Majstori, ili serviseri klima uređaja opravdano kažu da nije isto čistiti klimu kada smo prinuđeni da to uradimo zbog slabog hlađenja, ili da je redovno održavamo. Kada malo bolje razmislimo, potpuno su u pravu, jer redovno održavanje klima-uređaja produžuje njen vek trajanja, a čekanje da to uradimo iz nevolje kada se desi veći kvar je nepromišljeno bacanje para. U ovoj emisiji govorimo o redovnom čišćenju i održavanju klima uređaja, te koje radnje možemo uraditi sami, a kada moramo zatražiti stručnu pomoć.
Klima uređaje sve više koriste i vlasnici automobila, autobusa i drugih prevoznih sredstava putnika i robe. Njihova montaža, održavanje i zamena posebna su priča. Mnogi vozači, profesionalci, ali i oni koji se upute na duže rute putovanja kažu da bi u letnjim mesecima teško izdržali duže putovanje na enormno visokim temperaturama. Koliko je zdravo da klima radi u automobilu tokom duže vožnje stvar je otpornosti i naviknutosti organizma, ali je sasvim sigurno da velike temperaturne razlike nisu dobre ni za one zdravije, a kamo li za hronične bolesnike. Kada se među običnim ljudima povede rasprava o tome, mnogi primećuju kako se bez klime nekada moglo, a danas, izgleda, da ne može. Da li je u pitanju navika, ili promena načina života i ponašanja, o tome postoje različita mišljenja, mada se moramo složiti da u svemu treba biti umeren, te da se ponekad mogu pronaći neki jednostavniji načini prirodnog hlađenja.
Električni bojleri, kao uređaji gde se voda zagreva, posebno su pogodni za taloženje kamenca. Pored toga, oni su konstrukcijski pogodni za taloženje svih primesa iz vode. Pošto je bojler uređaj kod koga kroz grejač prolazi električna struja, pri čemu se oslobađa određena količina toplote, u njemu se dešava i neka minimalna elektroliza vode, tako da i poseban način vezivanja struje ima neki efikasan uticaj. U ovoj emisiji govorimo o potrebi, te o postupku čišćenja kamenca iz bojlera, kao i o nekim iskustvenim primerima uštede energije i o racionalnom trošenju vode u domaćinstvu.
Posle ove, po nama uspešne i za domaćinstvo korisne demonstracije čišćenja bojlera, pitamo se: koliko često čistiti bojler i šta obavezno uraditi prilikom te složene radne operacije. Bojler se čisti kada osetimo da se voda u njemu duže zagreva, ili da se čuje pucketanje i zujanje u kazanu pri grejanju vode. Ono što je najvažnije, iz kazana bojlera mora se odstraniti sav talog, gde obično ima mulja i čvrstog materijala, a po pravilu ga ima poprilično. To najviše zavisi od tvrdoće vode. Prilikom svakog čišćenja bojlera, ili zamene, odnosno čišćenja grejača, mora se promeniti zaptivka, u narodu poznatija kao “dihtung”, na grejaču. Nakon ovih radnji primetićemo koliko se skraćuje vreme zagrevanja vode u bojleru, čime pravimo znatne uštede. Dodajmo da postoje i tzv. bojleri sa suvim grejačima koji sprečavaju intenzivnu pojavu kamenca, pogotovo kod vode koja u svom hemijskom sastavu ima nevidljivih primesa soli koje dovode do taloženja kamenca.
Kod klasične varijante topljivih osigurača, koji se postepeno izbacuju iz upotrebe, nedostaci se ogledaju u gabaritu, čestim gubicima energije na lošim spojevima tela osigurača, pojavi varničenja i stvaranja toplote, potrebi zamene patrona osigurača koji je pregoreo zbog kvara, ili opterećenja i na estetskom izgledu kutije. Razvodna tabla automatskih osigurača uglavnom je od plastike sa fino oblikovanim poklopcem i sa daleko manjim prostorom i jednostavnijim načinom postavljanja noseće metalne letve i spojnica za neutralne i zaštitne provodnike. Nulti provodnici su svetlo plave, a uzemljenje žuto-zelene boje. U ovoj emisiji govorimo o opravdanosti i isplativosti zamene klasičnih automatskim osiguračima. Zaključimo da je najveća prednost automatskih osgurača što se nakon iskakanja i otklanjanja uzroka kratkog spoja, kvara u mreži, ili na uređajima, jednostavno vraćaju u radno stanje ukoliko su i dalje ispravni. Automatski osigurači se u normalnim uslovima rada ne greju, a ukoliko su oštećeni, jednostavno se menjaju odspajanjem provodnika, a skidaju pomeranjem dve žabice na njihovom metalnom nosaču. Kupovina jeftinih automatskih osgurača na pijacama nije preporučljiva, jer se brzo kvare i nisu pouzdani u radu. Cena automatskih osigurača kreće se, po komadu, od 250 do 2.000 dinara, a cena plastične razvodne table od 1.000 do 2.000 dinara, što zavisi od veličine i broja osiguračkih mesta. Cena četvoropolne FID-ove sklopke, koja služi za trofaznu struju, kreće se od 2.500 do 5.000 dinara, što zavisi od proizvođača i njenog kvaliteta.