Svetski dan planete Zemlje obeležava se 22. aprila od 1970. godine. Možda je paradoksalno što umesto da slavimo rođendan i mogućnost boljeg života na Zemlji, ovaj dan iz godine u godinu služi da upozori na mnogobrojne ekološke probleme za koje su odgovorne lokalne zajednice, ali i građani ukoliko nema njihove akcije za promenu postojećeg stanja.
Pitamo se, šta je prethodilo uspostavljanju ovog značajnog datuma? Pre svega, potrebno je vratiti se u period posle Drugog svetskog rata i na društvene promene koje su se tada odigrale. Građani Zapadne i Severne Evrope, ali i u Sjedinjenim Američkim Državama, sve više su se zanimali za društvene probleme koji nisu predstavljali do tada standardne teme kada je u pitanju prepoznatljivi građanski aktivizam. Među brojnim novonastalim pokretima ekološki pokret se ponajviše isticao, te mnogi smatraju da on zapravo predstavlja paradigmu novim društvenim pokretima.
Planeta Zemlja je sve više ugrožena zbog industrijskog otpada, isparenja štetnih gasova, smanjenja debljine ozonskog omotača, zagađenja reka, jezera i priobalnih područja koja su blizu urbanih naselja. Problem koji se zapostavlja, ili mu se uopšte ne pridaje potrebna pažnja su nevidljiva štetna energetska zračenja koja su sve prisutnija. Na zagađenje atmosfere danas itekako utiču ratna dejstva koja su sve izraženija zbog borbe za teritoriju, energente i druge prirodne resurse, jer savremeni način ratovanja i nadmetanja velikih sila podrazumeva upotrebu manje poznatih oružja koja imaju sofisticirano i razorno dejstvo. Upotreba hemijskog i biološkog oružja bilo kojih razmera može da se otme kontroli pošto su sporazumi velikih sila u napetoj svetskoj situaciji postali sve manje obavezujući. Najopasnije je ako takvo oružje dođe u posed kriminalnih grupa i organizacija koje služe za ostvarenje skrivenih militantnih ciljeva svetskih moćnika.
Pošto, objektivno, ne možemo uticati na neke svetske tokove, da bismo barem na neki način uticali na bolji život na planeti potrebna je akcija svakog pojedinca da vodi računa o radnoj i životnoj sredini. Na lokalnim zajednicama je da dnevno vode računa o pravilnom odlaganju otpada, njegovoj preradi, prečišćavanju otpadnih voda i stvaranju zelenih površina. Njih uništavaju novi stambeni blokovi, industrijske zone koje se preko noći šire, ali i parking prostori koji su nedovoljni za narastajući broj motornih vozila. Primera radi, u većini gradova teško se može naći mesto za parkiranje oko stambenih zgrada što postaje problem većine stanara kao i vozila u prolazu.
Da stanje na očuvanju našeg okruženja nije sjajno svedoče divlje deponije na prilazima seoskih i gradskog naselja, što smo slikom zabeležili i na teritoriji grada Vršca. Na samom ulazu u selo Izbište od Zagajice, u blizini regionalnog puta, pored nekoliko divljih deponija, nalaze se razbacani ostaci kamenih blokova koji predstavljaju ružnu sliku sela. Slična situacija je na izlazu iz grada prema rumunskoj granici preko Vatina, te na regionalnom putu ka Beloj Crkvi. Pitamo se zašto na takvim mestima ljudske nebrige nema pojačane inspekcijske kontrole koja bi naložila uređenje prostora i uklanjanje divljih deponija. Pored preventivnih zakonskih i kaznenih mera, uloga svakog pojedinca će doprineti zaštiti radne i životne sredine. Nije potreban veliki napor da su nam sređena dvorišta, šupe, garaže, podrumske prostorije koje često služe za odlaganje starog nameštaja i drugih nepotrebnih stvari koje nam nikada neće trebati, a možda su nekome potrebne. Proleće je prava prilika za takve pojedinačne i kolektivne akcije koje će biti konretan doprinos očuvanju životne sredine. Velika uloga u svemu tome je, pored nadležnih organa, delovanje škola, udruženja građana, ekoloških organizacija i pokreta koji ne treba da su opterećeni dnevnom i stranačkom politikom. Posebna je uloga porodice u kojoj se na vreme formiraju pravilne radne i kulturne navike. Moramo biti svesni da je planeta Zemlja postala veoma ugrožena! Ukoliko se na vreme ne potrudimo da je zaštitimo ona će nam uzvratiti istom, ili još jačom merom.
Na kraju, kao suprotnost navedenim primerima prilaza gradskom naselju mogu poslužiti uređene zelene površine i cvetnjaci grada o kojima brigu vode vredni radnici JKP „Drugi oktobar“ Vršac. Pozitivni primeri su sređena seoska dvorišta, kao i dvorišta pojedinih kuća u gradu i ukrašene terase stanova koje su primer brige za radni i životni prostor.
HOME (2009) je dokumentarna hronika o stanju naše planete, i nama ljudima koji kao dominantna vrsta moramo preuzeti odgovornost za dugoročne posledice i budućnost našeg trenutno jedinog doma u svemiru. Film pokazuje odnose između vidljivih i nevidljivih organizama, klime i ljudskih civilizacijskih aktivnosti koji su presudni u delikatnim procesima odrđanja ravnoteže na Zemlji, gde ni jedan organizam što organske što neorganske prirode ne može opstati sam za sebe, već mora postojati kao deo ukupne ravnoteže života na ovoj planeti. Prirodan svet, počev od jednoćelijskih algi koje se razvijaju na ivicama vulkanskih izvora, pokazujući suštinsku ulogu u evoluciji fotosinteze, i razvoju višećelijskih oblika živora, od biljaka preko životinja, do samog čoveka. Put civilizacijskog razvoja od poljoprivredne revolucije i njenih posledica do iskorišćavanja prirodnih izvora nafte i industrijalizacije, što je dovelo do neizbežnog narušavanja ravnoteže u svim segmentima života planete, kao i nejednakosti socijalnih, ekonomskih i društvenih prilika među ljudima. Posledice današnjeg ubrzanog tehniološkog razvoja dovele su do narušavanja ravnoteže prirodnih resursa, krčenje šuma, požari i velike poplave, otapanja glečera, klimatskih promena, nestašice vode i hrane, prekomerno trošenje energije koje više nećemo imati odakle da stvaramo, jer smo kao ljudi planetu Zemlju doveli na ivicu kolapsa. Gradovi kao što su Dubai, Njujork, Las Vegas, Los Anđeles, Tokio, i ostali megalopolisi su prikazani kao primer lošeg upravljanja, organizacije života i rasipanja energije, hrane i vode. Masovne mirgacije, iseljavanja izbeglica iz ugroženih područja primer su i prognoza bliske budućnosti Planete. Globalno zagrevanje, topljenje glečera, podizanje nivoa mora i klimatske promene uslovljavaju i sve brže će uslovljavati naš opstanak na planeti. Ovaj film pokazuje veliku istinu o našem uticaju i neminovnoj odgovornosti koju kao svesna bića moramo preuzeti da bi brižljivo planiranim akcijama dali odgovore na aktuelne probleme sa kojima se Zemlja suočava i pokušali spasiti već zaraženu i bolesnu planetu, koja nam je trenutno jedini dom
Yann Arthus-Bertrand (1946) - Umetnički fotograf, reporter, režiser, ekolog.
Kao aktivan učesnik u borbi protiv ugrožavanja planete, snimio je nebrojeno mnogo fotografija iz vazduha, i organizovao akciju širenje svesti čoveka o odgovornosti za budućnost planete, što svedoče velike izložbe njegovih fotografija širom sveta. Ceni se da je njegove prelepe i skoro magične fotografije videlo preko 130 miliona ljudi. Pre par godina imali smo čast da posetimo njegovu izložbu u Beogradu koja je bila postavljena na platou Kalimegdanske terase. Monografija štampana na više od 21 jezika sveta je rasprodata u milionima primeraka.
Fotografije - Yann Arthus-Bertrand
Izvor: moji-tragovi.blogspot.com
Japanske i američke svemirske sonde pronašle su vodu na više mesta na Mesecu: u mesečevoj prašini, na njegovoj površini, u vidu leda u senovitim kraterima i na polovima, a takođe i u vezanom obliku, unutar stena.
U najnovijem broju naučnog časopisa “Nauka” (Science) osvanuo je, međutim, članak koji na osnovu analize Mesečevih stena tvrdi da su sastav i poreklo vode na Mesecu i na Zemlji identični.
O pravom poreklu te vode naučnici, pak, mogu samo da nagađaju, a njihovo nagađanje izgleda od prilike ovako: brojni stenoviti meteoriti u svojoj unutrašnjosti imaju sastavne delove vode, vodonik i kiseonik, ili čak vodu.
Takozvani ugljeni hondriti, vrlo star oblik meteorita, raspolažu vodom. U fazi nastanka našeg Sunčevog sistema, oni su se spajali u sve veće objekte, koji su konačno formirali pra-Zemlju.
Pre oko 4,5 milijardi godina, pra-Zemlju je okrzla druga velika proto-planeta, a toplota udara je rastopila male delove pra-Zemlje.
Oni su se odvojili i formirali prsten stenovitih formacija, od kog je kasnije nastao Mesec, a voda sadržana u stenju pra-Zemlje preživela je ovaj proces.
Izvor: Blic
Priredila: Aleksandra Blitva III-4
Zapanjujuća slika svitanja nad južnim Pacifikom snimljena iz svemira
Slika prvih trenutaka zore nad južnim Tihim okeanom snimljena je iz svemirske stanice dok je prolazila nekoliko stotina kilometara istočno od Uskršnjeg ostrva. Na njoj je "uhvaćena" svetlost sunca i neverovatno plava boja Zemljine atmosfere.
NASA nije otkrila koji astronaut je snimio fotografiju koja oduzima dah.
"Ovaj živopisni prizor uslikao je 5. maja jedan od članova posade 'Ekspedišn 35' na Međunarodnoj svemirskoj stanici koja kruži Zemljom na 27,4 stepena južne širine i 11,1 stepeni zapadne dužine, nekoliko stotina kilometara istočno od Uskršnjeg ostrva”, piše u objašnjenju slike.
Ovo je poslednja u nizu zadivljujućih slika koje je usnimio akutelni tim astronauta na stanici.
Iako se ne zna ko je autor fotograifije, Kanađanin Kris Hadfild, aktuelni komandant Međunarodne svemirske stanice koji je stekao kult pristalica na Tviteru i Fejsbuku nakon svojih slika Zemlje iz svemira glavni je „osumnjičeni”.
On se vraća sledećeg meseca na Zemlji i već je postavio niz videa i slika od toga kako da plačete i perete zube u svemiru do toga kako astronauti kuvaju.
Kris koristi dugi objektiv pošto stanica orbitira na 400 km iznad Zemlje. Od brojnih veličanstvenih prizora kojima je prisustvovao omiljen mu je pogled na Saharu.
Kaže da je najbolji snimak kada sačeka da se Sunce popne direktno iznad pustinje.
Hadfild je prvi Kanađanin koji „šeta” svemirom. Otkrio je da njegov „sunovrat na Zemlju”počinje 13. maja kada bude stigao novi komandant iz Rusije.
Poglredajte video: Kris Hadfild priča kako nastaju fotografije iz svemira.
Izvor: Blic
Priredila: Aleksandra Blitva III-4
Prevelika potrošnja, eksploatacija prirodnih resursa i sve veće stanovništvo su sve ozbiljniji problem za Zemlju.
Svetski fond za zaštitu prirode, cenjeni WWF u novom izveštaju upozorava da smo u opasnosti.
Svet živi kao da imamo još jednu planetu u zalihama, jer koristimo 50 posto više izvora od onih koje zemlja može trajno da proizvodi. Ako se ništa ne promeni do 2030. neće nam biti dovoljne čak ni dve dodatne planete. Koje nemamo niti ćemo imati!
"Naša zemlja je veoma bolesna. Zanemarivanje ove dijagnoze imalo bi teške posledice po čovečanstvo. Da, možemo da povratimo zdravlje planete, ali samo ako se usresredimo na rast stanovništva i prekomernu potrošnju, kaže Jonathan Baillie.
Vreme je da razmišljamo o spašavanju jedine kuće koju imamo, upozoravaju naučnici!
Izvor: Domio magazin