Danas je predsednik Opštine u Vršcu otvorio azil za napuštene pse. Većina građana je to dočekala s oduševljenjem jer “više neće biti čopora pasa koji će po gradu napadati ljude”.
Ali da ponovimo:
Izgradnja azila i sklanjanje sa ulica većine pasa (nikako svih!!!) je samo prvi, ali nikako jedini, najsloženiji ili najskuplji “korak” u rešavanju problema napuštenih (uličnih pasa ). Ukoliko se psi samo sklone sa ulica i ne uradi ništa drugo vrlo brzo će se na ulicama pojaviti isto toliki, ako ne i veći broj novih pasa, manje socijalizovanih i agresivnijih od postojećih, samim tim i opasnijih po građane.
Da bi se to izbeglo neophodno je da lokalna vlast pronađe način da se izvrši vakcinacija, sterilizacija, kastracija i čipovanje svih vlasničkih pasa na teritoriji opštine Vršac i da se ustroji evidencija svih vlasničkih i uličnih pasa. Ova “akcija” ima za cilj prekid “dotoka” novih pasa na ulice i najsloženiji je deo rešavanja “problema”- zahteva najviše sredstava, rada i vremena i neophodno je stvoriti raspoloženje kod građana da je to neophodno i u cilju naše zajedničke dobrobiti. Pre završetka ove faze treba doneti zakonsku regulative i “kaznenu politiku” kojom bi se NESELEKTIVNO disciplinovali neodgovorni vlasnici.
Akciju bi trebalo realizovati po sistemu “od kuće do kuće”, a finasirati je iz budžeta ili kao projekat EU. U ovu akciju bi se volonterski mogli uključiti i vršački veterinari koji bi mogli “donirati“ svoj rad i tako znatno smanjiti troškove opštine.
Neophodno je da se uspostavi kontrola “odgajivačnica” pasa na teritoriji opštine i da se zatvore sve neregistrovane, a u registrovanima (ukoliko ih na teritoriji opštine ima) da se redovno vrši kontrola poštovanja propisanih uslova.
Prilikom udomljavanja štenaca ugovorom obavezati vlasnika da po dostizanju propisane starosne dobi mora sterilisati (kastrirati) psa. (nakon navršenih sedam meseci, a da evidenciju i KONTROLU vrše zaposleni u Prihvatilištu).
Intenzivirati udomljavanje pasa iz Prihvatilišta i azila:
Jednom nedeljno vršiti organizovana udomljavanja pasa u pešačkoj zoni,
Napraviti sajt na kome bi bile postavljene fotografije pasa iz Prihvatilišta i azila, koji redovno ažurirati.
Intenzivirati saradnju svih zaposlenih u opštini, Prihvatilištu i azilu sa NVO, udruženjima za zaštitu životinja, volonterima i aktivistima oko svih poslova udomljavanja, hvatanja, zbrinjavanja bolesnih,povređenih pasa i skotnih ženki- doživljavati ih kao dobronamerne saradnike, a ne kao neprijatelje, konkurenciju, a njihove inicijative kao “prst u oko”.
Vršiti edukaciju građana o načinu rešavanja “problema“ uličnih pasa i odgovornom vlasništvu i njihovim obavezama i pravima (jedna od mogućnosti je i preko lokalnih televizija).
Za pse koji će i nakon izgradnje azila ostati na ulici potrebno je odrediti mesta za njihovo hranjenje i postavljanje kućica u zimskom periodu.
Ovo nikako nije kraj rešavanja problema “uličnih pasa”, ovo je početak dugotrajnog, složenog i prilično skupog procesa.
Videćemo da li smo mu dorasli.
Nadam se da psi neće biti “kolateralna šteta”.