Montaža, montaža, montaža! Ceo život je jedna velika montaža :)
Email: office@vila.rs
Website: www.vila.rs
Električni bojleri, kao uređaji gde se voda zagreva, posebno su pogodni za taloženje kamenca. Pored toga, oni su konstrukcijski pogodni za taloženje svih primesa iz vode. Pošto je bojler uređaj kod koga kroz grejač prolazi električna struja, pri čemu se oslobađa određena količina toplote, u njemu se dešava i neka minimalna elektroliza vode, tako da i poseban način vezivanja struje ima neki efikasan uticaj. U ovoj emisiji govorimo o potrebi, te o postupku čišćenja kamenca iz bojlera, kao i o nekim iskustvenim primerima uštede energije i o racionalnom trošenju vode u domaćinstvu.
Posle ove, po nama uspešne i za domaćinstvo korisne demonstracije čišćenja bojlera, pitamo se: koliko često čistiti bojler i šta obavezno uraditi prilikom te složene radne operacije. Bojler se čisti kada osetimo da se voda u njemu duže zagreva, ili da se čuje pucketanje i zujanje u kazanu pri grejanju vode. Ono što je najvažnije, iz kazana bojlera mora se odstraniti sav talog, gde obično ima mulja i čvrstog materijala, a po pravilu ga ima poprilično. To najviše zavisi od tvrdoće vode. Prilikom svakog čišćenja bojlera, ili zamene, odnosno čišćenja grejača, mora se promeniti zaptivka, u narodu poznatija kao “dihtung”, na grejaču. Nakon ovih radnji primetićemo koliko se skraćuje vreme zagrevanja vode u bojleru, čime pravimo znatne uštede. Dodajmo da postoje i tzv. bojleri sa suvim grejačima koji sprečavaju intenzivnu pojavu kamenca, pogotovo kod vode koja u svom hemijskom sastavu ima nevidljivih primesa soli koje dovode do taloženja kamenca.
Kod klasične varijante topljivih osigurača, koji se postepeno izbacuju iz upotrebe, nedostaci se ogledaju u gabaritu, čestim gubicima energije na lošim spojevima tela osigurača, pojavi varničenja i stvaranja toplote, potrebi zamene patrona osigurača koji je pregoreo zbog kvara, ili opterećenja i na estetskom izgledu kutije. Razvodna tabla automatskih osigurača uglavnom je od plastike sa fino oblikovanim poklopcem i sa daleko manjim prostorom i jednostavnijim načinom postavljanja noseće metalne letve i spojnica za neutralne i zaštitne provodnike. Nulti provodnici su svetlo plave, a uzemljenje žuto-zelene boje. U ovoj emisiji govorimo o opravdanosti i isplativosti zamene klasičnih automatskim osiguračima. Zaključimo da je najveća prednost automatskih osgurača što se nakon iskakanja i otklanjanja uzroka kratkog spoja, kvara u mreži, ili na uređajima, jednostavno vraćaju u radno stanje ukoliko su i dalje ispravni. Automatski osigurači se u normalnim uslovima rada ne greju, a ukoliko su oštećeni, jednostavno se menjaju odspajanjem provodnika, a skidaju pomeranjem dve žabice na njihovom metalnom nosaču. Kupovina jeftinih automatskih osgurača na pijacama nije preporučljiva, jer se brzo kvare i nisu pouzdani u radu. Cena automatskih osigurača kreće se, po komadu, od 250 do 2.000 dinara, a cena plastične razvodne table od 1.000 do 2.000 dinara, što zavisi od veličine i broja osiguračkih mesta. Cena četvoropolne FID-ove sklopke, koja služi za trofaznu struju, kreće se od 2.500 do 5.000 dinara, što zavisi od proizvođača i njenog kvaliteta.
Na uštedu energije u domaćinstvu posredno utiče stanje električnih i drugih instalacija u stanu ili u kući, što je tematika ove emisije. Pod drugim instalacijama podrazumevamo vodovodnu i plinsku instalaciju koje moraju biti bezbedne i povremeno kontrolisane od strane stručnih lica. Saniranje uočenih kvarova i nedostataka na bilo kojoj od tih instalacija ne treba odlagati, već ih odmah otklanjati kako ne bi došlo do havarija i požara sa nesagledivim posledicama za vlasnika kuće ili stana.
Električne instalacije u stanu, ili u porodičnoj kući, nisu večito bezbedne, tako da ih sami, ili uz pomoć profesionalnog električara moramo proveriti. Proveru vršimo od spoljašnjeg priključka kućne instalacije, koji veoma često nije sa odgovarajućim presekom kabla. Dovodni kabal za napajanje razvodne table sa oznakom PP-Y mora biti preseka 5x4 mm2, a glavni osigurači za tri faze da imaju odgovarajuću amperažu, koja zavisi od ukupne snage potrošača u stanu, ili u kući. Osigurači se, po pravilu, vezuju na svaki fazni vod.
Postoje tri glavna osigurača jačine 20 A, koji su se nekada stavljali na električni stub pored kuće i osigurači za pojedine grane potrošača vrednosti 6, 10 i 16 ampera. Nije dobro da pregorele osigurače pravimo ubacivanjem u keramičko kućište određenog broja licni, ili da koristimo jeftine, neklasirane automatske osigurače. Za utičnice, prema standardu, koristimo osigurače od 16 A, a za sijalice od 10 A. Kod ranije građenih i starijih objekata uglavnom nije ispoštovan ovaj standard, pogotovo kod preseka provodnika.
Na kraju recimo da, pored ispravnih električnih instalacija, dužnu pažnju okupira ispravno stanje vodovodne i plinske instalacije, jer njeni kvarovi dovode do neracionalne potrošnje vode, ili plina, što povećava izdatke kućnog budžeta.
Drugi mogući problem su poplave stambenih i podrumskih prostorija i vlaženje zidova objekta u kome živimo, a neprimetno curenje plina može dovesti do eksplozije, ili do požara. Navedene provere i opravke moramo poveriti stručnim i ovlašćenim licima koja će utvrditi uzroke kvara i predložiti praktične radnje za njihovo saniranje.