U organizaciji „Cefiksa“ iz Vršca veoma uspešno je završen trodnevni kamp u okviru republičkog projekta Eko-škola „Vršačke planine“. Kamp je finansijski podržan od strane Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine Republike Srbije. U radu kampa učestvovalo je 30 učenika iz pet gradskih osnovnih škola sa predmetnim nastavnicima: Dragan Vladislav, Ana Avramović, Slobodan Trajković, Dragana Mohora i Vukan Vukov. Kampom je timski rukovodilo pet članova projektnog tima koji su imali posebna zaduženja za sva tri radna dana.
Prvi radni dan održana su dva predavanja sa prezentacijama i jednim nastavnim filmom na temu ekologije i uštede energije u domaćinstvu. Drugi radni dan organizovano je čišćenje dela Vršačkog brega, poseta Vršačkoj kuli i likovna radionica sa tematikom upotrebe otpada za izradu jednog strašila koje opominje ljude da čuvaju životnu sredinu. Sav prikupljeni otpad propisno je sortiran i smešten na predviđena mesta. Treći radni dan učenici su proveli u prirodi, razgledajući zaštićene zone Vršakog brega, zatim posetom Planinarskom domu, sve u pratnji Milivoja Vučanovića, vodiča-rendžera.
Tokom sva tri dana ugodnog boravka u dečijem odmaralištu „Crvenog krsta“ na Vršačkom bregu grupa iz Osnovne škole „Mladost“, predvođena sa Draganom Vladislavom ( profesor TiO ), radila je na izradi solarnog kolektora od aluminijskih limenki, koje su zalepljene i ofarbane, a završni deo izrade koloktora obaviće se u prostorijama „Cefiksa“ u Vršcu, gde će kolektor imati namenski primenjenu fukciju. Služiće za efikasno dogrevanje radnog prostora u jesenjem i prolećnjem periodu.
U radu kampa sponzori su bili grad Vršac ( prevoz učenika ), JKP „Drugi oktobar“ Vršac ( obezbeđenje flaširane vode „Moja voda“ ), kompanija „Swisslion“ Takovo ( slatkiši iz njihovog proizvodnog programa ), a sva tri dana bila su medijski zastupljena od strane lokalnih elektronskih i štampanih medija i regionalne TV „Banat“ iz Vršca. Drugog radnog dana, pored šetnje, čišćenja i razgledanja Brega, ostvaren je direktan TV prenos sa Vršačke kule na „Srpskoj naučnoj televiziji“ iz Beograda preko SBB kablovske mreže. Uspešan rad kampa poželelo je i pomenuto republičko Ministarstvo koje će na kraju realizacije projekta i izrade odgovarajućeg filma imati kompletan izveštaj. Svi učesnici kampa izrazili su lično i kolektivno zadovoljstvo sa organizacijom, smeštajem i raznovrsnim oblicima aktivnostima sa učenicima petog i šestog razreda kojima je ovo bila zanimljiva nastava u prirodi.
Peti jun je svetski dan zaštite životne sredine. Koliko smo odgovorni i aktivni da lično i kolektivno doprinesemo toj akciji i životnoj potrebi, pitanje je koje možemo postaviti sami sebi i drugima. Mislim da se pozitivne navike stiču odmalena, a kasnije samo povrđuju kao navika svakodnevnog ponašanja u porodici, kući i na radnom mestu. Da bi sama akcija imala rezultata, potrebno je stalno isticati pozitivne, ali ukazivati i na neke negativne primere odnosa čoveka prema radnoj i životnoj sredini.
Za gradsko naselje opštine Vršac možemo se pohvalno izraziti za redovno odvoženje smeća i uređenje ulica i zelenih površina, održavanje cveća koje ukrašava grad, ali ako zavirimo u podrume nekih stambenih objekata naći ćemo svega i svačega. Neki podrumi služe za odlaganje odbačenog nameštaja, ili za držanje nepotrebnih stvari koje nam nikada u životu neće trebati. Samo malo volje i fizičkog napora nam treba da to promenimo iz korena. Sećam se prošlogodišnjih poplava koje su najviše prljavštine i nereda ostavile u nesređenim podrumima. Za odgovornije ponašanje u stambenim objektima najodgovorniji su kućni saveti od čije inicijative, akcije i ličnog primera zavisi ponašanje ostalih stanara. Ukoliko se svako potrudi da sredi svoj podrum, a zajednički ispred podruma i stubišta, okreče hodnici, porodice će biti spremne i raspoložene da to urade i sa svojim stanovima. Krečenje uz angažovanje molera, ili u vlastitoj kreaciji nije veliki izdatak kojim stan činimo prijatnijim i udobnijim za život.
Nemila pojava koju susrećemo na prilazima gradu, ili na izlazu nekih seoskih naselja su gomile smeća i otpad koji ne pruža ni malo lepu sliku. Iako se komunalno preduzeće potrudilo da organizuje odvoz smeća u većini sela, slike sa otpadom stakla, kartona, plastike i drugih materijala služe kao loš primer odnosa čoveka prema životnoj sredini. To mora biti zajednička briga da prilikom izlaska u prirodu, ili prilikom parkiranja automobila ne ostavljamo gomilu smeća. Tu nisu dovoljne kaznene mere, već promena ponašanja i stalno ukazivanje onima, koji to čine, da nije lepo. Dosta otpada se može iskoristiti kao sekundarna sirovina, koja se može prikupiti i korisno upotrebiti.
Seoska domaćinstva, uglavnom, imaju pozitivnih pomaka u sređenosti ispred i u samom dvorištu, ali kod nekih još uvek ima nesređenih delova zadnjeg dvorišta, gde se, obično, nalazi stoka, ili živina. I taj deo se može itekako srediti, da sve bude na svom mestu, da su poljoprivredne mašine natkrivene, čiste i podmazane, a potrebne alatke na dohvat ruke. U tim akcijama veliku pomoć mogu pružiti predškolske ustanove, škole, odeljenske starešine, kao i udruženja koja okupljaju kako starije, tako i mlade. U svemu tome treba razvijati pozitivan takmičarski duh koji podstiče ljude da menjaju svoje navike i da prihvataju ponašanje kojim ćemo život učiniti lepšim i zanimljivim. Tako će zaštita životne sredine postati imperativ sređenog života.
Imamo preča posla, a to je da posečemo i ono malo stabala koja su sad dostigla neku zrelost", kazala je Nataša Đereg i upozorila da se pored regionalnih i lokalnih puteva seče drveće bez ikakvog plana, a ne sadi se novo!
Direktorka Centra za ekologiju i održivi razvoj (CEKOR) Nataša Đereg upozorila je da su se snežni nanosi na putevima u Vojvodini mogli izbeći da su nadležni na vreme vodili računa o tome da se zasade drvoredi na kritičnim tačkama na putevima.
"Nažalost, kod nas su među donosiocima zakona i odluka prisutni oni koji nemaju svest o važnosti vetrozaštitnih pojaseva", kazala je Nataša Đereg. Dodala je da postoje elaborati i projekti, kako od strane Šumarskog fakulteta u Beogradu, tako i od drugih naučnih institucija, kako da se postave vetrozaštitni pojasi.
"Ali, država nikad nema para da te projekte sprovede u delo. Imamo preča posla, a to je da posečemo i ono malo stabala koja su sad dostigla neku zrelost", kazala je Nataša Đereg.
Upozorila je da se pored regionalnih i lokalnih puteva seče drveće bez ikakvog plana, a ne sadi se novo. Ona je podsetila da je Vojvodina područje sa najmanje šuma u Evropi, sa prosečnom šumovitošću od svega šest odsto.
"Još je Marija Terezija znala važnost zaštite zemljišta od erozije i važnost zaštite puteva od vetrova, pa su tako u prošlosti masovno sađena stabla jablanova, dudova i ostalih vrsta drveća pored puteva", podsetila je Nataša Đereg.
Izvor: kurir-info.rs
HOME (2009) je dokumentarna hronika o stanju naše planete, i nama ljudima koji kao dominantna vrsta moramo preuzeti odgovornost za dugoročne posledice i budućnost našeg trenutno jedinog doma u svemiru. Film pokazuje odnose između vidljivih i nevidljivih organizama, klime i ljudskih civilizacijskih aktivnosti koji su presudni u delikatnim procesima odrđanja ravnoteže na Zemlji, gde ni jedan organizam što organske što neorganske prirode ne može opstati sam za sebe, već mora postojati kao deo ukupne ravnoteže života na ovoj planeti. Prirodan svet, počev od jednoćelijskih algi koje se razvijaju na ivicama vulkanskih izvora, pokazujući suštinsku ulogu u evoluciji fotosinteze, i razvoju višećelijskih oblika živora, od biljaka preko životinja, do samog čoveka. Put civilizacijskog razvoja od poljoprivredne revolucije i njenih posledica do iskorišćavanja prirodnih izvora nafte i industrijalizacije, što je dovelo do neizbežnog narušavanja ravnoteže u svim segmentima života planete, kao i nejednakosti socijalnih, ekonomskih i društvenih prilika među ljudima. Posledice današnjeg ubrzanog tehniološkog razvoja dovele su do narušavanja ravnoteže prirodnih resursa, krčenje šuma, požari i velike poplave, otapanja glečera, klimatskih promena, nestašice vode i hrane, prekomerno trošenje energije koje više nećemo imati odakle da stvaramo, jer smo kao ljudi planetu Zemlju doveli na ivicu kolapsa. Gradovi kao što su Dubai, Njujork, Las Vegas, Los Anđeles, Tokio, i ostali megalopolisi su prikazani kao primer lošeg upravljanja, organizacije života i rasipanja energije, hrane i vode. Masovne mirgacije, iseljavanja izbeglica iz ugroženih područja primer su i prognoza bliske budućnosti Planete. Globalno zagrevanje, topljenje glečera, podizanje nivoa mora i klimatske promene uslovljavaju i sve brže će uslovljavati naš opstanak na planeti. Ovaj film pokazuje veliku istinu o našem uticaju i neminovnoj odgovornosti koju kao svesna bića moramo preuzeti da bi brižljivo planiranim akcijama dali odgovore na aktuelne probleme sa kojima se Zemlja suočava i pokušali spasiti već zaraženu i bolesnu planetu, koja nam je trenutno jedini dom
Yann Arthus-Bertrand (1946) - Umetnički fotograf, reporter, režiser, ekolog.
Kao aktivan učesnik u borbi protiv ugrožavanja planete, snimio je nebrojeno mnogo fotografija iz vazduha, i organizovao akciju širenje svesti čoveka o odgovornosti za budućnost planete, što svedoče velike izložbe njegovih fotografija širom sveta. Ceni se da je njegove prelepe i skoro magične fotografije videlo preko 130 miliona ljudi. Pre par godina imali smo čast da posetimo njegovu izložbu u Beogradu koja je bila postavljena na platou Kalimegdanske terase. Monografija štampana na više od 21 jezika sveta je rasprodata u milionima primeraka.
Fotografije - Yann Arthus-Bertrand
Izvor: moji-tragovi.blogspot.com
U videu koji je nedavno objavljen na netu, pirkazano je kako se ajkule besomučno udaraju palicom i kako im se odsecaju peraja dok su još svesne. Tako izgleda brutalna realnost onoga šta se dešava svetskoj populaciji ajkula.
Kada ju je izvukao iz vode, ribar ju je više puta udarao po glavi batinom sve dok je nije izvukao i bacio na gomilu drugih mrtvih ajkula.
Šokantni snimak je izmontiran sa video snimcima iz celog sveta koji pokazuju kako se razni zdravstveni, kozmetički i prehrambeni proizvodi sa delovima ajkula prodaju u radnjama.
Ilaj Martinez, urednik magazina „Shark Diver”, koji je snimio video sa prijateljem Džejsonom Perimanom, objavio ga je kako bi prikupio podršku javnosti za ova neshvaćena stvorenja.
„Ajkule su u nevolji – globalna populacija se iz komercijalnih razloga drastično smanjuje. Iako je fokus za očuvanje ajkula do sada stavljan na industriju peraja – koja je sama po sebi užasavajuća – istina je da širom sveta vlada velika potražnja i za ostalim proizvodima od ajkula.
Snimio sam video da bih pokazao kako se vilice i zubi prodaju u radnjama suvenira, kako kozmetičke i farmaceutske kuće koriste njihovo ulje i hrskavicu, meso se prodaje na lokalnim pijacama, kao đubrivo ili hrana za pse, dok se njihova koža koristi u modne svrhe – spisak je beskonačan.
Ova priča je morala da bude ispričana – fotografije ne šalju tako direktnu poruku kao video. Ako svet ne zna šta se dešava neće ni prstom mrdnuti.
Nadam se da će ljudi biti šokirani ovim snimcima i postati saosećajniji. Ajkule prati loš glas, ali one nisu čudovišta kako se predstavljaju. To su divna, neshvaćena stvorenja.
Većina ljudi ne zna da u našim okeanima pliva preko 400 vrsta ajkula. Sve su nam potrebne da drže okean čistim i uravnoteženim; svaka jedinka ima svoj zadatak - velike bele ajkule kontrolišu populaciju foka, tigar ajkule populaciju kornjača, čekić ajkule populaciju raža i tako dalje.
Ako ne promenimo stav o ovim životinjama i ne uradim nešto da im pomognemo, njih će svakoga dana biti sve manje i na kraju nećemo imati okome da brinemo”.
Martinez priznaje da će budućnost ajkula biti neizesna ukoliko se ne smanji stopa njihovog ubijanja.
„Ajkule se ne razmnožavaju dovoljno brzo da bi odgovorile našim komercijalnim zahtevima. Priroda je uredila da svake godine imaju po jedan porod a neke vrste imaju svega dva mladunca. Ribari za to ne mare, oni će ih loviti do poslednjeg primerka”.
Martinez ne odustaje od borbe i smatra da ljudi i dalje mogu da pomognu u očuvanju ajkula ako vode računa šta kupuju.
„Ne kupujte ogrlice od ajkulinih zuba, osim ako nisu praistorijske, ne jedite ajkulino meso, ne kupujte šminku koja sadrži pravi skvalen (on se pravi od ajkulinog ulja), već samo sintetički”.
Pogledajte video snimak (upozoravamo da su scene uznemiravajuće).
Izvor: Blic
Priredila: Aleksandra Blitva III-4
1. AMURSKI LEOPARD (Panthera pardus orientalis)
Amurski leopardi koji žive na sjeveru Kine i Koreje i onako su već rijetki i malobrojni! A sada uslijed gradnje novih cestovnih puteva, pretjerane sječe drveća, širenja civilizacije i ilegalnog lova, ova je prelijepa vrsta na rubu istrebljenja! Posljednja istraživanja su pokazala da je ostalo još samo 14-20 odraslih jedinki koje žive u tim šumama!
2. BIJELI DJETLIĆ (Campephilus principalis)
Na popisu ugroženih životinja, ovaj djetlić zauzima posebno mjesto u rubrici "Nemamo pojma jel` postoji"! Njegovo stanište je jugoistok SAD-a i Kuba, a zadnji put je potvrđeno viđen 2004. godine. Ipak, još se ne smatra izumrlim zato što postoje indicije da skupina bijelih djetlića živi na Floridi i u Arkansasu.
3. JAVANSKI NOSOROG (Rhinoceros sondaicus)
Ako ste mislili da je od svih vrsta nosoroga "crni nosorog" (poznatiji kao Diceros Bicornis) najugroženiji, razmislite ponovno! Smatra se da je ostalo još samo 40 - 60 javanskih nosoroga i to u nacionalnom parku Ujung Kulon koji je smješten u zapadnom djelu Indonezije. Zbog velike vrijednosti koju ima njihov rog, vrsta je dovedena na rub istrebljenja, a iako su pod zaštitom, postoji mogućnost da ipak izumru zbog rijetkih pomladaka.
4. VELIKI BAMBUSOV LEMUR (Prolemur simus)
Madagaskar je poznat po populaciji lemura koja tamo obitava, ali su godine ilegalnog izlova i konstantno smanjivanje raspoloživog prostora za njihova staništa doveli do ruba izumiranja velikog bambusovog lemura! Ako se nešto ne poduzme, u skorijem periodu bi se upravo te najcrnije prognoze mogle i obistiniti!
5. SJEVERNI PRAVI KIT (Eubalaena glacialis)
Sjeverni pravi kit dobio je ime 1970-ih i to igrom ironije - nadjenuli su mu ga ljudi koji su najviše doprinijeli njegovom izumiranju - ribari. Pravi kit sadrži velike količine ulja i to je razlog njihova velikog izlova. Činjenica da leš ove velike životinje pluta na površini nakon što je ubijena olakšava njeno vađenje iz mora. Sada je zaštićena vrsta, ali neki smatraju da je zaštita došla prekasno i da je izumiranje vrste samo pitanje vremena!
6. CROSS RIVER GORILE (Gorilla gorilla diehli)
Ova vrsta zapadnih gorila (uz zapadne nizinske gorile jedna od dvije podvrste zapadnih gorila) pronađena je u Zapadnoj Africi i vjeruje se da ih je ostalo samo nekoliko stotina. Glavni razlog nestanka ove vrste je izlov i to radi mesa! Ova je vrsta stavljena na popis izrazito ugroženih vrsta iz razloga što se njihova brojka konstantno smanjuje u proteklih 25 godina!
7. SEDMOPRUGA USMINJAČA (Dermochelys coriacea)
Plivajući morima i oceanima cijelog svijeta, sedmopruga uspinjača je najveća kornjača koja izlazi na tropske plaže kako bi položila svoja jaja. Uzrok nestanka sedmoprugih uspinjača pronalazimo u činjenici da ljudi konstantno "kradu" njena jaja ili pak činjenici da je pogodnih plaža sve manje. Zagađivanje oceanske vode također je jedan od uzroka nestanka ove kornjače!
8. AMURSKI TIGAR (Panthera tigris altaica)
Amurski tigar je, baš kao i amurski leopard s vrha popisa, blizu nestanka! Pronađen je u hladnim područjima Kine i Koreje, a broj tigrova vrtio se oko šokantnih 40 - 50 jedinki, no vjeruje se da se danas ta brojka kreće oko 500 jedinki jer je već neko vrijeme ova vrsta pod strogom zaštitom. Iako je brojka ohrabrujuća, još uvijek postoji opasnost od nestanka ove lijepe vrste.
9. DIVOVSKI KINESKI VODENJAK (Andrias davidianus)
Jedinstveni divovski vodenjak zaslužio je titulu diva zbog toga što može narasti do dužine od gotovo dva metra. Iako se čini nemogućim zbog činjenice da liježe do 500 jajašaca odjednom, lako je moguće izumiranje ove vrste. Ova crna sudbina mu se približava ponajviše zbog izlova jer je meso cijenjeno u većem dijelu Kine!
10. KAKAPO PAPAGAJ (Strigops habroptila)
Na posljednjem mjestu ovog tužnog popisa nalazi se papagaj po imenu Kakapo. Najteža je to papiga na svijetu i stoga ne čudi da tokom života nema sposobnost letenja! Nekoć uobičajena životinja na Novom Zelandu, ova ugrožena vrsta svedena je na današnju brojku zahvaljujući brojnim štakorima, mačkama i psima! Sada se još mogu pronaći samo na nekim otocima i ima ih manje od 150!
Izvor: gricni.com
Priredio: Nikolić Stefan
Zeleni upozoravaju na nelegalnu seču šume oko Vranja
Organizacija Zeleni Srbije upozorila je danas na nekontrolisanu seču šume na jugu Srbije, u okolini Vranja, koja preti da preraste u ekološku katastrofu. U saopštenju Zelenih Srbije navodi se da je šteta najuočljivija na planinama Kozja "Iako je Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva zabranilo radove na seči i obaranju stabala na ovim prostorima, oni ipak i dalje traju. Šumske zajednice su degradirane, a veliki delovi su potpuno uništeni", upozorila je ta organizacija za zaštitu životne sredine.
Kako se dodaje u saopštenju, stotine kubnih metara zdravih stabala se bespravno seku, bez prethodnog obeležavanja i evidentiranja onih stabala koja su predviđena za seču, a šumari tek kasnije označavaju čekićem stabla koja su posečena.
Udruženje za zaštitu životne sredine "Zelena mreža Pčinjskog okruga" podnelo je više krivičnih prijava kako bi se problem rešio i ovaj značajan prirodni resurs očuvao, ali za sada nije usledio adekvatan odgovor nadležnih službi, upozorili su Zeleni Srbije.
Kako zaštititi, očuvati, održivo koristiti i upravljati svetskim šumama u 21. veku?
Tokom 2011. godine, koja je proglašena Međunarodnom godinom šuma, WWF je objavio "Izveštaj o živim šumama" kao rezultat jednogodišnjih razgovora s partnerima, donosiocima odluka i poslovnim sektorom o tome kako zaštititi, očuvati, održivo koristiti i upravljati svetskim šumama u 21. veku.
Ukoliko ništa ne preduzmemo i nastavimo da krčimo šume kao što to činimo danas, do 2100. godine ostaće nam ovoliko šuma.
WWF je predložio novu metodu krčenja šuma kojom bi razlika između količine šuma koje se iskrče ili degradiraju i pošumljenih područja bila jednaka nuli (ZNDD – zero net deforestation and forest degradation).
To bi bila osnovna svetska referentna tačka za izbegavanje opasnih klimatskih promena i zaustavljanje gubitka biološke raznovrsnosti.
ZNDD: Što to zapravo znači?
Da biste razumeli šta ZNDD znači u praksi, WWF je u saradnji s Međunarodnim institutom za primenjene analize sistema (IIASA International Institute for Applied Systems Analysis) razvio Model šuma. Taj model dozvoljava nam da istražujemo različite scenarije korišćenja zemljišta u svetu. On računa efekat raznih faktora poput porasta stanovništva ili potrošačku potražnju i opisuje moguće posledice na ključna područja poput proizvodnje hrane, klimatske promene, biološku raznovrsnost, cene proizvoda ili poljoprivredni razvoj.
WWF želi budućnost u kojoj globalni ekološki otisak čovečanstva ostaje unutar Zemljinih ekoloških kapaciteta i gde su prirodni resursi planete jednako raspodeljeni.
Ljudi svuda mogu da imaju srećan i zdrav život, koristeći svoj deo Zemljinih resursa, ostavljajući dovoljno prostora za biljni i životinjski svet i prirodne krajolike. Verujemo da šume čine vitalan doprinos toj našoj viziji. Zbog toga moramo zaustaviti prekomerno krčenje i degradaciju šuma.
Zaštita šuma je moguća i hitna!
Međutim, ona neće biti jednostavna. Suočavamo se s nekim neprijatnim izborima i kompromisima, a WWF ne zna sve odgovore. Pitanja postavljena u Izvještaju o šumama mogu poslužiti nekoj drugoj generaciji, a na nama je da počnemo odmah da delujemo.
Izvor: panda.org
Priredio: Tomislav Milunov, II-7
Svega tridesetak kilometara dugačka, Topčiderska reka već više decenija predstavlja sinonim za izrazito zagađen vodotok. Na ušću u Savu gotovo je bez kiseonika. Fabrike koje su je nekada zagađivale više ne rade, ali Topčiderka na putu kroz četiri beogradske opštine, dobija različite namene, od divnog prizora u prirodnom okruženju, preko zamene za kanalizaciju do uloge najbližeg kontejnera.
Primetno zagađenje Topčiderske reke mehaničkim otpadom počinje u naseljenom delu njenog priobalja, gde njeno korito poprima izgled smetilišta. Petar Antić iz nevladine organizacije „Urbana ekološka grupa“ navodi da se oni već pet godina bave ovim problemom. „Čistili smo reku i obale, pokaznim vežbama učili građane kako treba da se odnose prema priobalju i vodotoku, edukovali populaciju školskog i predškolskog uzrasta, ali je sve to dalo kratkoročne rezultate. Ljudi su lenji, nevaspitani ili, pak, nemaju dovoljno razvijenu ekološku svest i bacaju smeće u reku i pored nje“.
Otpad koji se može videti u koritu Topčiderke samo je deo zagađenja. Golim okom nevidljive, zagađujuće materije svrstavaju vodu ove rečice, prema analizama republičkog Hidrometeorološkog zavoda, u III i IV klasu vodotoka.
„Na osnovu rezultata ispitivanja zabeleženo je povećano prisustvo amonijačnog azota i nitrita, a od opasnih i štetnih materija u pojedinim serijama registrovane su povećane vrednosti gvožđa, mangana i u jednom slučaju fenola“, kaže Milica Nadeždić, načelnica odeljenja kvaliteta voda RHMZ-a. Ona objašnjava da se posebno tokom letnjih meseci, usled povećane temperature vode i vazduha, javlja i deficit kiseonika koji izaziva povećano zagađenje.
Vodoprivredna inspekcija, pod čijim je nadzorom Topčiderska reka, nije utvrdila obavljanje delatnosti privrednih subjekata čije se tehnološke otpadne vode bez prečišćavanja ispuštaju u reku. „Inspekcija raspolaže i svim registrovanim ispustima u Topčidersku reku i stalnom kontrolom tih ispusta nije primetila bilo kakve nepravilnosti“, kaže Sonja Simić, šef odseka Gradske vodoprivredna inspekcije.
Rezultati istraživanja Gradskog zavoda za javno zdravlje o kvalitetu površinskih voda pokazuju da ovaj, dugo godina degradiran, bujični vodotok nepovoljno utiče na kvalitet vode reke Save, posebno na Čukarički rukavac u koji se uliva i u čijem se mulju sve taloži, jer je cirkulacija vode u Rukavcu zanemarljiva.
Izvor: zelenevesti.org
Prriredila: Natalija Đorđevic III-4
Ovo je tragicna nacionalna bruka.
Isto ovo se dogodilo prosle godine u prolece na Drini, na jezeru Perucac, kod Bajine baste. Kad je poceo da se topi sneg, krenule su sa okolnih brda bujice i sobom u jezero donele tone otpada i djubreta koje je oko potoka i recica ranije odlagano. Tako se svo djubre iz okoline, bacano u potok i oko njega naslo u jezeru. Kao sto se na ovom snimku napravio "cep" na suzenju recnog toka, tamo je prepreka bila brana od hidroelektrane. I tek tada se saznalo da niko - od hidroelektrane, preko opstine, do Srbijasuma - nema opremu kojom bi se sa povrsine jezera uklonilo smece i otpad koji plivaju.
Drugim recima - o ovome niko nije ni razmisljao, bas ih briga.
A oprema postoji - to je camac odgovarajuceg oblika, sa alatom za prikupljanje i presovanje pet boca i ostalog. Proizvode je u pametnijim drzavama, u kojima pet amabalaza nije djubre, nego polusirovima koja se preradjuje. A kad se za to proculo (posle snimaka koje je napravio Jovan Memedvic sa RTS), onda se saznalao da bi takvi camci mogli lako da se naprave i kod nas. Kad god vidim ovakve stvari (a ima ih puno), setim se one mo.ron.ske ideje da "Srbija moze da hrani pola Evrope"
Moze - kao sto i Morava moze da bude cista i bistra.
Izvor: Blic
Priredila: Natalija Đorđevic III-4