Proteklih dana bio sam u prilici da stručno i praktično pomažem ljudima na selu, koji su sa postojećim antenama ostali bez analognog signala, a neki su čak skinuli svoje zemaljske antene, misleći da će sa STB (Set Top Box) uređajem dobiti signal digitalne televizije. Da razumevanje navedenog problema nije potpuno i kod nekih školovanih ljudi, uverio sam se u primeni digitalizacije kod korisnika kablovske televizije, kako u gradu, tako i na selu, koji tvrde da ne moraju imati prijavu na neki od ponuđenih digitalnih paketa. Naravno, najjeftiniji je osnovni digitalni paket, čija je cena ujednačena kod distributera kablovske televizije. Pošto sam se navedenim problemom bavio i bavim u praksi, iznosim neka moja iskustva i preporuke.
Korisnici digitalne televizije, koji imaju zemaljske antene, a nemaju kablovsku televiziju, ne treba da skidaju zatečene antene, niti pojačala na njima, ali je potrebno da provere koaksijalne kablove, pošto je većina od njih lošeg kvaliteta, pa su i ranije davali veoma loš TV prijem. Za digitalni signal mora biti odgovarajući nivo kvaliteta signala sa antene. Uverio sam se da loš signal ne prolazi kroz STB uređaj, tako da on ne može da učita ni jedan od digitalnih kanala, a prebacivanjem na analognu TV postojao je veoma loš kvalitet prijema slike. U tom slučaju neohodno je pregledati, ili zameniti antenu, pregledati (najbolje je zameniti) koaksijalni kabal od antene do TV i zadržati antensko pojačalo koje je ranije korišćeno. Antena se sa svojim završetkom priključuje u STB uređaj (pogledati sliku), a sa njega se povezuje TV preko kablova sa činčevima ( dva za ton i jedan za sliku), zatim može kombinacija činč-skart i obrnuto, ili skart-skart, ili sa HDMI priključkom koji daje najbolju sliku i ton. Priključak od STB uređaja do TV aparata zavisi od toga koji priključak ima televizor, tako da se prilikom kupovine opreme za digitalnu TV mora obratiti posebna pažnja. Nakon priključka STB uređaja moraju se instalirati digitalni kanali preko menija na televizoru i sa daljinskim na STB uređaju, tako što se bira ulaz signala koji smo odabrali. Neki savremeniji TV aparati imaju dva, ili više HDMI ulaza, od kojih moramo odabrati jedan koji odgovara priključku sa STB (činčevi, skart, HDMI). Najnovija generacija savremenih TV ima u sebi ugrađenu elektroniku za prijem digitalnih kanala. Kod korisnika zemaljskih antena, osim nabavke STB uređaja, ili novog TV prijemnika ( koji podržava DVB-C standard), nisu potrebna dodatna plaćanja i ulaganja za digitalnu televiziju.
Korisnici kablovske TV moraju odabrati neki od ponuđenih digitalnih paketa, jer kada se potpuno ugasi analogna TV, neće imati signal, osim ako imaju TV sa ugrađenom elektronikom za prijem digitalnog signala po DVB-T2 standardu (ima ugrađen MPEG4 dekoder i DVB demodulator). Sa TV aparatima koji nemaju ugrađen prijemnik digitalnog signala prijem digitalnih kanala se može obezbediti preko D3 risivera koji se, nakon izbora paketa, dobije od kablovskog distributera. Da biste koristili D3 uslugu morate imati instaliran digitalni prijemnik uz TV aparat. Digitalni prijemnik (informacija SBB) se može instalirati uz jedan TV, ali korisnik ima mogućnost da se pretplati na više D3 digitalnih prijemnika. To podrazumeva da se moramo opredeliti za neki od ponuđenih paketa, što se naravno plaća prema vrsti paketa. U zavisnosti od kompanije, paketa koji izaberete, broja i vrste kanala, ove usluge na mesečnom nivou mogu iznositi od 850 do 3.000 dinara. Korisnici koji nisu u tehničkoj mogućnosti da prate digitalne kanale nastaviće da prate sedamdesetak kanala u analognom emitovanju. Ukoliko korisnik želi da nabavi uređaj za praćenje digitalnih kanala na kablovskom sistemu može samostalno da nabavi uređaj, ili od distributera kablovske TV, pri čemu treba obratiti pažnju da isti podržava DVB-C standard i MPEG2, odnosno MPEG4 kompresiju. Moj savet je da se u slučaju problema i nesporazuma korisnik obrati najbližem distributeru kablovske televizije, odnosno onome čiju uslugu koristi. Ukoliko nismo detaljno obavešteni, izložićemo se nepotrebnim troškovima i lutanjima koja nam nisu potrebna. Na kraju, sama digitalizacija je u eksperimentalnoj primeni, tako da će biti očekivanih problema, nejasnoća i brojnih pitanja.
Napredni konstruktori veoma često dolaze u situaciju da im je potreban stabilan izvor jednosmerne struje sa mogućnosti brze promene napona, što zavisi od vrste i namene uređaja sa kojim se eksperimentiše. Korišćenje galvanskih elemenata za takve eksperimente nije isplativo, niti odgovarajuće prilikom izbora željenog napona napajanja. U cilju rešenja tog problema, posvetio sam se samogradnji funkcionalnog višenamenskog ispravljača sa strujama koje svojim vrednostima ne prelaze 1 A, a čiji izlazni napon može da se, grebenastim prekidačem, podešava na željeni nivo napajanja osetljivih komponenti.
Svako jednosmerno napajanje, ukoliko nije „čoperskog tipa“, a dolazi od mrežnog napona ( 220 V ), zahteva četiri koraka: transformaciju, ispravljanje, filtraciju i stabilizaciju. Transformacijom obično pretvaramo viši u niži napon, a može biti i obrnuto. Za konstrukciju navedenog ispravljača upotrebio sam dva mrežna transformatora manje snage zbog zahtevne funkcije za dobijanje pozitivnog i negativnog napona (+12V i -12V), kao i za napone od +5V i -5 V. Snaga transformatora zavisi od preseka njegovog jezgra ( a*b ) koji se meri u cm2. Presek ( S ) se određuje vađenjem kvadratnog korena iz snage transformatora (P), tako da je veoma važno kolika je potrebna snaga za pojedine uređaje (P = U*I ). Za ekperimentisanje sa uređajima veće snage ovaj ispravljač ne može koristiti.
Šema za pozitivan i negativan napon napajanja
Ispravljanje napona obezbedio sam pomoću dve ispravljačke diode koje su postavljene na izlazu sekundara transformatora. Radi se o dosta interesantnom spoju, gde je jedan kraj sekundara na nultom naponu napajanja. Za filtraciju napona sam upotrebio elektrolitičke kondenzatore određenog kapaciteta ( 1.000 mikrofarada ) kao i odgovarajuće zavojnice na feritnom štapiću, koje nisu prikazane na šemi, a postavljene su redno između elektrolitičkog i blok kondenzatora. Tako se „pegla“ talasasti izgled napona, što smanjuje brujanje pri radu uređaja koji ispitujemo. Stabilizacija napona urađena je sa poznatim stabilizatorima ( IC ) čiji su izlazi 5V i 12V negativno i pozitivno. Minijaturne su konstrukcije, sa tri izvoda (ulaz, masa i izlaz) sa oznakama: T805 i T812, dok sam kod izvora simetričnog, pozitivnog i negativnog napona upotrebio T905 i T912 stabilizatore. Jačina struje kod ovih stabilizatora ne bi trebalo da bude veća od 1A. Za jače struje mogu se naći odgovarajući stabilizatori. Blok kondenzatori od 100 nF ugrađeni su na ulazu, dok su na izlazu postavljeni elektrolitički kondenzatori kapaciteta 22 mikrofarada. Radi funkcionalnosti uređaja, izbor napona sam rešio sa jednim višepolnim preklopnikom i sa odgovarajućom višebojnom signalizacijom ( odgovarajuće LED-diode ) koja pokazuje o kom naponu se radi. Finalizacija konstrukcije obavljena je preciznim merenjem dobijenih napona i jačina struje pri praznom hodu i sa opterećenjem višenamenskog ispravljača.
Na kraju, često postavljeno pitanje, šta se dobilo sa konstrukcijom i čemu ona služi!? Za rad sa nekim operacionim pojačivačima ( integralnim kolima ) često je potreban pozitivan i negativan napon. Za ispitivanje ispravnosti brojnih uređaja moramo imati stabilan jednosmerni napon i odgovarajuću jačinu struje. Iako je upotrebljena odgovarajuća plastična kutija, na njoj treba ( u planiranoj završnici konstrukcije ) uraditi slovne i brojevne oznake pojedinih napona, kako ne bi došlo do greške prilikom eksploatacije. Uređaj je vredan za svaku preciznu laboratoriju, tako da nam nije potrebno da kupujemo skupe baterije, niti da dobijamo potrebne napone i jačinu struje njihovim serijskim, ili paralelnim vezivanjem. Pošto se radi o strujama čiji je napon ispod 24 V, nisu potrebne neke posebne mere bezbednosti, mada su tačke sa visokim naponom zaštićene sa dobrim izolacijama provodnika i mesta spajanja. Ispravljač se pokazao veoma korisnim u praksi, a posebno je interesantna mogućnost izbora različitih napona pomoću višepolnog prekidača, čime se smanjuje broj izlaznih mesta za napajanje. Može poslužiti i za punjenje osetljivih NiCd i litijum jonskih baterija (akumulatora) mobilnih telefona i drugih prenosnih uređaja, pri čemu se mora dimenzionisati struja punjenja, kao i predviđeni napon.
Izvori saznanja:
Republika Srbija se, kao potpisnik finalnih akata konferencije u Ženevi ( RCC-06), obavezala da će prelazak na digitalno emitovanje TV programa u frekvencijskim opsezima od 174-230 MHz i 470-862 MHz i potpuno gašenje analognog servisa u ovim opsezima izvršiti do 17. juna 2015. godine. Planirani poslovi oko izvršenja te obaveze odvijaće se u šest sukcesivnih faza: prva faza Vršac do 30. marta, druga faza Kikinda, Sombor - Subotica do 27. aprila, treća faza Čot - Venac do 18. maja, četvrta faza Avala do 25. maja, peta faza Rudnik-Crni vrh, Deli Jovan, Tornik-Ovčar, Tupižnica do 01. juna i šesta faza Besna Kobila, Jastrebac, Cer-Maljen, Kopaonik do 15 juna 2015. godine ( Informacija preuzeta sa: www.etv.rs ). Prema istom izvoru, digitalnu televiziju trenutno može da prati 93,6 % stanovništva. Iako smo o navedenom prilično informisani preko više izvora i nadležnih organa, neki građani su zbunjeni zbog nedoumica oko nabavke opreme za digitalnu televiziju koja se u nekim selima nudi na crno bez garancije i po različitim cenama opreme i usluga. Pošto ima i onih koji bi na tuđem neznanju da zarade, prenosim neka oprobana lična iskustva, saznanja, moguća iznenađenja i korisne savete.
Tranzicioni period u kome ima digitalnog i analognog emitovanja počeo je od 01. septembra 2014. godine, a do juna 2015. godine će se u potpunosti preći na digitalno emitovanje. Kablovski operateri SBB, KDS, JET TV i BEOGRID, koji posluju u okviru regionalne United Grupe, poručili su svojim korisnicima da ne moraju da brinu da će izgubiti mogućnost da prate TV program. Oni ne moraju nabavljati dodatnu opremu, samo će se opredeliti za odgovarajući izbor digitalnih paketa koji su već u ponudi. Cena zavisi od izbora paketa.
Za prijem signala digitalne zemaljske TV, građani ne moraju da kupe novi televizor, već je dovoljno da nabave odgovarajući STB (Set Top Box) koji ima ulogu da obradi digitalni signal koji je primljen preko antene i prilagodi ga prikazivanju na postojećem televizoru. Cena ovog uređaja, u čijem kompletu su risiver, adapter i odgovarajući kabal, kreće se od 3-4 hiljade dinara. Izbor kabla zavisi od ulaza slike i tona u TV koji može biti preko činčeva (L, R , Video ), skarta, ili HDMI (1,2). Televizori koji imaju samo jedan klasičan priključak antene nemaju mogućnosti da primaju kvalitetan digitalni signal iz STB-a. Zbog toga, oni koji se, ipak, odluče da kupe novi TV, ali i STB uređaj treba da obrate pažnju na znak “Digital TV”, koji označava da uređaj ispunjava sve uslove za kvalitetan prijem digitalnog signala. Na STB uređaju obično stoji zelena kvačica, na što treba obratiti posebnu pažnju prilikom kupovine u prodavnicama, ili od nekog drugog distributera. Najbolje je uzeti STB sa odgovarajućom garancijom.
Mnogi televizori, koji se danas u svetu proizvode, su opremljeni sa STB-om koji je već integrisan u sam prijemnik. Nezavisno od toga da li kupujete takav “kompletan” televizor, ili STB uređaj, treba da ustanovite da li je on namenjen prijemu digitalnog signala DVB-T ( u sebi ima MPEG 2 dekoder i DVB demodulator), ili DVB-T2 standarda (u sebi ima MPEG 4 dekoder i DVB demodulator). Kako je Srbija usvojila DVB-T2 standard prenosa, pri nabavci STB-a neophodno je voditi računa o tome da on ima ugrađen MPEG 4 dekoder i DVB-T2 demodulator, jer će jedino tako biti moguć prijem signala po DVB-T2 standardu i prikazivanje slike na ekranu. Kupovina STB uređaja je jednokratna investicija posle koje građani koji televiziju gledaju pomoću sobne, ili postojeće krovne antene, nemaju nikakve dodatne troškove za gledanje digitalne televizije, a imaće na raspologanju dvadesetak besplatnih televizijskih programa.
Priključenje STB-a na TV je dosta jednostavno, prvo se priključi antenski kabal na STB, zatim kabal za sliku i ton (činč-činč, skart-činč, skart-skart, HDMI), koji vezuje STB sa TV prijemnikom i na kraju adapter (ispravljač) za STB. Sa STB-a uređaja izlaz je obično preko činčeva, skarta, ili HDMI, a na televizoru ćemo imati najbolji video signal i ton preko HDMI kabla. Kod kupovine ovog kabla voditi računa o njegovom kvalitetu i potrebnoj dužini, jer neki lošiji, ili suviše dugi, kablovi nemaju vezu za ton, ili se javljaju smetnje u prijemu. Posle uključenja adaptera STB-a u mrežu, na daljinskom za TV biramo u njegovom meniju vrstu ulaza. Kod nekih starijih TV aparata izbor vršimo tipkom na daljinskom, gde stoji “TV/AV”. Učitavanje digitalnih signala traje dosta brzo, posle čega oni ostaju memorisani. Nakon memorisanja kanala možemo uraditi ostala gruba i fina podešavanja, kao što su jezik, slika (format, svetlo, kontrast, boja), ton, kao i neka napredna podešavanja. Na daljinskom STB-a postoji dosta dodatnih opcija i pogodnosti za rad, tako da je najbolje pogledati uputstvo koje se dobije uz uređaj. Na većini risivera postoji USB priključak, čime je omogućeno snimanje na USB memoriju, ili na neki spoljašnji hard-disk. Moguće je gledanje (vraćanje) omiljenih emisija unazad do 72 sata, snimanje i pauziranje programa, kao i slušanje radio-kanala. Biranje memorisanih digitalnih kanala vršimo na daljinskom STB-a, a daljinski za TV služi za njegovo paljenje i gašenje.
Izvor saznanja:
1.Internet portali,
2.“Službeni glasnik RS”, 13.02. 2015. godine,
3.Obaveštenja nadležnih republičkih organa