Do zagađivanja dolazi kada se štetne materije oslobode u okolinu u tolikim količinama da ugrožavaju ljude, životinje, biljke i njihova staništa. Kontrola zagađivanja je najveći problem s kojim je suočen savremeni svet. Ogromna područja mogu za kratko vreme postati nepodesna za život, a mnoge biljke i životinje mogu zauvek iščeznuti. Javno mnenje danas vrši pritisak na vlade i industriju da se bore protiv zagađivanja.
Dimovi i izduvni gasovi
Izduvne cevi automobila i fabrike ispuštaju produkte sagorevanja- otpadne gasove u vazduh. Neki od ovih gasova se mešaju sa oblacima proizvodeći kisele kiše koje ubijaju biljke. Ugljen-dioksid zadržava toplotu koju bi zemlje vratila u vasionu i može dovesti do globalnog otopljavanja. Za druge gasove, jedinjenja ugljenika sa halogenim elementima, nazvana CFC smatra se da oštećuju ozonski omotač - gasnu barijeru koja zaustavlja štetno zračenje sunca. Buka takođe može biti oblik zagađivanja, jer saobraćajna i avionska buka narušavaju kvalitet života.
Gomilanje smeća
Smeće sa proizvodi u ogromnim količinama i na svetu ima sve manje mesta za njegovo odlaganje. Reciklaža (prerada i ponovno korišćenje) stakla, papira i drugih odpadaka smanjuje potrebu za njihovim gomilanjem. Radioaktivni otpaci proizvedeni u nuklearnim elektranama ostaju opasni hiljadama godina.
Mrtve reke
Industrijski otpad izbačen u reke može uništiti celokupan njihov svet. Veštačka đubriva izazivaju prekomeran rast algi koje troše kiseonik iz vode, ubijajući tako ribe i vodene biljke. Međunarodnim dogovorima zacrtano je da sve zemlje treba da prestanu odlaganje otpadaka u more i smanje zagađivanje reka i jezera.
Izvor: pcelica.co.rs
Priredila: Tamara Horti III- 2