Prof. dr Zorana Mihajlović, ministar energetike, razvoja i zaštite životne sredine, saopštila je na konferenciji o obnovljivim izvorima energije održanoj 7. juna 2013. godine u Beogradu da je model ugovora o otkupu struje iz obnovljivih izvora energije na korak od usvajanja i da će najkasnije do 10. jula biti zvanično usvojen.
Na ovoj konferenciji koju je organizovala redakcija internet časopisa Balkanmagazin pod nazivom „Obnovljiva energija vode, vetra i sunca - put ka energetskoj nezavisnosti“, ministar Mihajlović izjavila je da će Model ugovora o otkupu električne energije iz obnovljivih izvora biti usvojen krajem juna, najkasnije do 10. jula. Mihajlovićeva je naglasila da je cilj Ministartsva da zaštiti interese Srbije i da istovremeno omogući investitorima da ostvare profit uz minimalan rizik. Takođe je dodala da će ovim modelom biti ispunjen jedan od ključnih zahteva investitora u izgradnji kapaciteta za proizvodnju „zelene“ struje.
Ministar Zorana Mihajlović je procenila da bi Srbija mogla da ispuni obavezu iz direktiva EU i da do 2020. godine proizvede 27% potrebne energije iz obnovljivih izvora energije. Takođe je istakla i da potencijali obnovljivih izvora energije u Srbiji nisu iskorišćeni i da su najveći među njima biomasa, izgradnja vetroparkova, solarnih elektrana, kao i korišćenje geotermalnih izvora. Uprkos toj činjenici ministar Mihajlović smatra da bi Srbija u naredne dve do tri godine mogla proizvesti i više od 1000 megavata snage iz obnovljivih izvora, i to najpre iz biomase, malih hidroelektrana i vetroparkova.
- Iskorišćenje potencijala obnovljivih izvora energije je jedan od prioriteta energetskog sektora Srbije, ne zato što može u potpunosti da zadovolji domaće potrebe za energijom, već zbog toga što poboljšava stabilnost energetskog sistema, omogućava nove investicije i nova radna mesta - rekla je Mihajlovićeva.
Ministar je na skupu o obnovljivim izvorima energije izjavila i da će u toku leta Ministartsvo energetike predložiti Vladi Srbije model za smanjenje broja dozvola potrebnih za ulaganja u tu oblast i da bi do početka jula trebalo da bude usvojena nova primenjlivija i realnija strategija razvoja energetike Srbije, dok bi na jesen detaljnije izmene Zakona o energetici trebalo da se nadju pred Parlamentom. Ministar Mihajlović dodala je i da je Vlada Srbije nakon usvajanja Zakona o racionalnoj upotrebi energije u martu ove godine nedavno usvojila i Nacionalni akcioni plan za iskorišćenje obnovljivih izvora energije i da se sada radi na izradi detaljnijeg plana.
Na Fruškoj gori, 15. juna zvanično će biti otvoren prvi eko-kamp na ovim prostorima, koji će raditi tokom jula i avgusta. Kamp se prostire na 1.7 hektara i nalazi se nedaleko od izletišta Stražilovo kod Sremskih Karlovaca.
"Kamp je napravljen od prirodnih materijala i poseduje prerađivač otpadnih voda, zatim sanitarni objekat s toaletima, tuševima i umivaonicima. Tu su i recepcija, prostor za radionice, igralište za decu“, kaže potpresednik Kamping asocijacije Srbije Ivan Ivanović, koji zajedno sa JP "NP Fruška gora“ i organizacijama iz Holandije i Srbije realizuje ovaj projekat.
Prilazni put kampu je asfaltiran, duž kampa protiče i Stražilovski potok, a ideja je da eko-kamp obogati turističku ponudu Fruške gore i privuče veći broj turista. Gostima je na raspolaganju više od 30 šatorskih parcela i 10 parcela za prikolice i autokuće.
Istovremeno, Sremski Karlovci i Fruška gora sa 17 vinarija, mnoštvom restorana i kulturnih znamenitosti predstavljaju najkompletniji vinski put u našoj zemlji, koji je obeležen posebnom signalizacijom, a pomoću koje turisti i ostali posetioci mogu lako da pronađu mesta gde vino nastaje, ali i da nauče ponešto o istoriji kraja.
Igor Luković, predsednik somelijera Vojvodine, navodi da je obeležavanje vinskog puta na Fruškoj gori počelo 2011. a završeno je prošle godine.
"Turistima su na raspolaganju vinarije koje proizvode domaća vina. U poslednjih nekoliko godina vinogradi su se raširili, a i vinari se vraćaju domaćim sortama. Turisti na jednom mestu mogu da se podrobnije upoznaju s procesom pravljenja vina i da ga probaju na samom izvoru. Pored toga, turistima je na raspolaganju domaća autentična hrana“, objasnio je Luković.
Kamp će biti mesto i za održavanje seminara i radionica iz različitih oblasti, pre svega zaštite prirode, životne sredine i održivog razvoja.
Izvor: E2 vesti (24 sata)
Prezentacija projekta ConSENSus na Sajmu organizacija civilnog društva u Kragujevcu, 28. maja 2013.
UNECOOP i Arhus centar organizovali su predstavljanje projekta ConSENSus - partnerski pristup u kreiranju politike životne sredine, u okviru Sajma organizacija civilnog društva. Sajam je organizovala TACSO kancelarija u Srbiji, u Kragujevcu, 28. maja 2013. godine.
Zrenjanin - Područja tri bare, Okanj, Crvenka i Čikoš, kao i delovi atara sela Elemir, Taraš, Kumane i Melenci odlukom Vlade Srbije proglašeni su zaštićenim područjem izuzetnog značaja, odnosno prve kategorije kao specijalni rezervat prirode pod nazivom „Okanj bara“.Tako se barski sistem, smešten uz levu obalu Tise između opština Zrenjanin i Novi Bečej, našao na spisku među deset specijalnih rezervata prirode u Vojvodini. Proglašenje specijalnog rezervata samo je prvi korak, jer propisane zahteve nakon toga tek treba sprovoditi. Za upravljača specijalnog rezervata određeno je Ekološko društvo „Okanj“ iz Elemira, a njihova dužnost bila bi i obeležavanje staza, postavljanje osmatračnica, kontrola i slično, dok bi Pokrajinski zavod za zaštitu prirode pružao podršku.
- Na području Okanja ima 39 tipova staništa. U ovom području, koje je jedno od tri slana u Vojvodini, živi šestina ukupne populacije vilinih konjica u Srbiji, dve vrste strogo zaštićenih insekata, osam vrsta vodozemaca i šest vrsta gmizavaca. Najznačajnija je, ipak, fauna ptica sa 186 vrsta, od kojih je sedam na svetskoj crvenoj listi. U Okanj bari raste Švancerbergova bokvica, koja je na evropskoj crvenoj listi biljnih vrsta – objašnjava Miloš Ranisavljev, predsednik Društva za zaštitu životne sredine „Okanj“.
Prema njegovim rečima, naročit izazov predstavljaju zagađivači vazduha jer se područje prve zone zaštite nalazi na nekoliko kilometara od industrijske zone u Elemiru, u kojoj su fabrika kaučuka, rafinerija gasa i još neka postrojenja. Osim toga, u blizini Okanja nalazi se i divlja deponija smeća koju u najkraćem roku treba sanirati.
- Počeće primena ograničenja korišćenja hemijskih sredstava, po Zakonu o upotrebi pesticide. Zatim, poljoprivrednicima će biti dozvoljeno da koriste već postojeće kolske puteve, ali tražimo da se ne otvaraju novi. Kada je reč o korišćenju pašnjaka, podržavamo ispašu ovaca i krava, ali ne i svinja, jer one uništavaju travnate površine. Vrlo je važno i da se zabrani upotreba pašnjaka za druge namene, poput izgradnje terena i slično, da se kontroliše lov – objašnjava Nedeljko Kovačev iz Pokrajinskog zavoda za zaštitu poljoprivrede.
Izvor: ekologija.rs
Pripremila: Dragana Žarkov II - 4
U sklopu projekta GIZ, Nemačke organizacije za tehničku pomoć i saradnju, urađeno je i izdato prvih 150 energetskih pasoša. Kompanija "Knauf Insulation" je među prvima dobila rešenja o ispunjenosti uslova za izdavanje ovih sertifikata o energetskim svojstvima objekata visokogradnje od Ministarstva građevinarstva i urbanizma, pa je samo u okviru ovog projekta overila i prvih 30 pasoša u vojvođanskim opštinama Vršac, Kikinda, Zrenjanin, Novi Sad, Inđija i Irig.
Projekat je imao cilj da za tipične predstavnike objekata po regionima Srbije prikaže kolika je potrošnja energija koja je potrebna za grejanje u toku godine. Na taj način je i prvim licenciranim inženjerima pružena prilika da stečena znanja tokom obuke primene u praksi.
Izdavanjem ovih rešenja u potpunosti je omogućena primena oba Pravilnika koja se odnose na metodologiju proračuna energetske efikasnosti i izdavanje sertifikata o energetskim svojstvima zgrada, odnosno, energetskog pasoša. Na taj način stvoren je zakonski okvir u kome nijedna nova zgrada neće moći da dobije upotrebnu dozvolu ukoliko tehnička dokumentacija, koja se prilaže uz zahtev za izdavanje upotrebne dozvole, ne sadrži i energetski pasoš. Ovako će građani Srbije prilikom kupovine nekretnine po prvi put imati prilike da saznaju koliko će energije da troše na grejanje.
Prava masovnost u primeni mera energetske efikasnosti i izdavanju energetskih pasoša očekuje se sa formiranjem budžetskog fonda koji će ove aktivnosti učiniti dostupnim većem broju korisnika u Srbiji.
Izvor: ekapija
Foto:eVrsac
Saopštenje za javnost povodom početka rada internet baze zelenih firmi
Obaveštavamo Vas da je na internet portalu Eko kuće (www.ekokuce.com) trenutno u toku prijava u internet bazu zelenih firmi.
Cilj nam je da putem ove baze informišemo javnost o firmama u Srbiji i regionu koje nude usluge i proizvode iz oblasti zelene gradnje, obnovljivih izvora energije i energetske efikasnosti.
Zainteresovane firme se besplatno mogu upisati u bazu na stranici: http://www.ekokuce.com/zelene-firme
Eko kuće, internet portal za energetski efikasno domaćinstvo i zelenu gradnju, je nastao sa ciljem informisanja i edukacije ljudi o nаčinimа grаdnje ekoloških objekаtа, ekološkim grаđevinskim mаterijаlimа, primeni obnovljivih izvorа energije u domаćinstvimа, kаo i mogućnostimа zа poboljšаnje energetske efikаsnosti postojećih objekаtа. Tаkođe, jedаn od ciljevа je i podizаnje opšte svesti o zаštiti životne sredine kroz kritiku stаndаrdnih mаterijаlа, bojа i tehnikа grаdnje.
Internet portal Eko kuće je namenjen domаćinstvima i pojedincima koji nisu аdekvаtno informisаni o mogućnostimа uštede energije i vode, i prednostimа zelene gradnje, kаo i štetnom uticаju određenih grаđevinskih mаterijаlа u stаmbenim objektimа. Portal je takođe nаmenjen pojedincimа i firmаmа koji plаnirаju izgrаdnju stаmbenih objekаtа, а teže uštedi finаnsijskih sredstаvа kroz zelenu grаdnju.
Na internet portalu Eko kuće možete pronaći najnovije vesti iz oblasti zelene gradnje i obnovljivih izvora energije, primere i principe gradnje ekoloških objekata, materijale koji se koriste u zelenoj gradnji, načine uštede energije u domaćinstvima, kao i standarde na polju zelene gradnje.
Ilija Kuzmanović
Urednik internet portala „Eko kuće”
Dok Srbija sa obožavanjem gleda beskrajni plavi krug, i u njemu žute zvezdice, neke stvari prolaze gotovo neopaženo. Na primer, da je Srbija potpisla zloglasni Kodeks alimentarijus.
Dok se javnost bavi šokom koji je izazvao vladika Amfilohije Radović svojim „jektenijem za upokojenje Vlade i Skupštine Srbije i njihovo vaskrsenje“ i saslužbovanjem vladike Atanasija Jevtića, istom prigodom, a na mitingu protiv prihvatanja briselskog sporazuma, Srbiju, kako vidimo, čeka lepa evropska budućnost.
Suzana Grubješić je ovih dana izjavila da bi to, to jest pridruživanje Srbije projektu prisajedinjenja EU, moglo da se desi relativno brzo, a možda i pre.
Dok Srbija sa obožavanjem gleda beskrajni plavi krug, i u njemu žute zvezdice, sanjajući da će jednog dana i ona da postane Zvezda (evropskog) Granda, neke stvari prolaze gotovo neopaženo. Na primer, da je Srbija, između ostalog, potpisala zloglasni CODEX ALIMENTARIUS.
Od pre mesec dana, u zemljama članicama Evropske unije ne sme da se prodaje lekovito bilje i prirodni lekovi na bazi trava, što uključuje i čajeve, ali i med.
Naime, na snagu je stupio novi zakon koji propisuje da se prirodni lekovi od bilja pre prodaje moraju istraživati nekoliko godina, a sertifikat bez koga se ne može ući na tržište Evropske unije košta 100.000 evra. Ove zabrane će morati da se pridržavaju i mnoge zemlje koje nisu članice Evropske unije, a odnosi se na države, potpisnice Kodeksa alimentarijusa.
To znači da će te države na svojoj teritoriji zabraniti rad travarima i medarima i prodaju njihovih preparata uključujući i čajeve! Možda je nekom smešno to što će Hrvatska ostati bez nekih vina, bez paškog sira a možda i bez dalmatinske pršute, ali to isto čeka i nas.
Svetla evropska budućnost, između ostalog, podrazumeva i bespogovornu poslušnost – Kodeks alimentarijus se tako ispostavlja kao samo jedna od mnogih faseta Ugovora sa Đavolom.
Nekadašnji vicevi, već danas izgledaju kao nepodnošljiva realnost – možemo da kažemo zbogom hajdučkoj travi i majčinoj dušici, medu i šljivovici – ako majstor iz Brisela, posle nekoliko godina ispitivanja zaključi da nisu po standardima EU.
Hajdučka trava, to sa sigurnošću možemo da kažemo, sigurno nije, a možda će biti, ukoliko promeni ime. A o pečenim prasićima da i ne govorimo – nagrabusili smo ako PETA sazna da se ovde peku celi prasići.
Šta tek reći o mogućnosti da nam jednog dana jave da nije bezbedno da pijemo vodu iz vodovoda, da mirođija mora da ima sertifikat iz Brisela i da muškatle iz rasadnika iz Zaklopače, ozbiljno ugrožavaju jednistvenu politiku poljoprivrede Evropske unije?
A da i ne govorimo o mogućnosti da se neko doseti da nam javi kako kuvanje u posuđu „metalac“ nije bezbedno, a takođe nije nemoguće i da kodeks alimentarijus ne prođu ni ruke srpskih majki – što, pa može da se desi da nam zabrane da jedemo po kućama? Još kad se tome doda činjenica da se u Evropi sve teže mogu naći sijalice od sto sveća, te da je kampanja oko takozvanih štedljivih sijalica već nekoiko godina u zamahu – naša svetla evropska budućnost biće nekako kontrolisana i štedljiva.
Da i ne govorimo o alternativnoj medicini koja je, već sada, bačena na đubrište istorije. Farmaceutske kompanije su te koje će nas i razboljevati i lečiti, a svaka saksija na terasi biće potencijalni izvor političke nekorektnosti.
Uopšte, gajenje začinskih i lekovitih biljaka, biće stvar Centralnog komiteta, a ono čemu se radujemo kao mala deca, sve više liči na strogo kontrolisane vozove novog kopernikanskog obrta liberalnog kapitalizma, koji svakoga dana, sve više, i u svakom pogledu, postaje projekat super kontrole.
Ipak, sasvim je logično da u ovoj zemlji niko na ovu temu ne reaguje. Ko će još da se bavi problemom zemlje u saksijama, kada smo tako lako uspeli da se ne bavimo ogromnom zemljom koju smo izgubili na Kosovu?
Ulazak u Evropu u stvari znači pristajanje i na pravila koja nam se ne sviđaju. Prvo pravilo smo već naučili – koga je moliti – nije ga ljutiti. Drugo pravilo je da o našim životima, našem zdravlju, našoj hrani, našoj zemlji više ne odlučujemo mi – nego oni koji znaju šta je za nas najbolje.
A sve ostalo, možemo kako hoćemo.
Izvor: vestinet.rs
U Evropskoj uniji (EU) u 2011. godini reciklirano je ili kompostirano 40 odsto komunalnog otpada prema 27 odsto u 2001. godini, pri čemu se najviše recikliralo u Nemačkoj, a najviše kompostiralo u Austriji. U Srbiji, prema podacima iz novog izveštaja Evropske statističke službe, 100 odsto otpada ide na deponije, kao i u Bosni i Hercegovini (BiH) i Makedoniji, preneo je Euraktiv Srbija.
Zvanične evropske statistike pokazuju da je u 2011. u 27 članica EU prikupljeno 503 kilograma komunalnog otpada po stanovniku od čega je tretirano 486 kilograma. Na nivou EU 37 odsto otpada završilo je na deponijama, 23 procenta u spalionicama, 25 odsto je reciklirano, a 15 odsto kompostirano. U 2001. godini je 56 odsto ukupnog otpada u EU upućeno na deponije, 17 odsto je spaljeno i isto toliko reciklirano, a 10 procenata kompostirano.
Podaci Eurostata pokazuju da se u Nemačkoj reciklira 45 odsto ukupno tretiranog otpada, u Irskoj 37 odsto, Belgiji 36, a Sloveniji 34 odsto. Najmanje se u EU reciklira u Rumuniji - samo procenat prikupljenog komunalnog otpada. Jednocifreni procenat reciklaže u ukupnom tretiranju otpada beleži se i u Bugarskoj, Slovačkoj i na Malti.
Podaci za Srbiju, kako prenosi Euraktiv, pokazuju da je u 2011. godini po stanovniku prikupljen 361 kilogram komunalnog otpada od čega je 281 kilogram tretiran, na taj način što je kompletna količina upućena na deponije. Hrvatska, koja 1. jula ulazi u EU, te godine je prikupila 373 kilograma otpada po stanovniku i tretirala 371 kilogram od čega 92 odsto na deponijama, osam odsto je reciklirano, a jedan procenat kompostiran.
Sav komunalni otpad prikupljen 2011. godine u Makedoniji i BiH završio je na deponijama dok je Turska kompostirala jedan procenat, a sve ostalo je takođe otišlo na deponije.
Izvor: Blic
Pripremila: Aleksandra Blitva III-4
Srpski Zakon o vodama
1) utvrđuje da su vode „dobro od opšteg interesa“ i da su „u državnoj svojini“, kao i to da vode i vodno zemljište u javnoj svojini predstavljaju „javno vodno dobro“, koje je „neotuđivo“. Takođe je propisano da se nad javnim vodnim dobrom može steći „pravo korišćenja“ isključivo u skladu sa zakonom. Kroz desetogodišnji proces privatizacije i tranzicije u Srbiji na improvizovanim tenderima i javnim aukcijama režim je nemilice rasprodao fabrike vode bez utvrđenih kriterijuma i uslova koncesije.
Neke od poznatih stranih kompanija postale su vodeći proizvođači flaširane vode u Srbiji, a uz kupljenu fabriku stekli su pravo od 99 godina na eksploataciju prirodnih izvorišta vode. Stranci su do izvorišta vode dolazili i preko Beogradske berze kupovinom akcija punionica vode, što je slučaj prehrambene industrije „Kolinska“ iz Slovenije. Ova strana kompanija je 2002. godine prva stekla vlasništvo nad domaćom punionicom vode „Palanački kiseljak“ iz Smederevske Palanke tako što je otkupila kontrolni paket akcija na berzi.
Jedna od najznačajnih privatizacija fabrika vode u Srbiji odigrala se 2004. godine, kada je većinski paket akcija srpskog brenda „Knjaz Miloš“ iz Aranđelovca otkupila kompanija Danube Food Grupe. Inače, ova kompanija je registrovana na Britanskim Devičanskim Ostrvima i posluje u sastavu investicionog fonda „Salford“.
U februaru 2005. godine svetske kompanije Coca-Cola i Coca-Cola HBC kupile su po ceni od 21,5 miliona evra srpsku fabriku Vlasinka koja proizvodi mineralnu vodu Rosa. Za 26,5 miliona evra Beogradsku industriju piva, koja eksploatiše i flašira mineralnu vodu, kupili su u julu 2007. godine litvanska firma Alita i švedska firma United Nordic Baverages. U septembru 2008. godine za četiri miliona evra država je prodala preduzeće Nova Sloga iz Trstenika, koje proizvodi Mivelu, jednu od najkvalitetnijih domaćih voda. Kupac Mivele je beogradski Frikom, čiji je zapravo vlasnik Agrokor hrvatskog tajkuna Ivice Todorića.
Fabrika mineralne vode Heba iz Bujanovca prodata je u novembru 2008. godine, za 2,5 miliona evra preduzeću Nectar iz Bačke Palanke. U aprilu 2011. godine država je za 165 miliona dinara beogradskom preduzeću Invest-import international prodala fabriku mineralne vode Milan Toplica iz Prokuplja. Međutim, na prodajama svih ovih fabrika i izvorišta mineralne vode u Srbiji režim se neće zaustaviti dok ne rasproda sve što može.