Montaža, montaža, montaža! Ceo život je jedna velika montaža :)
Email: office@vila.rs
Website: www.vila.rs
23. februar 2022., hotel "Sheraton", Novi Sad
Međunarodna investiciona konferencija "EE kroz upotrebu solarne i energije biomase" .
Budi proizvođač sopstvene električne i toplotne energije.
Saznaj i upoznaj tehnologije, projektante i izvore finansiranja SOLARNE i energije BIOMASE
Dobar dan. Evo nas u jedanaestoj epizodi serijala “Zaboravljene dečje igre”. Gde smo? Evo sa našim drugarima u Vršcu, u školi za osnovno i srednje obrazovanje “Jelena Varjaški”. Igraćemo se čak tri igre i videćete vrlo
interesantne. Ova prva koja se zove “dan i noć” ja pojma nemam. Igraćemo, ali bolje da čujemo kako se u stvari to igra.
-Igra “dan i noć” je poprilično jednostavna, ali i mnogo zabavna za decu. “Dan i noć” se igra po jednostavnim pravilima i to jeste da kada kažemo deci da je dan oni podignu ruke, a kada je noć oni čučnu i spuste ruke. To je igra refleksa, koncentracije i mnogo je zabavna. Ako neko pogreši kada ja kažem dan a dete čučne, to dete ispada i čeka drugi krug igre.
-Eto videli smo kako se igra “dan i noć”. Mi ćemo sada, kada smo već kod noći, igrati jednu igru koju svi dobro znate. “Ćorave bake”. Opet neka noć, ali ova igra ovde se igra nešto drugačije.
-Pošto su naša deca malo motorički oslabljena onda imamo drugačiju verziju “ćorave bake”. Deca stanu u krug. Izabere se jedna ćorava baka koja je u centru kruga. Okrećemo ćoravu baku, pevamo jednu specifičnu pesmu i onda ćorava baka dodirom dolazi do učenika i pogađa ko je taj učenik koji mora da se prepozna po jednim specifičnim osobinama. Ako ćorava baka pogodi ko je to onda ona stane u krug, a ovaj koji je pogođen bude ćorava baka.
-Vodim baku na pazar,
da je prodam za dinar.
Idi bako kuda znaš,
meni više ne trebaš.
-Između dve vatre je igra koja se uglavnom igra na sportskom terenu. Deca su podeljena u dve grupe. Međusobno gađaju jedni druge loptom i pobednik je ona ekipa koja pogotkom loptom izbaci suprotnog igrača.
Evo nas u desetoj epizodi serijala "Zaboravljene dečje igre". Na redu su klikeri. Ova deca ovde koja sada igraju iza mene su iz osnovne škole "Koriolan Doban" iz Kuštilja. Jedno divno mesto kraj Vršca.
Pre nego što počnemo moramo da objasnimo kako se stvarno klikeri igraju. Ajde! -Klikeri su društvena igra. Deca se u stvari igraju zajedno u ekipi. Ja kao dete sam igrala ono najobičnije. Prvo se napravi rupa, pa crta i onda se dogovorimo kako ćemo da igramo. Bacamo svi redom. Najbitnije je da bacimo zadnji ili predzadnji. Jer ćemo onda da vidimo da li ćemo ići bliže ili dalje rupi, kako već zamišljamo taj proces u glavi. Posle toga ako jedan od njih pogodi rupu, taj automatski igra prvi. Ako nije pogodio rupu, onaj koji je bliži rupi prvo mora da ubaci u rupu. Stavlja ruku na četiri prsta, pet i onda udara. Čim je udario prvog ide zadnji, ako je promašio ide onaj koji je iza njega. Prvo mora da pogodi rupu i tako sve redom. Onaj koji je pokupio najviše klikera, taj je i pobedio.