Svake godine 22. aprila u svetu se obeležava međunarodni Dan planete Zemlje u cilju aktivnog skretanja pažnje građanima na značaj očuvanja prirode i njenih resursa, kao i sprečavanja negativnih posledica na životnu sredinu. Obeležavanje ovog značajnog datuma inicirao je 1970. godine američki senator Gajlord Nelson. Naš doprinos bila bi transparentna promena odnosa prema prirodi, racionalno korišćenje dobara koje nam ona nudi i što manje zagađenje radne i životne sredine.
Stručnjaci argumentovano upozoravaju da je veliki broj biljnih i životinjskih vrsta pred potpunim izumiranjem, što ozbiljno dovodi do narušavanja celog ekosistema i biološke raznovrsnosti naše planete. Kao ključne uzroke izumiranja vrsta biolozi navode uništavanje staništa ljudskom aktivnošću, nekontrolisanom eksploatacijom svih izvora Zemlje i njenog biljnog i životinjskog sveta kao i zagađenje životne sredine.
Prirodu najviše zagađuje čovek svojim bahatim odnosom, bacanjem smeća i ispuštanjem otrovnog otpada u reke i jezera u kojima prestaje svaki život. Zagađuju je i nove tehnologije koje nemaju propisanu zaštitu od štetnih gasova i izliva otrovnih materija. Velika je odgovornost lokalnih zajednica, ali i države da se ne dozvoli izgradnja industrijskih postrojenja kojima se direktno zagađuje priroda. Svest građana spontano se budi, tako da to nije pitanje samo aktuelne vlasti, ili opozicije, jer ugrožena životna sredina prepoznaje dobre namere pojedinca i društva koje treba da bude još više odgovorno za zdravlje ljudi. Politizacija tog pitanja nije potrebna nikome, jer zdravlje čoveka nema cenu sa kojom treba kalkulisati, niti ga dovoditi u vezu sa dnevnom politikom.
Dovoljno je pogledati kakvi su nam prilazi urbanim naseljima, koliko ima neuređenih i divljih deponija smeća, koliko su zagađene reke i jezera, koliko je zagađen vazduh za vreme grejne sezone, a u nekim gradovima tokom čitave godine. Ispuštanje otrovnih gasova bez instaliranih filtarskih postrojenja direktno šteti zdravlju čoveka, a na merama poboljšanja kvaliteta vazduha malo se radi pod izgovorom da nema sredstava. Normalno bi bilo da se pre svake gradnje novih postrojenja, fabrika i pogona, uz strogo poštivanje pratećih zakona, izradi detaljna studija izvodljivosti za očuvanje zdravlja čoveka i zaštite životne sredine. Ako se utvrdi da će ono biti narušeno, vredniji je nečiji život od gradnje, bez obzira kolika je ekonomska opravdanost, o kom se investitoru radi i koliko će biti novih radnih mesta uglavnom sa jeftinom radnom snagom.
Na kraju, kad razmišljam o ovom značajnom datumu uvek mi je u sećanju živopisni momenat kada sam 1966. godine, sa vršnjacima iz Učiteljske škole „Nurija Pozderac“ iz Sarajeva zalutao u srce netaknute prirode Nacionalnog parka „Sutjeska“ u prašumi Perućica, pri čemu smo se svi divili netaknutoj oazi mira gde je prvi put kročila ljudska noga, niti je njen izgled kvarila nečija ruka. Tu je vladao savršeni red i neka čudna prirodna tišina, kako među biljnim, tako i životinjskim svetom. Na proslavi 50 godina mature, koja je održana juna meseca 2018. godine u Sarajevu, svi smo se još uvek sećali tog dana sa sretnim završetkom, ali posle toliko godina, sa istim mislima, da je čovek najveći neprijatelj prirode. Priroda ima svoj neprikosnoveni red, zakone i pravila jednaka za sve, za čije nepoštivanje nas uvek kažnjava po meri koju smo zaslužili. Zar je nešto na svetu vrednije i važnije od zdravlja čoveka i svetlije budućnosti naše dece?!