Pod pojmom obnovljivi izvori energije - OIE (RENEWABLE ENERGY SOURCES) podrazumevaju se izvori energije koji se nalaze u prirodi i obnavljaju se u celosti ili delimično, posebno energija vodotokova, vetra, neakumulirana sunčeva energija, biomasa, geotermalna energija i dr. Korišćenje ovih izvora doprinosi efikasnijem korišćenju sopstvenih potencijala u proizvodnji energije, smanjenju emisija “gasova staklene bašte”, smanjenju uvoza fosilnih goriva, razvoju lokalne industrije i otvaranju novih radnih mesta. Tehnički iskoristiv energetski potencijal navedenih OIE u Srbiji, veoma je značajan i procenjen je na preko 4,3 miliona tona ekvivalentne nafte godišnje.
Kada se govori o biomasi kao obnovljivom gorivu, podrazumeva se materija sačinjena od biljne mase u vidu proizvoda, nusproizvoda, otpada ili ostataka te biljne mase. Prema agregatnom stanju, s uticajem na način energetskog korišćenja, biomasa se deli na čvrstu, tečnu i gasovitu.
U čvrstu biomasu ubrajaju se ostaci ratarske proizvodnje, ostaci rezidbe iz voćarstva i vinogradarstva, ostaci šumarstva, biljna masa brzorastućih biljaka, a pre svega brzorastućih šuma, deo selektovanog komunalnog otpada, ostaci iz drvoprerađivačke industrije, ostaci primarne i sekundarne prerade poljoprivrednih proizvoda i drugo.
Pod tečnom biomasom podrazumevaju se tečna biogoriva – biljna ulja, transesterifikovana biljna ulja – biodizel i bioetanol.
Gasovitu biomasu predstavlja biogas, koji može da se proizvede iz životinjskih ekskremenata ili energetskih biljaka (silaža trave i kukuruza), ali kao sirovina mogu da posluže i druge otpadne materije. Gasovitu, pa i tečnu, biomasu, predstavljaju i produkti gasifikacije, odnosno pirolize čvrste biomase.
Izvor: www.efikasnost.com
Priredio: Matej Hana
U prirodi postoje procesi toka energije mimo čovekovog delovanja ali itekako sa uticajem na njegov život. Nastaju kao direktna posledica dospele Sunčeve energije na Zemlju, u većini slučajeva. Međutim, zbog svog kretanja, oblika i nagnutosti ose rotacije, istovremeno površina planete ne dobija ravmnomernu količinu energije. Tome treba dodati i raznolikost reljefa čime se neki efekti povećavaju ili ublažavaju (različite vrste zemljišta i voda različito absorbuju Sunčevo zračenje). Zbog toga se javlja razlika u temperaturi koja za posledicu ima kretanje vazduha-vetar. Iako se svega 3% energije Sunca dospele na površinu planete pretvara u kretanje vazdušnih masa, snaga nije zanemarljiva. Naprotiv, radi se o ogromnoj količini energije dostupne svuda, više ili manje, uz jednu pogodnost da je ima na jako nepristupačnim mestima svih 24h. To ih je učinilo jako atraktivnim i investiciono privlačnim a zemlju bogatijom. U Evropi projekat da se eksploatiše energija vetra u punom je mahu, ali na Balkanu to, kao po običaju, nešto kasni ali u najavi su ozbiljni koraci.
Srbija do sada je jedino ulagala u hidroelektrane, mada u poslednje vreme su u najavi mnogi projekti u vezi solarnih elektrana i vetroelektrana. Prema analizama stručnjaka ovo područje Balkana ima kapacitet u vetrovima od 1300MW-1500 MW, ili oko 2.3-2.4TWh/god. Najperspektivnije lokacije za izgradnju elektrana na vetar su: Midžor na Staroj Planini sa prosečnom brzinom vetra od 7.66m/s, Suva planina 6.46m/s, Vršački Breg 6.27m/s, Tupižnica 6.25m/s, Krepoljin 6.18m/s, Deli Jovan 6.13m/s, Juhor i Jastrebac, ali ne treba izostaviti i druge oblasti u dolini Dunava, Save i Morave. Za tačne podatke snage vetrova i ocene opravdanosti izgradnje vetroelektrana potrebno je sprovesti merenja tako da je Agencija za energetsku efikasnost Republike Srbije obavila merenja parametara vetra na visini od 10-50 metara u Negotinu, Velikom Gradištu i Titelu.
Ovo je tek početak opsežnog istraživanja u izradi Studije Atlasa Vetrova Srbije. Ovakav projekat je urađen u Vojvodini. Snimanje traje od 18-24 meseca na visini do 50m. Prema savetu Ministarstvo rudarstva i energetike da bi neka lokacija bila isplativa za ulaganje u vetroelektrane potrebno je da se najmanja godišnja brzina vetra kreće u rasponu od 4.9 – 5.8 m/s. Zato je potrebno uraditi merenje svake mikro-lokacije kako bi se tačno imao uvid u budući prinos investicije. Ovakva istraživanja zahtevaju ulaganja od oko 5000 evra ia svaki merni stub. Njime se mere brzine vetrova na 50m, 40m i 30m, kao i pritisak i vlažnost vazduha, tako da konačna cifra iznosi 10 do 12 hiljada evra. Prikazom ovih podataka želi se dati uvid u cenu samog istraživanja koja mogu biti na kraju samo statističke vrednost
Energija vetra je bazirana na kretanju vazduha, tj. kinetičkoj energiji vazdušne mase koja se kreće na visini do 150m od same površine tla (najveća visina vetrenjače). Naravno, ovo je samo jedan mali deo kretanja vazduha ali jedino on može biti korišćen zbog tehničkih rešenja principa konverzije. Energija koja se tom prilikom dobija zavisi od brzine vetra (dobijena energija raste sa porastom brzine vetra), ali kako izraz za kinetičku energiju kaže zavisi i od mase vazduha, upošteno govoreći, preciznije, od gustine vazdušnog fluida. Na samu gustinu utiču temperatura i pritisak vazduha, kao i visina. Pored fizičkih parametara na brzinu vetra utiče reljef terena, ako ima većih prepreka vetar je slab, dok u ravnicama, kotlinama, kanjonima, uvalama, i vrhovima je dosta jači.
Priredio: Matej Hana
Srbija šume
Gotovo svaki dan se susrećemo sa terminima: prirodni resursi, prirodni izvori, prirodni uslovi, prirodna bogatstva, prirodni potencijali itd. Prirodni potencijali su najobuhvatniji i u sebe uključuju i sve ostale. Ta dobra u prirodi su rude, ugalj, voda, zemljište, klima i među njima se nalaze i šume.
Šume prema njihovom opisu možemo posmatrati ili tumačiti kao prostor ili zemljina površina koja je prekrivena drvećem raznih vrsta i drugom vegetacijom.
Sama šuma predstavlja prirodno bogatstvo takvo kakvo je po sebi dok recimo grana privrede „šumarstvo“ ima drugačiju definiciju koja glasi: Šumarstvo je znanost i umeće dugotrajnog gospodarenja šumama kao i ostalim ekosistemima i resursima vezanih za šumu.
Ona je značajna grana u pridobijanju materijala i energije kao i u angažovanju radne snage. Šume spadaju u obnovljive resurse i taj pojam je nastao još pre nekoliko stotina godina. Kao prvi oblik energije još praljudi su koristili drva za potpalu vatre, izrade raznih pomoćnih alata, oružija itd.. Sve što im je bilo potrebno u vekovima daleko iza nas se nalazilo baš u šumama. Pored drveta ljudi su odlazili u šume kako bi išli u lov, prehraljivali sebe i svoje familije. Kasnijom evolucijom čoveka šume su počele da dobijaju druge značaje i počele su masovne seče drveta kako su se razvijale industrijske grane još početkom 19. veka. Šumarstvo tada kao nauka nije bila u postojanju, jer su područja bila bogata drvetom i koristila su se kao prvi izvor energije i sirovog materijala. Danas to više nije slučaj i veliki broj šuma u svetu je sada pod zaštitom države gde se zabranjuje njihovo uništavanje, zagađivanje, lov, itd.
Nadzor nad šumama vrše razna ministarstva koja su iste stavila pod zaštitu i osmislila ne samo zaštitu nego i način kako da se dođe do njihovog ekonomskog iskorišćenja, a da se pri tom poštuju sve tačke njihove zaštite.
Iako šume postoje oduvek i isto tako se čovek njima oduvek i koristio, šume i šumarstvo danas moraju da imaju svoje državno utemeljenje.
Šume spadaju u resurse litosfere (zemljine kore).
Kako su šume obnovljiv resurs to bi trebalo da predstavlja da se materijal iz nje može slobodno uzmati, a da ga u njoj ne bude manje, već više.
Korist od šuma ima svako – onaj koji radi u njoj, onaj koji diše njen vazduh, pije vodu, šeta šumom...Dobro je onda kada država može sve ove najbrojane osnovne delatnosti da pretvori u nešto čemu može da rukovodi i da postigne njen ekonomski značaj.
ŠUME KAO BITAN FAKTOR U INDUSTRIJI
Pored osnovnih čovekovih životnih potreba koje šume svakodnevno na jedan pasivan način pružaju, postoje šume koje služe samo za rast drveća i njihovo sečenje radi dalje industrijske obrade drveta. Drvo kao osnovna šumska sirovina, ima velik ekonosmki značaj u privredi jedne zemlje. Njene pozitivne prednosti jesu da je drvna industrija uvek aktuelna i da se od drveta dobija veliki broj gotovih proizvoda i drugih drvnih prerađevina koje brzo dolaze do krajnjih kupaca. Njen ekonomski značaj je u tome što i drvo ima neki svoj vek trajanja i potrebno je da posle određenog vremenskog perioda stare drvene predmete da zamenite sa novim. Na ovaj način dobijamo stalnu potražnju predmeta od drveta i njihovu prisutnost na tržištu.
Predmeti od drveta mogu da budu:
Kako bi drvna industrija bila napredna i šume učestvovale u ekonomskom značaju jedne zemlje, mora se misliti i o kvalitetu drveta koji u njoj raste odnosno uspeva. U zavisnosti od kvaliteta drveta koji raste u šumi, prilagođava se i deo industrijske grane koji isto drvo i obrađuje.
Posle seče šuma za industrijske potrebe, sledeće radnje su kompletno čišćenje prostora i priprema za nova pošumljavanja. Pošumljavanja se vrše u skladu sa potrebama i zemljištem na kojima drveće uspeva.
Na primer pored reka i na brdima ne rastu iste vrste kao i razlika u četinarskim i listopadnim drvećima.
Shodno ovome se i otvaraju industrijske zone za obradu drveta prema njihovom podneblju, što nam ukazuje da se ne mogu otvarati fabrike za preradu drveta iste namene. Ekonomski značaj u tom smislu može da postoji i kod šuma za retkim uslovima za rast odrđenih vrsta drveta gde u tim slučajevima i poterbama drugih tržišta, postoji mogućnost i izvoza osnovnih ili prerađenih drvnih sirovina.
Ovaj industrijski značaj šuma za sobom povlači i društveni značaj u pogledu zapošljavanja i daljeg naučnog razvoja šumarstva.
Industrijski deo sa sobom nosi sledeće organzacione i radne pozicije:
Danas u Srbiji šume rastu na oko 3 miliona hektara i koje poseduju oko 350 miliona tona drveta. Svake godine u našoj zemlji izraste odnosno se proizvede još oko 8 miliona tona drveta(JP „ Srbija Šume“). Ovi podaci su iz delova šuma kojima se gazduje, dok recimo delovi naše zemlje koje su pod prašumom ne proizvedu recimo ništa od toga i ona su samostalne šume.
Iz šuma kojima se gazduje takođe možemo da dobijemo podatke o kojim šumama se radi, odnosno kojim vrstama pripadaju, koje su njihove energetske vrednosti i namene. JP „Srbija Šume“ samo prosečno godišnje proizvede neto drvnih sortimenata oko 1,1 milion m3 od čega tehničkog drveta 430000m3i prostornog drveta 646000 m3.
EKONOMSKI ZANAČAJ ŠUME KAO POTREBA ČOVEČANSTVA
Šume se mogu koristiti i za mnoge druge delatnosti, tražiti njihov ekonomski značaj i pored industrijskih potreba. Kako je danas prostor u velikim gradski centrima planuo u velike tržne centre, ulice, industrijske zone kako bi se ljudi lakše zapošljavali i prilogađavali uslovima života, šume počinju da dobijaju na značaju u pogledu rehabilitacije, izletišta, turizma itd...
To su one šume koju su zaštićene od strane države iz razloga njihovog preobimnog uništavanja, ređih vrtsa biljnog i životinjskog sveta koji u njoj živi. Takve šume koje se nađu pod zaštitom imaju sledeću društvenu funkciju:
Međutim takve šume osim društvenog značaja nemaju ekonomski značaj. Pošto jedno iz drugog proizilazi i sam čovek je sklop prirode, sve je više šuma pod zaštitom koje se pretvaraju u nacionalne i turističke parkove.
Ekonosmki značaj leži u tome da privlače ljude iz gradova, radi promene okoline i opuštanja.
To sa sobom nosi sledeće i takve šume imaju ekomski značaj zbog:
Ekonomski značaj šuma u ovom pravcu jeste danas sve popularniji i veliki broj turističkih centara se opredeljuje baš da u srcu šume izgrade komplekse hotela, šetališta, banje itd...
Ovaj sistem je direktno vezan sa turističkom granom privrede koji na planu obrazovanja u turizmu razvija još veće mogućnosti eksploatacije šuma, ali pri tom da ne narušava njihovo prirodno okruženje.
Šume pretvorene u nacionalne parkove predstavljaju takođe bitan deo u ekonomskom značaju.
Potreba da čovek i sam bude deo prirode, neophodno je da prostor jedne zemlje podeli i sa životinjskim svetom. Mnoge životinjske vrste danas su vrlo ugrožene i nalaze se pod zaštitom države.
Kako bi i ta zaštita bila adekvatna, ona zahteva stručno osposobljen kadar da se o tome brine, nagleda i održava vrste u životu i njihovom daljem razvoju i reprodukciji.
Obrazovni nivo kadra koje potreban da bi se starao o takvim vrstama otvara nove pravce u fakultativnom smislu i veći broj novih studenata i svih onih koji o tome žele više da znaju.
Zato možemo sada sa sigurnošću da kažemo da ekonomski značaj šuma ulazi skoro u sve pore društva i da je on izuzetno visok.
Bez šume ne bi bilo životinjskog opstanka, a isto tako ni čovekovog.
Prihodi od očuvanja šuma se ne mogu brojčano iskazati, jer je njihova vrednost za celokupno društvo neprocenljivo.
„Gde god drvo posečeš, tu novo zasadi“!!!
Pred nama zato stoji obaveza da obezbedimo preko 41% teritorije naše zemlje bude pod šumom. Na ovaj način poveća će se proizvodnja čistog vazduha što će doprineti boljem kvalitetu življenja naših građana. (JP „Srbije Šume“).
SAČUVAJMO ŠUME
Nemilosrdnim uništavanjem šuma na račun novih naselja i saobraćajnica, čovek ugrožava opstanak svih živih bića na Zemlji, a tad više neće biti moguće naći ekonomski značaj šuma.
Iz dana u dan sve je više stanovnika, naselja, industrijskih pogona, elektrana , toplana i na ovom polju se još uvek može naći interes u krčenju šuma i njihovom ekonomskom začaju.
Ekonomija jedne zemlje se na ovaj način razvija, ali zato ponestaje i sve je manje i manje reka, potoka, močvara, livada, biljnih i životinjskih vrsta.
Čistoća vode, vazduha, tla je žrtvovanje zarad novih štetnih tehnologija u industriji koja donosi profit.
Upravo krčenjem šuma, a posebno onoh tropskih, čovek je izazvao ogromne, štetne i dalekosežne posledice, koje ozbiljno ugrožavaju sav živi svet na Zemlji.
Šume čuvaju i pročušćavaju vodu štite od poplava i sama njihova prirodna struktura u startu štiti od velikih materijalnih katastrofa i u tome takođe možemo pronaći veliki ekonomski značaj jedne šume.
Uništavanjem šuma nastaju ekološke promene sa velikim posledicama među kojima su prvenstveno promene tla i klime, kao i nestanak mnogih biljnih i životinjskih vrsta. Tlo nakon seče šume ostaje golo i bez zaštite drveća i njihovog korena postupno odnose reke i vetrovi. Osim što je izloženo eroziji, ono u velikoj meri gubi sposobnost apsorbovanja vlage, gde se rasipa i postaje neplodno. Neplodna tla su za svaki vid ekonomskog značaja društva vrlo deficitarna i ne mogu čovečanstvu da pruže nikakvu drugu korist osim izgradnje stambenih prostora.
Osim što svojim intervencijama u prirodi čovek izaziva njihovo nestajanje, on zagađivanjem svoje okoline posredno uništava i postojeće šumske ekosisteme.
Zagađenje voda i nedostatak šuma da pročišćavaju vazduh uništava se ogroman broj svih živih vrsta u regionu.
Stoga zaključujemo da je ekonomski značaj šuma najveći i dovoljan samo u njihovoj prirodnoj egzistenciji.
Priredio: Albert Mesaros, II-7
Sunčevo zračenje na Zemljinu površinu ima snagu od oko 50 milijardi megavata što je 10 hiljada puta više nego što su potrebe naše civilizacije. Ono se može transformisati primenom različitih tehnologija u toplotnu ili električnu energiju. Električna energija se može proizvesti direktnom transformacijom sunčevog značenja pomoću fotonaponskih ćelija ili na indirektan način gde se sunčevo zračenje prvo pretvara u toplotnu energiju visoke temperature, a zatim ova u električnu.
Šemu tipičnog solarnog sistema čine: sunčevi kolektori, akumulator toplote sa izmenjivačem toplote, pumpa i regulacioni sistem. Tehnološki najjednostavnija je transformacija sunčevog zračenja u toplotnu energiju niske temperature, obično ispod 90 stepeni C. Ona se dalje može koristiti za grejanje potrošne tople vode, stanova, poslovnih prostora, kao i u nekim industrijskim procesima.
Za ove namene koriste se ravni sunčevi kolektori. Najveće instalacije ovog tipa nalaze se u Danskoj i Švedskoj, gde su povezane na sisteme daljinskog grejanja. Postrojenje u mestu Marstal u Danskoj ima snagu od 12,8 MW, što je nešto više nego jedna petina zemunske toplane (60 MW).
U klimatskim uslovim Beograda, 0,5m2 solarnog kolektora po članu domaćinsktva može da zagreje više od 30% potrebne potrošne sanitarne tople vode godišnje.
Fotonaponski sistemi koriste svojstva poluprovodničkih materijala za direktnu transformaciju sunčevog zračenja u električnu energiju. Fotonaponska tehnologija ima potencijalno veoma široku primenu, od upotrebe kod vrlo malih sistema – prenosne elektronike (satovi, digitroni, i sl.), malih izolovanih sistema za snabdevanje potrošača koji nisu vezani ne električnu mrežu (pojedinačna domaćinstva u ruralnim krajevima, manji turistički brodovi i sl.), ili mali sistema vezanih na mrežu (obično krovne ili fasadne instalacije na zgradama) do velikih sistema vezanih na mrežu.
Efikasnost fotonaponskih panela, u zavisnosti od poluprovodničkog materijala koji se koristi je relativno niska – između 7 i 18%. Tipična instalacija za porodičnu kuću spada u kategoriju malih sistema vezanih na mrežu, njena snaga je oko 2-5kW i ostvaruje se upotrebom 15-40 panela.
Karakteristike solarnih sistema
Postoje dva različita pristupa u korišćenju solarne energije u zgradarstvu koji se baziraju na:
Najveća prednost pasivnih solarnih objekata je prijatan unutrašnji ambijent, posebno u stambenoj arhitekturi. Uspešne pasivne solarne kuće grade se čak i u klimama sa skoro konstantnom oblačnošću i lošim vremenskim uslovima. Za razliku od aktivnih, kod pasivnih solarnih sistema ne postoji poseban sistem uređaja već čitav objekat radi kao kolektor sunčevog zračenja: sve funkcije aktivnog sistema na sebe preuzimaju delovi i elementi objekata. Kuća koja zahvata sunčevu energiju može da je koristi skoro svakog dana.
Pasivno korišćenje sunčeve energije osnovni je i najjefitniji način upotrebe energije iz okoline. Osim toga, kao značajan element sistema sunčeve energije, odnosno ponašanja kao energetski efikasnog objekta uzimaju se u obzir prirodni faktori okruženja: klima, konfiguracija terena, orijentacija, vetar, vegetacija, međusobni odnosi zgrada itd.
Pored prirodnih i stvorenih uslova lokacija važno je i društveno (političko, ekonomsko, socijalno) okruženje (subvencionisanje, feed-in tarifa, poreske olakšice, cena električne energije i sl.) od čega zavisi vreme povraćaja investiranja u ove sisteme. Istraživanja pokazuju da bi pasivni sistemi za solarno grejanje – dopunsko grejanje moglo da podmiri od 30% do 60% potrebne toplotne energije.
Značajna prednost korišćenja solarne energije u stambenim naseljima je da je naročito pogodno za individualne stambene zgrade što može da doprinese smanjenju potrošnje klasičnih izvora energije u naseljim malih gustina. Planovi za uvođenje nisko-temperaturnog daljinskog grejanja na bazi solarne energije treba da budu povezani sa regulativnim i podsticajnim merama za sprovođenje programa poboljšane toplotne izolacije zgrada.
Potencijal u Srbiji
Na većini teritorije Srbije broj sunčanih dana je znatno veći nego u mnogim evropskim zemljama (između 1500 i 2200 časova godišnje). Potencijal solarne energije u Srbiji iznosi 0,64 miliona toe godišnje (ili oko 16,7% ukupnog potencijala obnovljivih izvora). Najveći potencijal za korišćenje solarne energije imaju gradovi u južnom delu Srbije – Niš, Kuršumlija, Vranje.
Najveći godišnji prihod energije se dobija ako je površina orijentisana prema jugu i ima nagib od 30 stepeni; ova orijentacija i nagib su optimalni i za periode mart-april i avgust-septembar. Procena ukupnog potencijala za uštedu u Srbiji ima 2,65 miliona stambenih jedinica. Ako bi se na svaku stambenu jedinicu postavilo po 4kvm solarnih kolektora, godišnje bi se uštedelo oko 7.420GWh električne energije čija je vrednost oko 370 miliona evra. Iskorišćavanjem ukupnog potencijala solarne energije za zagrevanje vode bi se smanjila i emisija ugljen-dioksida – za 6,5 miliona tona godišnje. Nezvanični podaci govore da se u Srbiji godišnje ugradi 15.000 kvm solarnih kolektora, što je po opštoj proceni malo. Vlada Srbije je nedavno usvojila uredbu o podsticajnim otkupnim cenama za električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora energije. U skladu sa tom Uredbom, cena jednog kWh dobijenog iz sunčeve energije biće 23 evrocenta.
Izvor: www.blic.rs
Priredila: Sladjana Knezevic, II-7
Sa tehničko tehnološkim razvojem u dvadesetom veku, jedan od najvećih pratećih zahteva bila je konstantna potreba za povećanjem proizvodnje električne energije. U današnjem svetu gotovo je nemoguće zamisliti neki proizvod za čiju proizvodnju nije bilo potrebno korišćenje električne energije. Povećana potreba za električnom energijom uslovila je razvoj tehnologija za proizvodnju električne energije, pa tako danas postoje pet tipova elektrana: hidroelektrane, termoelektrane, solarne elektrane, vetro-elektrane i geo-termalne elektrane.
Kako je krajem dvadesetog veka sve više ojačala svest o zagađenju planete i njenim efektima, počelo se razmišljati i o prihvatljivim i manje prihvatljivim načinima proizvodnje električne energije. Sve ono što u proizvodnom procesu podrazumeva emisiju ugljen dioksida i ostalih gasova staklene bašte smatra se nepoželjnim u ekološkom smislu. Tako su termoelektrane u kojima se sagoreva ugalj i naftni derivati postale nepoželjne, iako trba reći da se u mnogim zemljama u razvoju upravo ove vrste elektrana još uvek najviše koriste i čak i danas izgrađuju nove. Nuklearne elektrane koje takođe spadaju u termoelektrane su sa stanovišta emisije gasova staklene bašte ekološki prihvatljive. Termoelektrane na zemni gas i biomasu su nešto prihvatljivije od termoelektrana na ugalj i naftne derivate, jer je kod njih emisija gasova staklene bašte manja, a u slučaju biomase izvor energije je obnovljiv.
Energija vetra o kojoj se puno govori u poslednje vreme, je sa stanovišta distributera električne energije ne baš previše poželjna jer je količina proizvedene električne energije u direktnoj korelaciji sa količinom vazdušnih strujanja. Iz tog razloga teško je planirati količinu proizvedene električne energije u ovim elektranama, a i veoma često je nemoguće pravovremeno odgovoriti na povećanu potražnju, što je osnovni zahtev elektro-distributivnih sistema. Solarne elektrane imaju slične osobine kao i vetro-elektrane: nemoguć je čovekov uticaj na raspoloživost izvora energije, proizvodnja osciluje u relativno kratkim intervalima, odnosno nije stabilna i teško ju je dovesti u sklad sa promenom potreba za proizvedenom količinom električne energije.
Potencijal malih vodotokova, na kojima se mogu graditi male hidroelektrane, iznosi oko 0,4 miliona ten - ili 3% od ukupnog potencijala obnovljivih izvora u Srbiji.
Male hidroelektrane su energetski objekti snage do 10 MW i spadaju u kategoriju povlašćenih proizvođača energije.
Iskorišćenjem ukupnog energetskog potencijala malih hidroelektrana moguće je proizvesti oko 4,7% od ukupne proizvodnje električne energije u Republici Srbiji (34 400 GWh/god ostvareno u 2006. godini) i oko 15% sadašnje proizvodnje električne energije u hidroelektranama (10 900 GWh/god).
Energetski potencijal vodotokova i lokacije za izgradnju malih hidroelektrana određene su dokumentom „Katastar malih hidroelektrana na teritoriji SR Srbije van SAP" iz 1987. godine, koji su za potrebe JP Združene elektroprivrede izradili „Energoprojekt - Hidroinženjering" i Institut „Jaroslav Černi" (u daljem tekstu: Katastar MHE), kao i katastrom malih hidroelektrana u Autonomnoj pokrajini Vojvodini, u kome je obrađeno 13 hidroelektrana („Hidroinvest" DTD, 1989. godine).
Izuzetno je moguće graditi ove objekte i na drugim lokacijama uz saglasnost Ministarstva rudarstva i energetike u pogledu maksimalnog iskorišćenja energetskog potencijala vodotokova i saglasnosti drugih nadležnih ministarstava i institucija. Za postojeće višenamenske akumulacije, hidroenergetske parametre za izgradnju malih hidroelektrana, koji definišu i maksimalnu snagu postrojenja, određuje JVP „Srbijavode", Beograd, odnosno za Autonomnu pokrajinu Vojvodinu JVP „Vode Vojvodine" Novi Sad.
Ukoliko na nekoj od lokacija predviđenih katastrima iz stava 2. ovog pododeljka, usled promenjenih hidro-geoloških uslova, postojanja izgrađenih građevinskih objekata ili drugih značajnijih promena koje su nastupile u uređenju i korišćenju prostora, nije moguća izgradnja male hidroelektrane ili bi očekivana snaga bila osetno manja od snage navedene u katastarskom listu, izgradnja male hidroelektrane, uz saglasnost Ministarstva rudarstva i energetike, može se odobriti na drugoj, ili više drugih lokacija istog vodotoka kojima se obezbeđuje potpuno iskorišćavanje energetskog potencijala.
Ministarstvo rudarstva i energetike izdaje energetsku dozvolu za izgradnju malih hidroelektrana nazivne snage od 1 MW do 10 MW
Izvor: www.obnovljiviizvorienergije.rs
Priredio: Tomislav Milunov, II-7
WWF je objavio svoj novi izveštaj - Usmeravanja Evropske unije na korišćenje 100% obnovljive energije1 koji pokazuje šta bi Evropska unija trebalo da čini do 2030. godine, kako bi u periodu do 2050. godine u potpunosti koristila obnovljive izvore energije. Izveštaj je nastao u periodu kada je Evropska komisija u početku razmatranja klimatskih i energetskih planova za period posle 2020. godine.
Evropska unija bi do 2030. godine mogla da smanji svoju potrošnju energije za više od trećine i da generiše gotovo polovinu preostale energije iz obnovljivih izvora. Vizija klimatskih i energetskih politika za period posle 2020. godine, pomoći će Evropskoj uniji da smanji eksterni račun od 573 milijardi Evra za fosilna goriva i prepolovi emisiju štetnih gasova staklene bašte.
Dolazeći usred sve aktivnijih razmatranja o tome šta treba da dopuni trenutnu Evropsku regulativu o Klimi i Energiji (paket mera 20-20-20 2), WWF-ov izveštaj prilagođava se Svetskom WWF-ovom Energetskom scenariju3 za 2050. godinu na EU27 nivou i pokazuje da do 2030. godine Evropska unija može da:
Koristi minimum 38% manje energije u poslovanju nego uobičajeno.
Generiše više od 40% energije iz obnovljivih izvora.
Radeći i jedno i drugo, smanji emisiju gasova staklene bašte za 50%, u poređenju sa emisijom sa početka devedesetih godina.
I dok se evropske ekonomije bore da se oporave, obnovljiva energija i ušteda energije su jedine preostale nade. Skoro 8 od 10 Evropljana slaže se da borba protiv klimatskih promena može da poveća privredu i otvori nova radna mesta4 i 70% Evropljana veruje da ulaganje u obnovljivu energiju treba da bude prioritet u narednih 30 godina, u poređenju sa alternativnim izvorima energije kao što je gas iz škriljaca, kao i tehnologija zahvatanja i skladištenja CO2 (CCS)5.
“Poboljšanje klimatskih i energetskih ciljeva u Evropi 2020. godine, uz ambiciozni paket mera za period posle 2020. godine, je dobitna kombinacija za sve. To ne samo da može smanjiti uticaj klimatskih promena6, uključujući velike zdravstvene i troškove zaštite životne sredine, već će proizvesti i 5 miliona radnih mesta7, koje će dovesti do ekonomskog i privrednog rasta“, rekao je Jason Anderson, direktor Klimatske i energetske politike Evropske Unije, kancelarija za Evropsku politiku WWF-a.
Međutim, da bi se Evropa zadržala na pravom putu, potrebni su veliki napori i politička volja. Ključ je u tome da se blagovremeno usvoje paketi mera za period posle 2020. godine vezani za energetsku efikasnost, obnovljivu energiju i redukciju emisija gasova staklene bašte.
„Sada moramo da se odlučimo kako će se naš energetski sistem razvijati u periodu posle 2020. godine, a da se pritom trenutne prednosti povećaju, a ne da se rasipaju“, dodao je Jason Anderson. „Naš izveštaj jasno pokazuje da Evropska unija ima neiskorišćen potencijal za smanjenje potrošnje energije, uzimajući u obzir prednost obnovljivih izvora energije koji mogu da stvore jeftiniju i bezbedniju energiju, a osiguranje da korišćenje 100% Evropskog energetskog sistema ostaje u domašaju do 2050. godine.“
Izvor: WWF
FORAGROBIO je osnovan oktobra 2012. godine, kao preduzeće za konsultantske usluge u šumarstvu, poljoprivredi i korišćenju biomase, nakon dugogodišnjeg iskustva osnivača i saradnika u obavljanju konsultantskih poslova.
FORAGROBIO nudi konsultantske usluge domaćim i stranim preduzećima, organizacijama, institucijama i ostalim pravnim i fizičkim licima koja rade ili su zainteresovana za rad u:
FORAGROBIO obavlja sledeće poslove:
Proteklih dana su švajcarci iz Globernice napravili poslenji korak u investiciji vrednoj preko 40 miliona eura, tako što su platili opštini Karansebeš (Rumunija) 250.000 eura i postali vlasnici 12,5 hektara zemlje na kojoj će biti izgrađena fabrika za proizvodnju peleta.
Pored izgradnje fabrike peleta biće konstruisano i solorna farma za proizvodnju struje. Nakon završetka ovih projekata pored velikog broj novih radnih mesta očekuje se da će i budžet opštine Karabsebeš biti veći za oko milion eura u narednim godinama.
Lokalna samouprava imaće 15% od profita ali ne manje od 50-60.000 eura godišnje u prvih 10 godina, dok u posle tog period iznos ne sme biti manji od 100.000 eura godišnje.
Izvor: caon.ro
Austrijski arhitektonski biro Coop Himmelb(l)au projektovao je nadstrešnicu nad prolazom koja generiše energiju u Peruđi u Italiji. Nazvana „Energetski krov“, struktura će se sastojati od tri sloja: fotonaponskih ćelija na vrhu, konstrukcije i vetroturbine u sredini, i zastakljenja na donjoj strani.
„Energetski krov“ imaće ulogu baldahina (nadstrešnice) duž ulice Via Mazzini u centru Peruđe, i u isto vreme će stvarati ulaznu tačku u arheološki podzemni prolaz koji vodi posetioce kroz istoriju Peruđe. Pasaž povezuje centar grada sa mini metro stanicom Pinćeto. Istorijski dokumenti pokazuju postojanje starog etrurskog gradskog zida u oblasti ispod trga Đakoma Mateotija (Piazza Giacomo Matteotti), za koji biro Coop Himmelb(l)au predlaže da bude iskopan kao deo podzemne javne galerije koja prikazuje istoriju Peruđe. Otvori u tlu na trgu bi vizuelno bili spojeni sa „Energetskim krovom“.
Biro Coop Himmelb(l)au je razvio dizajn krova sa ciljem stvaranja energije za grad. Orijentacija zapadnog krila je optimizovana u odnosu na sunčevo zračenje, dok istočno krilo prihvata vetar. Krov se sastoji od tri sloja: gornji sloj koji sakuplja energiju, konstruktivni sloj u sredini i sloj na dnu koji je kombinacija ploča od stakla i providnih pneumatskih jastučića.
Gornji sloj sadrži transparentne fotonaponske ćelije za generisanje električne energije i stvara osenčeni prostor ispod. Orijentacija pojedinačnih ćelija je generisana i optimizovana od strane posebnih kompjuterskih programa. Pored ovoga, pet vetroturbina, koje se nalaze unutar konstruktivnog sloja, stvaraju dodatnu energiju. Krov i podzemni prolaz su energetski samodovoljni.
Novi paradigmatičan dizajn „Energetskog krova“ stvara jedinstven i veoma prepoznatljiv reper za grad, i predstavlja izjavu estetske održivosti koja odgovara istorijskim objektima ulice Via Maciani.
Izvor: gradjevinatsvo.rs
Kompanija Mpowerd sa sedištem u Njujorku predstavila je „Luci“ fenjer na naduvavanje koji je na solarni pogon. Fenjer se sklapa kao harmonika i svetli sa snagom od deset LED sijalica. Njeni integrisani solarni paneli takođe znače da on nikada ne bi trebao da ostane bez napajanja, i da je vašim mukama sa menjanjem baterija došao kraj.
Fenjer „Luci“ je dizajniran za maksimalnu prenosivost. On se savija u disk od 108 grama, dimenzija 12,7 sa 2,5 centimetara. Uz pomoć ventila za naduvavanje, fenjer se naduvava u cilindrični oblik za manje od jedne minute.
Baza fenjera smešta ukupno 10 LED sijalica. On ima dve postavke osvetljenja i blic režim kojima se upravlja uz pomoć malog tastera. Litijum-polimerska baterija od 3,7 volti obezbeđuje energiju za između šest i dvanaest sati svetlosti i potrebno joj je oko 7 sati punjenja. Može biti napunjena i sa sunčevom svetlošću i svetlošću od inkadascentnih sijalica.
Dizajn fenjera koji je na naduvavanje i vodootporan nas navodi na zaključak da je za spoljnu upotrebu. On lagano može da stane u veći džep ili u ranac. Kompanija Mpowerd takođe sugeriše da ga koristite kao rezervno svetlo u kolima ili kod kuće.
Solarni fenjer „Luci“ je dostupan za 15,95 američkih dolara (oko 1.300 dinara). Kompanija Mpowerd takođe planira da lansira marketinšku kampanju u kojoj biste uz kupovinu jednog fenjera dobili i drugi besplatno, promovišući na taj način korišćenje obnovljivih izvora energije.
Izvor: gradjevinatsvo.rs