Danas je počeo ciklus od šest predavanja na temu „Ušteda energije u domaćinstvu“, koje realizuje Centar za energetsku efikasnost „Cefix“ iz Vršca implementacijom pokrajinskog projekta, odobrenog od strane Sekretarijata za energetiku i mineralne sirovine AP Vojvodine.
Prošle godine je kao projekat urađen promotivni film koji je distribuiran svim školama, a finansijski je podržan od Skupštine opštine Vršac. Ove godine su planirane projekcije, predavanja, tribine i razgovori na šest punktova, uglavnom u osnovnim školama, a završna projekcija je planirana u maloj sali SO-e Vršac krajem meseca maja.
Cilj projekta je edukacija stanovništva, kao i učenika osnovnih škola koji će, nakon projekcije, da iznesu svoje mišljenje i konstruktivne predloge sa praktičnim merama ušteda energije u domaćinstvu. Ovim potezom „Cefix“ Vršac, kao nestranačko udruženje građana, daje konkretan doprinos realizaciji svoje programske aktivnosti u 2015. godini, koja obezbeđuje podizanje nivoa svesti građana da štede, kako u domaćinstvu, tako i na radnom mestu, u vrtićima, školama, bolnicama i na svim drugim mestima gde se može štedeti. Tako bi trebalo da mere štednje budu ustaljena navika ponašanja svih populacija stanovništva i na svim nivoima.
Prvo predavanje održano je danas u osnovnoj školi „Jovan Sterija Popović“. Za 16. mart zakazano je predavanje u OŠ "Mladost".
Ovaj projekat finansijski je podržao Pokrajinski sekretarijat za energetiku i mineralne sirovine u visini od 130.000,00 dinara.
Ako ste u potrazi za elegantnim grejnim sistemima u domaćinstvu, definitivno treba da pogledate najnovije rešenje kompanije “SolTech System” koje je već nagrađeno kao revolucionarno rešenje koje integriše solarnu energiju u bilo koju zgradu ili objekat.
Za razliku od tradicionalnih crepova napravljenih od betona ili gline, ovi crepovi su od stakla, što omogućava prolazak svetlosti do apsorbujuće površine ispod krovne konstrukcije, koja dalje generiše tako dobijenu energiju i integriše je u već postojeće grejne sisteme ili električnu mrežu zgrade. Osnovna prednost ovog sistema je u tome što nije potrebna jaka sunčeva svetlost da bi funkcionisao, što znači da generiše energiju čak i po oblačnom danu.
Ceo sistem funkcioniše tako što stakleni crepovi omogućuju prolazak svetlosti do specijalnog upijajućeg materijala koji se nalazi ispod crepa i tako apsorbuje sunčeve zrake. Ispod apsorbujućeg materijala nalaze se specijalne cevi koje formiraju stub gde se vazduh zagreva i cirkuliše kroz patentiranu tehnologiju, a tako sakupljena energija se zatim usmerava u kuću i integriše sa već postojećim grejnim sistemom kuće ili zgrade, što je još jedna velika prednost.
To znači da ne morate u potpunosti da menjate način na koji ste se do sada grejali, već da dodavanjem ovog sistema smanjite potrošnju energije koju plaćate, a samim tim umanjite i račune. Sistem čak može biti povezan i sa postojećim energetskim sistemom na bazi vode ili na bazi vazduha, a njegovom ugradnjom dobijate sopstveni izvor energije, što znači da ćete manje brinuti zbog rasta cene energenata i skupih računa za struju.
Postoje ukupno četiri četiri vrste sistema koje su dostupne za ovaj tip solarnog grejanja, a sve detalje o istim možete saznati na zvaničnom sajtu kompanije “SolTech System”.
Ljubitelje inovatihnih rešenja verovatno će oduševiti i najneobičnija ograda na svetu koja bi bila savršen dodatak svim kućama sa već spomenutim staklenim crepovima.
Izvor: kucastil.rs
U pauzi između vaših omiljenih tv-serija redovno se vrte reklame za sredstva za čišćenje, koja bez „imalo vašeg truda“ čiste, peru, uklanjaju mrlje, kamenac i neugodne mirise. Domaćice u reklamama tvrde da je dovoljno samo našpricati površinu, ostaviti da odstoji nekoliko minuta i lagano izbrisati krpom. Pod utiskom onoga što ste videli, odlazite u prodavnicu i kupujete reklamirane proizvode koji tako delotvorno čiste.
Dolazite kući, špricate i čekate nekoliko minuta kako biste obrisali tretiranu površinu. Posle nekoliko minuta brišete površinu, ali ona je i dalje zamazana, rđava, puna kamenca i gljivica. Osim što ste potrošili novac na kupovinu hemijskog preparata, vi i vaši ukućani udisali ste štetne hemikalije, a vaš kućni ljubimac je zaprljao šape, koje će posle polizati.
Zašto koristiti ekološka sredstva za čišćenje
Sunđer sa kojim ste brisali sredstvo i prljavštinu ispraće se pod slavinom, pa će ostaci hemikalija otići u otpadne vode.
Na kraju će koren neke biljke usisati ovu vodu. Ako dođe do biljke koja je jestiva, postoji mogućnost da je na kraju i pojedete, neznajući da je zalivena vodom koju ste sami zagadili.
Razvojem industrije i masovne proizvodnje, današnji praškasti deterdženti za veš i sva sredstva za čišćenje postali su jeftini i široko dostupni, pa su ih pune police svake prodavnice.
Hemijska sredstva za čišćenje nisu ni ekološko, niti zdravstveno prihvatljiva.
Aktivne tvari temelje se na fosfatima i sintetskim tenzidima koji izazivaju alergije i nadražuju kožu, a u većim dozama mogu biti i smrtonosni.
Dužim udisanjem raznih hemijskih spojeva rizikujemo kancerogeno oboljenje.
Uz neposrednu štetu koju nanosimo sebi i svojoj porodici, velika je i ona koju činimo prirodi.
Učinite uslugu sebi i svojim ukućanima i počnite svoj dom da održavate prirodnim sredstvima, koja ne samo da su zdravija i jeftinija od industrijskih sredstava za čišćenje, već su i dokazano delotvorniji.
Napravite svoja sredstva za čišćenje
Proizvesti svoje ekološki i zdravstveno prihvatljivo sredstvo za čišćenje vrlo je jednostavno.
Potrebno je tek nekoliko jeftinih sastojaka i malo uloženog vremena i truda.
Ovakva sredstva ne samo da su bolja od većine industrijski proizvedenih sredstava, već njihovim korišćenjem nećete ugroziti svoje zdravlje ili zagaditi prirodu.
Nakon što isprobate neki od ekoloških preparata, više nikad nećete posegnuti za hemijskim sredstvom.
Prirodna sredstva za čišćenje baziraju se na prirodnom sapunu, sirćetu, limunovom soku, glicerinu, boraksu (natrijum boratu), sodi bikarboni, soli i eteričnim uljima.
Navedeni sastojci dovoljni su da vaš dom i veš budu blistavo čisti i mirisni.
Sredstvo za uklanjanje kamenca i gljivica
Sastojci
• alkoholno belo sirće 250 ml
• destilovana voda 200 ml
• boraks 50 g
• etilni alkohol 50 ml
• eterično ulje eukaliptusa 10 ml
Recept je za oko 500 ml sredstva.
Precizno izmerite potrebne komponente. Eterično ulje pomešajte s alkoholom.
Vodu zagrejte do ključanja, uklonite s izvora toplote, pa uz mešanje dodajte boraks.
Kada se masa boraksa ohladi, dodajte alkohol s eteričnim uljem i na kraju sirće. Dobro promešajte i stavite u bocu s raspršivačem.
Pre svake upotrebe potrebno je protresti bocu. Sredstvo je idealno za tretiranje keramičkih i emajliranih površina, te hromiranih armatura u kupatilu, a može se koristiti i za staklene i plastične površine u kadi ili toaletu.
Rok trajanja: neograničen.
Uputstvo za upotrebu: željenu površinu tretirajte sredstvom, ostavite da deluje 10-20 minuta. Prebrišite vlažnom krpom. Za površine koje su obrasle kamencem ili gljivicama ponovite postupak 2-3 puta.
Eko sredstvo za pranje stakla
Sastojci
• 10 g mlevenog prirodnog sapuna (ekstra jakog)
• 500 ml destilovane vode
• 150 ml alkohola za čišćenje
• 100 ml alkoholnog belog sirćeta
• eterično ulje
Recept je za oko 750 ml deterdženta.
Precizno izmerite potrebne komponente. Zagrejte vodu na 80 stepeni, pa sipajte mleveni sapun. Lagano mešajte sapun, dok se ne otopi.
Kad je sapun potpuno otopljen u vodi, dodajte ostale sastojke uz lagano mešanje. Ako vam se sav sapun nije potpuno rastopio, masu možete profiltrirati kroz žičanu cediljku.
Gotovo sredstvo stavite u plastičnu bocu s raspršivačem.
Rok trajanja: minimalno godinu dana.
Osveživač prostora
Sastojci
• etilni alkohol (etanol) 200 ml
• destilovana voda 300 ml
• eterično ulje limuna 8 ml
• eterično ulje mandarina 6 ml
Recept je za oko 500 ml osveživača.
Precizno izmerite potrebne komponente. Eterična ulja pomešajte s alkoholom, pa dodajte ostale supstance. Gotov osveživač prostora stavite u bocu s raspršivačem.
Eterična ulja se neće u potpunosti otopiti, pa je pre svake upotrebe potrebno protresti bocu. Ne preporučuje se tretiranje tkanina i osetljivih površina.
Rok trajanja: neograničen.
Sredstvo za čišćenje WC-a
Sastojci
• 100 g boraksa
• 100 ml alkoholnog sirćeta
• limunska kiselina
• 500 ml destilovane vode
Svi znamo koliko muke može zadati prljava WC školjka, pa koristimo snažne hemikalije kako bismo se rešili nečistoća, bakterija i kamenca, ne znajući da sami možemo napraviti ekološki prihvatljivije sredstvo za čišćenje.
Potrebni su nam samo boraks, sirće ili do vrha puna kašika limunske kiseline, i pola litra vode. Sastojke dobro promešajte, stavite u bocu s prskalicom i dobro protresite sadržaj.
Kako biste dobro očistili školjku, treba da je temeljno našpricate napravljenom smesom i ostavite da deluje 15-20 minuta. Nakon tog vremena istrljajte školjku četkom, kako biste odstranili nečistoće.
Univerzalno sredstvo za čišćenje podova
Sastojci
• 1 kašika prirodnog sapuna za ribanje
• 950 ml srebrne vode, može i destilovane
• 2 kašike boraksa
• 1 kašičica limunske kiseline
Zagrejte vodu, polagano dodajte sapun uz mešanje, dok se ne otopi. Nakon toga dodajte i ostale sastojke.
Dobijeno sredstvo čuvajte u staklenoj ili plastičnoj boci.
U kantu punu tople vode dodajte 3 kašike ovog sredstva i prebrišite pod. Nije potrebno naknadno ispiranje.
Tečno sredstvo za čišćenje rerni i šporeta
Sastojci
• 3 velike kašike boraksa
• 1/4 šoljice sirćeta
• 1/8 šoljice prirodnog mlevenog sapuna otopljenog u vodi
• 2 šoljice srebrne vode, može i destilovane
• soda bikarbona (ne dodaje se mešavini)
• so za čišćenje
Pomešajte boraks, sirće, otopljeni sapun i vodu u boci s prskalicom. Dobro protresite sadržaj, kako bi se sastojci kvalitetno izmešali.
Obilno našpricajte rernu mešavinom i zatim je posipajte sodom bikarbonom i solju za čišćenje.
Nakon toga sodu bikarbonu pošpricajte dobijenim sredstvom za čišćenje. Ostavite tako tretiranu rernu nekoliko sati ili preko noći.
Ostatke sredstva za čišćenje uklonite krpom i prebrišite rernu sunđerom natopljenim vrućom otopinom sapuna i vode.
Deterdžent za ručno pranje posuđa
Sastojci
• 100 g sapuna za ribanje
• 1/2 šoljice sode bikarbone
• 1/4 šoljice sode za pranje
• 1/2 kašičice limunske kiseline
• eterično ulje po izboru 5 ml
• destilovana voda 1-1,5 l
Stavite ribaći sapun u šerpu i dodajte malo više od jedne šoljice vode. Počnite da grejete masu na šporetu i mešajte dok se sapun ne rastopi.
Sklonite šerpu sa ringle, dodajte ostale sastojke i mešajte dok ne dobijete homogenu smesu.
Kada se mešavina ohladi, sipajte je u odgovarajuću ambalažu. Gotov proizvod koristite kao svaki drugi deterdžent za ručno pranje posuđa.
Ovaj ekološki deterdžent ne peni jako kao industrijski, ali vrlo efikasno pere.
Odstranjivanje fleka
Boraks će vam pomoći da se rešite ružnih fleka na tepihu koje često imaju neprijatan miris. Pre nanošenja boraksa, obavezno napravite test na maloj površini tepiha, da biste bili sigurni da vam tepih neće izgubiti boju.
Fleke od vina i alkohola uklonite mešavinom od pola šoljice boraksa u 500 ml vruće vode.
Sunđerom nanesite masu na fleku, pustite da deluje pola sata i zatim operite mrlju šamponom. Najbolje rezultate postićićete ako je fleka sveža.
Fleke od krvi najlakše ćete ukloniti natapanjem u hladnoj vodi ili pasti od gustina i vode.
Fleke od kafe ili čaja natapajte u limunovom soku.
Masne fleke na odeći uklonite tako što svežu fleku pospete običnim puderom. Nakon toga, uobičajno operite u mašini.
Fleke od paradajza uklonićete pastom od boraksa i vode.
Mere opreza: kod izrade sredstava za čišćenje pridržavajte se mera opreza koje su naznačene na pakovanjima komponenti.
Izvor: Super žena
I UVOD
istorija / danas/ nekoliko reči o autokonstrukciji/ prednosti gradnje bairanom slamom/ prednosti blatnih maltera/ izolacija/ šta treba razumeti pre sveag/zaštita protiv vode/ alat
II NAJČEŠĆE POSTAVLJENA PITANJA
tri praseta/ vatra/ glodari/ slama ili seno/ zemlja na gomili/ termiti i insekti/ voda-rizik od truljenja/ dugovečnost/ dozvola za gradnju/ osiguranje/ cena/ bale- na kant ili ne?/ različite tehnike
III BALE SLAME
dobre bale za gradnju/ naći male bale slame/ okrugle bale-preraditi bale/ naručiti bale/ transport i odlaganje bala slame/ cena bala slame/ dimenzije bala/ prilagoditi širinu bala/ zaobljene bale/ velike kvadratne bale (Jumbo Bales)
IV OD KROVA DO TEMELJA
krov/ izolacija krova/ulančanje/ zidovi/ noseći zidovi/ drvena skeletna konstrukcija/ jednna kružna kuća ili zid/ zid/ luk/ vrata i prozori/ elektrika/ vodovodne instalacije/ kačenje objekata ne zid/ temelji/ eksperiment: izolovanje poda sa balama slame/ ravnanje
V BLATNI MALTERI
osnovni sastojci zemlje/ različiti slojevi maltera/ testovi/ nakon prvih testova/ malter glina-pesak/ malter pesak/ unapređivanje maltera/ tražiti zemlju/ pripremiti malter/ nanošenje blatnog maltera/završna obrada
VI KREČ
gašeni ili hidraulični kreč/ nanošenje kreča/ boje na bazi kreča/ unapređenje krečnih maltera/ kreč na zemlji/ cementni malteri-mreža
VII OSTALO
gips/ blokovi od slame/ malterisati horizontale/ sipanje u oplatu/ druge
I UVOD
ISTORIJA
Građenje biljnim vlaknima staro je koliko i čovečanstvo, o čemu još i danas svedoče ostaci zaklona od granja i lišća. Ljudi su hiljadama godina koristili slamu za izgradnju zidova i za izradu krovova. Ali, najveća i relativno ‘nedavna’ novina (oko 1850.godine) je izum baliranja slame, što je omogućilo proizvodnju lakih blokova, sa izuzetnim izolacionim kapacitetom koji su, iznad svega, i biorazgradivi. Ideja i njena realizacija su jednostavne, ali ih je neophodno dobro promisliti ! Mašine za baliranje su patentirane u SAD-u pre 1850.godine, i već su bile na prodaju 1873.godine, pokretane konjima. Do 1809.godine, vlasnici železnica prihvatali su samo transport balirane slame.
NEBRASKA
U isto vreme, pioniri Kinkaid Sandhills u Nebraski, imali su malo drveta i gline za uobičajenu tehniku gradnje. Čini se da je bilo logično da je neko bale slame shvatio kao velike lake ‘cigle’. Tako je počela njihova primena u izgradnji.
Prvi dokument o gradnji baliranom slamom pojavio se 1886.godine u Nebraski , za jednu školu. 1920-ih godina, Ministarstvo poljoprivrede severne Dakote u SAD-u, izdalo je manual za gradnju baliranom slamom, za izgradnju poljoprivrednih objekata. Ova inicijativa doprinela je širenju tehnike u nekoliko zemalja SAD-a.
Tehnika Nebraska, sa nosećim zidovima od bala slame, najviše se koristila između 1905. i 1935.godine, a prestala je da se primenjuje oko 1940.godine kada se, sa dolaskom železnice, prednost daje lošije izolovanim objektima radi prepoznavanja i društvenog prestiža, a slama se počela doživljavati u vezi sa nečim prošlim, odnosno siromašnim. Od tad, kuće od slame su, uprkos svemu, građene u nekoliko zemalja, ali je ovo ostalo uvek relativno marginalno.
RENESANSA
Gradnja balama slame je ostala ‘uspavana’ sve do izlaska članka o tehnici ‘Nebraska’ od strane Welsch-a u ‘Shelter’ 1973. Od izdanja u ovom časopisu, Amerikanci počinju da rade eksperimente i testove u laboratorijama, da organizuju prakse, pišu tekstove i knjige, i na taj način se ostatak sveta upoznao sa ovim neverovatnim načinom gradnje.
EVROPA I FRANCUSKA
Najstariju dokumentaciju na temu gradnje slamom u Evropi nalazimo u Francuskoj. U jednom izdanju ’Nauka i život’ iz maja 1921.godine, piše se o postojanju kuće od bala slame u Montagris-u. Feuillette ovu tehniku gradnje (brzu i ekonomičnu) predlaže kao rešenje za rekonstrukciju posle rata. U svom članku, on napominje da je u toku nekoliko izvođenja ovakvih projekata. Kuća ’Feuillette’ je i danas u veoma dobrom stanju i njeni stanovnici su sasvim zadovoljni njenom udobnošću i malim računima za grejanje. Jedan manual za gradnju balama slame takođe je izdat u Danskoj 50-ih godina.
U Francuskoj (kao i u drugim zemljama) seosko stanovništvo oduvek je cenilo dostupnost i izolacionu moć slame i koristilu su je za podizanje ograda, spuštenih plafona, pa čak i izgradnju spoljašnjih zidova. Iako neomalterisani, neki od njih održali su se po više decenija. U junu 1979.godine, u Larzac-u (danas ’Cun de Larzac’), jedna kuća od balirane slame je izgrađena u borbi protiv proširenja vojnog kampa. Ipak, čini se da je, pre svega zahvaljujući radu François Tanguay i Louis Gagné iz Kvebeka, gradnje baliranom slamom je ponovo počela, ovog puta izgradnjom bala. Nakon sastanka sa Amerikancima (i nakon izlaska njihove knjige), gradnja baliranom slamom u Francuskoj čini se da se orjentisala sve više više ka različitim stilovima drvenog skeletnog sistema sa ispunom od balirane slame.
NEKOLIKO REČI O AUTOKONSTRUKCIJI (gradnji u sopstvenoj režiji)
Sve se uči, gradnja takođe. Ako još uvek nemate iskustva, omogućite sebi da ih steknete. Dobra priprema je obavezan deo, kako bi projekat i gradilište ostali prijatni za život i rad.
Ne zaboravite:
*u jednoj kući ima više delova za spajanje nego u jednom kompjuteru,
*ona mora odoleti vetru, kiši, snegu, suncu, sili gravitacije, i možda čak i zemljotresima,
*jedna nesreća za vreme i posle gradnje može teško povrediti nekoga,
*vaša kuća će, verovatno, biti najvažnija investicija Vašeg života.
Nije momenat za igru pokera zatvorenih očiju. Treba uzeti u obzir mere predostrožnosti kojima se mogu izbeći ozbiljne neugodnosti.
Autokonstrukcija (nasuprot auto destrukciji)
Raspitajte se i pripremite se. Ne uskraćujte sebi vreme potrebno da se dobro informišete. Kupite sve knjige koje vam se čine interesantnim, pratite različite radionice i potražite informacije na internetu.
Investirajte par stotina eura (na primer) za informacije/obaveštenja – može Vam se učiniti preskupo, ali nije ništa u poređenju sa totalnim troškovima jedne kuće pune grešaka! Moje lično iskustvo mi je pokazalo da, svaki put kad sam želeo ići prebrzo, ili zanemario vreme za proučavanje dokumentacije ili dobrog promišljanja, platio sam posledice kasnije. Budite strpljivi, razgovarajte sa drugima i budite otvoreni za predloge. Naoružajte se strpljenjem i setite se basne o zecu i kornjači.
1. tražite na internetu
2. čitajte knjige
3. pričajte i razmenjujte informacije sa graditeljima
4. učestvujte na praksama / gradilištima
5. eksperimentišite na malim projektima (!)
6. prilagodite dizajn
7. opet eksperimentišite
8. ako se dizajn i proces gradnje slažu-nastavite. ako ne-eksperimentišite više.
Na kraju, poštujući sve etape, konkretizujte Vaš projekat. Da – sve zahteva vreme, ali ni Rim nije sagrađen za dan!
PAR
ako se jedan od tri para u proseku razvede u Francuskoj, onda se jedan na dva para auto konstruktora raziđe! Ovo naročito važi za gradilišta koja se rade paralelno sa drugom profesionalnom aktivnošću sa punim radnim vremenom, ili za gradilišta koja traju duže od dve godine (što se često dešava početnicima, koji se upuste u gradnju ’velike’ kuće.) Stvari uzmu uvek više vremena i novca nego što smo mislili, naročito ako nemamo dovoljno iskustva u ovom domenu.
Postoje tri stvari koje su kontradiktorne: ’jeftino’, ’odmah’ i ’kvalitetno’!
Budite realni, radite etapu po etapu, zabavljajte se tokom izrade projekta i tokom njegove realizacije, jer će Vam jedan zreo i dobro pripremljen projekat, obezbediti uživanje u radu.
Iako rizikujem da se ponavljam, preporučujem vam da počnete malim projektom kao što je kokošinjac, baštenska nadstrešnica, garaža, atelje ili koliba. Jedna koliba za suve toalete, tuš i sanitarije može biti veoma korisna. Ovo omogućava sticanje iskustva, razvijanje veština, testiranje Vaše ideje i nalaženje/usavršavanje recepture za vaše maltere.
Auto-konstruisati ili dati da nam neko drugi konstruiše?
Kad nam drugi grade, cena rada (plate, socijalno osiguranje, ekspertiza, alat) je mnogo veće nego materijal za gradnju. Zbog toga jedna kuća od slame, napravljena od strane zanatlija, često može imati skoro istu cenu kao kuća građena od drugih materijala.
U auto-konstrukciji moguće je uštedeti mnogo novca. Vreme provedeno u auto-konstrukciji je, uglavnom, najplodonosnije u životu jednog autokonstruktora; ipak, treba imati odakle finansirati ovaj period, predvideti i budžetirati prema tome.
Takođe, može biti interesantno da se deo radova ustupi zanatlijama, na primer: drvena skeletna struktura. Oni imaju znanje, alat i često interesantnu cenu za kupovinu pojedinih materijala.
Lično, proveo sam 3- 4 meseca (sa svojom partnerkom i drugim ljudima koji su nam pomogli) u izradi drvene skeletne i krovne konstrukcije, i zadovoljan sam tim iskustvom. Ali, ne bi bilo mnogo razlike ni da smo zvali stolara/tesara. Sledeći put, ja bih, najverovatnije, prepustio drveni skelet na izradu nekom specijalisti i sačuvao svoju energiju za ispunu slamom i za izradu maltera; ako ne, izabrao bih krovnu konstrukciju jednostavniju za izradu.
Raditi sa arhitekom ili ne?
U Francuskoj, nije neophodno konsultovati arhitektu za projekte koji prelaze površinu od 170m2. Postoje takođe i konsultantski servisi sa online arhitektama. Jedan dobar arhitekta može vam dati solucije koje će povećati udobnost i smanjiti ekonomičnost.
Kako znati da li je jedan zanatlija ili jedan arhitekta kompetentan?
Tražite ozbiljne reference i posetite realizovane projekte (bez prisustva zanatlija/arhitekte.) Ispitajte vlasnike da znate da li su zadovoljni. Kako se rešavaju nepredviđeni problemi (uvek ih ima.) Pozovite ih u restoran ili kod vas kako biste zagrebali po površini njihovog iskustva, i da im se zahvalite. Ovo je jedna mala investicija za izbegavanje velikih problema. Ne zaboravite da je ovo, verovatno, Vaša najveća investicija i da je dakle osnovno izabrati nekoliko kvalitetnih partnera.
’Žene i deca prvo’
U nekim ne-zapadnim kulturama, žene su te koje grade. Deca su uvek prisutna na gradilištu i prirodno inicirana u veštine gradnje. Ali, u zapadnom svetu,’gradilište je ’zabranjena zona’ za decu, jer se smatraju veoma opasnim. Ova gradilišta su, takođe, malo dostupna ženama zbog, s jedne strane, mačoizma, ali i zbog fizičke prirode nekih poslova. Rezultat je da ima oko 3% žena u tradicionalnoj gradnji i 0% dece.
S druge strane, u pokretu gradnje slamom, postoji kvazi jednakost između muškaraca i žena (arhitekata, stažista i volontera na gradilištu.) Njihova deca često čine deo ekipe za građenje, naročito za vreme rada sa balama, pripreme i nanošenja blatnih maltera. Jedno ovakvo gradilište dozvoljava da integrišemo mnogobrojne ljude, koji ne bi mogli da se uključe u jedno ’normalno’ gradilište.
Naravno, tokom gradnje ima potencijalno opasnih momenata, mesta i alatki; mislim prvenstveno na alat koji se brzo okreće i/ili seče (cirkularne testere, motorne testere, mlinovi, itd.) i radovi na visinu (postavljanje krovne konstrukcije.)
SIGURNOST
Neiskustvo, neznanje, umor, neskoncentrisanost i, pre svega, tvrdoglavost mogu biti veoma opasne za gradnju. Budnost je obavezna da gradilište bude u potpunoj sigurnosti. Ne postavljajte se ispod nekoga i ne dozvolite da to neko radi. Jedna kofa puna maltera, jedan čekić ili jedan crep koji pada, mogu da nanesu neopisivu štetu! Savet:uzmite (kad je neophodno) zaštitne naočare, rukavice, zaštitu za uši i dobre maske. Mislite takođe na šešir i kremu za zaštitu od sunca.
Venčajte materijale
Iako pričamo o ’kućama od slame’, jasno je da kuće nisu nikad građene samo od slame. Naravno, drugi materijali kao što je drvo, kamen, kreč i drugo mogu biti venčani sa slamom.
Svaki materijal za svoju namenu: mudro je koristiti svaki od njih promišljeno.
Evolutivni projekat
1.kupite jedan teren i živite u šatoru, karavanu ili ’domu na točkovima’ i uštedite novac, kako biste mogli uložiti u konstrukciju. Posmatrajte okolnu klimu, teren, skupite različite elemente, kao što su vrata i prozori. Nađite i eksperimentišite sa zemljom. Tražite drvo za izradu krovne konstrukcije.
2. napravite prostor A kako biste mogli izolovati karavan i kako komšijama/zajednici ne bi smetalo ’vizuelno zagađenje’. Predvidite da možete izaći karavanom na jednu stranu objekta.
3. uštedite više
4. izgradite prostor B i instalirajte sobe u prostoru A.
Prednosti konstrukcija od balirane slame
*lepota :
*debeli zidovi ,
*zaobljeni uglovi, organske forme zidova ili kružne kuće,
*deblijna zidova dozvoljava izgradnju niša.
*super izolatori: termička otpornost (R)=6(*), što je jednako 25cm kamene vune. (*) izvor : ’Eokološka izolacija’, JP Oliva, Terre Vivante,
*zdrave: objekti od slame su zdravi, prijatni za gradnju i za život,
*dobra akustika: zajedno sa zemljanim malterima, zidovi od slame imaju odličnu akustiku u prostorijama,
*dobra zvučna izolacija: na osnovu testova u laboratorijama, omalterisani zidovi od slame su dobri zvučni izolatori, pod uslovom da nema elemenata (greda npr.) koji prekidaju izolaciju.
*biorazgradive: nakon upotrebe, jedan objekat od slame može se vratiti zemlji, jer je slama 100% biorazgradiva. Nema potrebe za deponijama, ni procesa reciklaže.
*zidovi koji dišu: vlažnost može preći od spolja ka unutra bez ikakvih problema.
*lake i jednostavne za izradu: dostupno ženama i deci, jer je relativno lako (12 do 18kg po bali slame) i netoksično.
*mogućnost rada sa lokalnim materijalima, u auto konstrukciji.
*ekonomične: svake godine, ušteda od 50% na grejanju, u poređenju sa kućom od betona izolovanog sa 8cm kamene vune. Bale slame imaju i izuzetno nisku cenu. Ulaganje u njihovu proizvodnju je minimalno, jer je slama nus-produkt prilikom uzgoja žitarica.
*obnovljive: količina slame proizvedene svake godine je neverovatna. Slama (žito, pirinač, ječam) se u celom svetu smatra otpadom u modernoj poljoprivredi.
*održive: postoje kuće od slame koje su i sto godina stare, i još uvek su u dobrom stanju.
*ekološke: proizvodnja bala slame nema potrebu za fabrikom, ni za velikom količinom energije (zvane: siva energija), jer su bale jednostavne za izradu sa balerom iza traktora (ili ručno kao što se radi u Indiji.) Proizvodnja bala slame je često lokalna, jer se žitarice proizvode u celom svetu. Njihova dostupnost i mala težina smanjuju cenu transporta, troškove i zagađenja. Proizvodnja i korišćenje slame u jednoj zgradi zadržava CO2(kao i drvo). Da bi Vam dočarali do koje mere se današnja gradnja štetno utiče na naše okruženje : proizvodnja 1 kg cementa proizvede 1kg CO2.
*nasleđe: slama, zemlja, drvo i kamen su bili korišteni u gradnji oduvek.
Prednosti blatnih maltera
* lepota :
* blatni malteri laki su za izradu,
* debljina zidova dozvoljava izradu niša,
* blatni malteri mogu biti veoma lepih boja.
* zdravi : niste obavezni da zaštitite kožu i oči, kao kod rada sa krečom i cementom.
* nema hemijskih dodataka : kao kod nekih maltera koji su prefabrikovani i prodaju se kao ’stari’, ali sa sintetičkim voskom.
* ekološki: primena lokalne zemlje smanjuje transport. Jedan blatni malter radi se od nepečene zemlje, nikakvo pečenje nije potrebno kao za kreč, cement ili gips. Zbog toga su, čak i prefabrikovani blatni malteri sa transportom na velike distance, veoma interesantni sa energetskog aspekta.
* inercija : jedan mlater povećava masu objekta, što je korisno za smanjenje ekstremnih temperatura.
* regulacija toplote i vlažnosti: zemlja ima sposobnost vezivanja i oslobađanja vlažnosti i toplote. Ovo stvara komfor i štedi novac.
* laki za izradu:
* blatni malteri se lako lepe za zidove (zahvaljujući glini)
* blatni malteri su veoma postojani u unutrašnjosti, i laki za popravku. Poštujući neka pravila, mogu biti takođe korišćeni i u eksterijeru.
* ceo svet može biti angažovan prilikom nanošenja osnovnog sloja.
Izolacija
prenos energije
toplota (energija) prenosi se na tri različita načina:
* radijacijom: infracrveni, od sunčevih zraka ili od jedne peći na drva, npr.
* kondukcijom: fizički kontakt. Kada dodirnemo peć na drva, opečemo se, jer je ovaj transfer brz i veoma intenzivan.
* konvekcijom: gas ili tečnost koji prenosi energiju cirkulišući kroz prostor. To je vruć vazduh peći na drva (ili električni radijator) koji se penje i zagreva plafon.
Šta je izolator?
Izolator je materijal koji treba da uspori transfer energije, kako bi održao enterijer naše zgrade prijatnim i kako ne bi dolazilo do gubitka, tako dragocene, energije. Izolacija se često bazira na principu da jedan materijal male mase čuva i prenosi energiju (hladnoću, kao i toplotu), mnogo brže nego materijali sa velikom masom.
Materijali male mase su vazduh, ovčja vuna, kamena vuna, konoplja i slama. Vazduh je najveći izolator od ovih materijala, ali ga je neophodno zaustaviti; u suprotnom-konvkecija se vraća u igru. Zbog toga je vuna najefikasnija po cm debljine, kao što je bala slame dobar izolator zbog velike debljine lakog materijala, koji sprečava kretanje vazduha. Materijali velike mase su: metal, beton, voda, kamen, kreč i zemlja.
Ne zaboravite da krov takođe treba dobru izolaciju, jer je to prostor u kome je gubitak energije najveći. Moguće je izolovati krov balama slame, ali vodite računa o njihovoj težini.
Ovčja vuna je takođe odličan izolator krovova, i mnogo je lakša od slame.
Vazdušni džep
Generalno se veruje da je vazduh najbolji izolator; ako bi to bio slučaj, ne bi bilo neophodno zatvarati prozore. Vazduh je dobar izolator jedino kada je nepokretan/zaustavljen. Rupe ili vazdušni džepovi između bala slame su neefikasni. Suprotno, konvekcija (cirkulacija gasa ili tečnosti toplotom) stvara jedan stvarni transport energije. To je ono
što zovemo termičkim mostom.
Termička regulacija (HQE)
jedna kuća kompletno izolovana balama slame odgovara veoma dobro oznaci HQE i termičkoj regulaciji (RT 2001), na snazi od juna 2001.
Poređenje vrednosti izolacije nekoliko materijala za konstrukciju(*):
sistem R
šuplji beton 20cm 0,39
šuplji beton 20cm+zemlja piljevina 10cm 1,03
šuplji beton 20cm+šupljina+celuloza 8cm 3,08
kamen 50cm ili naboj 45cm 0,62
slagana drva 40cm ili celularni beton 25cm 1,70
masivno drvo 20 cm ili ekspandirana glina 30cm 1,70
monomur 37,5cm ili zemlja-slama 30cm 3,00
zemlja-slama 30cm ili konoplja 3,00
drveni skelet+celuloza 12cm 3,70
masivno drvo+celuloza 10cm 4,70
balirana slama 45cm 6,00
(*) izvor : ekološka izolacija * JP Oliva, Editions Terre Vivante
pažnja: ne može sve biti rečeno samo kroz brojeve i predlažem Vam da prostudirate knjigu JP Oliva ’L’isolation écologique’, deo o različitim materijalima/ tehnikama i veoma jasno objašnjava šta je termička udobnost i kako je postići.
Inercija (masa) jedne kuće od slame
Neki smatraju da jedna kuća od balirane slame nema veliku masu (za apsorpciju i povratak toplote). Međutim, jedna kuća od balirane slame pokrivena dobrim slojem maltera, ima znantu masu. Jedan blatni malter debljine 5cm ima oko 65kg/m2, što je mnogo više nego gipsane ploče. Na primer, jedna kuća od 100m2 u osnovi, imaće u enterijeru oko 30m2 blatnih maltera, što predstavlja oko 5 tona zemlje; ne računajući pregrade, pod i ostalo. Za povećanje mase, takođe se mogu napraviti i pregradni zidovi od zemlje, pa čak i nameštaj kao što su klupe i police.
Što je veća masa, treba više energije da bi se kuća zagrejala; ali je prednost što će ona duže ostati topla. Bitna stavka gradnje slamom je da je masa (malter) u enterijeru izolacije, i da ne gubi svoje kalorije (ili svoju svežinu) u kontaktu sa eksterijerom. Prema testovima realizovanim u SAD-u, jedan blatni malter od 5cm je optimalni minimum za povratak, tokom večeri i noći, akumulirane toplote tokom dana.
Šta treba razumeti, pre svega
lateralne(bočne) sile
Bočne sile su rezultat vetrova i zemljotresa. Ove sile mogu prouzrokovati klizanje, rotaciju, ili deformaciju zidova. One se takođe mogu javiti zajedno, i potpuno uništiti objekat. Dakle, imperativ je razumeti ove sile i osmisliti i konstruisati poštujući ograničenja materijala i tehnika, kako bi se izbegla oštećenja. Ako ne vladate temom, nađite pomoć od ljudi koji imaju znanja u ovom domenu.
Bočne sile i noseći zidovi
Jedan zid od slame sa svojim malterom već ima određenu otpornost protiv bočnih sila. Dokaz za to je Nebraska kuća, gde je slama noseći konstruktivni element, bez ikakve druge strukture ili ojačanja. Pravljeni početkom veka, neki od ovih zidova su preživeli do danas, bez da su čak bili i omalterisani. Četiri elementa koja osiguravaju otpornost su:
1. gustina balirane slame: što su bale gušće, više su krute. Ipak, bale ostaju uvek malo fleksibilne: po jednom testu rađenom u SADu, (’Straw-Bale Code testing’ od strane Catherine Wanek), jedan zid od slame bez maltera je bio opterećen za testiranje njegove čvrstoće na pritisak. Zid je, bez problema, primio opterećenje; i rezultat testa je bio pozitivan. Zatim, kako bi bolje razumeli zid od slame, dodatno su opteretili zid: nije se desilo ništa, osim sleganja zida. Kad su skinuli opterećenje, istraživači su, na njihovo veliko iznenađenje, primetili da se zid ponovo popeo do svoje originalne visine! U realnosti (dakle, sa malterom), malter puca i ( ili pada); ovo će biti znak za stanovnike da napuste zgradu. Interesantno je da, kad se jedan zid od betona ili šupljeg betona optereti preko njegovih kapaciteta, on pada odjednom, bez prethodnih upozorenja.
2. opterećenje zidova (krova ili drugih sistema opterećenja)
3. malteri su najrigidniji deo (kao beton), nije fleksibilan kao slama, već reaguje više kao jedan veoma tanak zid. Izgleda da je prvo malter (baš zato što je najrigidniji) otporan na opterećenje (gravitaciju i bočne sile). Ali, širina bala slame daje mu podršku, jer je on previše tanak da bi mogao primiti opterećenje sasvim sam. U slučaju zemljotresa ili oluja, ovo fleksibilno srce zida takođe dozvoljava jedan izvestan pokret, bez da se zid kolapsira. Jeedan pesnik mogao bi iskoristiti koreografsku metaforu: zidovi od zemlje mogu igrati Salsu!
4. na kraju, snaga jednog zida od slame je u vezi koja postoji između maltera i dobro nabijenih bala slame. Zbog toga je veoma važno raditi tako da malter dobro prianja uz bale.
Bez prethodnih testova, nemoguće je predvideti otpornost zidova od slame, jer ovaj kapacitet zavisi od:
* kvaliteta, gustine i širine bala slame,
* kompresije zia,
* kvaliteta i debljine maltera,
* kvaliteta prianjanja maltera.
Zemljotresi
za arhitekturu otpornu na zemljotrese neki koriste princip dva rigidna zida sa fleksibilnom sredinom, koji se na engleskom zove ’ Stressed Skin Panel’. Ali, kako bi kuća od slame stvarno bila otporna na zemljotrese, potrebno je povećati performanse celine. Neophodno je postojanje metalne armature (ne samo mreža), koja je fiksirana za temelje i grede. Osim metalne, struktura može biti i drvena.
Posetili smo jednu kuću u San Francisku u Kaliforniji (region često uzdrman zemljotresima), koja je već pretrpela nekoliko zemljotresa: nismo primetili ni jednu pukotinu!
Bočne sile i skeletna konstrukcija
Kako bi se povećala otpornost zida od bočnih sila i gravitacije, veliki broj graditelja koristi skeletnu konstrukciju. U nju treba integrisati dijagonalne elemente (spregove protiv vetra), kako bi bolje odoleli bočnim silama. Ako ne, ispuna od slame i malter su ti koji osiguravaju ovu otpornost.
Otpornost na vetar od temelja do krova
Kako bi se odolelo bočnim silama, trougao je oblik mnogo superiorniji od kvadrata. Zbog toga ga često srećemo u arhitekturi. Ali, u jednoj skeletnoj stukturi, ovi dijagonalni elementi ometaju ispunu balama slame. Tako da je mnogo jednostavnije postaviti spregove protiv vetra u eksterijeru (na površini bala slame). Sile se i prenose od grede do temelja uz pomoć jedne trake, kabla ili štapa (slika 04)
Slabe tačke nalaze se u spojevima između različitih materijala. (slika 05)
(1)greda (2)stub (3)traka (4)metalna ploča (5,6,7) sistemi za fiksiranje trake korektno za pod (8) armatura
Ojačanje uglova
Drugi način ojačanja zidova je da se ojačaju uglovi. Evo dva primera:
slika levo: metalne ploče ili paneli u drvetu : (1) greda (2)stub (metalna ploča)
slika desno: (1)greda (2)stub (4)kosnik (5) štap sa navojem (6) zavrtanj
ovaj sistem koristi spregove protiv vetra sa jednim štapom sa navojem, zbog čega ovaj sistem funkcioniše na pritisak i na napon.
pažnja: kapacitet ovog sistema je veoma ograničen, jer sve bočne sile treba da budu apsorbovane veoma malom površinom (kao na slici 08)
Zaštita od vode
Vlaga je, naravno, najveći neprijatelj konstrukcije od slame (kao i bilo kom drugom tipu konstrukcije.) Šta više, jedna takva kuća je nezdrava, tako da je imperativ razmotriti sve neophodne mogućnosti da bi se garantovala jedna zdrava konstrukcija.
Voda u objekat može ući na više načina: tečna u vidu kiše, gasovita kao respiracija koja se transforimiše jednako u kapljice, kondenzacija, ako je okolnosti uzrokuju. Prva uloga jednog objekta je (sa klimom kao u Francuskoj) da zaštiti svoj sadržaj od kiše. Dakle, čini mi se očigledno da je prva uloga njegove arhitekture da zaštiti zgradu od vode, zbog čega estetika arhitekture prelazi u drugi plan.
Da bi se obezbedila dobra zaštita od vode, sledeći detalji se preporučuju:
1)prepušten krov-jedan od najekonomičnijih načina zaštite zidova
2)oluci smanjuju količinu vode koju vetar nanosi na fasadu.
3) ventilacija ispod pokrivača je imperativ kako bi se izbegla akumulacija vlage (kondenzacija)
4)izbegavati horizontalne površine ispod prozora- treba da su dijagonalne i da odvode vodu ka spolja (ako je moguće van površine maltera). Koristite nepropusne proizvode dobrog kvaliteta. Završetak na ‘kap vode’ je interesantniji nego klasični. Prozori postavljeni ka spoljašnjosti zida su manje osetljivi na ulazak vode.
5)zaštitite kvalitet disanja zidova od slame. Voda koja se vraća (što je sasvim normalno), treba biti evakuisana. Izbegavajte bojenje spoljašnjeg zida-bolje je koristiti pigmente u završnom malteru ili je jednom okrečiti.
6) završetak maltera sa jednom ‘kapi vode’ pomaže drenaži maltera, kako ova vlaga ne bi dugo dodirivala bale slame.
7) drenaža oko temelja je neophodna, kako bi se izbeglo stagniranje vode u dnu kuće.
8)vazdušni sloj za venitlaciju između izolatora i pokrivača kako bi se izbeglo akumuliranje vlage.
9)dva različita materijala koja se dodiruju (malter i drveni okvir npr.) su osetljive tačke, zbog toga što svaki materijal reaguje drugačije na toplotu i hladnoću. Obratite pažnju oko okvira, naročito sa spoljne strane. Rupe izmedju okvira (drvenog) i maltera (zemlja ili kreč) mogu biti mesta prolaska vode, vazduha (gubitak izolacije) i zvuka.
10)sa unutrašnje strane nije neophodno postavljanje sprečavanja isparavanja.
11)postavite bale slame na drvenu podlogu, nekoliko centimetara iznad nivoa tla kako bi se izbeglo da voda uđe u zid
12) pesak sa geotekstilom
13)šljunak, kako bi se zaustavilo kapilarno podizanje vode i održavanja ploče suvom
14)postaviti jednu nepropusnu barijeru kako bi se izbeglo da vlaga može da se podigne.
ULOGA ZAVRŠNOG MALTERA
Završna obrada površine zida je osnovna za dobro funkcionisanje objekta. Ona predstavlja barijeru za vazduh, vatru, vodu i životinje. Distribuirana masa (malter) ima takođe visoke performanse za pasivno grejanje.
Idealno bi bilo imati površinu koja odoleva šokovima, osipanju i prljanju. Kako bi bile svetlije, unutrašnje površine su često u svetloj boji (ne sjajnoj), koja dobro reflektuje svetlost.
(1)‘Prozor istine’-kad se zidovi omalterišu, niko više ne može videti slamu. Zato je, kako bi se pokazalo da je ispod maltera slama, potrebno ostaviti jedan ‘prozor istine’ u većini kuća- to je jedan ram oko mesta koje nije omalterisano, ostavljajući slamu vidljivu. Postoje različite vrste, na Vama je da kreirate Vaš! Savetujem Vam da stavite staklo ispred slame, kako biste izgbegli da zimski vetar uđe suviše lako unutra.
Postoji nekoliko mogućih tipova maltera, ali nije dovoljno samo izabrati dobar malter, jer performanse i otpornost jednog objekta i njegovog maltera zavise od kvaliteta:
* koncepta:
* prepuštenog krova i prilagođene arhitekture
* oluka
* malter ne treba da se spusti do poda
* simsovi prozora
* jedna urezana ’obrva’ u malteru iznad jednih vrata ili prozora odvodi vodu na stranu
* priprema: testovi/eksperimenti koji određuju procenat sastojaka u malteru
* konstrukcija i aplikacija: npr.mešanje maltera i pažnja poklonjena izradi detalja.
* održavanje: npr.popravka pukotina /oštećenja.
PASIVNO GREJANJE
U većini klimatskih zona, kvalitet pasivnog grejanja i hlađenja su povećani uvodeći masu u objekat. ’Superizolacija’ sa jednim debelim završnim malterom daje jednu kombinaciju visokih performansi, jer takav blatni malter od oko 5cm je optimum za distribuiranu inerciju. Ovo omogućava da se apsorbuje dnevna toplota i da se oslobodi tokom večeri i noći. Ako provetravate vašu kuću tokom noći (leti, naravno), temperatura ostaje sveža tokom dana.
ZIDOVI KOJI DIŠU
Kad lokalna klima zahteva grejanje u kući, vazduh koji je unutra je usisan ka eksterijeru kroz zidove i vlagu ovim tokom (vodena para iz kuhinje, kupatila, naše disanje i transpiracija.)
(pročitati: ekološka izolacija)
Kako se vlažnost ne bi zadržavala iza spoljašnjeg maltera, potrebno je da i ovaj može da diše najmanje kao i onaj unutra. Zbog toga ne savetujem cementni malter, već pre krečni i/ili zemljani malter.
pažnja: neophodno je uvek provetravati Vašu kuću!
takođe je potrebno izbeći bilo kakav kontakt između zemlje i maltera, jer voda može da se popne kroz malter kapilarno. Savetuje se da se prekine na minimalno 25-30cm od nivoa zemlje. Izbegavajte takođe čvrste površine duž zida (beton, ploče itd.), tako da se voda ne odbija od zida.
ALATI
(1)džepni nož : traka i fluorescentna boja omogućavaju da se ne izgubi u slami
(2)kuka za transport bala slame. Obratite pažnju da je ne ostavite da se povlači negde okrenuta ka gore (retko se koristi)
(3)žica za povezivanje predmeta.
(4)nabijač i drugi čekići (svih dimenzija). Najveće napravite Vi sami, sa ostacima drveta na gradilištu, (5)bambus štapovi, (6)metalni štapovi, (7)klipovi velikih dimenzija, (8)klipovi malih dimenzija za pričvršćivanje predmeta za bale slame, (9)bušilica može pomoći za stavljanje štapova u bale slame, (10)drveni čekić za lakše zakucavanje štapova, (11)motorna testera-uvek je držite čistu,i radite oprezno, (12)testera za seno (za sečenje bala), stari alat koji nalazimo na buvljaku, (13)ručna testera, za detalje, (14) brusilica (sa zubima za kamen), efikasno, ali opasno! (15)trimer sa plastičnom žicom ili diskom za zube, za sečenje zidova, (16)skalpel, (17)igle.
Drugi pribor:
*boja (fluo) za označavanje na balama slame niša itd.
*makaze
*sigurnosna oprema
*aparat za gašenje požara
*maska za prašinu (dobrog kvaliteta)
*šešir, krema za sunčanje i košulja sa dugim rukavima
*zaštita za oči i za uši
*džakovi za skupljanje slame na gomilu.
prevod sa francuskog:
« GRADITI SLAMOM»
praktični vodič za konstrukciju od balirane slame
prakse, ateljei, konferencije, posete
preuzeto sa sajta: Kuća Čuvarkuća
Koncept "Samogrejne ekološke kuće" akademika Veljka Milkovića predstavlja visokoenergetski efikasan građevinski objekat pasivne solarne arhitekture koji se greje pomoću sunčeve energije okrenut ka jugu sa instaliranim reflektujućim površinama oko prozorskih okvira, kao inovativnom solarnom tehnologijom uvećanja toplote i svetla koje ulazi u objekat, i zemljanim omotačem oko konstrukcije kuće za maksimalno zadržavanje besplatne sunčeve energije.
Tokom višedecenijskog verifikovnog naučnog praćenja rezultata i efekata korišćena, potvrđeno je da "Samogrejna ekološka kuća" ostvaruje uštede u grejanju do 85%, uštede u hlađenju 100%, uštede u osvetljenju oko 30% i uštede u građevinskom materijalu od oko 10% te tako predstavlja jedini stambeni objekat kod koga se sa najmanje ulaganja ostvaruju najveće uštede energije.
Idejni tvorac ovog koncepta gradnje i autor patenta samogrejne ekološke kuće - solarne zemunice je akademik Veljko Milković, istaknuti istraživač i pronalazač iz Novog Sada.
Samogrejna ekološka kuća je suštinski različita od klasične kuće i to prvenstveno zbog potpuno nove koncepcije grejanja prostorija – pojačanim direktnim sunčevim zračenjem i maksimalnim iskorišćenjem energije. Ušteda energije se postiže upotrebom reflektujućih površina - sjajnih aluminijumskih folija - postavljenih iznad i ispod prozorskih okvira kuće radi povećanja solarnog dobitka tj. količine sunca koje uđe u kuću što je u ovom slučaju 2,5 puta veće nego kod običnih kuća. Sve ostale specifičnosti ove kuće proizilaze iz osnovnog zahteva za maksimalnim iskorišćenjem i zadržavanjem besplatne sunčeve toplote, a otud i glavna pretpostavka da ovakva kuća bude ukopana i prekrivena zemljanim slojem i svojom jedinom otvorenom stranom orijentisana ka jugu radi maksimalnog zahvata sunčevog zračenja.
Tehnologija uštede energije – sistem reflektujućih površina
Ušteda u grejanju se zasniva na upotrebi reflektujućih površina.
U cilju maksimalnog iskorišćenja sunca i za uspešno grejanje tokom cele zime, potrebno je više puta povećati sunčevo zračenje koje ulazi kroz obične prozore i pri tome zadržati postojeći nivo toplotnih gubitaka kroz njih. Ovo je sa velikim uspehom postignuto specijalno proračunatim gornjim i donjim reflektujućim površinama, koje su ugrađene iznad i ispod svakog prozora.
Pod ovim se podrazumevaju površine koje u velikoj meri reflektuju direktno i difuzno zračenje Sunca (oko 80%). To su sjajne (aluminijumske) folije, limovi ili premazi (lakovi i boje) na čvrstoj podlozi postavljeni iznad i ispod svakog prozora na objektu kuće. Gornja reflektujuća površina je fiksna i uklopljena u strehu, dok se donja nalazi ispod prozora, pokretna je i služi kao kapak (mehanizam za regulaciju donje reflektujuće površine može biti sličan kao kod roletne, a u zatvorenom položaju reflektujuća površina je znatno efikasnija od roletne).
Reflektujuće površine su najjednostavniji i najjeftiniji solarni uređaj koji pored toplotnog dejstva služi i za povećanje unutrašnje osvetljenosti objekta te je na taj način ostvarena ušteda i u osvetljenju od oko 30%. Faktor povećanja sunčevog zračenja u objektu je ovako i do 2,5 puta veći.
Istorijat inovacije
Koncept samogrejne ekološke kuće je projekat koji se istražuje i razvija već više od tri decenije: inspiracija Veljku Milkoviću za samogrejne eko-kuće je bilo njegovo istraživanje Petrovaradinske tvrđave. Koncept samogrejnih ekoloških kuća sa zemljanom zaštitom i reflektujućim površinama je ideja koje je začeta krajem 70-ih godina 20 veka; poveća maketa kuće je napravljena 1978. dok je 1979. godine napravljen prvi model od drveta na kome su vršena testiranja i ispitivanja. Nakon toga urađeno je više naučnih radova (prvi 1979.) i Milković je učestvovao na brojnim naučnim skupovima sa prezentacijom ovakvog koncepta gradnje.
Prva patenta prijava za samogrejne eko-kuće podneta je 1977. a poslednja 2007. godine sa nadogradnjom i poboljšanjima u tehnologiji gradnje. Prva knjiga o ovim kućama „Solarne zemunice – dom budućnosti“ izašla je 1983. u koautorstvu sa Aleksandrom Nikolićem, a druga „Ekološke kuće“ 1991. godine (štampana u četiri neizmenjena izdanja), koje su rasprodate u više od 6.000 primeraka. Projekat je učestvovao na internacionalnim naučnim skupovima i konferencijama u Milanu (1995.), Nagoji (1996.) i Rimu (2010.).
Do sada je napravljeno desetak kuća po konceptu samogrejne eko-kuće Veljka Milkovića sa zemljanom zaštitom i/ili reflektujućim površinama. Najveća i najreprezentativnija kuća je vlasništvo dipl. inž. Aleksandra Nikolića iz Novog Sada koji je vršio projektovanje i izradio izvođački projekat te 1994. završio gradnju svoje eko-kuće u kojoj uspešno živi sa porodicom više od 18 godina.
Naučna i stručna saradnja ostvarena je sa Fakultetom tehničkih nauka Univerziteta u Novom Sadu na čelu sa prof. dr Slobodanom Krnjetinom, dipl. inž. građevinarstva, gde je ova inovacija ušla u zvaničan nastavni program u okviru predmeta „Ekologija i građena sredina“ gde studenti arhitekture, građevinarstva i inženjerstva zaštite životne sredine razvijaju dalja arhitektonska i konstrukciona rešenja ovog koncepta. Koncept se izučava i u okviru predmeta „Unutrašnje instalacije“ na Visokoj građevinsko-geodetskoj školi u Beogradu.
Samogrejne kuće poslužile su i kao inspiracija i tema za brojne knjige, naučne i studentske radove (seminarske, diplomske, master i magistarske radove) kao i za doktorske disertacije.
2002. godine Veljko Milković dobija najveće priznanje svog rodnog grada, „Novembarsku povelju Grada Novog Sada“, između ostalog i za pronalazak samogrejne eko-kuće i izuzetan doprinos i inovacije u oblasti ekologije i energetike, a 2009. godine samogrejna eko-kuća biva proglašena i za jednu od 9 najboljih tehnoloških inovacija u Srbiji.
2010. godine međunarodna fondacija "Energy Globe" proglasila je samogrejnu ekološku kuću nacionalnim pobednikom "Energy Globe Award" za Republiku Srbiju za svoje više nego uspešno rešenje upotrebe solarne energije u arhitekturi i postignute izvanredne rezultate energetske efikasnosti u zgradarstvu.
2012. godine samogrejna eko-kuća postaje, na predlog Ministarstva građevinarstva i urbanizma, zvanični predstavnik Republike Srbije na UNECE izložbi održive gradnje i zelene arhitekture "Building the Future We Want" povodom obeležavanja "Svetskog dana habitata 2012" u Palati nacija u Ženevi, Švajcarska.
Kompanija IKEA je u saradnji sa UNHCR, nakon dve godine istraživanja, spremna za masovnu proizvodnju ovih jeftinih kuća.
Inžinjeri i dizajneri švedske kompanije Ikea smislili su jeftinu kuću, koja će korisnicima stići rastavljena, u prepoznatljivom tankom kartonskom pakovanju nalik onom u kojem se dostavlja nameštaj ove kompanije.
U kutiji će se nalaziti svi delovi koji su vlasnicima potrebni da sami sklope svoj dom, i to bez dodatnog alata. Cilj proizvoda je da se izbeglicama iz mnogih zemalja obezbedi kvalitetnije i trajnije prebivalište od šatora koji su trenutno u upotrebi, ali se očekuje da će uskoro zameniti i stil života u mnogim zemljama.
Nakon više od dve godine istraživanja i dizajniranja filantropskog odeljenja kompanije u partnerstvu sa UNHCR (Visoki komesarijat za izbeglice Ujedinjenih nacija), nove kuće su spremne za masovnu proizvodnju. Na realizovanje ove humane ideje, Ikea je potrošila 4,5 miliona dolara.
Za razliku od šestomesečnog veka šatora koje ratne izbeglice sada koriste po ceni od 70 do 400 dolara, rasklopiva kuća može da traje i do tri godine, a predviđena cena nakon početka masovne proizvodnje ovih objekata iznosi oko 700 dolara.
Proizvodnja novih kuća, koje se dostavljaju u četiri kutije teške 100 kilograma, trenutno košta više od 5.000 dolara, ali na tržištu se već nalaze kuće od 1.000 dolara, u koje može da se smesti petočlana porodica.
Autor: GdeInvestirati/Novi Magazin
U katalogu autentičnih srpskih kuća biće između 15 i 20 tipskih projekata za gradnju srpskih kuća iz različitih podneblja, iz svakog regiona po nekoliko - Vojvodine, Šumadije, zapadne i istočne Srbije...
Ministarstvo građevine i urbanizma raspisaće u naredna dva meseca konkurs za projektna rešenja tradicionalnih srpskih kuća, i nakon odabira najboljih počeće besplatna podela projekata, izjavio je danas član radne grupe za srpske kuće Slavoljub Zakić. - Svi zainteresovani za gradnju srpskih kuća moći će da dobiju besplatan glavni projekat i to je prvi put da će se besplatno deliti glavni projekti – istakao je Zakić. On je kazao da će žiri odabrati najbolja rešenja i da će onda projektantske kuće uraditi glavne projekte.
U katalogu autentičnih srpskih kuća, kako je naveo, biće između 15 i 20 tipskih projekata za gradnju srpskih kuća iz različitih podneblja, iz svakog regiona po nekoliko – Vojvodine, Šumadije, zapadne i istočne Srbije…
U udruženju Srpske kuće ranije je rečeno da postoji veliko interesovanje građana za projekte i da će katalog imati projekte za kuće veličine od 50 do 200 metara kvadratnih. Katalog će sadržati projekte za sremsku, planinsku, zlatiborsku, moravsku… i kuće drugih krajeva Srbije, koje su prepoznatljive po tome što se grade od materijala iz neposrednog okruženja.
U udruženju ističu da su estetski kriterijumi i lepota tih kuća nesumnjivi, kao i to da su preci stanovnika tih krajeva veoma kvalitetno gradili te objekte. Stručnjaci kažu da je neobično da su anonimni graditelji poznavali proporcije u graditeljstvu koje su kasnije doneli renesansa, klasicizam i drugi stilovi.
Za razliku od savremenih stilova, tradicionalne kuće srpskog podneblja su vrlo raznolike zbog spajanja istoka i zapada i potpuno su prilagođene klimatskim uslovima određenog kraja Srbije.
Ministar građevine Velimir Ilić ranije je najavio da će izgradnja srpskih kuća koštati između 300 i 400 evra po kvadratu i pozvao opštine da podrže taj projekat tako što će se odreći visokih taksi za građevinsko zemljište, jer bi njihova masovnija izgradnja predstavljala turističku atrakciju.
Takođe, u pojedinim opštinama će se uz pomoć Ministrstva građevine graditi srpske kuće namenjene socijalnom stanovanju.
Izvor: Telegraf.rs
U čemu se razlikuju materijali koji se koriste za termoizolaciju?
Uvek se nameće prvo poređenje u ceni - „stiropor" spada u jeftinije materijale od kamene vune i „stirodura". Ali tu se i završavaju njegove prednosti.
Kamena vuna je negoriv materijal, dobar je toplotni izolator, kao i „stiropor", ali mnogo bolje štiti od buke spolja nego tamo gde je demit fasada rađena sa stiroporom. Ne menja karakteristike kroz vreme i izuzetno je postojan materijal po svakom osnovu.
I, možda najveća prednost kamene vune u odnosu na materijale neorganskog porekla je parapropusnost – mogućnost da vodena para koja dođe do izolacionog materijala i izađe u spoljnu sredinu.
Kada uporedimo ove materijale po ovom kriterijumu (koji se kolokvijalno naziva „disanje zida"), možda je dovoljno navesti da kamena vuna ima značajnu prednost kaže Goran Prolić, menadžer razvoja aplikacija kompanije „Knauf insulation".
Po njegovim rečima, na primer, u naselju „Stepa Stepanović", na gotovo svim mestima gde je ugrađivana izolacija, korišćena je upravo kamena mineralna vuna, a ovaj projekat se nastavlja i u 2013. godini.
Bezbednost i zaštita od požara
Recimo, za takozvanu energetsku sanaciju javnih objekata u 2011. i 2012. godini (klinički centri, bolnice, domovi zdravlja, škole, vrtići) za izolaciju spoljnih zidova korišćena je isključivo kamena vuna.
Procenjeno je da su ovo mesta gde se u određenim delovima dana nalazi veliki broj ljudi i da je kriterijum bezbednosti (tačnije zaštite od požara) dominantan prilikom zahteva da fasadni sistem bude klasifikovan kao negoriv. To može da se omogući samo ako se za izolacioni materijal izabere kamena vuna, jer je nezapaljiva.
Šta je u stvari kamena vuna?
Kamena vuna je otkrivena na Havajskom arhipelagu za vreme erupcije vulkana početkom prošlog veka. Tada su se na prirodan način oblikovala vlakna izlivene lave, pa je samim tim ovaj građevinski materijal potpuno prirodan i objedinjuje snagu kamena s karakteristikama toplotne izolacije koja je svojstvena vuni.
Kamena vuna ponekad izgleda „mokro" kada je izložena vodi ili kiši, ali to je samo površinski, jer su njena vlakna vodootporna. Impregnacija vlakana je izvedena kroz celu strukturu proizvoda, a ne samo površinski. Upravo zato voda ne može da prodre u središte proizvoda.
Ono što je i najvažnije je da sistem izolacije od kamene vune omogućava maksimalne uštede energije za grejanje i hlađenje, pa dodatno poboljšava mikroklimu i čini boravak u zgradama prijatnijim.
Šta kaže novi zakon?
Zakonska regulativa čiji je cilj da poboljšava energetsku efikasnost objekata, ubrzano se menja i kod nas. Ipak, kao i kod svake promene, pojavila su se i neka pitanja koja možda nisu do kraja dostupna najširem krugu korisnika.
Šta je to što se drastično promenilo od kraja septembra 2012. godine, kada je Pravilnik o energetskoj efikasnosti stupio na snagu, objašnjava Goran Prolić. Do sada je, po njegovim rečima bila praksa da, ako se uopšte ugrađuje izolacija, ona bude u većini slučajeva debljine pet centimetara. Po novim propisima, za nove objekte u gradovima sa sličnom klimom kao u Beogradu, potrebno je minimum 11-12 centimetara izolacionog materijala, što je veliki pomak, pogotovu kada je reč o povećanju potrebnog novca.
Posebno su rigorozni kriterijumi za izolaciju kosih krovova, za njih je potrebna debljina izolacije od 25 do 30 centimetara.
Skok cene energenata
Nova pravila su zahtevala i nova rešenja - ali ova priča ima i „drugu stranu medalje", naime, povećano ulaganje u energetsku efikasnost jedna je od retkih investicija koja se u periodu od pet do sedam godina u potpunosti isplati i potom praktično doprinosi kućnom budžetu.
Uz to, svi znamo da se očekuje trend povećanja cena energenata u narednom periodu, pogotovu kada se radi o električnoj energiji, tako da pre početka gradnje treba sve staviti na papir i izračunati da li se više uštedi sa jeftinijim ili pak sa nešto skupljim izolacionim materijalima koji su se pokazali značajno boljim u štednji energije na duže staze.
Izvor: knaufinsulation.rs
Priredila: Tamara Horti, III-2
U modernim industrijskim zemljama, većina ljudi provodi 90% svog vremena u zatvorenim prostorima. Upravo iz tog razloga materijali, vazduh, klima i druga obeležja stambenih zgrada, direktno utiču na ljudsko zdravlje, produktivnost i kvalitet života u opšte. Ipak, prema istraživanjima, vrlo malo objekata pruža zdravo a najčešće čak ni zadovoljavajuće životno okruženje.
Novosađanin Milivoj Pejin izgradio je naizgled sasvim običnu kuću, međutim to je prava ekološka i energetski efikasna građevina, čiji su zidovi ispunjeni slamom.
Godišnje se u svetu proizvedu ogromne količine slame, koje se najčešće spale na njivama, što je veliki ekološki problem. Primera radi, od 4 miliona tona slame koja se godišnje proizvede u Velikoj Britaniji, moglo bi se izgraditi oko 450.000 kuća.
Na primeru kuće Milivoja Pejina, jednostavno se može izračunati koliko je jeftinije izgraditi kuću sa blokovima od slame umesto sa ciglom. Za kuću od 140 kvadrata, utrošeno je 500 komada bala slame. I po ceni od 50 dinara po komadu, potrošeno je 25.000 dinara. Da je kuća građena od cigala (prema računici da u jedan slameni blok stane 16 cigala), bilo bi potrebno 18.000 komada. Prema najnižoj ceni od 10 dinara po komadu, to iznosi 80.000 dinara Računica je jasna. Samo na izgradnji ušteđeno je 55.000 dinara.
Najveće uštede međutim javljaju se kod potrošnje energije. Slama obezbeđuje visoku toplotnu izolaciju i to 2 do 3 puta niže nego kod savremenih materijala. Zidovi građeni baliranom slamom su izvanredan izolator zvuka, a imaju i manji požarni rizik od panelnih drvenih zidova.
U svetu je izgradnja takvih kuća aktuelna već 20-ak godina, ali kod nas nije, što zbog ne poverenja našeg naroda u nešto što je novo, ali i zbog nedostatka regulative, što i nije neka novost. Materijala za izgradnju energetski efikasnih objekata ima mnogo, ali mi ih naravno ne koristimo, nego ih bacamo.
Kuća Milivoja Pejina ima betonsku konstrukciju, ma da on to nije želeo. Da bi dobio upotrebnu dozvolu, morao je tako da uradi, jer potpuna gradnja od slame kod nas nije dozvoljena, iako je to u svetu sasvim normalno.
Trenutna cena slame u našim krajevima iznosi 6 bala za euro. Ako se uzme u obzir da sa 3 bale dobijemo 1 kvadratni metar visoko izolovanog fasadnog zida, finansijska opravdanost balirane slame je očigledna. Takođe, zbog specifične tehnologije građenja, ljudi bez, ili sa vrlo malo građevinskog iskustva, mogu učestvovati u dizajniranju i izgradnji objekta, te se na taj način mogu značajno redukovati troškovi vezani za radnu snagu. Najznačajnija ušteda kod ovakvih objekata je dugoročno smanjenje troškova vezanih za grejanje, zahvaljujući izvanrednim termo-izolacionim svojstvima slame.
Izvor: ekobalans.net
Priredila: Kristina Ristić, II-2
Termoizolacija poda na tlu ili poda iznad otvorenog ili negrejanog prostora
Toplotni gubici kroz pod čine 10% od ukupnih toplotnih gubitaka kuće. Toplotni gubici kroz pod mogu biti smanjeni i za 60% postavljanjem termoizolacije. Ako je temperaturna razlika između zagrejanog i umereno zagrejanog prostora mala, tj. manja od 4-5 °C, skoro da se i ne isplati postavljanje termoizolacije. Samo znatno hladnije prostorije se termoizoluju.
Termoizolacija hladnih podova je jednostavan način da se smanje gubici toplote i da se poboljša konfor stanovanja. Ako kod podnog grejanja ne postoji dovoljna termoizolacija, gubi se jako puno toplote. Gubici iznose oko 6 % ukupnih toplotnih gubitaka na novim građevinama, ali ipak se i tada preporučuje ugradnja izolacije. Termoizolacija plafona u podrumu je u tom slučaju posebno isplativa.
Debljina izolacije poda zavisi od temperature hladne prostorije, a iznosi 8 cm za podove iznad prostorija koje se greju, 10 cm za podove iznad otvorenog prostora, a ako se radi i o podnom grejanju onda te veličine treba uvećati na 13 cm.
Sanacija poda prema tlu u postojećoj kući često nije ekonomski opravdana, zbog relativno malog smanjenja ukupnih toplotnih gubitaka u poredjenju sa velikom investicijom koja je potrebna za takvu sanaciju.
Termoizolacija fasadnog zida
Ukoliko se žele smanjiti troškovi za grejanje koji čine i do 75% troškova za energente potrebno je postaviti ili povećati debljinu termoizolacije, kao i zameniti prozore. To se naročito odnosi na porodične kuće bez fasade i one stambene zgrade koje su gradjene bez termoizolacije. Termoizolacija ne samo da smanjuje gubitke u zimskom periodu, već omogućava da se u tokom leta kuća ne pregreva.Prilikom adaptacije kuće, prvo treba dobro izolovati kuću. Kotao i radijatori će u tom slučaju biti manjeg kapaciteta što utiče na smanjenje početne investicije za grejanje.
Prilikom adaptacije fasade, neophodno je ugraditi termoizolaciju. Dodatni troškovi za termoizolaciju predstavljaju 20-40% od ukupnih troškova adaptacije fasade.
Postavljanjem termoizolacije sa spoljnje strane fasade rešava problem kondezacije pare (od kuvanja, tuširanja, sušenja odjeće) koja se javlja zbog niske temperature zida pa samim tim i nastanak buđi. Takodje se povećava toplotni konfor u prostoru zbog povećane temperature zida.
Termoizolacija štiti zgradu od štetnih spoljnih uticaja i njihovih posljedica (vlaga, smrzavanje, pregrevanje) čime se produžujuje njen vek trajanja.
Kao izolacioni materijali najčešće se koriste mineralna vuna i polistiren (stiropor).
Ukoliko uporedimo dve kuće iste površine, jedna gradjena od pune opeke bez ikakve izolacije, a druga od šuplje cigle 25 cm i s termoizolacijom od 10 cm, razlika u troškovima za grejanje može biti i do 6 puta!
Dobro izolovana kuća troši manje energije za grejanje zimi, kao i za hlađenje leti. Gubitak toplote i potrošnja energije po kvadratnom metru odražava se ne samo na mesečne račune za grejanje i električnu energiju, već i na kvalitet i udobnost stanovanja, kao i na duži životni vek zgrade.
U praksi je ponekad nemoguće naknadnu termoizolaciju izvesti s spoljne strane, posebno kada se radi o višespratnoj zgradi ili kad je objekt pod zaštitom. U tom slučaju izolacija se može izvesti s unutrašnje strane.
Termoizolacija krova
Gubici toplote kroz krov mogu biti i do 30%. U zavisnosti od toga da li se potkrovlje koristi za stanovanje ili ne, potrebno je izolovati krov prema negrejanom potkrovlju. Krov je potrebno izolovati sa 20 cm termoizolacije. U zavisnosti od konstrukcije kuće, njenog stanja, investicija se vraća u periodu od 3-5 godina.
Kako kod ravnih, tako i kod kosih krovova potrebno je sprečiti prodiranje difuzne vodene pare iz grejanih prostora u sloj termoizolacije i stvaranje kondenza u termoizolaciji. Potrebno je sprečiti kondenzaciju vodene pare na unutrašnjoj površini. Parna brana se postavlja na toplijoj strani u odnosu na sloj termoizolacije.
Termoizolacija krova osigurava prijatne mikroklimatske uslove boravka u prostorijama pa time značajno smanjuje potrošnju energije za grejanje i hlađenje. Postavlja se izmedju i ispod greda.
Sloj za provetravanje je veoma važan jer kod loše provetravanih krovova zimi mogu nastati štete usled kondenzacije vodene pare i zamrzavanja. Poželjno je imati i rezervnu hidroizolaciju, potkrov ili kišnu branu.
Sistemi grejanja
Izbor sistema grejanja zavisi od vrste energenata koji se koristi za zagrevanje. Troškovi za grejanje u najhladnijim zimskim mesecima predstavljaju i do75% troškova za energente. Prilikom izbora kotla potrebno je izabrati onaj koji ima što veći stepen iskorišćenja. Energetski najefikasniji je kondenzacioni kotao. Ugradnjom kondenzacionih kotlova, omogućava se korisnicima ušteda od 10 do 15% u poređenju sa drugim novim kotlom i do 25% za kotlove starije od 30 godina.Karakteristike sistema koji povećavaju efikasnost kotla su elektronsko paljenje koje eliminiše potrebu za održavanje plamena dok nema potrebe za grejanjem.
Sistemi grejanja se mogu podeliti prema energentu, načinu zagrevanja i prema izradi ogrevnih tela.
Podela prema energentima koji se koriste:
Faktori koji utiču na izbor sistema grejanja su vremenski uslovi (geografska lokacija), položaj i tip zgrade, vreme korišćenja zgrade, raspoloživost izvora energije, investicioni troškovi, zakoni, propisi, norme, preporuke, uticaj na oklinu…
Regulacija sistema grijanja-regulacija temperature u prostoru
Postoje preporuke za održavanje temperatura u pojedinim prostorima kojih bi se trebalo pridržavati:
Održavanje previsokih temperatura vazduha u prostorijama pa spuštanje temperature otvaranjem prozora je jedna od najčešćih grešaka. Regulaciju temperature u prostoru treba osigurati ugradnjom regulacionih uređaja za sisteme grejanja kao što su radijatorski termostatski ventili i sobni termostati. Radijatorski termostat je termostat smešten na radijatoru, a koji reguliše temperaturu u svakoj prostoriji u kojoj se nalazi. Ugradnjom termostatskih radijatorskih ventila moguća je ušteda energije čak do 20% (to zavisi od vrste termostata i brzini reakcije – najbrže reaguju termostatske „glave“ punjene gasom). Ušteda se ostvaruje na način da termostatski radijatorski venitl sam reguliše zadatu temperaturu u prostoriji koristeći sve raspoložive izvore toplote (Sunce, ljude, kućanske aparate….). Radijatorski ventili se ne ugrađuju na radijatore u prostoriji gde je ugradjen sobni termostat.
Termostati koji se mogu programirati mogu regulisati početak i kraj grižejanja. Ovakvi termostati mogu kontrolisati i nekoliko temperaturnih zona u kući ukoliko se ne želi jednaka temperatura u svim prostorijama. Ukoliko se koriste prema uputstvu ovi termostati mogu uštediti i do 30% energije.
Priprema sanitarne vode
Prosečan građanin potroši dnevno oko 200-300 litara vode, od čega u proseku 40-80 litara otpada na sanitarnu toplu vodu temperature od 40°C do 60°C koja se uglavnom koristi za održavanje lične higijene i pranje posuđa. U sezoni kada nema grejanja priprema sanitarne tople vode predstavlja pojedinačno najveći izdatak za energiju jednog domaćinstva bez obzira koji se energent koristi. Efikasna priprema i korišćenje sanitarne tople vode može uticati na smanjenje ukupnih troškova za energiju u domaćinstvu.
Priprema sanitarne tople vode korišćenjem električne energije
Sanitarna topla voda se u velikom delu Srbije zagreva električnom energijom. Pri izboru električnog bojlera potrbeno je slediti uputstva proizvođača kako bi se izabrao odgovarajući bojler za dato domaćinstvo. Da bi imali što veću iskorišćenost potrebno je redovno održavati bojler što između ostalog podrazumijeva redovno čišćenje kamenca sa grejača bojlera. Prilikom instalacije novog rezervoara tople vode i/ili kotla bilo bi poželjno da je on što bliže mestu potrošnje tople vode kako bi se smanjili gubici kroz cijevi. Ukoliko nije fabrički izolovan obavezno se treba izolovati rezervoar sa toplom vodom kao i kompletan cevovod kako bi se smanjili gubici toplote.
Upotreba električnih protočnih i akumulacionih bojlera omogućava jednostavnu pripremu tople vode. Protočni bojleri se obično koriste u kupatilima za pripremu količina vode do 12 l/min (pri 45°C). Prednost ovakvih uredjaja je niska cena, velika efikasnost u radu, mali toplotni gubici u kratkim cevovodima, kratko vreme zagrevanja. Nedostatak je relativno velika priključna snaga (12-27 kW) što zahteva trofazni priključak. U akumulacionim bojlerima se zagrevaju veće količine tople vode koja je na raspolaganju u dužem vremenskom periodu na više potrošnih mesta. Električni akumulacioni bojleri se koriste u kuhinjama (zapremina do 5-10 l) i u kupatilima (zapremina 50-200 l). Snage grejača u akumulacionim bojlerima su znatno niže od onih u bojlerima protočnog tipa te iznose 1,5-2,6 kW uz vreme zagrevanja od 10 min do 3 sata u zavisnosti od veličini rezervoara. U odnosu na protočne bojlere topla voda je kod akumulacionih jednoličnije temperature te je raspoloživa u kraćem vremenskom intervalu nakon otvaranja slavine. Pored niže potrebne priključne električne snage, dodatna prednost u odnosu na električne protočne bojlere leži u mogućnosti zagrevanja vode u periodima niže tarife korišćenjem vremenskih regulatora. Nedostaci su veći toplotni gubici, ograničena količina vode te je potrebno duže vremena za ponovno zagrevanje.
Priprema sanitarne tople vode korišćenjem solarnih kolektora
Kada je riječ o dobijanju toplotne energije koriste se solarni sistemi koji se sastoje od kolektora, rezervoara tople vode s izmjenjivačem toplote, solarne stanice sa pumpom i regulacijom te razvod sa odgovarajućim radnim medijem. Kolektore dijelimo na dve osnovne vrste – pločasti i vakumski koji se koriste za pripremu tople sanitarne vode, za centralno grejanje i pripremu bazenske vode.
Danas na tržištu možemo izabrati različite vrste solarnih kolektora koji se razlikuju po tome koliku imaju iskoristivost sunčeve energije, radni vijek, montažu i cenu. Solarni sistemi izračunavaju se na osnovu potrošnje sanitarne vode. Za izračunavanje potrebnog solarnog sistema u domaćinstvima uzima se prosečna potrošnja tople vode po osobi koja iznosi 50 l. Ukoliko je u objektu npr. 6 osoba potreban je solarni rezervoar toplote od 300 litara, a prema toj zapremini rezervoara, 3 kolektora od 2m² i zatim sva ostala oprema koja je sastavni deo termičkog solarnog sistema. Kao podrška centralnom grejanju solarni sistemi najviše su efikasni kod niskotemperaturskih sistema grejanja (npr. podno i zidno grejanje), odnosno što je temperatura medijuma za grejanje niža to je efikasnost solarnih sistema veća. Posmatrano na godišnjem nivou ovim sistemima se može pokriti do 30% potreba za grejanjem.
Praksa je pokazala da solarni kolektor po 1m² uštedi godišnje 750 kWh energije. Solarni sistem u letnjem periodu zadovoljava potrebe tople vode 90-100%, u prelaznom periodu 50-70% a u zimskom periodu 10-25 %. Solarni sistem ukoliko je pravilno izračunat, prema stvarnim potrebama potrošača i pravilno instaliran isplati se već za 3 do 7 godina. Vek trajanja solarnog sistema je oko 30 godina.
Klimatizacija i ventilacija
Pažnja svakako treba biti usmjerena na klima uredjaje koji su visoko energetski efikasni, koji imaju što veći Coefficient of Performance (COP). COP pokazuje koliko 1kW utrošene električne energije daje toplotne i energije za hladjenje.
Poznato je da klima uredjaji moraju imati kvalitetan filterski sistem kako bi se iz vazduha uklonile i najmanje čestice, bakterije i neprijatni mirisi. Ubrzan način života, stres i buka zahtevaju da prostor u kom se boravi bude tih i izolovan od buke. Upravo novi klima uredjaji stvaraju manju buku, a pojedini modeli su gotovo nečujni za ljudsko uho i stvarju buku od svega 20dB. Današnji klima uredjaji osim svoje osnovne funkcije treba da budu uklopljivi po svom izgledu u prostor u koji se instaliraju. Novi sistemi su savremeno dizajnirani i osim klasičnih zidnih jedinica na našem tržištu su dostupne i parapetne jedinice, konzolne, kasetne jedinice koje se ugradjuju u objektima u zavisnosti od sistema klimatizacije koji se koristi.
Naravno, da bi klima uredjaji mogli odgovoriti svim ovim zahtjevima potrebno je da se ovi sistemi redovno održavaju. Pod održavanjem sistema se ne misli samo na njihovo čišćenje nego i na preventivno održavanje i servis od strane ovlašćenog servisera kako bi se postigao maksimalni učinak i produžio period eksploatacije. Dosadašnja iskustva govore da se u Crnoj Gori malo pažnje posvećivalo ovom pitanju i da se u većini slučajeva ovi sistemi nisu održavali na kvalitetan način. Crnogorsko tržište i kupce treba dodatno edukovati o značaju kvalitetnog održavanja i šta ono znači u praksi.
Pored klimatizacije poseban segment predstavlja ventilacija koja treba da obezbjedi prozračan prostor sa svježim vazduhom u svakom trenutku. Novi ventilacioni sistemi su energetski efikasni, a u zavisnosti od modela primjenjuju i tehnologiju rekuperacije tj. prečišćavaju vazduh uz zadržavanje toplote vazduha do 95%. Veoma je važno da ventilacioni sistemi obezbjedjuju strujanje vazduha, horizontalno i vertikalno u rasponu od 360 stepeni kako bi se ostvarili maksimalni efekti njihovog korišćenja.
Rasveta
Jedna od značajnih pojedinačnih stavki u potrošnji električne energije svakako je i korišćenje električnih rasvjetnih tela.
Štedne sijalice troše pet puta manje energije nego slične obične sijalice. Pored toga, trajanje štedne sijalice je 8 puta duže od obične.Potrošnja kod osvjetljenja odredjuje se na osnovu snage sijalice (lampe) i dužine vremena koje svijetli. U poredjenju sa štednim sijalicama, obične sijalice, sa žarnom niti, su znatno veće potrošači električne energije.
Radi smanjenje potrošnje struje preporučuje se ugradnja automatskih prekidača i detektora pokreta koji sijalicu nakon nekog vremena uključuju/isključuju.
Prilikom razmišljanja o uvodjenju štednih sijalica najveći problem u razmišljanju kupca jest činjenica da je početna cijena štedne sijalice mnogo viša od cijene obične sijalice. Štedne siajlice za istu snagu troše četiri do pet puta manje električne energije te imaju i do deset puta duži radni vek.
Uzme li se tipičan slučaj u kojem u nekom domaćinstvu sijalica uključena prosečno pet sati dnevno i jedinstvene tarife naplate električne energije tokom celog dana, obična sijalica snage 100W će godišnje potrošiti potrošiti oko 182kWh. Sa druge strane tipična štedna sijalica koja daje isti nivo svetlosti uz realnu snagu 23W otrošit će oko 42kWh. Postignuta ušteda ukazuje da se investicija vraća za manje od godinu dana.
Energetski efikasni kućni aparati
Nivo energetske efikasnosti je potvrda kvaliteta uređaja s obzirom na njegovu energetsku efikasnost, pri čemu se uredjaji prema potrošnji energije, dele na sedam klasa energetske efikasnosti označenih slovima od A do G (grupu A čine energetski najefikasniji uređaji).Prilikom kupovine nove bele tehnike poput frižidera, mašine za sudove ili šporeta glavni kriterijum za izbor je cena uređaja i njegove mogućnosti, dok se o potrošnji električne energije često vodi najmanje računa. Svrha energetskih klasa je informisanje kupca o tome koliko efikasno određeni uredjaj iskorišćava električnu energiju i vodu te o nivou buke koju prilikom rada taj uredjaj proizvodi. Jedna veš mašina B ili C klase troši više vode i struje nego mašina klase A ili A+, dok je nivo buke viši.
Generalno, preporučuje se kupovina uredjaja A ili A+ klase, ali i kod tih uredjaja prilikom kupovine potrebno je proučiti oznaku energetske efikasnosti ili ako ona nije dovoljno jasno istaknuta zatražiti od prodavača da je pokaže, na šta kupac uvek ima pravo.
Sistemi za inteligentno upravljanje
Inteligentni upravljački sistemi u domaćinstvima mogu doprinijeti uštedama u sistemu grejanja i do 30%, dok uštede električne energije mogu biti i do 5%. Inteligentna ili pametna kuća je kuća koja ima ugrađeni centralni upravljački sistem.
Takav sistem je u mogućnosti integrisati više sistema (grejanje, sanitarna topla voda, hlađenje, rasveta, bezbednost). Jedna od bitnih funkcija takvog sistema i optimizacija potrošnje energije u kući.
Sistem može regulisati temperature u svim prostorijama u kući prema zadatom režimu rada bilo da se radi o zimi ili letu, može kontrolisati rasvetu u pojedinim prostorijama, uključivanje ili isključivanje električnih potrošača, sistem ventilacije, spoljašnje žaluzine, te protivpožarni sistem.
Inteligentne zgrade
Cilj inteligentne zgrade je povećanje bezbjednosti, udobnosti i ekonomičnosti u domaćinstvima. U vreme novih tehnologija pametna gradnja uz pomoć kompjuterskog sistema obezbjeđuje korisnicima lagodniji život. Mogućnosti su brojne, mobilnim telefonom je moguće dojaviti uključivanje grejanja ili hlađenja, regulisati grejanje prema noćnom ili dnevnom režimu rada, prema vremenu ili prema željenoj temperaturi, unutrašnjoj ili spoljašnjoj.
U zavisnosti od želja korisnika moguće su ugradnje od osnovnih verzija i usluga koji se nadogradnjom mogu unaprediti. Upravljanje sistemom se vrši centralnim „touch screen“ monitorom, senzorima, daljinskim upravljačima i mobilnim telefonom. Sistemom upravlja software koji je jednostavan za upotrebu i programiranje tako da odgovara specifičnim zahtevima. Ugradnja ovakvog sistema je pogodnija za kuće ili zgrade u izgradnji, ali je isplativa ugradnja i u već postojeće objekte. U slučaju da su kućni aparati relativno novi, sistem se može aplicirati i na njih.
Izvor: www.efikasnost.com
Pripremila: Sladjana Knežević, II-7