11. Jul, 2020.

Postoje tri glavna oblika fosilnih goriva: ugljen, nafta i prirodni plin. Sva tri su nastala prije stotine milijuna godina, prije vremena dinosaurusa  otuda potiče ime fosilna goriva. Period u kojemu su nastala fosilna goriva zove se karbon, dio geološke ere paleozoika. Ime karbon nastalo je od ugljika (lat. carbonus), osnovni element ugljena i ostalih fosilnih goriva.

Period karbon traje od 360 do 286 milijuna godina prije naše ere. U to vrijeme, zemlja je bila prekrivena močvarama s velikim drvećem, papratima i ostalim velikim biljkama s lišćem, slične slici gore. Voda i more je bilo puno algi zelena tvar koja se stvori na vodi stajaćici. Alge su zapravo milijuni sitnih biljaka.

Neki depoziti ugljena mogu se naći tijekom vremena dinosaurusa. Npr. tanki slojevi ugljena se mogu naći kroz period krete (prije 65 milijuna godina) za vrijeme dinosaurusa Tyrannosaurus Rex. No glavni depoziti fosilnog goriva su iz peroida karbona. Za više o različitim geološkim formacijama, pogledajte ovdje.

Kako su drveća i biljke umirale, tonule su na dno močvara i oceana. Stvorili su slojeve spužvastog materijala zvanog treset. Tijekom više stotina godina treset je prekrivena pijeskom, glinom i ostalim materijalom koji se pretvorio u sedimentarne stijene.

Sve više i više stijena se gomilalo na vrh drugih stijena i težilo sve više i više. Počelo je pritiskati treset. Treset je bio stiskan i stiskan sve dok voda nije izašla iz njega i napokon, nakon milijuna godina, pretvorio se u ugljen, naftu i prirodni plin

Ugljen

Ugljen je tvrda tvar koja liči na crno obojani kamen. Sastavljen je od ugljika, vodika, kisika, dušika i različitih udjela sumpora. Postoje tri vrste ugljena: antracit, mrki ugljen i lignit. Antracit je najtvrđi i ima najviše ugljika, što daje veći energijski sadržaj. Lignit je najmekši i ima mali udio ugljika, no puno vodika i kisika. Mrki ugljen je između. I danas se može naći prethodnicu ugljena, treset se u mnogim zemljama upotrebljava kao izvor energije.

Najranije poznato korištenje ugljena bilo je u Kini. Ugljen iz Fu-Shun rudnika u sjeveroistočnoj Kini je možda bio korišten za taljenje bakra prije skoro 3000 godina. Kinezi su smatrali da je ugljen kamen koji može gorjeti.

Ugljen se može naći na mnogo mjesta u svijetu. Ugljen se iskopava iz zemlje upotrebom mnogih metoda.. Neki su rudnici ugljena mreže okomitih i vodoravnih okana duboko pod zemljom u koje rudari silaze pomoću dizala ili vlakova kako bi kopali ugljen. Drugi način iskopavanja ugljena je površinski kop. Tada se maknu slojevi zemlje iznad depozita ugljena i ugljen se iskopa. Nakon što je iskopan sav ugljen slojevi zemlje se vraćaju natrag.

Ugljen se zatim transportira vlakovima i brodovima, a također i cijevima. U cijevima ugljen je sameljen i pomiješan s vodom tako da je tekućem stanju. Tada ga je pumpama moguće transportirati na velike udaljenosti. Na drugim krajevima cijevi moguće je tada taj ugljen rabiti u termoelektranama ili tvornicama.

Nafta

Nafta je drugo fosilno gorivo. Nastala je također prije više od 300 milijuna godina. Neki znanstvenici tvrde da su mali diatomi izvor nastanka nafte. Diatomi su morske životinje veličine glavice igle. One pretvaraju sunčevu svjetlost direktno u pohranjenu energiju.

Nakon što su ugionuli diatomi su padali na dno ondje su pokopani ispod sedimenta i drugih stijena. Stijena stišće diatome i energija u njihovim tijelima ne može izaći. Ugljik se pod velikim tlakom i visokom temperaturom nakon nekog vremena pretvara u naftu. Kako se zemljina kora pomicala i nabirala stvarali su se džepovi gdje se može naći nafta i prirodni plin.

Nafta se upotrebljavala već prije više od 5-6 tisuća godina. Sumerani, Asirci i Babilonci su se koristili sirovom naftom i asfaltom (bitumenom) sakupljenim iz velikih izvora kod Tuttula (današnji Hit) na rijeci Eufrat. Izvor je mjesto na zemlji gdje nafta izvire iz zemlje. Egipćani su rabili naftu kao lijek za rane, i u svjetiljkama kao izvor svjetla.

Mrtvo more bilo je u stara vremena zvano Asfaltno jezero. Riječ asfalt je nastala jer su nakupine ljepljivog petroleja bile naplavljene na obale jezera iz podvodnih izvora nafte.

U sjevernoj Americi Indijanci su upotrebljavali deke da skinu ulje s površina rijeka i jezera. Koristili su naftu kao lijek i da naprave kanue vodootpornima. U tijeku Američkog rata za neovisnost Indijanci su naučili George Washintonove trupe kako da upotrebljavaju naftu za liječenje ozeblina.

Kako je gospodarstvo raslo, potražnja za naftom je rasla zbog rasta potražnje za gorivom za svjetiljke. Petrolej je počeo zamjenjivati kitovo ulje u svjetiljkama jer je cijena kitovog ulja bila visoka. U to vrijeme je većina petroleja dolazila iz destilacije ugljena u tekućinu ili skidanjem s površine jezera, baš kako su to radili Indijanci.

27 kolovoza 1859 Edwin L. Drake je pronašao je na naftu u u blizini Titusville u Pennsylvaniji. Otkrio je naftu ispod zemlje i način kako da ju pumpa transportira na površinu. Iz izvora je pumpao naftu u drvene bačve. Ovakva metoda još se uvijek koristi za crpljenje nafte koja je ispod površine.

Nafta i prirodni plin nalaze se ispod zemlje između nabora stijena i u dijelovima stijena koji su porozni Nabori stijena su nastali kako se zemljina kora pomicala. Slično kako se mali tepih nabora na podu.

Da bi našle naftu i prirodni plin kompanije buše tlo do nalazišta smještenog duboko ispod zemljine kore. Nafta i prirodni plin se zatim crpe iz zemlje pomoću naftnih klackalica i prebacuju do potrošača cijevima (naftovodi i plinovodi) ili brodovima (tankeri).

Najveći svjetski proizvođači nafte su zemlje oko Perzijskog zaljeva, Sjeverna Amerika i Rusija. Sirova nafta mora biti rafinirana (pročišćena) da bi se mogla koristiti.

Rafinerije

Nafta je smještena u velikim skladištima prije nego što se šalje dalje na korištenje. U naftnim rafinerijama sirova nafta je, pomoću postupka destiliranja sirove nafte, prerađena u različite vrste proizvoda.

Sirova nafta se prerađuje u razne proizvode: umjetno gnojivo, umjetne tkanine, četkice za zube, plastične bočice, kemijske olovke. Sve to dolazi iz nafte. Postoji tisuće drugih proizvoda koji dolaze iz nafte. Gotovo sva plastika dolazi iz nafte.

Direktni proizvodi nastali u rafinerijama su benzin, dizel, kerozin (za zrakoplove), lož ulje (za grijanje u kućanstvima), laki mazut (za brodove) i teški mazut za termoelektrane.

U Kaliforniji tri četvrtine nafte se rabi za transport: automobile, zrakoplove, kamione, autobuse i motorkotače.

Prirodni plin

Negdje između 6000 i 2000 godina prije Krista, nađeni su prvi izvori prirodnog plina u Iranu. Radilo se na početku o izvorima u kojima je plin bio zapaljen, vjerojatno munjom. Slično, druge su izvore onda zapalili ljudi i koristili se njima kao "vječnim vatrama" za vrijeme religijskih obreda obožavatelja vatre.

Prirodni plin je smjesa plinova lakših od zraka. Sadrži većinom plin metan. Metan je jednostavan kemijski spoj ugljika i vodika. Kemijska formula je CH4 jedan atom ugljika i oko njega četiri atoma vodika. Ovaj plin je veoma zapaljiv.

Prirodni plin je obično smješten blizu naftnih polja. Ispumpava se i transportira cijevima do skladišta i potrošača. Sljedeće poglavlje opisuje plinski sustav.

Prirodni plin obično nema mirisa i bezbojan je. Prije nego što se dostavi potrošačima miješa se, zbog sigurnosnih razloga, s kemikalijama koje daju jaki neugodan miris što podsjeća na pokvarena jaja. Taj neugodan miris ukazuje na curenje plina.

Izvor: mojaenergija.hr

Priredio: Milunov Tomislav, II-7

Članovi Vršačkog atletskog kluba 1926, zajedno sa volonterima iz Erste banke i Viner štediše osiguranja, sređivali su i ulepšavali sportske terene i Breg, u cilju što bolje pripreme staze za “Trku uz stepenice” koja će se održati narednog vikenda.

Vredno se radilo na pet lokacija. Čišćene su i farbane tribine na košarkaškom terenu na Poletu, ofarbano je 33 klupa duž čitavog stepeništa i na vidikovcu kod Crkvice, ofarbane su klupe na izletištu “kod Slaviše”, farban je mobilijar Info-centra kod Kule, čišćena je okolina Crvenog krsta i iskopan temelj za postavljanje nove vrteške na dečjem igralištu koju je poklonila Erste banka.

U ovoj akciji učestvovalo je 50 ljudi, osim domaćina bilo je volontera iz Beograda, Novog Sada, Pančeva, Zrenjanina, Kule, Vrbasa, Plandišta…


Izvor: eVršac

Eko bomba

Dosta je više mrcvarenja prirode i okoliša onim malim i tankim vrećicama što nam ih guraju pod nos u supermarketima. Samim time što su besplatne nemaju nikakvu vrijednost. Vjerojatnost da ćete kupljeno u njima donijeti do svojih vrata je ispod 50%.

Vrećica za kupnju, odnosno za više kupnji, dobar je saveznik očuvanja okoliša. Neki će možda prigovoriti da to nije kul, ali i tome su doskočili Nicholas Lovegrove i Demian Repucci dizajniravši Greenaid. Zgodna igra riječi daje naslutiti da se ovdje radi o pravoj bombi. Na sreću, ovdje je prasak pozitivnog odjeka, s obzirom da je punjenje sačinjeno od poliesterske vrećice za kupnju(e).

Izvor: gricni.com

Pripremila: Dragana Žarkov II - 4

Ni mesec dana nije “živelo” takozvano solarno drvo koje je bilo postavljeno u centru Prijedora, a bilo je namenjeno punjenju mobilnih telefona i prenosivih računara

Kako izveštavaju šumski mediji, Prijedorčani su solarno drvo dobili 22. marta, a neki od šest kablova za punjenje počupani su već istog meseca, no sada je potpuno prazno ležište u kojem su bili smešteni izvori napajanja energijom.

Solarno drvo predstavlja metalnu konstrukciju koja izgledom podseća na stablo sa granama na čijim vrhovima se nalaze solarni paneli koji, koristeći Sunce, proizvode energiju koja se dalje koristi za punjenje baterija telefona i računara, te za napajanje informativnog LED ekrana.

Izvor: ekologija.rs

Pripremila: Dragana Žarkov II - 4

Milioni godina evolucije dovele su do toga da biljke budu najefikasniji sakupljači solarne energije na planeti. Mnoga istraživanja se bave veštačkim imitiranjem fotosinteze u uređajima kao što je veštačko lišće, ali istraživači sa Univerziteta u Džordžiji (UGA - University od Georgia) sada rade na drugačijem pristupu koji daje novo značenje terminu “zelena energija“. Njihovom tehnologijom se sakuplja energija generisana kroz proces fotosinteze pre nego što je biljke iskoriste, što omogućava da se ta energija iskoristi za pokretanje malih električnih uređaja.Fotosinteza pretvara svetlosnu energiju u hemijsku deljenjem atoma vode na vodonik i kiseonik. Pri ovom procesu proizvode se elektroni koji pomažu stvaranje šećera koje biljke koriste kao gorivo za rast i reprodukciju. Tim predvođen Ramarajom Ramasamijem, docentom na Inženjerskom fakultetu u Džordžiji, razvija tehnologiju koja će prekinuti proces fotosinteze i hvatati elektrone pre nego što ih biljka iskoristi za pravljenje šećera.Tehnologija funkcioniše na taj način što prekida puteve kojim elektroni teku tako što manipulišu proteinima koji se nalaze u tilakoidima. Tilakoidi su membranske pregrade na mestu svetlosne reakcije fotosinteze, koji su odgovorni za hvatanje i skladištenje energije iz sunčeve svetlosti. Modifikovani tilakodi se imobilišu na posebno dizajniranoj podlozi od ugljeničnih nanocevi koji deluju kao električni provodnici koji hvataju elektrone i šalju ih duž žice. Istraživači kažu da su mali eksperimenti ovog sistema dali maksimalnu gustinu struje koja je za dva reda veličine veća od ranijih sličnih sistema.

Ramasami kaže da tehnologija ima potencijal da se koristi za napajanje uređaja koji ne zahtevaju mnogo energije, dodajući da će se to desiti veoma brzo.

“U bliskoj budućnosti, ova tehnologija može biti najbolje iskorišćena za daljinske senzore ili drugu prenosivu elektronsku opremu, koja zahteva manje energije za funkcionisanje“, rekao je on. “Ako budemo u stanju da iskoristimo tehnologije kao što je genetski inženjering kako bismo unapredili stabilnost procesa fotosinteze biljaka, veoma sam optimističan da će ova tehnologija biti konkurentna sa tradicionalnim solarnim panelima u budućnosti.“Ramasami i njegov tim već rade na poboljšanju stabilnosti i učinka tehnologije kako bi je doveli u fazu pogodnu za komercijalizaciju. “Mi smo otkrili nešto veoma obećavajuće, i svakako je vredno dodatnog istraživanja“, rekao je on. “Količina električne energije koju vidimo sada je skromna, ali pre samo 30 godina, vodonične gorivne ćelije su bile skoro nemoguće, a sada one mogu napajati automobile, autobuse, pa čak i zgrade.“

Izvor: ekokuce.com

Priredila: Dragana Zarkov II - 4

Interesantne činjenice o reciklaži i njenom značaju za prirodu

Papir:

  • Recikliraža jedne tone papira štedi 17 zrelih stabala, 7000 litara vode, 3 kubna metra prostora na deponiji, 320 litara nafte, a 4000 kilovat-časovaelektrične energije. To je dovoljno energije za napajanje prosečne američke kuće za pet meseci.
  • Proces reciklaže papira, umesto da se pravi od novih materijala, stvara 74 posto manje zagađenje vazduha i koristi 50 posto manje vode.
  • Proizvodnja recikliranog papira koristi 60 posto energije potrebne da bi papir proizveli iz novih materijala.
  • Više od 73 posto svih novina odlazi na reciklažu. Oko 33 posto toga se korist za proizvodnju roto-papira, a ostatak se koristi za izradu kartona ili izolacija.
  • Nešto više od 48 posto kancelarijskog papira se reciklira. Ovakav papir se koristi za pisanje ili izolaciju.

Metalni otpad:

  • Reciklaža čelika i aluminijumskih limenki štedi 74 odsto energije koja se koristi za proizvodnju.
  • Amerikanci bacaju toliko aluminijuma da bi mogli svaki mesec obnoviti celu komercijalnu vazdušnu flotu.
  • Železare koje koriste recikliranu sirovinu beleže smanjenje zagađenja vode, vazduha, kao i smanjenje rudarskog otpada od oko 70posto.
  • Ukoliko bacite aluminijumsku konzervu trošite energije koliko bi potrošili kada biste napunili pola konzerve benzinom i prolili je.
  • Amerikanci koriste 100 miliona limenih i čeličnih konzervi svakog dana.
  • Reciklaža jedne limenke štedi dovoljno energije za pokretanje sijalice od 100 vati za 20 sati, računara za 3 sata i televizora za 2 sata.

Plastični otpad:

  • U SAD se godisnje proizvede plastike dovoljno da prekrijete Texas.
  • U 1998. godini prozivedeno je 2 milijarde HDPE plastičnih boca za domaćinstvo. To je ekvivalent težine 90.000 Honda Civic.
  • Oko 88 odsto energije se sačuva reciklažom plastike umesto da je proizvodimo od sirovina gasa i nafte.
  • Samo u Americi se baci dovoljno plastičnih boca da biste mogli da odmotate Zemlju 4 puta.
  • Sjedinjene Američke Države čine samo 4% svetske populacije, ali su broj 1 proizvođač smeća. U 2006. godini Amerikanci su imali više od 250 miliona tona otpada, dok je Kanada iste godine imala 31  milion tona smeća.

Izvor: nebacajrecikliraj.blogspot.com

Priredila: Kristina radić, III-2

Pitanje kvaliteta života

Termin „održiva zajednica“ često je definisan jedinstveno za svaku zajednicu, na osnovu njihovih pojedinačnih interesa, potreba i kulture. Najveći broj definicija održive zajednice usresređuje se na dugoročno integrisani sistemski pristup, na zdrave zajednice, i pitanja kvaliteta života pri tome adresirajući ekonomska, društvena i pitanja životne sredine. Koncept prepoznaje da su pitanja ekonomije, društva i životne sredine istovremeno i nezavisna i međusobno povezana. Da bi istakli važnost razmatranja i usklađvanja ovih pitanja, mnogi koriste analogiju tronožne stolice. Same noge predstavljaju ekonomsku, društvenu i komponentu životne sredine a sedište stolice predstavlja samu održivost. Dovoljno je da jedna od ovih nogu nije zdrava, stolica se urušava i održivost ne može biti dostignuta.

Ekonomska pitanja uključuju dobre poslove, dobru zaradu, stabilan biznis, odgovarajući tehnološki razvoj, razvoj poslovanja, itd. Ukoliko zajednica nema jaku ekonomiju, sigurno je da ne može biti zdrava niti održiva na duži vremenski period.

Sa stanovišta životne sredine, zajednica može biti održiva jedino ukoliko ne degradira svoju životnu sredinu ili ne upotrebljava iskoristive resurse. Pitanja životne sredine uključuju i zaštitu ljudskog i zdravlja životne sredine; zdravlje ekosistema i staništa; smanjenje i/ili eliminaciju zagađenja vode, vazduha i zemljišta; obezbeđenje zelenih površina i parkova za divlje životinje, rekreaciju, i druge upotrebe; upravljanje ekosistemima; zaštitu biološke raznolikosti (biodiverziteta); itd.

Zajednica, takođe, mora imati u vidu i društvena pitanja. Ukoliko zajednica ima značajne društvene probleme, poput rasprostranjenog kriminala, ona ne može biti ni zdrava ni stabilna duži niz godina. Štaviše, takva zajednica najverovatnije neće biti u stanju da adresira druga važna pitanja zajednice, poput problema životne sredine, s obzirom da je prezauzeta svojim društvenim problemima. Društvena pitanja adresirana u stremljenjima ka održivosti zajednice uključuju obrazovanje, kriminal, ravnopravnost, posebne probleme zajednice, javne građevine, duhovnost, itd.

Izvor: odrzivezajednice.org

Izvor: Kristina Radić, III-2

Šta je otpad?

Otpad je svaki materijal, proizovod ili predmet koji posle svog korišćenja (kraja životnog ciklusa) postaje suvišan i neupotrebljiv. Bez dalje mogućnosti da zadovolji svoju upotrebnu vrednost on se odbacuje na smetlište tj.deponiju. Otpad sa kojim se najčešće, odnosno svakodnevno susrećemo je ambalažni otpad.

Ambalažni otpad predstavlja materijal koji se koristi u proizvodnom ciklusu kako bi se pakovala i transportovala roba široke potrošnje. Šta se dešava sa ambalažom kada iskoristimo njen sadržaj? Ona uglavnom završava kao otpad onog trenutka kada ispraznimo njen sadržaj ili kada se određena kupljena roba otpakuje. Kada nekoliko milijardi ljudi, zadovoljavajući svoje potrebe, dnevno napravi do dva kilograma otpada po samo jednom čoveku (isključujući najnerazvijenije regione sveta) dobijamo zabrinjavajuću računicu koja nas upućuje na zaključak da je neophodno promeniti navike u proizvodno-potrošačkim odnosima, ali i na to da je neophodno prilagoditi se savremenim razvojnim tendencijama i odgovornije se odnositi prema otpadu.

Određene vrste otpada, poput PET boca, plastičnih kesa ili limenki se jako dugo razlažu, što se vidi i iz tabele. Ovakav otpad je veliki zagađivač planete, a reciklaža je metod kojim ovo zagađenje možemo ublažiti.

 Termin reciklaža označava pretvaranje otpadnog materijala u novi proizvod i njegovo ponovno korišćenje koje doprinosi smanjenju zagađenja životne sredine, uštedi energije i prirodnih resursa.  Reciklaža podrazumeva proces sakupljanja otpada koji je moguće reciklirati (plastika, aluminijum, staklo, papir, metal itd) ,zatim separaciju recikabilnog od ostalih vrsta otpada i sortiranje u podgrupe.

 Kada je PET ambalaža u pitanju dalji process reciklaže se sastoji od presovanja (baliranja) ambalažnog otpada, transporta u pogon za preradu i debaliranje istog. Ukoliko separacija nije izvršena pre samog baliranja, PET boce se u ovoj fazi odvajaju po bojama, a zatim dalje prerađuju sve do nivoa finalnog proizvoda koji se ponovo plasira na tržište i dalje upotrebljava. Reciklaža je dakle, jedan zatvoren ciklus proizvoda, pa se može reći i da reciklaža prati životni vek proizvoda.

 Sakupljanje otpada se vrši od strane komunalnih, bilo javnih, bilo privatnih preduzeća, koji se uglavnom prikuplja u kontejnere. Kada na mestu prikupljanja otpada ne postoje kontejneri za selekciju otpada govorimo o nediferenciranom otpadu koji se odvozi se na deponije gde se dalje tretira. Nediferencirani otpad je teško zbrinuti na deponijama, zbog različitosti otpada koji se samim tim raspada različitom dinamikom, a zapremina otpada  koja se mora pokriti zemljom i kompaktorima ispresovati je maksimalna.

 Diferencirano  sakupljanje otpada je kad se otpad sakuplja i razvrstava u kontejnere namenjene određenoj vrsti otpada npr. kontejneri za PET ambalažu, metal, papir, staklo. Ova vrsta sakupljanja otpada se naziva i primarna selekcija i najidealnija je za dalju reciklažu jer se ovakvim sakupljanjem otpad najmanje prlja.

Pravilna selekcija PET ambalaže u domaćinstvu podrazumeva da se unutrašnjost prazne PET boce ispere vodom, čep skine i iz boce se istisne vazduh. Ovakva boca se lakše tretira u daljoj preradi i manje mesta zauzima u kontejnerima za odlaganje, čime se povećava njihov kapacitet.

Separacija otpada se može vršiti i na samim deponijama, tako sortiran otpad je mnogo zaprljaniji, te ovako balirane flaše po pravilu neprijatno mirišu, što otežava rad ljudi zaposlenih u pogonima za reciklažu. Ovako sakupljene PET boce nisu pogodne za reciklažu po principu “bottle to bottle”, odnosno od njih se ne prave ponovo PET flaše.

 Presovanje (baliranje) ambalažnog otpada se vrši radi jeftinijeg i lakšeg transporta, jer se u 1m3 nalazi oko 10kg nepresovanih, a čak 200kg upresovanih PET boca. Nakon dovoženja baliranog otpada preradjivač isti mora debalirati radi dalje prerade.

Prerada PET boca ima više faza, u prvoj se mlevenjem dobijaju PET komadići dimenzijа 2-3mm. Nakon toga se postupkom flokulacije i taloženja u vodi odvajaju čepovi, papir i lepak. Ovaj se postupak odvajanja može provesti i pomoću strujanja vazduha u ciklonu. Zavisno o stepenu čistoće PET ambalaže sprovodi se pranje polimernih listića. Male količine PVC-a mogu prouzrokovati degradaciju materijala tokom procesa recikliranja, te mogu oštetiti opremu. Čistoća je najvažnija za dobro i kvalitetno recikliranje. Prljavštinu od zemlje, papira, stakla i lepka lakše je ukloniti nego ulje i druge masnoće. Od PET komadića se daljom preradom dobijaju poliesterska vlakna, ili PET traka za pakovanje kao finalni proizvod.

Upotreba recikliranog materijala je konačna faza reciklaže čime se kompletira ceo proces reciklaže.

Izvor: greentech.rs

Priredila: Kristina Radić, III-2

Malo ljubavi mnogo znači: Neverovatne transformacije napuštenih pasa

SadržajNa ulicama opštine Vršac se nalazi veliki broj napuštenih i izgubljenih pasa i taj broj se iz dana u dan sve više povećava. Pojedini psi predstavljaju opasnost po građane, a i pojedini građani svojim ponašanjem predstavljaju opasnost po pse. Jedino zdravorazumno rešenje ovog problema vidimo u otvaranju trajnog prihvatilišta - Azila za pse. Azil za pse bi predstavljao novi dom za sve napuštene i izgubljene pse koji trenutno šetaju ulicama opštine Vršac. U njemu bi oni dobijali sve potrebne namirnice kao i veterinarski negu.

Na osnovu člana 66. stava 1. Zakona o dobrobiti životinja („Službeni glasnik RS”, broj 41/09) (Organ jedinice lokalne samouprave dužan je da obezbedi prihvatilište ako na svojoj teritoriji ima napuštenih životinja) apelujemo na čelnike opštinske vlasti:

  1. Da se u što skorijem vremensko roku pokrene proces otvaranja prihvatilišta sa trajnim smeštajem pasa (azila);
  2. Da se u što skorijem vremenskom roku o ovom problemu raspravlja na sednici Skupštini opštine Vršac.

Želimo čiste i bezbedne ulice naše opštine i sigurnu budućnost naših četvoronožnih sugrađana.

Vodu bez kontrole pije više od 80.000 ljudi

Direktorka Zavoda za javno zdravlje u Vranju dr Eržika Antić kaže da je nekontrolisana voda iz javnih česama, bunara i seoskih vodovoda naročito opasna u letnjim mesecima, kada je rizik od zaraze daleko veći. Ona navodi da su lokalne samouprave vlasnici su svih izvorišta vode i u zakonskoj su obavezi da kontrolišu ispravnost vode, ali to ne čine.

Prema rečima načelnika Centra higijene i humane ekologije u ovoj ustanovi dr Gorana Tasića, ove godine analizirano je samo 63 uzorka vode iz seoskih vodovoda i šest iz školskih objekata, što je nedovoljno.

- Turisti na Vlasini piju sumnjivu vodu, jer je pod našom kontrolom samo centralni vodovod. On pokriva svega 20 odsto ove turističke destinacije. Na Vlasini se nalazi nekoliko lokalnih vodovoda koji nisu pod našom kontrolom. Na obroncima Vlasine u toku je sezona berbe borovnica, pečuraka i drugih šumskih plodova, pa je za ljude opasno da peru ruke higijenski neispravnom vodom zbog velikog prisustva miševa, pacova i drugih glodara. Nedopustivo je što se zbog velikog broja turista ne kontrolišu svi objekti za vodosnabdevanje. Voda se ne kontroliše ni na pet benzinskih pumpi na koridoru 10, zbog čega se riziku izlažu brojni motorizovani turisti - kaže dr Goran Tasić.

Najnovije analize potvrđuju da od 12 javnih česama u Vranju voda ispravna samo iz pet. Iz osam česama koje su priključene na gradski vodovod ističe higijenski ispravna voda.

Ne kontroliše se ni voda u bazenima za kupanje u Bujanovcu i Preševu.

Iako su svi gradski vodovodi u opštinama pod kontrolom stručnjaka Zavoda za javno zdravlje, mnoga komunalna preduzeća duguju čak i za kontrolu ispravnosti te vode.

Vranje - Više od 80.000 meštana u sedam opština Pčinjskog okruga godinama piju vodu iz bunara i seoskih vodovoda za koje gotovo da nema kontrole ispravnosti jer lokalne samouprave nemaju pare da plaćaju ispitivanja. U ovom kraju bilo je već nekoliko epidemija, a lekari upozoravaju da neispravna voda može biti uzrok zaraze crevnim bolestima, žuticom, meningitisom... Van kontrole je i ispravnost vode na Vlasini, gde samo 20 odsto meštana, ali i turista koji dolaze, koristi vodu iz gradskog vodovoda. Stručnjaci ne kontrolišu ni vodu sa pet benzinskih pumpi na koridoru 10, kuda prolaze brojni putnici ka Makedoniji, Grčkoj i Turskoj.

PokloniIOtpadSkloni