Igra koju danas igramo, danas se zove šuge. Mi smo je nekada ovde u Pavlišu, pošto sam meštanin Pavliša, zvali lecke. Sam naziv i ime lecke verovatno je engleskog porekla "let's go", ali nama su to bile lecke, predpostavljamo da je tako. Šuge se igraju kao imitacija lova. Deca se jure u nekom slobodnom prostoru. Nažalost zbog današnje situacije mi nismo u slobodnom prostoru, a i duva vetar. Jure se, ko koga dodirne taj je šuga. Šuga se prenosi i to tako traje u nedogled. Bitno je da su oni napolju, da se igraju i da su veseli.
Evo nas u četvrtoj epizodi emisije “Zaboravljene dečje igre” u osnovnoj školi “Jovan Popović Sterija” u Vršcu.
Mi smo kod četvrte igre i ona se zove “žmurke”. Postoji više varijanti igranja žmurki. Jedna od varijanti jeste da igra počinje tako što se brojalicom odredi učesnik koji će da žmuri. Ostali igrači se sakrivaju. Prednost i lepota ove igre jeste zato što mogu da se igraju i dečaci i devojčice. Dakle nema one podele muške igre, ženske igre. I najčešće se igrala u večernjim satima kada je pao mrak i kada mogu dobro da se sakriju. Dakle, igrač koji žmuri broji do određenog, to se dogovore deca na početku. Do sto ili do dvadeset ide brojanje i onda kreće u potragu za sakrivenim igračima. Postoji verzija da prvog koga pronađe, on je sledeći koji žmuri. Ili poslednji koga pronađe, taj žmuri. Meni se nekako više dopada tog poslednjeg, jer onda ako pronađu onog prvog, ovi ostali nekako izgube draž sakrivanja.
Veliko Središte. Osnovna škola “Branko Radičević”. Dobrodošli u treću epizodu emisije iz serijala “Zaboravljene dečje igre” – ŠKOLICE.
Imamo nacrtana dva modela gde su deca podeljena u dve grupe. Mi smo uzeli primer do sedam. Inače kvadratići mogu da budu nacrtani od jedan do deset. Idemo redom i krećemo od prvog kvadratića, gde se u kvadratić ubacuje, može po izboru više predmeta. Može kreda, cigla, kamenčić i krećemo. Prvi učesnik kreće od broja jedan. Baca kamenčić u polje broj jedan i jednom nogom skakuće do kraja, do desetog polja. Kada stignemo do desetog polja, okrećemo se unazad, stignemo do broja jedan, uzmemo kamenčić i izlazimo napolje. Ide sledeći isto pod broj dva, dokle god se ne pogreši. Pravila su da nijedno dete ne sme da spusti nogu na zemlju, da dodiruje zemlju i ne sme da zgazi liniju. Ako slučajno pogreši mora da dâ kamenčić drugom učesniku tako da, kada stigne red na njega, on ne ide ispočetka nego nastavlja tamo gde je stao, i sve tako do kraja do zadatog cilja. Međutim postoji više varijanti. Koja ekipa prva završi igru, ide se na drugi deo igre. Pobednička ekipa bira jedno polje gde nacrta nekoliko znakova po njihovoj želji. Tako da sledeći kada bude stigao na red, ne sme da stane u njihovo polje nego mora da preskače i sve tako do kraja dok jedna ekipa ne pobedi. Međutim postoji i druga varijanta gde se skakuće iz polja u polje sa obe noge. Ako su učenici spretni i ako nauče ovu igru, možemo kamenčiće da bacamo žmureći da vidimo koji nam je osećaj, da li oni imaju predstavu o prostoru gde se nalaze. Ili na primer da krećemo od zadnjeg polja i da bacamo čučeći kamenčić unazad. Tako da postoji raznoraznih varijanti i moze da se igra više puta. Može jedan na jedan, može grupno, mogu da se formiraju dve, tri ekipe. Zavisi od broja dece, od broja učesnika koji učestvuju u ovoj igri.