Poznato je da jedanaestogodišnji period Sunčeve aktivnosti, pored uticaja na prostiranje radio talasa, pojave polarne svetlosti, magnetna i druga zračenja, itekako utiče na kratkoročnu klimu (ne prognozu!), elementarne nepogode, prinose poljoprivrednih kultura i dr. Takođe, aktivnost Sunca deluje dugoročno na klimu Zemlje, a kada se udruži sa čovekovim uticajem na sve veće zagađenje atmosfere i debljinu ozonskog omotača, onda su posledice daleko izraženije. Nedavno je NASA objavila alarmantne fotografije i snimke koji prikazuju čak tri solarne buktinje na Suncu, koje su se dogodile samo u dva dana. Veruje se da, zbog svoje snage, mogu oštetiti radijske veze, ali daleko više uticati na klimatske i druge promene na Zemlji. Pojačana Sunčeva aktivnost ima dobre veze sa elementarnim nepogodama koje su pogodile naše prostore.
Prema ispitivanju Dž. Edija iz Kolorada, metodom ugljenika C-14, daleke 1977. godine, tokom, do tada proteklih 3.000 godina ljudske civilizacije, površina Sunca bila je „mirna“ gotovo 90 % vremena, ali je najverovatnije da živimo u vremenu nešto pojačanih aktivnosti na površini Sunca. Prema nekim autorima sadašnji dugoročni periodični ciklus otpočeo je 1715. godine.
Srednji ugaoni prečnik Sunčevog diska, posmatranog sa Zemlje, iznosi 31 minut i 59 sekundi. Pošto znamo podatak da je prosečno rastojanje Zemlje od Sunca 149 600 000 km, to se lako određuje da je linearni radijus (prečnik) Sunca oko 695.000 km, odnosno približno 109 puta veći od radijusa naše planete. Masa Sunca iznosi 2*10 na tridesetu kilograma, tj. veća je od Zemljine 330.000 puta. Na osnovu podataka o masi i prečniku Sunca, vrlo jednostavno izračunavamo prosečnu gustinu Sunca od 1,409 g/cm3, što je približno 3,9 puta manja vrednost od prosečne gustine Zemlje. Naučno je utvrđeno da je na prosečnom rastojanju 0,4 prečnika od centra Sunca (0,8 poluprečnika) koncentrisano 99 % celokupne mase, a složenijom matematičkom analizom može se pokazati da je gustina na površini naše zvezde 70.000 puta manja od prosečne gustine (1,409 g/cm3). S druge strane, gustina u centru Sunca iznosi 160 g/cm3 pri enormno velikom pritisku od 3,4*10^12 N/cm2. Pri ovakvim uslovima atomska jezgra Sunčeve materije su skoro 3.000 puta gušće “upakovana” nego metali na Zemlji. Ipak, ono što je nama, naviknutim na zemaljske uslove, teško shvatiti, materija se u Sunčevom jezgru nalazi (!) u gasovitom stanju, što je moguće samo iz razloga izuzetno visokih temperatura, koje iznose neverovatnih 15 miliona stepeni ( C ). Pri ovakvim fizičkim uslovima omogućeno je oslobađanje energije stvorene u jezgru Sunca, konverzijom atoma vodonika u atome helijuma. Ova energija prenosi se ka površini Sunca, koja je neuporedivo hladnija od centra ( 5.500 stepeni C), u vidu izvornog gama zračenja. Kako sa udaljavanjem od centra Sunca, pored temperature, opadaju pritisak i gustina, to se prvobitno gama zračenje postepeno pretvara u rentgesko i ultravioletno, a ovo u vidljivo zračenje, odnosno u svetlost, koja zrači u okolni prostor i koju mi opažamo. Nuklearna fuzija odvija se na Suncu već oko 5 milijardi godina, koliko je njegova procenjena starost. Prema raspoloživim zalihama vodonika, može se izračunati da će se nastaviti još otprilike 5 milijardi godina. Svake sekunde u helijum (He) prelazi 600 miliona tona vodonika (H), pri čemu se masa od nekih 4 miliona tona vodonika pretvori u energiju. Oslobođena energija zrači u obliku elektromagnetnog zračenja i neutrina, manjim delom kao kinetička i toplotna energija čestica Sunčevog vetra i energija Sunčevog magnetnog polja.
Prema kretanju vidljivih detalja (pega, npr.) na Sunčevoj površini, davno je još ustanovljeno da se Sunce obrće oko svoje ose u istom smeru kao i Zemlja. Tokom jednog dana na Zemlji detalji na površini Sunca se pomeraju za 14,38 stepeni, što znači da se Sunce okrene oko svoje ose za 25 dana. Ovaj period rotacije naziva se siderički period. Posmatraču sa naše planete, zbog pomeranja Zemlje oko Sunca u istom smeru u kojem ono rotira oko ose, ovaj period izgleda nešto duži, tačnije 27 dana. Ovako računat period rotacije Sunca, naziva se sinodički period. Pošto Sunce ne rotira kao čvrsto telo, njegovi rubni delovi su zakrivljeni.
Utvrđeno je da u hemijskom pogledu masu Sunca sačinjava oko 71 % vodonika, 26,5 % helijuma, a preostalih 2,5% mase pripada ostalim elementima. Ovih “svega” 2,5 % mase još je uvek mnogo veće od mase Zemlje (skoro 8.250 puta). Na osnovu hemijskog sastava kažemo da Sunce predstavlja vodoničnu zvezdu. Pored električno neutralnih čestica, masa Sunca sadrži podjednaku količinu pozitivnih i negativnih čestica izloženih dejstvu visokih temperatura, kao i ogromnu količinu energije. Agregatno stanje Sunca se naziva “plazma”, te je iz tih razloga, pored toga što je osnovni element mase Sunca vodonik, dakle gas, pravilnije reći da je naša zvezda plazmeno, a ne gasovito telo. Ovakvo stanje, u kojem se materija nalazi, naziva se IV agregatno stanje, pored ostala tri ovozemaljska ( čvrsto, tečno i gasovito). Plazma stanje može postojati samo u uslovima veoma visokih temperatura i visokog pritiska, što je prisutno kod Sunca, nama najbliže zvezde, koja predstavlja izvor života.
Izvori saznanja: “Radio-amater” broj 7-8/87, “Energija Sunca”, prof.dr.sc. Zdenko Šimić, 2010. godine.