišla je na žestoke kritike i otpore nekih kolega koji su se teško odvajali od tradicionalne škole, tabla - kreda.
Prisećajući se tih prvih smelih koraka u osnovnoj školi u kojoj sam radio kao nastavnik matematike-fizike i tada popularne sekcije „Mladi fizičar“, dolazim do potvrđene konstatacije da su većina mojih bivših učenika, sa kojima sam izlazio na republička takmičenja iz naučno-tehničkog stvaralaštva, danas u zemlji i svetu veoma priznati stručnjaci, te da njihovi takmičarski radovi još uvek plene pažnju svojom aktuelnošću, posebno kod spoja klasične i moderne fizike sa novim tehnologijama.
Jedan od markantnih radova je konstruktorski rad Mladena Vučkovića („Procesno upravljanje pomoću korisničkog interfejsa“ ), danas master inženjera elektrotehnike i računarstva i asistenta na Katedri za energetsku elektroniku i pretvarače na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu. Trenutno je na doktorskim studijama koje je upisao 2019. godine, takođe na Fakultetu tehničkih nauka. Njegov izbor za asistenta na FTN Novi Sad bio je bez premca, jer sam se detaljnim pregledom javno publikovane dokumentacije pri tom izboru uverio da je iz osam nastavnih predmeta relevantnih za izbor imao sve desetke.
Nemam nameru, niti potrebu, da opisujem njegov briljantni rad iz osnovne škole, bez obzira što sam mu bio mentor pri osvajanju respektivnog trećeg mesta na republičkoj smotri u Trsteniku 2010. godine. Mislim da će obnovljene slike i priloženi Elaborat ovog rada reći sve i da će novim talentima poslužiti kao primer ozbiljnog pristupa jednog učenika završnog razreda osnovne škole. Već tada se naslućivalo da će pomenuti odlikaš „daleko dogurati“, ali sve što je postigao i što će još postići rezultat je danonoćnog rada i istraživačkog pristupa svakom problemu. Sećam se da me ponekad zbunjivao njegovim pitanjima iz oblasti prirodnih nauka, jer ga je bukvalno interesovalo sve. Nije prihvatao odlaganje rešenja nekog problema, niti nedorečenost u naučnom opisivanju bilo koje prirodne pojave. Posebno su ga zanimala otkrića Nikole Tesle i Mihajla Pupina.
U razgovoru sa njegovim vrednim roditeljima, koji žive na selu, saznajem da je, pored intenzivnog bavljenja naučno-istraživačkim radom iz oblasti elektrotehnike, ostao privržen porodici kojoj, kada god stigne od radnih obaveza na fakultetu i daljeg školovanja na doktorskom studiju, pomaže i u poljoprivrednim radovima na selu. Za sada nema nameru da napušta zemlju, mada su mu zbog naučnih referenci vrata širom otvorena.
Posle ove priče o jednom izuzetnom stručnjaku koji je stasao iz seoske osnovne škole ( „Žarko Zrenjanin“ Izbište ), treba se zapitati koliko je velika odgovornost našeg društva da zadrži domaću pamet, te da im obezbedi normalno napredovanje, potrebne uslove za naučni rad i pristojnu zaradu. U njihovo školovanje uloženo je veoma mnogo, što od društva, još više od porodice koja se svesno odricala svega za školovanje dece. Pre svega, gledajući ovaj primer, tako i druge mlade talente, treba poštovati činjenicu da se radi o mladim ljudima koji do svojih diploma na državnim fakultetima ne dolaze preko noći, već dugogodišnjim predanim stvaralačkim radom.
Prilog: Elaborat sa republičke smotre 2010. godine
Proteklih martovskih dana sam razmišljao šta da ekskluzivno, kao iznenađenje, poklonim za rođendan mojoj starijoj kćerki Heleni. Znam da ne voli da joj kupujem neke sitnice koje će je donekle obradovati, tako da je novčani poklon za većinu slavljenika možda najbolji izbor, ali u svemu tome nedostaje ono pravo iznenađenje. Prebirući neke moje arhivske dokumente iz vremena bavljenja novinarskim poslom nailazim na sačuvane audio snimke na starom reporterskom magnetofonu, koji su zabeleženi daleke 1983. godine, kada je Helena imala svega deset godina. Stavljam traku na moj nekadašnji novinarski magnetofon koji je bio ispravan, ali on ne daje znake života. Vreme je učinilo svoje!
Magnetofon sam otvorio i prvo pregledao Acu bateriju kojoj je davno istekao rok. Radi se o bateriji napona 6 V koju sam zamenio novom, ali pre toga, preko ispravnog ispravljača konstatujem da se radi o nekom težem kvaru. Dve gumice za prenos pogona su se prosto istopile, menjam i njih, a onda i složeni elektromotor sa osam priključaka. Zamena donosi izvesnu promenu, ali ton magnetofona nije ujednačen, zavija, ili ubrzava. Na kraju pipave opravke ispitujem elektroniku ( pločicu drajvera ) elektromotora koja ima jedanaest priključaka koji su uglavnom povezani sa izvorom napajanja i elektromotorom. Promenom nekoliko vitalnih komponenti na drajveru dolazim do konačnog rešenja tog problema koji je nastao zbog dugogodišnjeg stajanja i nerada uređaja.
Drugi prateći problem, koji se javio, je kako zvuk sa trake preneti u digitalni zapis. Pronalazim odgovarajući program ( „Audacity“ ) za kvalitetno presnimavanje zvuka sa magnetofona ( UHER 4000 ) na računar preko ulaza Lin. kao i njegovo konvertovanje u MP3 format. U tom programu, nakon instalacije i prebacivanja analognog u digitalni ( stereo ) zapis, imaju različite napredne opcije korekcije-podešavanja kvaliteta snimljenog zvuka koje sam koristio u konačnoj obradi audio materijala.
Epilog cele priče je što sam, pored poodavnog razgovora sa kćerkama Helenom i Tanjom, „iskopao“ iz sačuvane arhive i druge audio snimke, odnosno snimak unuke Danijele i unuka Darka od pre osamnaest godina i sve, kao pravo iznenađenje, spakovao na jednu memorijsku karticu, što će im služiti kao uspomena na neka skorašnja i davnašnja vremena. U tim davnašnjim vremenima, kada nije bilo kompjutera i mobilnih telefona, moramo priznati da se više razgovaralo sa decom u krugu porodice, što danas nije slučaj. Sve više postajemo stranci, deca su prosto zakovana za mobilne telefone i računare, krstare društvenim mrežama uz veliku mogućnost da naiđu na zloupotrebu. O tome roditelji itekako treba da brinu i da i sami budu upućeni u moderne tehnologije koje, pored niza prednosti, imaju i lošiju stranu. Najveći problem je svesno bežanje od stvarnosti, od prirode i porodice koja je, pored škole, stub vaspitanja dece, što u uslovima pandemije koronavirusa zaslužuje dužnu pažnju. Kakve će psihičke posledice ostaviti sama pandemija na mlade, a posebno na starije i bespomoćne osobe možemo samo nagađati i na kraju se čuditi šta nas je sve snašlo. U svemu ovome moramo biti jaki i pronaći nešto što će nas usrećiti, baš kao ova istinita priča o magnetofonu koji još uvek služi kao draga uspomena na zdravo mentalno odrastanje moje dve kćerke i unučadi.
Svetski dan energetske efikasnosti obeležava se godišnje, 05. marta, u čast prvog sastanka svetskih eksperata koji su temeljito razgovarali o energetskoj krizi i njenim mogućim praktičnim rešenjima. Sastanak je održan tog dana 1998. godine u Velsu, u severnom delu Austrije. Na ovaj dan svako od nas treba da razmisli koliko racionalno troši energiju u svom domaćinstvu, na radnom i svakom drugom mestu, da ne narušava kvalitet života.
Energetska efikasnost je aktuelan pojam koji se prvenstveno odnosi na upotrebu tehnologija za čiji rad je potrebno manje energije. Kao dobar primer mogu da posluže štedljive i LED sijalice koje troše manje energije i koje daju istu količinu i bolji kvalitet svetlosti. Ove sijalice budućnosti najveći deo električne energije transformišu u svetlost, a sasvim mali deo u toplotu.
Brojne su druge mogućnosti u primeni energetske efikasnosti, kao što su: izbor najefikasnijeg načina grejanja u zimskom periodu, upotreba racionalnih klima uređaja za grejanje i hlađenje, zagrevanje vode bez velikih gubitaka, upotreba grejnih tela sa minimalnim gubicima energije i upotreba mašina čiji se koeficijent korisnog dejstva približava jedinici. Nove tehnologije povećavaju taj koeficijent, što doprinosi racionalnom trošenju energije.
Energetska efikasnost zavisi i od načina gradnje stambenih i poslovnih objekata o čemu se mora voditi računa pri korišćenju građevinskih materijala koji ispoljavaju maksimalnu temperaturnu zaštitu bez negativnog uticaja na zdravlje čoveka. Primera radi, nekada se azbest koristio kao izolacioni materijal, ali se kasnije pokazalo da ispoljava opasne kancerogene osobine, tako da se postepeno povlači iz upotrebe. Još ga susrećemo u nekim starim stambenim objektima. Zapamtimo, azbest nije štetan po zdravlje sve dok ga ne diramo. Opasan je ako se reže, buši ili na bilo koji način oštećuje. Umesto azbesta danas se koriste izolacioni materijali koji ne narušavaju zdravlje čoveka i koji su daleko efikasniji za temperaturnu izolaciju.
Velike uštede energije mogu se ostvariti na grejanju, što zavisi od brojnih faktora kod izbora i dostupnosti energenata, ali i grejnih tela. Kod nekih tehničkih rešenja velika su početna ulaganja, kao što su toplotne pumpe, ali se uglavnom isplate posle nekoliko godina. Novom tehnologijom, koja funkcioniše na principu "obrnutog frižidera", zapravo, onako kako frižider "izvlači" toplotu iz svoje unutrašnjosti ( hladi je ) i prenosi je u Vašu kuhinju, greje je, tako toplotna pumpa izvlači toplotu iz spoljnjeg vazduha, podzemne vode ili zemlje i koristi je da zagreje radijatore ili podno grejanje.
Sve više se pribegava alternativnim i obnovljivim izvorima energije, kao što su energija vetra i Sunca. Solarni paneli su dostupni svakom prosečnom domaćinstvu, a vetrogeneratori postali su deo naše svakodnevnice. Cene solarnih panela i prateće opreme ( kontroler, konvertor napona i baterije ) su pristupačne, ali se kao mogući problem javlja zakonska regulativa za korišćenje ovog izvora energije koji se ne plaća. Njeno potpuno usaglašavanje ostaje kao obaveza u pristupnim pregovorima ka EU.
Kod većine domaćinstava može se dosta uštedeti zamenom klasičnih sijalica LED svetlom koje je drastično pojeftinilo, a postoje njegove različite varijante snage, pakovanja i namene, kako za stambene, tako i za poslovne objekte. Pored energetske efikasnosti LED sijalice i paneli dugo traju, jednostavno se održavaju i ne sadrže materije koje su opasne po zdravlje.
Zaključimo da energetska efikasnost ne podrazumeva narušavanje kvaliteta života, već korišćenje svih dostupnih izvora energije koji su pristupačni, jeftini i obnovljivi. Za neke od njih velika su početna ulaganja, ali treba imati na umu za koje vreme će se isplatiti i koliko će trajati kao optimalno rešenje. Čista računica na kraju meseca biće najbolji pokazatelj koliko smo energetski efikasni i koliko smo zaista voljni da poboljšamo kvalitet našeg života.