Ne postoje nikakvi socijalni, niti ekonomski razlozi zbog kojih bi trebalo nastaviti sa podsticanjem izgradnje MHE.
Ministarstvo rudarstva i energetike je objavilo da je prestala da važi Uredba o podsticajnim merama za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. WWF Adria, smatra da je to prilika da Vlada Republike Srbije iz buduće legislative isključi podsticaje za male hidroelektrane. Na štetnost MHE već godinama upozoravaju stručnjaci, organizacije civilnog društva i lokalne inicijative širom Srbije.
Prema analizi socio-ekonomske opravdanosti podsticajnih mera za male hidroelektrane, koju je uradio ekonomski stručnjak Damir Miljević, ne postoje nikakvi socijalni, niti ekonomski razlozi zbog kojih bi trebalo nastaviti sa podsticanjem izgradnje malih hidroelektrana.
U 85 postojećih malih hidroelektrana u Srbiji proizvodi se svega 0,76% ukupno proizvedene struje na nacionalnom nivou. U studiji se navodi da je zastupljenost struje proizvedene u 85 postojećih MHE u Srbiji svega 0,76% od ukupno proizvedene struje u 2018. godini. Iako je Srbija uložila značajne napore u izmene zakona i osigurala ceo niz podsticaja za proizvodnju električne energije u malim hidroelektranama, neće dostići ciljeve definisane Strategijom razvoja energetike do 2020. godine. U studiji se navodi da je izabrani model i način podsticanja proizvodnje iz obnovljivih izvora energije bio neefikasan. Te da je proizvodnja iz energije sunca i vetra bila ograničena godišnjim kvotama, za razliku od proizvodnje iz MHE.“
Postavlja se pitanje za koga je osmišljen ovakav sistem podsticaja? Podaci iz studije ukazuju na to da MHE nemaju značajnu ulogu, niti mogu doprineti razvoju elektroenergetskog sistema Srbije. Istovremeno, imaju veoma štetan uticaj na prirodu i biodiverzitet u odnosu na ostale obnovljive izvore energije. Analiza pokazuje kako su podsticajne otkupne cene u Srbiji daleko veće od tržišnih, po kojima se električna energija može kupiti na berzama. Ukoliko su podsticajne otkupne cene veće od tržišnih cena za 91% do čak 2,7 puta, postavlja se ozbiljno pitanje racionalnosti odluka Vlade da po ovim cenama vrši otkup električne energije iz mHE. Po ovome, ekonomski bi racionalnije bilo kupiti tu električnu energiju na slobodnom tržištu. Uz sve navedeno, jasno je da društvena korist od struje proizvedene u malim hidroelektranama nije velika. Štaviše, kada se podvuče crta, postojeći model podsticaja donosi gubitke za celo društvo. Građani Srbije prema ovom modelu su gubitnici, a dobitnici su investitori u male hidroelektrane i finansijske ustanove koje su omogućile sredstva za njihovu izgradnju. Oni ne snose nikakav finansijski rizik, jer im država garantuje otkupnu cenu struje u razdoblju od 12 godina.
Društvena korist od struje proizvedene u MHE nije velika. ,,S obzirom na to koju štetu mHE čine građanima i nepopravljive posledice koje imaju na prirodu i biodiverzitet, potrebno je trajno ukinuti postojeći model podsticaja električne energije proizvedene u malim hidroelektranama. sve buduće podsticaje treba usmeriti prema drugim obnovljivim izvorima energije, poput sunca i vetra”, poručuje Igor Vejnović iz organizacije Bankwatch.
Inicijativa nastavlja se na otvoreno pismo koje su organizacije civilnog društva krajem prošle godine uputile premijerki Ani Brnabić, a na koju do danas iz Vlade nije stigao odgovor. U njemu se poziva na izmene propisa i isključivanje MHE iz sistema podsticaja, te formiranje radne grupe koja bi bila uključena u pripremu izmena Zakona o energetici Republike Srbije.
„Vreme je da Vlada prihvati činjenice i zaustavi štetne propise kada su u pitanju male hidroelektrane. Svedoci smo sistemske devastacije prirode i reka širom Srbije, a sve u korist malog broja pojedinaca i finansijskih institucija. WWF je pokrenuo kampanju za zaustavljanje sistema podsticaja u Srbiji, kako bi se stalo na kraj ekocidu. Svi imamo pravo na očuvanu prirodu i zdravu životnu sredinu. Međutim, sistematski se uništavaju naši prirodni resursi kojima se malo koja zemlja u Evropi može pohvaliti“, zaključuje Nataša Milivojević iz WWF Adrije.
Izvor: WWF Adria
Zahvaljujući obilnim kišama i geotermalnim izvorima, ova srednjoamerička država ostvarila je neverovatan ekološki uspeh.
Centralnoamerička država postigla je neverovatan uspeh u pogledu čiste energije, obezbeđujući 100 odsto svojih potrošačkih potreba obnovljivom energijom čitavih 75 dana.
"Godina 2015. je bila jedna od apsolutno električno čistih za prirodno okruženje Kostarike", naveo je u saopštenju Institut za kostarikansku električnu struju (ICE), koji je u vlasništvu države. ICE navodi da je nulta emisija države omogućena zahvaljujući obilnim kišama nad četiri hidroelektrična postrojenja u prvom kvartalu 2015. godine. Ti pljuskovi značili su da za januar, februar i za sada mart, nije bilo potrebe da se sagorevaju fosilna goriva da bi se proizvela struja.
Umesto toga, Kostarika se najviše napajala iz hidroelektrana, kao i iz mešavine geotermalne i solarne energije i energije vetra i biomase. Važno je zapamtiti da je Kostarika mala država, ima ukupnu površinu od oko 51.000 kvadratnih kilometara, što je nešto manje od susedne nam Bosne i Hercegovine, i ima samo 4,8 miliona stanovnika, što je nešto više od Hrvatske.
Pored toga, primarne industrijske grane Kostarike su turizam i poljoprivreda, a ne teške i energetski intenzivnije industrije poput rudarstva ili proizvodnje. Ipak, Kostarika je uradila odličnu stvar razvijanjem električnog sektora i dostave pouzdane energije svojim građanima.
Prema Indeksu globalne konkurentnosti predstavljenom na Svetskom ekonomskom forumu 2014. godine, Kostarika je rangirana kao druga latinoamerička zemlja iza Urugvaja u pogledu električne i telekomunikacione infrastrukture. Država obezbeđuje pokrivenost domaćinstava od 99,4 odsto uz jednu od najjeftinijih cena u regionu.
Rekord Kostarike vezan za obnovljivu generaciju se, takođe, ističe. Prošle godine, hidroelektrična energija imala je udeo od 80 odsto cele električne proizvodnje, dok je geotermalna energija 2010. godine zabeležila porast od 13 odsto u ukupnom električnom profilu zemlje. Novi geotermalni projekti pomoći će državi bogatoj vulkanima da još više iskoristi svoje podzemne energetske izvore.
Sredinom 2014. godine, vlada Kostarike odobrila je projekat geotermalne energije vredan 958 miliona dolara. Od prvih elektrana koje će biti izgrađene očekuje se da će proizvoditi oko 55 MW i koštati 333 miliona dolara, dok će druge dve elektrane od 50 MW takođe biti izgrađene nedaleko.
Dobre su vesti to što će geotermalna energija imati više udela u ukupnom sistemu, jer su očigledne mane oslanjanja na hidroelektrane, naročito na rečnim sistemima koji su pod uticajem sezonskih promena u vodenim tokovima. Suše, takođe, mogu drastično uticati na izvore energije, a postoje i ekološke mane hidroelektričnih brana, najviše u vidu uticaja na ekosisteme.
Bilo kako bilo, 100 odsto obnovljive energije u bilo kom vremenskom periodu predstavlja zavidan uspeh. Bravo, Kostarika!
Izvor: nationalgeographic.rs
Potpisivanje trojnog memoranduma između lokalne samouprave Prijepolja, Ministarstva energetike i investitora o izgradnji malih hidroelektrana veoma je značajno za ovu opštinu, jer podrazumeva nova ulaganja i radna mjesta.
Memorandum je potpisan na osnovu Nacionalnog akcionog plana za obnovljive izvore energije, sa 91 investitorom za 213 lokacija, od kojih su 65 domaća pravna ili fizička lica.
Kako je ranije najavljeno, memorandumom će biti određen okvirni rok od šest meseci u kojem investitor treba da pokrene postupak i obezbedi neophodna pravna akta za dobijanje energetske dozvole za hidroelektrane, snage veće od jednog megavata, odnosno saglasnost i za objekte manje snage.
Za 20 objavljenih lokacija u opštini Prijepolje bilo je zainteresovano 47 potencijalnih investitora za izgradnju malih hidroelektrana.
Svi investitori će imati permanentni ugovor na 12 godina sa povlašćenim tarifama, jer je analizama procenjeno da je toliko potrebno da se u proseku povrate investicije u ovu vrstu projekta.
Ministarstvo energetike očekuje da će prve mini hidroelektrane biti priključene na elektromrežu 2015. i 2016. godine.
Upravni sud Srbije doneo je u utorak odluku da poništi rešenje o produženju energetskih dozvola kompaniji REV d.o.o za izgradnju hidroelektrana Brodarevo na Limu. Ovom odlukom, koja je konačna, postupak se vraća na početak!
O borbi Koalicije za zaštitu reke Lim, ostalih udruženja i građana, protiv gradnje visokih brana na Limu (Brodarevo 1 i 2) možete pogledati emisiju iz 4. ciklusa Dokumentarnog tv serijala “Zelena patrola na delu – Šta je bilo posle”
Energija vode (hidroenergija) je najznačajniji obnovljivi izvor energije, a ujedno i jedini koji je ekonomski konkurentan fosilnim gorivima i nuklearnoj energiji. U poslednjih 30-ak godina proizvodnja energije u hidroelektranama je utrostručena, ali je time udeo hidroenergije povećan za samo 50% (sa 2.2% na 3.3%). U nuklearnim elektranama u istom je razdoblju proizvodnja povećana gotovo sto puta, a udeo 80 puta. Tako je, zbog toga jer korištenje hidroenergije ima svoja ograničenja. Ne može se koristiti svuda jer podrazumeva obilje brzo tekuće vode, a poželjno je i da je ima dovoljno cele godine, jer se električna struja ne može jeftino uskladištiti. Da bi se poništio uticaj oscilacija vodostaja grade se brane i akumulacijska jezera. To znatno diže cenu cele elektrane, a i diže se razina podzemnih voda u okolini akumulacije. Razina podzemnih voda ima dosta uticaja na biljni i životinjski svet, pa prema tome hidroenergija nije sasvim bezopasna za okolinu. Veliki problem kod akumuliranja vode je i zaštita od potresa, a u zadnje vreme i zaštita od terorističkog čina.Većina neiskorištenog potencijala nalazi se u nerazvijenim zemljama, što je povoljno jer se u njima očekuje znatan porast potrošnje energije. Najveći projekti, planirani ili započeti, odnose se na Kinu, Indiju, Maleziju, Vijetnam, Brazil, Peru... Rastuća potreba za energijom pri tome često preteže nad brigom o uticajima na okoliš, a dimenzije nekih zahvata nameću misao da je njihovo izvođenje ne samo stvar energije nego i prestiža.
Glavni delovi akumulacione hidroelektrane su akumulacija, brana, zahvat, gravitacijski dovod, vodna komora, zasunska komora, cevovod, mašinska stanica i odvod vode. Postoje dve tipa akumulacionih hidroelektrana: pribranska i derivacijska. Pribranska se nalazi ispod same brane, a derivacijska je smeštena niže od brane i cevovodima je spojena na akumulacionu. Akumulacione hidroelektrane su najčešći način dobijanja električne energije iz energije vode. Problemi nastaju u letnjim mesecima kad prirodni dotok postane premali za funkcionisanje elektrane. U tom slučaju se brana mora zatvoriti i potrebno je održavati nivo vode koji predstavlja biološki minimum.
Snaga vode (u obliku kinetičke energije, temperaturne razlike ili gradijenta slanosti) može se sakupljati i koristiti. S obzirom da je voda 800 puta gušća od zraka, čak i spori vodeni tok ili umereni val može pridoneti razmotrivu količinu energije.
Postoji mnogo oblika snage vode:
Izvor: djordje-natosevic.edu.rs
Priredio u okviru projekta "Znanje podeli, nagradu osvoji": Stefan Gašić, III-2
Ako se iskoristi potencijal svih 317 lokacija biće izgradjene mini hidroelektrane ukupne snage 110 megavata koje bi trebalo da proizvode 400 gigavat sati električne energije godišnje.Tender za dodelu saglasnosti i energetskih dozvola za izgradnju mini hidroelektrana na 317 lokacija u Srbiji se zatvara danas.
Kako su agenciji Beta kazali u Ministarstvu energetike, razvoja i zaštite životne sredine Srbije, interesovanje investitora je značajno i do danas je pristigao veliki broj prijava.
Ako se iskoristi potencijal svih 317 lokacija biće izgradjene mini hidroelektrane ukupne snage 110 megavata koje bi trebalo da proizvode 400 gigavat sati električne energije godišnje.
Prema ranijim najavama iz Ministarstva, polovinom godine se očekuju konačne liste investitora za izgradnju tih mini hidroelektrana.
U roku od osam dana po objavljivanju liste potencijalnih investitora biće potpisan trojni memorandum o razumevanju za svaku pojedinačnu lokaciju izmedju investitora, Ministarstva energetike i lokalne samouprave.Tim memorandumom biće odredjen okvirni rok od šest meseci u kojem investitor treba da pokrene postupak i obezbedi neophodna pravna akta za dobijanje energetske dozvole za hidroelektrane snage veće od jednog megavata, odnosno saglasnosti za objekte manje snage.
Plan Ministarstva energetike je da mini hidroelektrane budu na mreži, odnosno da proizvode struju, 2015. i 2016. godine.
Sva struja proizvedena u hidroelektranama koje su predmet javnog poziva iskazivaće se u energetskom bilansu Srbije i uračunavaće se za ostvarenje nacionalnog cilja za povećanje udela energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji na 27 odsto do 2020. godine.
U Srbiji postoji oko 950 lokacija s potencijalom za izgradnju malih hidroelekrana i Ministarstvo energetika planira objavljivanje novih javnih poziva zainteresovanim invesitorima za iskorišćenje tog potencijala.
Izvor: ekologija.rs
Pripremila: Dragana Zarkov II - 4
Radnici mini-hidroelektrane u Kuršumliji nedeljno očiste oko 200 kubnih metara smeća iz kanala koji protiče kroz kuršumlijska naselja i napaja elektranu.Sve to smeće ponovo vraćaju u reku Toplicu, a zatim ga Toplica nosi kroz Prokuplje u Moravu, jer nemaju rešenje za odlaganje smeća. Kanal koji dovodi vodu do elektrane služi kao plutajuća deponija, pa ga čiste najmanje tri puta nedeljno.
Smeće se najčešće nagomilava pored jednog od mostova, radnici ga tovare u kolica i prebacuju sa druge strane mosta ponovo u kanal koji ga odnosi dalje ka Toplici.
- Za samo dva-tri dana ispred ove ćuprije doplovi nekoliko stotina flaša koje mi vilama vadimo u kolica i prebacujemo pet metara dalje ponovo u kanal, kako bi voda normalno tekla. Kad ove flaše dođu do centrale, one preko preliva odlaze u Toplicu - kaže jedan od radnika centrale.
U komunalnom preduzeću navode da kanal pripada hidroelektrani i da su oni dužni da ga održavaju. S druge strane, meštani kažu da su odgovorni za nagomilavanje otpada u kanalu, ali da bi komunalna inspekcija trebalo da kažnjava one koji bacaju smeće.
Pored mostića, gde radnici ručno prebacuju smeće, postoji kontejner namenjen za plastičnu ambalažu, ali je uvek prazan. Radnici elektrane kažu da je mali za tu količinu smeća, a nemaju prevozno sredstvo da ga odvoze na deponiju.
Sa tehničko tehnološkim razvojem u dvadesetom veku, jedan od najvećih pratećih zahteva bila je konstantna potreba za povećanjem proizvodnje električne energije. U današnjem svetu gotovo je nemoguće zamisliti neki proizvod za čiju proizvodnju nije bilo potrebno korišćenje električne energije. Povećana potreba za električnom energijom uslovila je razvoj tehnologija za proizvodnju električne energije, pa tako danas postoje pet tipova elektrana: hidroelektrane, termoelektrane, solarne elektrane, vetro-elektrane i geo-termalne elektrane.
Kako je krajem dvadesetog veka sve više ojačala svest o zagađenju planete i njenim efektima, počelo se razmišljati i o prihvatljivim i manje prihvatljivim načinima proizvodnje električne energije. Sve ono što u proizvodnom procesu podrazumeva emisiju ugljen dioksida i ostalih gasova staklene bašte smatra se nepoželjnim u ekološkom smislu. Tako su termoelektrane u kojima se sagoreva ugalj i naftni derivati postale nepoželjne, iako trba reći da se u mnogim zemljama u razvoju upravo ove vrste elektrana još uvek najviše koriste i čak i danas izgrađuju nove. Nuklearne elektrane koje takođe spadaju u termoelektrane su sa stanovišta emisije gasova staklene bašte ekološki prihvatljive. Termoelektrane na zemni gas i biomasu su nešto prihvatljivije od termoelektrana na ugalj i naftne derivate, jer je kod njih emisija gasova staklene bašte manja, a u slučaju biomase izvor energije je obnovljiv.
Energija vetra o kojoj se puno govori u poslednje vreme, je sa stanovišta distributera električne energije ne baš previše poželjna jer je količina proizvedene električne energije u direktnoj korelaciji sa količinom vazdušnih strujanja. Iz tog razloga teško je planirati količinu proizvedene električne energije u ovim elektranama, a i veoma često je nemoguće pravovremeno odgovoriti na povećanu potražnju, što je osnovni zahtev elektro-distributivnih sistema. Solarne elektrane imaju slične osobine kao i vetro-elektrane: nemoguć je čovekov uticaj na raspoloživost izvora energije, proizvodnja osciluje u relativno kratkim intervalima, odnosno nije stabilna i teško ju je dovesti u sklad sa promenom potreba za proizvedenom količinom električne energije.
Potencijal malih vodotokova, na kojima se mogu graditi male hidroelektrane, iznosi oko 0,4 miliona ten - ili 3% od ukupnog potencijala obnovljivih izvora u Srbiji.
Male hidroelektrane su energetski objekti snage do 10 MW i spadaju u kategoriju povlašćenih proizvođača energije.
Iskorišćenjem ukupnog energetskog potencijala malih hidroelektrana moguće je proizvesti oko 4,7% od ukupne proizvodnje električne energije u Republici Srbiji (34 400 GWh/god ostvareno u 2006. godini) i oko 15% sadašnje proizvodnje električne energije u hidroelektranama (10 900 GWh/god).
Energetski potencijal vodotokova i lokacije za izgradnju malih hidroelektrana određene su dokumentom „Katastar malih hidroelektrana na teritoriji SR Srbije van SAP" iz 1987. godine, koji su za potrebe JP Združene elektroprivrede izradili „Energoprojekt - Hidroinženjering" i Institut „Jaroslav Černi" (u daljem tekstu: Katastar MHE), kao i katastrom malih hidroelektrana u Autonomnoj pokrajini Vojvodini, u kome je obrađeno 13 hidroelektrana („Hidroinvest" DTD, 1989. godine).
Izuzetno je moguće graditi ove objekte i na drugim lokacijama uz saglasnost Ministarstva rudarstva i energetike u pogledu maksimalnog iskorišćenja energetskog potencijala vodotokova i saglasnosti drugih nadležnih ministarstava i institucija. Za postojeće višenamenske akumulacije, hidroenergetske parametre za izgradnju malih hidroelektrana, koji definišu i maksimalnu snagu postrojenja, određuje JVP „Srbijavode", Beograd, odnosno za Autonomnu pokrajinu Vojvodinu JVP „Vode Vojvodine" Novi Sad.
Ukoliko na nekoj od lokacija predviđenih katastrima iz stava 2. ovog pododeljka, usled promenjenih hidro-geoloških uslova, postojanja izgrađenih građevinskih objekata ili drugih značajnijih promena koje su nastupile u uređenju i korišćenju prostora, nije moguća izgradnja male hidroelektrane ili bi očekivana snaga bila osetno manja od snage navedene u katastarskom listu, izgradnja male hidroelektrane, uz saglasnost Ministarstva rudarstva i energetike, može se odobriti na drugoj, ili više drugih lokacija istog vodotoka kojima se obezbeđuje potpuno iskorišćavanje energetskog potencijala.
Ministarstvo rudarstva i energetike izdaje energetsku dozvolu za izgradnju malih hidroelektrana nazivne snage od 1 MW do 10 MW
Izvor: www.obnovljiviizvorienergije.rs
Priredio: Tomislav Milunov, II-7
Ministarka energetike, razvoja i zaštite životne sredine Srbije Zorana Mihajlović izjavila je danas da je na javni poziv za izgradnju 317 mini hidroelektrana stiglo 1.380 prijava investitora.
- Prijavilo se više investitora nego što smo očekivali. Samo za područje Surdulice 138, a za područje Vlasotinca oko 40 - rekla je Mihajlović na promociji Projekta ekoturizma i zaštite životne sredine Vlasinskog jezera.
U narednih sedam dana očekuje se još prijava poslatih poštom, a sredinom maja biće formirane rang-liste. Potencijalni investitori će potom biti obavešteni o mogućnosti da sklope ugovor o izgradnji sa lokalnim samoupravama.
Ministarka očekuje da će 317 tih mini-hidroelektarana biti izgrađeno do 2015, odnosno 2016. godine.
Najavila je da će biti još takvih javnih poziva i da se namerava da se još smanji broj dokumenata potrebnih za izgradnju hidroelektrana.
Tender za dodelu saglasnosti i energetskih dozvola za izgradnju mini-hidroelektrana na 317 lokacija u Srbiji zatvoren je 5. aprila ove godine.
Ako se iskoristi potencijal na svih 317 mesta, biće izgrađene mini hidroelektrane ukupne snage 110 megavata koje bi trebalo da proizvode 400 gigavat sati električne energije godišnje.
U roku od osam dana po objavljivanju liste potencijalnih investitora biće potpisan trojni memorandum o razumevanju investitora, Ministarstva energetike i lokalne samouprave za svaku pojedinačnu lokaciju.
Tim memorandumom biće određen okvirni rok od šest meseci u kojem investitor treba da pokrene postupak i obezbedi neophodna pravna akta za dobijanje energetske dozvole za hidroelektrane snage veće od jednog megavata, odnosno saglasnosti za objekte manje snage.
Sva struja proizvedena u hidroelektranama koje su predmet javnog poziva, iskazivaće se u energetskom bilansu Srbije i uračunavaće se za ostvarenje nacionalnog cilja za povećanje udela energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji na 27% do 2020. godine
Izvor: Tanjug
Stručnjaci Agencije za prostorno planiranje Srbije i projektantske firme "Jaroslav Černi" danas su Kraljevčanima predstavili Nacrt prostornog plana za izgradnju deset hidroelektrana (HE) na Ibru i Izveštaj o strateškoj proceni njihovom uticaja na životnu sredinu, a ekolozi Kraljeva tvrde da će HE ubiti Ibar.
Ova tema izazvala je veliko interesovanje građana, opozicionih političara, ekologa, ribolovaca i onih koji podržavaju projekat izgradnje HE, pa je rasprava je na moment bila na ivici incidenta.
Prema rečima Nebojše Stefanovića, Nacrt prostronog plana urađen je za deset kaskadnih HE u dužini od 55 kilometara ukupne snage 122 megavata. Brane će biti visoke od 12 do 15 metara, a akumulacije dužine od dva do četiri kilometra i širine 50 do 150 metara.
"To nije jednostavan zahvat, doći će do promene toka reke iz brze reke u deset miniakumulacija, ali će biti delova toka koji će i dalje imati karakter brze reke i na kojima će i dalje moći da se sprovode turističke, rekreativne i sportske aktivnosti", rekao je Stefanović.
Projekat podrazumeva izgradnju 15 turističkih zona na čijim obalama će moći da se grade turistički kapaciteti. Prvi radovi na izgradnji HE trebalo bi da počnu ove ili početkom naredne godine na lokacijama "Dobre strane" i "Bela glava", a za realizaciju će biti neophodno izmeštanje Ibarske magistrale na četiri mesta, dok železnička pruga i kulturno-istorijski spomenici neće biti ugroženi.
Deset malih HE godišnje će proizvoditi oko 440 gigavatsati električne energije koje će, prema sporazumu Srbije i Italije i ugovoru koju su potpisale italjanska "Seći kompanija" i Elektroprivreda Srbije, naša zemlja prodavati Italiji za oko 150 evra po megavatsatu.
Dejan Divac, direktor Sektora za brane i hidroenergetiku u Institutu "Jaroslav Černi" rekao je da neće biti negativnog uticaja na izvorišta koja Kraljevo snabdevaju pijaćom vodom.
Tokom rasprave, protivnici izgradnje brana na Ibru navodili su moguću promenu klime i negativan uticaj na biljni i životinski svet, oštre upućujući reči stručnjacima "Černija" da idu na Dunav i da tamo prave HE.
Do 29. marta, do kada traje javni uvid u planska dokumenta, svi zainteresovani mogu da upute pisane primedbe koje će 6. aprila razmatrati Komisija za javni uvid, posle čega će dokumet biti upućen vladi.
U svetu odavno napuštena izgradnja takvih mini HE. Prema rečima Miroslava Pavlović, predsednika Eko-foruma Kraljeva, koji okuplja 17 ekoloških udruženja, izgradnja brana će ubiti reku.
"Nije istina kad stručnjaci kažu da male HE imaju mali ili nikakav uticaj na životnu sredinu", rekao je on i dodao je je u svetu odavno napuštena izgradnja takvih HE.
Izvor: Blic