Životna sredina, čovekova okolina ili okolina predstavlja sve ono što nas okružuje, odnosno sve ono sa čime je direktno ili indirektno povezana čovekova životna i proizvodna aktivnost. Prirodna sredina predstavlja blizak pojam pri čemu ovde ne moraju biti prisutne aktivnosti čoveka niti čovek mora imati direktnih uticaja. Ipak, u pogledu tehnološkog napretka, razvoja industrije i sve većeg uticaja čoveka na globalnom nivou na prirodu i ekosisteme granica izmedu ova dva termina postaje sve nejasnija. Tokom svojih aktivnosti, koje mogu biti urbanizacija ili eksploatacija, čovek menja prirodno okruženje i to često tako što narušava prirodnu okolinu. Izgradnjom hidrocentrala i akumulacija, sečom šuma, pošumljavanjem, eksploatacijom mineralnih sirovina, stvaranjem deponija, emisijom gasova, nuklearnim probama i dr., čovek utice na promenu čitavih područja. Kao rezultat čovekovih aktivnosti dolazi do promena ili narušavanja ekosistema i klimatskih promena na lokalnom i globalnom nivou.
Životna sredina se može posmatrati kao petokomponentni sistem koji čine:
- atmosfera
- hidrosfera
- litosfera
- zemljište
- organizmi
Svaki od ovih elemenata povezan je jedan sa drugim ali se radi lakšeg registrovanja i praćenja promena oni posmatraju odvojeno.
ODRŽIVI RAZVOJ:
Kreatori ekonomskog i društvenog razvoja na globalnom i lokalnom nivou, danas se trude da reše dva naizgled suprotstavljena problema: zahtev za kvalitetnijim životom i zahtev za zaštitom životne sredine. Intenzivan privredni razvoj često dovodi do narušavanja ravnoteže u prostoru i izaziva konflikte izmedu različitih interesnih grupa. Zbog toga je neophodno naći načine i modele da se razvoj ostvaruje bez degradiranja ili iscrpljivanja onih resursa na kojima isti i počiva. U prošlosti su ekonomski faktori često dobijali primat nad životnom sredinom. Sa ekspanzijom industrijske revolucije u drugoj polovini 19. veka, kada je životna sredina bila ugrožena kao nikada ranije, pojavile su se prve ozbiljnije ideje o njenoj zaštiti. Pojam održivog razvoja prvi put se pominje još davne 1713. godine u vezi sa održavanjem šuma. Odnosi se na meru u kojoj su pošumljavanje novim sadnicama i seča šume u direktnoj zavisnosti, što znači da se sme poseći samo onoliko stabala koliko je novih sadnica zasađeno. Ovaj ekološki princip može se primeniti na različita prirodna bogatstva i ekološke sisteme. Radi se o odnosu prema prirodnim bogatstvima koji je orijentisan ka budućnosti. Godine 1983. od strane UN formirana je Svetska komisija za životnu sredinu i razvoj (World Commission on Environment and Development - WCED) - "Bruntlendova komisija". Komisija je 1987. godine objavila izveštaj "Naša zajednička budućnost" (Our Common Future) u kome se razvoj prvi put definiše ne kao samo ekonomska kategorija, već i humana, a pre svega ekološki održiva kategorija. Izveštaj ukazuje na dalekosežne posledice koje na životnu sredinu mogu imati nekontrolisani ekonomski i populacioni rast i na potrebu definisanja i primene koncepta održivog razvoja. Održivi razvoj je definisan kao: "razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjice, a istovremeno ne ugrožava mogućnost budućih generacija da zadovolje svoje potrebe". Ova definicija je i danas široko prihvaćena.
Izvor: akademijazakme.edu.rs
Priredio: Bojan Todorović III-4
