Nedavno ( 10. jula 2019. ) napunio sam 70 jubilarnih godina života. Prođoše godine kao dlanom o dlan i kada čovek smelo podvuče crtu i sabere dobro i loše, najbolje je pamtiti ono dobro, jer se loše nikada ne može popraviti, a bilo koje sećanje ostavlja neke tragove u srcu i duši.
Godine koje sam do pred rat proveo u BiH, pored napornog rada i želje da se sačuva i održi porodica na zdravim nogama, a deca izvedu na pravi put, podsećaju samo na ljude koje sam delio na dobre i loše, a nikako po nacionalnoj pripadnosti. Zbog toga se nikada nisam pokajao i sada, kada redovno posećujem rodni kraj, čista obraza se krećem po celoj BiH sa tugom u srcu šta su sve ljudi preživeli i koliko su vraćeni unazad zarad nakaradnih nacionalističkih interesa od kojih običan čovek nije imao koristi.
U želji da se što više distanciram od politike, čitav život posvetio sam obrazovanju mladih generacija i mom kreativnom stvaralačkom radu. Zar u mojim godinama nije za radovanje saznanje da diljem belog sveta imam školovane bivše učenike, sada profesore, inženjere, biznismene i naučnike! Kroz dugogodišnji rad u prosveti moji učenici su osvajali prestižna prva mesta na smotrama i takmičenjima od opštinskog do republičkog nivoa. To se dešavalo, kako u BiH, tako i u Srbiji, gde sam dočekao penziju.
Najveća opsesija u životu bila mi je elektronika od koje sam u nekim teškim trenucima imao koristi i zaradu dok nisam dobio stalan posao, a kasnije je elektronika prerasla u omiljeni hobi. Većinu mojih korisnih uređaja i radova učenika kojima sam bio mentor na 15 republičkih smotri i takmičenja opisao sam na ovom portalu, tako da sam mojih 70 godina života overio sa 150 objavljenih stručnih članaka sa 560.000 pregleda na stranicama Interneta. Radove sa najviše pregleda kompletirao sam u knjigu pod nazivom „Stotinu koraka do mog sveta elektronike“ ( pogledati sliku naslovne strane napisane knjige ) koja će se verovatno pojaviti u elektronskom izdanju. Analizom broja pregleda objavljenih članaka dolazim do jednostavnog zaključka, da ljudi najviše čitaju prepoznatljive autorske članke, a prava čitalačka publika brzo prepoznaje da li se neko bavi, ili ne bavi prepisivanjem od drugih autora, bolje reći “kiti tuđim perjem”.
U zrelim godinama bavljenja konstruktorskim radom iz oblasti elektronike posvetio sam se konstrukciji novih uređaja, ali i poboljšanju kvaliteta uređaja koji su još uvek u upotrebi. Tako se desilo da baš ove godine prestane sa radom razglasno pojačalo u osnovnoj školi gde sam radio, a pravio sam ga za vreme bombardovanja 1999. godine. Nakon zamene i dorade nekih delova složenog stereo pojačala ( pogledati slike ) produžio sam mu život i na radost učenika te škole ponovo ga stavio u funkciju.
Konstrukcije i eksperimente ranije sam radio u školi, a nakon penzionisanja u mojoj radionici ( pogledati priložene slike ) u kojoj sam obezbedio izvanredne uslove za stvaralački rad. Tu su i neki uređaji koji su na republičkim takmičenjima iz naučno tehničkog stvaralaštva proglašeni najboljim. Radi se o pet zlatnih, dve srebrne i tri bronzane medalje. Kada pogledam neke od njih vrate se setne uspomene na godine, dane i sate neprekidnog obrazovnog i vaspitnog rada sa učenicima, učenja i prodiranja u zanimljivi svet elektronike. Moram, bez ikakvog ustezanja, priznati da mi je takav rad stvarao zadovoljstvo življenja, posebno u turbulentnim ratnim godinama, a i kasnije za vreme bombardovanja, kao i u vreme nezapamćene inflacije kada se živelo od danas do sutra. Za nabavku nekih elektronskih komponenti tada sam odvajao i pola plate, a takve poteze mogu potpuno razumeti i prihvatiti samo istinski ljubitelji elektronike!