Uzimajući u obzir da je prosečna potrošnja električne energije po domaćinstvu u Srbiji 350 kW/h mesečno, dobro postavljeni solarni paneli nam mogu uštedeti i do polovine godišnjih troškova za struju.
Evo nekoliko faktora koje treba da uzmete u obzir ukoliko razmišljate o tome da postavite solarne panele na vašu kuću.
Najpre proverite koliko je položaj vaše kuće ili zgrade pogodan za ugradnju solarnog panela. Na osnovu toga možete da približno izračunate koliko solarnog elekticiteta možete da dobijete.
Kvalitet položaja se određuje prema položaju krova u odnosu na kretanje Sunca i zavisno od senke koja zaklanja krov. Idealni su krovovi okrenuti prema jugu.
Prema slikama izaberite najprbližniji položaj koji odgovara položaju vašeg krova:

a. Kuća sasvim levo. Pristojan položaj.
Ravan krov koji je sa jedne strane zaklonjen drvetom, a sa druge strane ga nadvišava neka druga zgrada
b. Kuća u sredini. Sjajan položaj.
Prednji deo kuće je okrenut ka istoku, a zadnji ka zapadu. Na severu je visoko drvo ali ono ne utiče na osunčanost krova.
c. Kuća desno. Idealan položaj.
Krov je okrenut prema jugu, nema drvaća u dvorištu koje bi moglo da baca senku
Koliko velike solarne panele da ugradite
Veličina sistema najviše zavisi od veličine neosenčenog dela krova.
Približno pravilo je sledeće: na svakih 100 kvadratnih metara optimalnog dela krova može da se postavi panel približnog kapaciteta od 1.000 vati (1 kW) solarne energije. Koliku površinu panela ćete moći da postavite, zavisi od toga koliku površinu krova možete da oslobodite za solarne panele. Evo tri primera:

a. Kuća levo. Krov je na dve vode, okrenute ka istoku i zapadu. Površina na koju se može postaviti solarni panel je po 65 kvm sa obe strane, što odgovara ukupnoj snazi solarnog panela od 1,4 kW
b. Kuća u sredini. Krov je ravan i prilično prostran, ali sa jedne strane je u senci drveta, a sa druge srane je dimnjak koji onemogućava postavljanje panela, tako da je ukupna površina koja se može upotrebiti oko 74 kvm, što odgovara ukupnoj snazi solarnih panela od 0,8 kW.
c. Kuća desno. Krov je veoma veliki, ali ga prozori potkrovlja dele na male površine nepravilnog oblika, tako da je ukupna površina koja se može upotrebiti oko 65 kvm, što odgovara snazi solarnog panela od 0,7 kW.
a. Snaga solarnih panela: 0,7 kW, na površini 65 kvm
b. Snaga solarnih panela: 0,8 kW, na površini 74 kvm
c. Snaga solarnih panela: 0,7 kW, na površini 65 kvm
Koliko energije dobijate
Da biste mogli da steknete predstavu koliko možete da uštedite pomoću solarnih panela, trebalo bi da izračunate vašu prosečnu mesečnu potrošnju električne energije, u kilovat časovima kW/h , pa da onda sračunate koliko je to u dinarima.
A evo koliko proizvode energije solarni paneli. Pravilo je sledeće: ispravno instalirani solarni panel proizvodi po jednom kilovatu (1 kW) snage oko 1200 kW/h električne energije godišnje.
Dakle, evo koliko bi proizveli neki standardni paneli:
Slika c: Snaga panela 0,7 kW
Proizvodnja: 840 kW/h godišnje, 79 kW/h mesečno
Slika b: Snaga panela: 0,8 kW
Proizvodnja 840 kW/h godišnje, 80 kW/h mesečno
Slika a: Snaga panela 1,4 kW
Proizvodnja: 1680 kWh godišnje, 140 kW/h mesečno
Ako niste znali: u Srbiji je prosečna potrošnja struje po domaćinstvu 350 kW/h mesečno!
Naravno, morate da izračunate koliko tačno trošite.
Ne treba računati da ćete uštedeti odmah po instaliranju solarnih panela. Neko vreme, do konačne otplate, delu vaše uštede treba dodati i troškove nabavke i instalacije solarnih panela. Tek posle toga ulazite u period stvarne uštede na troškovima za električnu energiju. Treba imati na umu da se ugradnjom panela automatski povećava i tržišna vrednost vaše nekretnine. Ako uzmemo kao merilo prosečnu potrošnju u Srbiji, instaliranjem oko 130 m2 solarnih panela gotovo biste prepolovili godišnje troškove za struju.
NAPOMENA:
Ukoliko solarni paneli proizvedu višak energije, on se obično pomoću pratećih uređaja vraća u električnu mrežu.

Izvor: zdravahrana.com
Bračni par iz Vankuvera u Kanadi je počeo zidanje svog doma sa ciljem da žive u domu koji funkcioniše u skladu sa prirodom. Ovaj par je za dvadeset meseci svojim rukama podigao kuću koristeći blato, glinu, slamu i druge prirodne materijale dostupne u oblasti u kojoj žive.
Rezultat je održiva kuća koja poseduje:
Oni definišu ekološke objekte kao “objekte izgrađene korišćenjem lokalnih i neznatno prerađenih prirodnih materijala sa sistemima korišćenja vode, energije i otpada, uz najviše moguće neutralan uticaj na životnu sredinu“. Takođe, na njihovom imanju se održavaju seminari i ture razgledanja u cilju razmene iskustava i edukacije ljudi o održivoj gradnji.
Krov je izolovan staklenom vunom (R-40) bez formaldehida, a podovi stirodurom (R-12.5). Većina unutrašnjih zidova su ispunjeni mešavinom slame i gline. Korišćen je beton sa visokim postotkom elektrofilterskog pepela (letećeg pepela), kako bi se umanjio karbonski otisak. Spoljašnji zidovi su omalterisani krečnim malterom koji je skoro u potpunosti neutralne emisije ugljenika, a za pigmentaciju su koristili okside gvožđa.
Kako su postigli pasivni dizajn?
Zidovi su napravljeni od mešavine gline, blata i slamePošto je kuća sagrađena od prirodnih materijala, kao što su zemlja za podove, prirodni malter i prirodne mlečne boje bez VOC komponenti, ona je zdrava i ne proizvodi toksične gasove.
Sakupljanjem kišnice se obezbeđuje 37.854 litara vode godišnje za navodnjavanje bašte. Ušteda vode se postiže i toaletima bez ispiranja, slavinama sa niskim protokom vode i korišćenjem tuša umesto kade. Nakon dve godine je urađena bakteriološka analiza komposta, i rezultati su pokazali da se on može koristiti za đubrenje bašte. Otpadne vode se filtriraju i koriste za navodnjavanje voćki.
U kuhinji se nalaze dva frižidera i zamrzivač koji rade na jednosmernu struju, a za kuvanje se koristi butan boca. Većina cevi je reciklirana, kao i 80% drveta korišćenog za konstrukciju.
izvor: EkoKuce.com
Dana 20. juna 2012. godine je u okviru projekta “Vršnjačkom edukacijom do održivog razvoja”, finansiranog od strane Pokrajinskog sekretarijata za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu životne sredine i Opštine Vršac, održano je predavanje na temu “Mogućnosti korišćenja sunčeve energije” u prostorijama školskog centra “Nikola Tesla” u Vršcu.
Predavanje je održao Dragoslav Dobrosavljević, dipl. ing. elektrotehnike, koji je prisutnim učenicima ukazao na načine konverzije sunčeve energije (toplotna, električna), prikazao vrste objekata kod kojih je moguće koristiti sunčevu energiju, zatim pojasnio načine utvrđivanja očekivanog broja sunčanih sati na mestu postavljanja solarnih panela potrebnih za proračun, i prikazao šeme solarnih instalacija u primeni. Učesnici predavanja su bili učenici I i II razreda.
Nakon predavanja grupa učenika, koju je odredio predmetni nastavnik Milan Njegomir, pristupila je praktičnom delu predavanja, odnosno sklapanju solarnog kolektora od upotrebljenih limenki.
Ovim aktivnostima je projekat “Vršnjačkom edukacijom do održivog razvoja” priveden kraju. Predstavnici udruženja „CEFIX“ su odlučili da rezultati projekta, kao i praktični radovi učenika obe škole, budu predstavljeni na II Sajmu energetske efikasnosti koji će biti organizovan na jesen u Vršcu.
Brod na solarni pogon “Planetsolar” privodi kraju put oko sveta, posle godinu i po dana plovidbe. To je prvi pokušaj da se svet oplovi pomoću solarne energije, a ova vrsta energije bi mogla da nađe i konkretnu primenu u pomorstvu, pre svega u oblasti turizma.
“Ideja je rođena 2004. godine kada sam prisustvovao potpunom otapanju glečera debljine 500 metara na Islandu. Shvatio sam da su klimatske promene realnost i da je potrebno preduzeti nešto”, rekao je za AFP Rafael Domžan (Domjan), 40-ogodišnji Švajcarac i vođa ekspedicije, dok je brod prolazio između ostrva Elba i Korzike.
Inspirisan delima Žila Verna (Jules Verne), ovaj inženjer elektrotehnike tragao je za sponzorima kako bi izgradio katamaran dug 31 metar, što je najveći brod na solarni pogon u svetu. Njegov san će postati java kada upozna 2008. nemačkog industrijalca Imoa Štrehera (Immo Stroeher).
“Planetsolar”, plod njihovog partnerstva, isplovio je iz Monaka u septembru 2010. a u tu luku trebalo da uplovi 4. maja posle plovidbe oko sveta koja je trajala gotovo 600 dana. Domžan je predvodio francusko-nemačko-švajcarsku ekipu, koju su pored njega činli kapetan, glanvi konstruktor i mehaničar. Pošto su preplovili Atlantik i prošli kroz Panamski kanal, plovili su Pacifikom, a zatim su se kroz Suecki kanal zaputili ponovo u Evropu.
Domžan je istakao da ovo putovanje pokazuje da ljudi dovoljno raspolažu znanjem, tehnologijama, sirovinama i obnvoljivim izvorima energije da bi obezbedili održiv razvoj i zaštitili planetu.
“Planetsolar” sa solarnim panelima ukupne površine 537 kvadratnih metara može da po lepom vremenu proizvede 500 do 600 kilovat-sati, i da zahvaljujući tome pređe najviše 300 kilometara kada je baterija poptuno napunjena. Brod razvija brzinu sličnu brzini jedrenjaka, pošto motor ima snagu skutera.
Na brodu sve funkcioniše pomoću sunčeve energije: od motora do kompjutera do zagrevanja vode.
“Nije bilo lako napraviti brod, iako smo to učinili u rekordnom roku od godinu i po dana. Bilo je potrebno, na primer, naći dobre solarne (fotonaponske) module”, rekao je Jens Langvaser (Langwasser) (28), glavni konstruktor.
Princip je bio da se isključivo koriste tehnologije koje su dostupne širokoj javnosti. Na kraju je izgradnja ovog prototipa koštala 15 miliona evra, nešto malo više nego izgradnja klasičnog broda dugog 30 metara.
Upravljanje “Planetsolarom” nije, međutim, lako. Pošto mu je potrebno mnogo sunčeve energije, brod je morao da plovi što bliže ekvatoru i da često menja pravac. “Dva puta dnevno smo dobijali meteorološke izveštaje sa prognozama o sunčanim periodima. Ponekad smo morali da usporima da bismo prošli ispod male grupe oblaka do osunčanog dela”, rekao je kapetan Ervan Le Ruzik (Erwann Le Rouzic) (40), iskusni pomorac.
Takav način upravljanja bio je povremeno uzrok nestrepljenja i nezadovoljstva, posebno kada bi brod bio blokiran, kao kada je kod obala Australije čekao tri dana zbog oluje.
Le Ruzik nije, međutim, ništa manje iznenađen što je upravljao brodom koji je isključivo pokretala solarna energija. “Naravno da to može da se primenjuje samo u osunčanim zonama i na nekim brodovima, i ne kažem da ćemo kroz 10 godina imati solarne teretne brodove, ali znamo da se ovako nešto može izvesti i primeniti na razmne načine”, rekao je on i naveo primer turističkih brodova u Crvenom moru.
Za Domžana, ova misija je uspela pošto je upravo želeo da pokaže industrijskim krugovima, preduzetnicima i političarima da nije zaluđenik ili sanjar u stilu Vernovog junaka Fileasa Foga (Phileas Fogg).
Domžan je odneo i prvu pobedu, pošto su nakon prolaska “Planetsolara” pored Galapagosa, ekvadorske vlasti zabranila pristup jednom od ostrva brodovima sa klasičnim motorima i dozvolila samo polovilima na elektro-solarni pogon.
Izvor: AFP
Braća Robert i Josip Grabarević iz Subotice, po zanimanju trgovac i elektroinženjer, izumeli su univerzalno ekološko vozilo za prodaju sladoleda koje pokreće i hladi pet solarnih panela. Neobična mašina na točkovima ima najmoderniju tehnologiju, led rasvetu, kerok radnu ploču i sudoperu, slavine na senzor i još mnogo toga što im je kao jedinstvena celina na svetu, donelo prvu nagradu na takmičenju za inovativni izum ove godine na Paliću.
- Želeli smo da započnemo posao koji ne može da propadne, a to je prodaja sladoleda. Hteo sam da prodajem na moru, ali na tržištu nema pokretnih vitrina koje ispunjavaju naše zahteve, zato smo tri godine radili na našem projektu. U izradi su bili uključeni stručnjaci iz 11 firmi i na kraju smo dobili prototip koji još niko nije napravio. Prijavili smo se za takmičenje za najbolju inovaciju u Srbiji, finale je u decembru i očekujemo pobedu - kaže Robert Grabarević.
Dok dva solarna panela hlade sladoled, tri su u sistemu pokretanja, a neobična sprava može da radi još 12 sati bez sunčeve energije.
Braća Grabarević zahvaljujući svom izumu, osim troškova za sladoled, drugih nemaju, a planiraju da od sledeće godinu pokrenu i sopstvenu proizvodnju.
- Uz pomoć sunca možemo da pređemo oko 40 kilometara. Dobili smo sve dozvole za rad, ali ćemo kada se budu stekli uslovi, napraviti lanac vozila širom Srbije za šta je potrebno puno novca. Prototip košta između 15.000 i 18.000 evra, zato planiramo izradu jeftinijih vrsta. Interesovanje je veliko, kontaktirali su nas potencijalni kupci iz Grčke, Albanije, Egipta i naše zemlje - naglašava Robert Grabarević.
Posle 35 godina Grabarevići su prve sladoledžije koje su dobile dozvolu za prodaju na ovakav način.
- Nekadašnja kolica više ne ispunjavaju sanitarne i druge uslove. Zahvaljujući tehnologiji imamo tekuću vodu u vozilu za pranje ruku i posuđa. Otpadna voda odlazi u rezervoar koji praznimo. Možemo poneti 25 litara vode i sve drugo što moraju da imaju poslastičarnice ili prodavnice namirnica - objašnjava Robert.
Vozilo za kokice i hot dog
Josip Grabarević objašnjava da su pre svog izuma kod konkurencije nailazili na mnoštvo nedostataka i da obično prodavci sladoleda iz pokretnih vitrina za rashladu koriste drobljeni led, a za pogon pedale.
- Napravićemo i solarna vozila za prodaju hot doga, palančinki i kokica. Najteže je bilo osmisliti sistem za sladoled, ali verujemo da će se naš trud ipak isplatiti - zaključuje Josip Grabarević.
Izvor: Blic