Upotreba mikrotalasne rerne sve je prisutnija u savremenom domaćinstvu. Prevashodno služi za brzo i efikasno podgrevanje hrane, za odleđivanje i za neke druge namene sa relativno malim utroškom energije. Pošto postoje kontradiktorna mišljenja o njenoj štetnosti zbog zračenja, posebno zbog uticaja na kvalitet hrane, razmotrimo princip rada i komparativno sagledajmo koliko u svemu tome ima istine.
Mikrotalasi su elektromagnetni talasi (EMT) koji su pogodni da prodru u hranu i zagreju je, a da pri tome, neki tvrde, ne promene njen hemijski sastav.

Elektromagnetni talas mikrotalasne rerne ( dužine 12,2 cm )
Sa slike se može uočiti da mikrotalas predstavlja elektromagnetni talas odgovarajuće talasne dužine i frekvencije. Energija koju talas nosi može da u biološkom tkivu (npr. mesu, ili drugim namirnicama) pokrene slobodne naelektrisane čestice (elektrone i jone) i polarizovane molekule, ali ne može da izvrši jonizaciju, niti da razbija molekule i time menja hemijski sastav sredine kroz koju prolazi. Ceo proces se dešava u potpuno zatvorenom prostoru koji je posebno zaštićen odgovarajućom metalnom konstrukcijom i specijalnim staklom na vratima mikrotalasne rerne.
Mikrotalasi pretvaraju molekule vode iz hrane i pića u efikasna grejna tela. Poznato je da molekul vode (H2O) sačinjavaju dva atoma vodonika i jedan atom kiseonika i kao takav, on predstavlja jedan dipol, jer na jednom kraju ima višak elektrona, a na drugom višak protona. Kod takve strukture vrši se efikasno delovanje elektromagnetnog polja, što dovodi do ispoljavanja fizičke sile koja česticu privlači i odbija velikom brzinom, a po zakonu održanja mehaničke energije stvara se odgovarajuća toplota koja zagreva hranu u mikrotalasnoj rerni. Kod dipola se stvara spreg sila, zbog različitog naelektrisanja krajeva molekula vode, a to dovodi do njegove brze rotacije. Rotaciji se suprostavlja supstanca koja okružuje molekulu, zbog čega dolazi do kašnjenja u promeni smera u odnosu na električno polje. Kašnjenje je srazmerno temperaturi koja se stvara trenjem molekula tokom rotacije. Ne može svaki elektromagnetni talas dovesti do rotacije, a time i promene temperature molekula. To zavisi od njegove talasne dužine, odnosno frekvencije. Pošto je brzina EMT u vazduhu oko 300 000 000 m/s, jednostavnom računicom se dolazi do podatka da je njegova frekvencija kod mikrotalasne peći oko 2,46 GHz. Sa takvom frekvencijom, pored rotacije, dolazi do trenja i do povećanja temperature sadržaja u mikrotalasnoj rerni. Interesantno je da se povećanje temperature ne može izazvati ako nema materijala koji se suprostavlja rotaciji molekula vode. To se može isprobati sa vodenom parom destilovane vode koja se izloži delovanju mikrotalasa. Molekule vodene pare rotiraju, ali se ne izaziva povećanje temperature. Namirnice koje u sebi nemaju molekula vode ne mogu se zagrejati u mikrotalasnoj rerni. Mogu se zagrevati tečnosti i čvrsta tkiva.
Za odleđivanje namirnica, zbog šestougaone kristalne strukture leda potrebna je mnogo veća energija talasa da se molekuli zarotiraju, pri čemu mikrotalas naglo slabi. Proces prodora mikrotalasa kroz zaleđenu hranu traje duže, ali je znatno brži od klasičnog načina odleđivanja. Prostiranje toplote kroz hranu u mikrotalasnoj rerni zavisi od strukture namirnice, ali je znatno brže od klasične peći, što dovodi do velike uštede energije. Dubina prodiranja zavisi od hemijskog sastava, temperature hrane i dužine talasa. Toplota se prostire kondukcijski (prenošenjem sa čestice na česticu), što znači, niti strujanjem (konvekcijom), niti zračenjem (radijacijom), mada kod svake tečnosti je više prisutno strujanje. Od zagrejanih molekula toplota se prostire na sve strane. Hrana se zagreva u paketima impulsa, što se zvučno registruje prilikom rada mikrotalasne rerne, tako da po zvuku osetimo promenu impulsa po nivoima zagrevanja. Impuls se menja posle izjednačenja temperature određenog sloja namirnice, što se odvija dubinski do poslednjeg sloja, kada se automatski prekida rad. Interesantno je da se plastična posuda na rotirajućem disku mikrotalasne rerne daleko manje zagreva od sadržaja u njoj, tako da moramo voditi računa da se pri konzumiranju tečnosti ne opečemo. Preporučuje se da se zagrejana masa ( posebno tečnost ), zbog navedenog i drugih razloga, ne koristi odmah, odnosno da se sačeka do minut vremena.
I pored toga što se mikrotalasna rerna koristi već nekoliko decenija, na desetine miliona njih u čitavom svetu, i što su obavljena brojna naučna ispitivanja hrane koja se u njima zagreva, niko nije dao pravi odgovor na sledeća pitanja:
Poznato je da mikrobiolozi odbacuju pripremanje hrane mikrotalasima kao postupak koji nije prirodan i ne doprinosi zdravlju onih koji jedu takvu hranu.
Na kraju recimo da je mikrotalasna rerna konstruisana od metalnog kućišta, generatora mikrotalasa-magnetron, predajne antene, talasovoda, pokretnog reflektora talasa, VN transformatora, filtera, rotirajućeg diska, radnog prostora i posude sa hranom. Princip rada mikrotalasne rerne otkrio je Persi Spenser (1894-1970) prilikom izgradnje jednog radarskog postrojenja, a patent je 1946. godine prijavio Rejteon. Prva rerna je napravljena 1947. godine sa ogromnim dimenzijama (visine preko 2 m) i mase 340 kg. Takva rerna je koštala 2000 do 3000 dolara, a tek je kasnije napravljena sa manjim dimenzijama i pristupačnijim cenama.
Vrata mikrotalasne rerne pri radu moraju uvek biti zatvorena jer je mikrotalasno zračenje opasno po ljudsko zdravlje, ali, kako mnogi tvrde, ne za namirnice koje podgrevamo, ili odleđujemo.
Mikrotalasna rerna ne može da ugreje namirnice preko tačke ključanja vode, što znači da se ne ponaša kao peć i da je pogrešno da je tako zovemo. Da li da je kupimo i koristimo, stvar je ličnog opredeljenja, jer postoje suprostavljena i naučna i nenaučna mišljenja o njenoj upotrebi u domaćinstvu.
Izvori saznanja:
1. www.foti.co.rs
2. www.tehnologijahrane.com