Studije su nam već pokazale kako beli obojeni krovovi pomažu u hlađenju objekata tako što reflektuju sunčevu svetlost, dok „zeleni“ krovovi pobeđuju toplotu tako što blokiraju sunčevu svetlost i pružaju izvor evaporativnog hlađenja. Sada, tim naučnika sa Univerziteta Stanford su stvorili panel koji ne samo da reflektuje sunčevu svetlost, već takođe i izvlači topotu iz zgrade i emituje je napolje. Pre svega, panel deluje kao veoma efikasno ogledalo, šaljući nazad većinu dolazne sunčeve svetlosti. Reflektivne površine, međutim, i dalje mogu da se ugreju, što je mesto gde sposobnost uređaja da emituje termalno zračenje (toplotu) stupa na scenu.
Kada je toplotno zračenje blokirano od strane Zemljine atmosfere, ono postaje zarobljeno između zemlje i svemira - to je ono što leži iza efekta staklene bašte. Stanford panel je, međutim, napravljen od nanostruktuisanih fotonskih materijala (uključujući kvarc i silicijum karbid), koji uzrokuju da radijacija bude emitovana na talasnoj dužini na kojoj je atmosfera praktično transparentna. Ovo omogućava da zračenje prolazi slobodno kroz atmosferu do ledenog vakuma svemira.
Panel ima kapacitet neto hlađenja od preko 100 vati po kvadratnom metru. Prema istraživanjima, to znači da „tipična, jednospratna, porodična kuća sa samo deset procenata svog krova pokrivenog sa radiacionim rashladnim panelima može da nadoknadi 35 odsto od njegove čitave potrebe za klimom za vreme toplih meseci“. Štaviše, paneli su potpuno pasivni, bez pokretnih delova i ne zahtevaju bilo koji izvor napajanja (uključujući i sunce) da rade.
Takođe je moguće da bi rashladni paneli mogli da zauzmu mesto solarnih panela, koji se trenutno koriste za prozvodnju električne energije za pokretanje klima uređaja. Pored komercijalne primene ove tehnologije, istraživači veruju da bi ona mogla učiniti mogućim hlađenje u vanmrežnim oblastima i zemljama u razvoiju, gde je klimatizacija trenutno nemoguća. Ona bi čak mogla da se koristi da pomogne da parkirani automobili ostanu hladni.
Panel je razvijen od strane profesora Šanhuia Fana i njegovih diplomaca Ašvata Ramana i Edena Refaelija. Istraživanje je nedavno objavljeno u stručnom časopisu Nano Letters.
Izvor: gradjevinarstvo.rs
Pripremila: Dragana Žarkov II - 4
Nemački proizvođači Kann i NightTec su sarađivali u razvoju završnih betonskih elemenata koji svetle u mraku i koji se zovu NightTec Leuchsteine. Dizajnirani za industrijsku upotrebu, elementi koriste sunčevu svetlost koja napaja njihovo svetljenje, smanjujući potrebu za veštačkim osvetljenjem u tamnim okruženjima, što ih čini ekološkim izvorom energije.Fosforoscentni kristali su ugrađeni u betonsku površinu i oni zarobljavaju energiju sunca i emituju svetlo svake večeri po oko 10 časova. Iako elementi deluju belo na suncu, njihov večernji sjaj će se odraziti bilo u plavoj ili zelenoj boji u zavisnosti od izabranog premaza.
Iz dizajnerske perspektive, betonski elementi koji svetle u mraku pružaju jedinstveni površinski finiš za enterijerske i eksterijerske prostore. U stambenim okruženjima on je popularan za ugradnju u podovima, bazenima, pa čak i stolovima i kuhinjskim elementima. NightTec Leuchsteine elementi međutim, imaju komercijalni fokus kao dizajn koji integriše estetiku sa inovativnim bezbednosnim funkcijama gde se betonski elementi primenjuju na stepeništima nebodera i koriste se da obeleže izlazne putanje u slučaju nužde ili da obeleže ručice vrata. Ovo je posebno korisno ako struja bude nedostupna u opasnim područjima tokom nestanka struje.
Iako svetlost koja se iz elemenata emituje nije intenzivna, kompanija NightTec opisuje kapacitet osvetljenja elemenata kao adekvatnu da osvetli avionske piste ili heliodrome noću.Sa globalnim industrijskim fokusom na ekološke inicijative, koncept unosi novi život u trajne i lako-održive karakteristike betona. Beton nije namenjen da emituje svetlost, tako da su neke zemlje koje se bave energetskim uštedama preuzele agregatnu tehnologiju svetlećih elemenata kao novi održivi materijal.
Kompanija NightTec je inovator u „light cycling“, procesu reciklaže svetlosti. Na osnovu procena budućih građevinskih renoviranja koje koriste iluminacijske materijale, oni su otkrili da bi ovi betonski elementi koji svetle u mraku mogli da imaju godišnji potencijal uštede energije od 212 milion megavat-časova u Nemačkoj.
Izvor: gradjevinarstvo.rs
Pripremila: Dragana Žarkov II - 4
Solarna energija pruža obećanje o čistoj, neograničenoj energiji, ali ona trenutno pati zbog visokih troškova i inherentnih nepovoljnosti zbog nefunkcionisanja kada sunce ne sija. Odeljenje za energetiku Pacifik nortvest nacionalne laboratorije (Department of Energy's Pacific Northwest National Laboratory - PNNL) uzima najbolje iz oba sveta u pristupu razvijanja hibridnog solarnog/gasnog sistema koji povećava efikasnost i smanjuje emisiju ugljen-dioksida elektrana na prirodni gas.PNNL sistem koristi parabolično ogledalo da fokusira sunčevu svetlost na hemijski reaktor (veličine 1,2 sa 0,6 metara) oivičen uskim kanalima širine 8,1mm. Sunčeva svetlost zagreva prirodni gas u kanalima pored katalizatora koji razbija molekule gasa u mešavinu hidrogena i ugljen-dioksida nazvanu sintetički gas ili sangas (syngas).
Na rekator je povezan izmenjivač toplote koji sakuplja otpadnu toplotu iz reakcije i reciklira je nazad u reaktor u cilju unapređenja procesa sve dok se 60 odsto sunčeve svetlosti pretvari u hemijsku energiju. Testovi pokazuju da sistem omogućava da elektrana na prirodno gas funckioniše sa oko 20 odsto veće efikasnosti.„Naš sistem će omogućiti elektranama da koriste manje prirodnog gasa kako bi proizveli istu količinu električne energije koju već prave“, kaže inženjer iz PNNL-a, Bob Vegeng, koji je vođa projekta. „U isto vreme, sistem smanjuje gasove koji izazivaju efekat staklene bašte elektrane po ceni koja je konkurentna sa tradicionalnim fosilnim gorivima.“
Nije ni čudo da sistem funkcioniše bolje u oblasima sa dosta sunčeve svetlosti i prema PNNL-u, on je prilagodiv različitim veličinama elektrana na prirodni gas (elektrana sa 500MW kapaciteta treba oko 3.000 solarnih tanjira). Pored toga, sangas se takođe može koristiti za proizvodnju sintetičkih goriva za vozila.PNNL planira da testira sistem na svom kampusu u Ričlandu, Vašington, kao deo programa za povećanje efikasnosti sistema i smanjenje troškova na projektovanih šest američkih centi po kilovat-času do 2020. godine kako bi ga napravili konkurentnim sa konvencijalnim elektranama na fosilna goriva.
Takođe, metode sa ciljem masovne proizvodnje sistema će se razvijati u Institutu Microproducts Breakthrough, istraživačkoj i razvojnoj ustanovi sa sedištem u Korvalisu, Oregon, dok industrijski partner, kompanija SolarThermoChemical LLC, planira da proizvodi i prodaje sisteme nakon razvoja.
Izvor: gradjevinarstvo.rs
Pripremila: Dragana Žarkov II - 4
Kritičari vetroelektrana se uvek vraćaju na istu žalbu: Šta se dešava kada nema vetra? Novi dizajn vetroelektrane istraživača sa MIT-a su konačno ponudili rešenje ovog rebusa obnovljive energije. Inženjeri su zamislili vetroturbinu na moru usidrenu šupljom betonskom sferom koja može pretvoriti morsku vodu u struju. Turbina će omogućiti skladištenje viška energije za vreme kada nema vetra. Vetroelektrane bi koristile masivne betonske sfere (zamislite prečnik kupole na Hramu Sv. Save) koje bi ankerisale plutajuće vetrenjače na dno okeana. Kada je vetrovito i kada trubine proizvode više energije nego što je potrebno, deo energije može biti preusmereno na pumpu koja bi uklonila vodu iz šuplje sfere. Zatim, kada dođe vreme kada energija proizvedena od strane turbine nije dovoljno, vodi će biti dozvoljeno da teče nazad u sferu kroz turbine povezane sa generatorom, a dobijena električna energija će biti poslata nazad na obalu.
Jedna od tih sfera od 25 metara smeštena na dubini od 400 metara bi mogla da sačuva do šest megavat-sati energije, izračunali su istraživači sa MIT-a. To znači da bi hiljadu takvih sfera moglo da pruži onoliko energije koliko i nuklearna elektrana pruža za nekoliko sati, što je sasvim dovoljno da ih učini pouzdanim izvorom energije.
Prema istraživačima, trik je da se pronađe prava debljina zida koja može da izdrži hidrostatički pritisak, a da istovremeno pruži dovoljnu balast masu - ovo će zavisiti od snage betona koji se koristi. Beton može da uključi značajne količine letećeg pepela iz elektrana na ugalj, a sfere mogu poslužiti i kao veštački koralni greben.
Izvor: gradjevinarstvo.rs
Pripremila: Dragana Žarkov II - 4
Samo drzite ovu prenosivu uticnicu na vas prozor i pocece da koristi solarnu energiju
Videli smo dosta solarnih punjaca u poslednje vreme.A medju svima njima ovaj je prvi koji nam definitivno nece ponestati i kupiti ga cim bude dostupan u SAD. To je prenosna uticnica koja dobija svu moc od sunca, a ne od mreze. Njega prikljucujete u prozor a ne u zid. Veoma jednostavno.
U tome i jeste poenta,prema dizajneru Kyohu Song i Boa Oh: '' Pokusali smo da napravimo prenosivu uticnicu tako da korisnici mogu da je koriste intenzivno i bez posebne obuke''. Pisu oni.
To je veoma jednostavno.Prenosiva uticnica spaja se sa prozorom kao pijavica sa ljudskom kozom. Na svojoj donjoj strani ima solarene panele.
Solarne panele sisaju energiju od Sunca. Punjac pretvara tu energiju u elektricnu energiju.I vi prikljucite na punjac.
Najbolje od svega je sto punjac skladisti tu energiju. Nakon pet do osam sati punjenja, uticnica obezbedjuje 10 sati koriscenja. Mozeta ga skinuti sa prozora,drzati ga u torbi i koristiti da napunite mobilni telefon sa solarnom energijom pa cak i ako sedite u mracnoj sobi.
Izvor: grist.org
Pripremio: Stefan Gasic, III-2
Mašinski inženjer u penziji Dušan Radović (85), posle niza svojih neobičnih izuma, ovih dana Čačane je iznenadio još jednim – elektromobilom jednosedom koji pomoću litijumske baterije može da pređe do sto kilometara, bez dodatnog napajanja.Kada se ovaj Čačanin izveze u svojoj „limuzini”, ljudi zastaju na putu. Ali ne iz straha, već iz neverice i radoznalosti. Jer iako je ovaj električni tricikl nalik dečjoj igrački, ima gotovo sve kao i bilo koji auto. Duga i kratka svetla, malo neuobičajene zvučne signale umesto sirena, motor snage 800 vati smešten je u zadnjem točku, kilometar-sat, aluminijumsku karoseriju… I litijumsku bateriju koja se puni na svaka tri sata, na običnoj zidnoj utičnici.Izumitelj ovog neobičnog vozila kaže da je za sada uradio prototip, ali da bi bila veoma laka i još jeftinija serijska proizvodnja, a prednosti je mnogo. Iako je dobro zagazio u devedesete, Radović je uradio uglavnom sve sam – od nacrta do izrade svih detalja. I to sve za nepuna tri meseca. Jedini problem mu je, kaže, bila nabavka litijumske baterije.- Osim što je ekološki, elektromobil je zbog svojih malih dimenzija veoma lak za upravljanje i parkiranje, pa je najpogodniji za gradsku vožnju. Može da razvije brzinu od 45 do 50 kilometara na sat na otvorenom putu. Ali ima potenciometar koji reguliše brzinu preko nožne papučice. Potpuno je bezbedan jer je struja male jačine i izolovana, a pokriven je tako da su i vozač i instalacije zaštićeni. Baterija se puni tri sata, a u zavisnosti od terena prelazi od 80 do 100 kilometara bez punjenja – objašnjava Radović stručne karakteristike svoje limuzine, koju će zaštiti u Zavodu za patente.
Izvor: pressonline.rs
Pripremila: Dragana Žarkov II - 4
Svetlarnici su odličan dodatak svakoj kući jer uvode više prirodnog osvetljenja, smanjuju potrošnju električne energije za veštačko osvetljenje i promovišu zdrav način života. Ipak, o njihovoj ugradnji treba razmišljati pre same gradnje objekta, jer se teško instaliraju na već sagrađen krov. Takođe, ukoliko nisu postavljeni pod pravim uglom i ako nema dovoljno sunčevih zraka, oni neće pružiti svoj maksimum.Cevasti svetlarnici Solatube izbegavaju ove probleme. Oni su pametna tehnologija koja pomoću sočiva i ogledala koncentriše sunčevu svetlost i kroz reflektujuću cev emituje svelost u delove kuće kojima je potrebna. Ovo je veoma stara tehnologija korišćena još u drevnoj egipatskoj arhitekturi i patentirana u Londonu 1850-tih godina.
Konvencionalni u poređenju sa cevastim svetlarnicima
Da bi se povećala količine prirodnog svetla u kući moraju se dodavati prozori, konvencionalni ili cevasti svetlarnici. Iako ugradnja prozora i konvencionalnih svetlarnika u novu kuću može biti isplativo, njihovo uključivanje u okviru adaptacije može biti veoma skupo. Postavljanje dodatnih prozora ili konvencionalin svetlarnika obično podrazumeva rušenje, postavljanje izolacije i fasade, kao i popravku unutrašnje obloge.Čak i u novogradnji, instaliranje konvencionalnih svetlarnika košta dva ili tri puta više od cevastog svetlarnika kada se uračunaju svi različiti poslovi koji dolaze sa njihovom postavkom.
Konvencionalni svetlarnici takođe zauzimaju veliki prostor na krovu. Ako kuća ima komplikovanu krovnu konstrukciju, pronalaženje dobre lokacije za postavljanje konvencionalnog svetlarnika može biti izazov. Svetlarnik ne treba postaviti blizu grebena krova, jer to može stvoriti probleme sa curenjem vode. Takođe, treba izbegavati sečenje rogova i krovne rešetke jer to može biti veoma skupo. Pored toga, bez pažljivog planiranja i projektovanja, konvencionalni svetlarnici mogu stvoriti problem sa kondenzacijom ako se postave u vlažnim prostorijama kao što je kupatilo. Cevasti svetlarnik se često nalazi u zatvorenom sistemu, koji pomaže da se spreči kondenzacija. Inače, cevasti svetlarnik treba da bude izolovan, naročito na sastavima i kada prolazi kroz negrejani prostor (kao što je potkrovlje).
Troškovi postavke cevastih svetlarnika
Za svega dva časa, cevasti svetlarnik se može postaviti u izgrađenu kuću po ceni od 350 do 400 dolara (uključujući i materijal i rad). To je procena za standardnu postavku koja uključuje krov sa asfaltnom šindrom i pravu cev koja se završava po proboju plafona (cev ima prečnik od 20cm ili manje) i cevasti svetlarnik se obično postavlja između podnih nosača potkrovlja i krovnih rogova.
Postoji i opcija za smanjenje troškova, a to je zapošljavanje majstora koji bi postavio cevasti svetlarnik samo na delu krova. To bi podrazumevalo sečenje rupe u krovu i postavljanje gornjeg dela cevi sa kupolom. Profesionalni majstor bi trebao da bude u stanju da uradi ovaj posao za oko sat vremena i da garantuje da neće biti bilo kakvo curenje vode. Ostatak postavljanja je relativno jednostavan.Količina svetlosti koju je potrebno uvesti u enterijer kuće određuje koliki će cevasti svetlarnik biti. Cev prečnika 25cm pokriva oko 14 kvadratnih metara, a cev prečnika 60cm pokriva do 55 kvadratnih metara. Cevasti svetlarnici imaju još nekoliko opcija, a to su: ventilacioni setovi za kupatila, noćna rasveta, prigušivači tamo gde je potrebno ograničiti količinu prirodnog osvetljenja.
Efekti na grejanje i hlađenje kuće
Obavezno se treba uporediti U faktor i koeficijente solarnog dobitka prilikom poređenja različitih cevastih svetlarnika. U faktor ukazuje na izolacione osobine, dok koeficijent solarnog dobitka izražava koliko se solarne toplote prenosi.
Efekti na estetiku kuće
Sa stanovništva estetike cevasti svetlarnici možda nisu impresivni, pa će budući vlasnici želeti da ih postave na neupadljivi deo krova. Neki ljudi smatraju da izgled kupole umanjuje arhitektonsku privlačnost kuće. Ako je aposolutno neophodno postaviti cevasti svetlarnik na vidljivoj strani krova kuće, treba razmisliti od modelu niskog profila.
Izvor: ekokuce.com
Pripremila: Dragana Žarkov II - 4
Iako se termin „električni“ može ponekad koristiti za opisivanje performansi koje oduzimaju dah, taj termin se nerado koristi u opisivanju maratonaca. Ipak, to je upravo reč koju bismo koristili da opišemo ovogodišnji Pariski maraton, koji je održan u nedelju, 7. aprila. Vidite, kako su stopala skoro 40.000 trkača stale na 25 metara instalacije posebnih pločica na početku maratona, kinetička energija je sakupljena i pretvorena u korisnu električnu energiju. Zamisao kompanije Pavagen Systems (o čemu smo već pisali i taj tekst možete ovde pogledati), svaka pločica koja sakuplja energiju se savija za 5mm kada se na nju zgazi, što dovodi do 8 vati kinetičke energije dobijene tokom kratkog perioda koračanja. Postavkom niza pločica u pešačkoj oblasti i proizvedena energija se može skladištiti u baterijama, ili koristiti za napajanje uličnog osvetljenja, informacionih panela, komunikacionih tehnologija i sl. 176 Pavagen pločica postavljenih preko tačke polaska 37. Pariskog maratona u Šanzelizeu predstavlja najveću instalaciju do danas ove britanske kompanije. Pločice su takođe postavljane oko tribina i oko drugih ključnih tačaka duž rute, dok je ugrađena bežična tehnologija bila u stanju da prenosi informacije o proizvodnji energije na ogromne ekrane postavljene na ruti.U zanimljivom obrtu, sponzor Pariskog maratona 2013, kompanija Schneider Electric je obećala da će povećati već ionako značajnu donaciju od 50.000 evra francuskoj NVO Habitat et Humanisme za 10.000 evra, ako trkači i gomile gledalaca uspeju da generišu više od 7.000 vat-sati. Iako je konačna cifra bila oko 4,7kWh, kompanija Schenider je ipak odlučila da da obećani bonus, i humanitarna organizacija će dobiti pun iznos.Što se tiče samog maratona, dvadesetdvogodišnji Piter Some iz Kenije je pobedio u muškoj kategoriji sa vremenom od 2:05:38, dok je Tadesu Boru iz Etiopije postavila novi rekord u kategoriji žena sa vremenom od 2:21:06.
Izvor: gradjevinarstvo.rs
Pripremila: Dragana Žarkov II - 4
Međunarodni voz velike brzine koji povezuje Pariz i Amsterdam postaće prvi voz u Evropi koji će na jednoj svojoj deonici koristiti struju dobijenu iz solarnih panela
Prvi putnički “zeleni voz” u Evropi danas je prešao put od Antverpena do granice sa Holandijom, koristeći solarnu energiju.
Međunarodni voz velike brzine koji povezuje Pariz i Amsterdam postaće prvi voz u Evropi koji će na jednoj svojoj deonici koristiti struju dobijenu iz solarnih panela, instaliranih na tunelu nad tom prugom, prenela je agencija AFP.
Rukovodioci projekta izjavili su da će taj tunel u Antverpenu, na severu Belgije, dug 3,6 kilometara i vredan 15,6 miliona evra, biti pokriven sa 16.000 solarnih panela površine 50.000 kvadratnih metara, odnosno kao osam fudbalskih stadiona.
Struja će napajati infrastrukturu na toj pruzi, osvetljenje, signale i služiće za potrebe u samom vozu, a takođe će biti isporučivana Antverpenu.
Paneli, koje gradi belgijska kompanija za solarnu energiju “Enfiniti”, proizvodiće 3.300 megavat-časova struje godišnje, što odgovara prosečnoj godišnjoj potrošnji u približno 950 porodica.
Procenjuje se da će ti paneli uštedeti 47,3 miliona kilograma emisija ugljen-dioksida tokom dve decenije.
“Korišćenjem električne struje, proizvedene na licu mesta, eliminišemo gubitke energije i transportne troškove”, rekao je direktor kompanije “Enfiniti” Stiven de Tolenaere.
Kompanija se nada da će joj taj projekat omogućiti da razvije nove instalacije u SAD i drugim delovima sveta, ukazujući da su železnički hangari idealna mesta za takve instalacije u budućnosti.
Izvor: www.ekologija.rs
Pripremila: Natalija Đorđević III-4
Komon rejl sistem je takoreći preko noći učinio dizel motore znatno efikasnijim, tišim, čistijim dinamičnijim i ekonomičnijim. Prvu generaciju revolucionarnog sistema ubrizgavanja pratio je obavezni turbo punjač, a režim pritiska ubrizgavanja iznosio je prvobitnih 1.350 bara. Već druga generacija podiže pritisak u zajedničkoj cevi iz koje se odvajaju uže cevi sa brizgaljkama za napajanje svakog cilindra posebno na 2.000 bara zahvaljujući solenoidnim ventilima, dok je najnovija, treća generacija sa piezo brizgaljkama omogućila još veći pritisak koji se penje na 2.200 bara. Piezo brizgaljke, ustvari predstavljaju vrlo precizne ventile sa iglicama koji omogućuju znatno brže i preciznije ubrizgavanje goriva od nekoliko frekvencija u jednom ciklusu paljenja, zahvaljujući naponu koji se stvara na keramici. Na ovaj način unos goriva može se smanjiti sa dosadašnjih 16, na samo 4 grama po ciklusu. Takođe, ostvareno je i preciznije doziranje u odnosu na broj obrtaja motora, od početnih do onih kada je obrtni moment sile najveći, a to je iznad 1.600 o/min do visokih iznad 3.000 o/min. Time je izbegnuta i pojava takozvane turbo rupe karakteristične kod prvih modela sa komon rejl dizel motorima.
Zanimljivo je da je prvi auto koji je u sebi imao ugradjen komon rejl sistem bio „alfa romeo 156“ sa petocilindričnim JTD agregatom zapremine 2,4 litra, da bi se odmah zatim pojavio i Mercedes sa modelom „C220 CDI“.
Očekuje se da do 2014. godine, kada na snagu stupe norme Euro 6, pritisak ubrizgavanja u komon rejl sistemima iznosi čak 2.500 bara. Računica kaže da će sa novim pomakom prosečna potrošnja dizel agregata u modelima iz C segmenta (Ford Focus, Toyota Corolla, Opel Astra, VW Golf) iznositi samo 3,6 litara na 100 kilometara što je po danšnjoj ceni goriva jedan od najvećih aduta ovog revolucionarnog sistema.
Izvor: topspeed.rs