U četvrtoj emisiji 3e VESTI gledaćete:
ŠTA SVE MOŽE VAŠ TELEFON, A DA NISTE ZNALI MIKROTALASNA PEĆNICA ELEKTRONSKI OTPAD SVE VEĆI PROBLEM VREME RAZGRADNJE OTPADA OTKRIĆE ODEĆE Pokrovitelj serijala: Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama
Pogledajte drugu emisiju 3e vesti sa novim metodološkim i novinarskim istraživačkim pristupom, kao i interesantnim sadržajima koji se, pored domaćih, donekle bave svetskim aktuelnostima iz ekologije, energije i ekonomije (zelene ekonomije).
Primaran cilj novog projekta usmeren je na jačanje uticaja svesti i interesovanja građana za inovacije, realne mogućnosti i primenljivost nekih rešenja po pitanju unapređenja ekološke svesti, racionalnog trošenja energije i ekonomičnosti kod trošenja prirodnih resursa. Poređenje našeg i nekog drugog iskustva stvara mogući izbor svesnog prihvatanja nečega što je sadržajno bolje i kvalitetnije. Posebno je skrenuta pažlja na domaću pamet i racionalna rešenja koja daju naši stručnjaci u zemlji i svetu. Oblasti izbora informacija su: poboljšanje kvaliteta života, korišćenje savremenih tehnologija, korišćenje alternativnih izvora energije, štednja energije bez narušavanja kvaliteta života, uređenje radnog i životnog prostora, zanimljivi hobi, aktivan odmor i sređen lični i porodični život.
U drugoj emisiji 3e VESTI gledaćete:
POSLEDICE GLOBALNOG ZAGREVANJA
KONKURS SAVETA EVROPE ZA PREDELE
ZAŠTITA “VELIKOG RATNOG OSTRVA”
ŠAJBENOV BUNAR U PADINI
VREMEPLOV SVETSKIH OTKRIĆA: OTKRIĆE TOČKA
Pokrovitelj serijala: Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama
U ovoj, završnoj, emisiji našeg serijala, govorimo o pojedinačnoj, ili kolektivnoj, promeni svesti ponašanja kod uštede energije.
Navika predstavlja rutinski oblik ponašanja koje se dešava na podsvesnom nivou o kome veoma često ne moramo da razmišljamo. To su svi oni oblici ponašanja koji se obavljaju po nekoj nužnosti, sami od sebe, često bez aktivnog učešća naše svesti. Ovakvo ponašanje, takođe, pripada jednom od najjednostavnijih vidova učenja, jer posle nekoliko ponavljanja određenog ponašanja u istoj situaciji, mi takvo ponašanje usvajamo kao pravilo. Naučili smo da bez posebnog razmišljanja upalimo svetlo kada je pao mrak, da ugasimo bojler kada primetimo da je zagrejao vodu, ili da se sam ugasi posle zadate maksimalne temperature na njegovom termostatu.
Na kraju, umesto posebno izvedenog zaključka, moramo se složiti da je promena nekih duboko stečenih radnih i kulturnih navika dosta teška, ponekad bolna i nedostižna, ali ako je u pitanju vidljiva ušteda kućnog budžeta, koja koristi svim članovima porodice, onda treba prst na čelo i duboko razmisliti koliko se to isplati ukoliko bitno ne narušavamo kvalitet života. Štednja energije, pojedinačno, ili kolektivno, treba da postane oblik svakodnevnog ponašanja. Ukoliko to uspemo sa mladim generacijama, ili sa našom decom, ispunili smo roditeljski i vaspitni zadatak koji će uticati i na kvalitativnu promenu ponašanja. U svakom slučaju, najviše možemo da uštedimo kada imamo, ali svako ko je u životu stekao određeno bogatstvo na pošten i težak način znaće da to čuva i neguje.
Sunce je nama najbliža zvezda koja je od Zemlje udaljena 149.500.000 km. Sunčeva energija potiče od nuklearnih reakcija u njegovom središtu, gde temperatura dostiže do fantastičnih 15.000.000 stepeni Celzijusa. Radi se o nuklearnoj fuziji pri kojoj spajanjem atoma vodonika (H) nastaje helijum (He) uz oslobađanje ogromne količine energije. Može se slobodno reći da je energija Sunca izvor života na Zemlji, a možda i na nekim drugim planetama ukoliko postoje elementarni uslovi za život. U ovoj emisiji govorimo o korišćenju energije Sunca koja predstavlja najzdraviji obnovljivi izvor energije.
Pod optimalnim uslovima, na površini Zemlje može se dobiti 1 kW/m2, a stvarna vrednost energije Sunca zavisi od lokacije, godišnjeg doba, vremenskih uslova i doba dana, jer je zračenje Sunca najjače oko podneva. Osnovni principi direktnog iskorišćavanja energije Sunca su: - solarni kolektori na principu zagrevanja vode, drugih tečnosti i vazduha pomoću kojih se zagreva određeni prostor, fotonaponske ćelije služe za direktno pretvaranje Sunčeve energije u električnu energiju i fokusiranje Sunčeve energije vrši se sabiranjem svetlosnih i toplotnih zraka u jednu tačku (žižu) pri čemu se sakupljena toplotna energija koristi u velikim energetskim postrojenjima.
Razvoj solarnih ćelija počinje 1839. godine istraživanjem francuskog fizičara Henrija Bekerela koji je pronašao fotonaponski efekat dok je eksperimentisao na čvrstim elektrodama u rastvoru elektrolita, kada se stvorio napon prilikom izlaganja elektrode svetlu. Interesantno je da je prvu korisnu solarnu mašinu osmislio i patentirao Nikola Tesla (patent US 685957).
Danas se solarni kolektori različitih snaga susreću u slobodnoj prodaji za grejanje vode, ili vazduha, kao i za proizvodnju električne struje koja može da se akumulira, ili da se uveže u energetski sistem, te da se električna struja prodaje po utvrđenoj ceni za proizvedeni kilovat čas.
Nakon ove priče recimo koje su prednosti solarne energije. Pre svega, solarni paneli ne zagađuju životnu sredinu. Jedino zagađenje koje se javlja može da bude kao rezultat procesa proizvodnje panela u fabrikama, prilikom transporta i instalacije. Pretvaranje solarne energije u električnu je veoma tih proces. Jedna od velikih prednosti Sunčeve energije je sposobnost proizvodnje na udaljenim mestima gde ne postoji nikakva mogućnost priključenja na mrežu. Najbolji primer za to je korišćenje energije Sunca u svemiru gde se napajaju sateliti, satelitske stanice i platforme. Instalacija solarnih panela na udaljenim lokacijama u svemiru, na kopnu, ili na moru je mnogo povoljnija sa stanovišta uštede novca, nego zahtevi da se instaliraju visokonaponski vodovi električne energije.
Zaključimo da je korišćenje Sunčeve energije besplatno, iako su početni troškovi visoki, ali kada se instaliraju solarni paneli oni obezbeđuju besplatnu eneriju koja će isplatiti početno ulaganje za period od pet do sedam godina.
Prema propisima Evropske unije proizvodnja klasičnih sijalica u zemljama članicama prestala je septembra 2012. godine. Realno je da će se takve sijalice zadržati još neko vreme, ali će ih, zbog prestanka proizvodnje, na tržištu biti sve manje. Njihova alternativa su štedljive sijalice, gde spadaju kompaktno fluoroscentne ( KFS ili CFS ), kojima je osnovna mana postojanje žive, ali i LED sijalice koje su verovatno trajnije rešenje u skorijoj budućnost njihove masovne primene. Razlozi za ovakve zakonske i proizvodno tehničke mere su praktične prirode zbog kvaliteta svetla i daleko većeg koeficijenta korisnog dejstva kod pretvaranja električne energije u svetlosnu.
Često se kaže da je Tomas Edison, američki pronalazač, izumeo klasičnu sijalicu sa ugljenom niti, ali je manje poznato da je pre Edisona bilo 22 druga pronalazača sijalica sa žarnom niti. Edison, kao veliki praktičar i pobornik sistema jednosmerne struje, samo je uapredio tada već postojeći proizvod. Prvu komercijalnu električnu sijalicu sa metalnom žarnom niti, napravljenu od osmijuma, patentirao je austrijski pronalazač Karl Auer fon Velsbah ( Carl Auer von Welsbach ). Prva sijalica sa volframom pojavljuje se 1905. godine na tržištu u Mađarskoj kod kompanije Tungsram.
Imajući u vidu navedene nedostatke i neke loše osobine klasičnih i fluorescentnih sijalica, izgledno je da će svetleće diode ( LED ) postati izvor svetlosti budućnosti. Brojne su prednosti što je LED rasvetu učinilo tako privlačnom. Na prvom mestu je visoka efikasnost pretvaranja električne energije u svetlosnu, male dimenzije svetiljki, lako podešavanje boje i osvetljenja, duži radni vek i to bez naglog pregorevanja izvora svetla, odsustvo infracrvenog i ultraljubičastog opsega, otpornost na udarce i vibracije, trenutno postizanje pune snage kao i prisutne otpornosti na često uključivanje i isključivanje. Pored nabrojanih prednosti LED rasvete, tu su i neki nedostaci: pre svega još uvek visoka cena i neophodnost ugradnje ispravljača stabilisanog napona, neophodnost hlađenja, spektralna karakteristika svetla koje proizvode beli LED-ovi, kao i usmerenost svetlosnog zračenja, jer LED sijalica ne sija jednako na sve strane, već usmereno.
Zamena klasičnih sijalica, koje se više ne proizvode, može se isplatiti veoma brzo u svakom domaćinstvu. Umesto njih treba postaviti štedljive sijalice čija cena drastično pada, tako da se sada mogu naći i do 300 dinara po komadu. Njihova snaga se kreće od šest do 12 vati, što zamenjuje klasičnu sijalicu snage i do stotinu vati.
Ako se izvede jednostavna računica, prosečno domaćinstvo na osvetlenju može mesečno uštedeti od 500 do 600 dinara, a kada se tome doda vek trajanja sijalice ulaganje u njihovu zamenu se može isplatiti za godinu dana. Prednost je i što se grlo sijalice manje zagreva, a svetlost može biti bela, ili žućkasta što se može izabrati prilikom kupovine štedljivih sijalica. Mnoge trgovine daju garanciju u trajanju do tri godine, što predstavlja veću sigurnost u njihovom efikasnom korišćenju.
Vrsta i kvalitet građevinskog materijala, kao i izbor različitih izolacionih materijala koji se postavljaju prilikom gradnje, ili nešto kasnije, mogu stvoriti uštede na grejanju i do 50 procenata, čime se ulaganja prilikom gradnje isplate za period od nekoliko godina.
Iako cigla u Srbiji i dalje važi kao tradicionalan građevinski materijal koji je relativno jeftin, na tržište polako, ali sigurno prodiru i novi materijali koji imaju daleko bolja termičko-izolaciona svojstva, a samim tim štede novac.
Siporeks, šupljikavi gas-beton ili stiroblok koji je mešavina betona sa granulama stiropora novi su materijali koji neuporedivo štede energiju u odnosu na objekte izgrađene na klasičan način. Prema mišljenju građevinskih stručnjaka, to su materijali koji imaju bolja termička svojstva nego opeka, ali pitanje je tradicije, a i tehnologije gradnje koja sporije uspeva kod nas. Potrošnja energije za zagrevanje objekata sagrađenih od stirobloka i do 70 procenata je manja u odnosu na utrošak energije za grejanje u objektima izgrađenim na klasičan način. Tokom leta, stiropor omogućava optimalnu mikroklimu bez klimatizacije. Zidovi sagrađeni stiroblok elementima omogućavaju apsorbovanje spoljašnje buke i čine unutrašnjost tihom i prijatnom za boravak.
Ekološki prihvatljivi građevinski materijali, koji su raznovrsni i pristupačni, najmanje štetno utiču na kvalitet života. Većina građevinskog konstruktivnog materijala poput čelika, aluminijuma, cementa, gline, peska, kamena i dr. proizvodi su rudarske industrije. Iskop i prerada ovih materijala u građevinske materijale najčešće se obavlja proizvodnim i prerađivačkim procesima koji nepovoljno deluju na okoliš. Radi se o neobnovljivim izvorima.
Letnje vrućine i nekoliko udarnih toplotnih talasa, zbog kojih je tokom meseca jula 2017. godine u Srbiji uveden crveni meteo-alarm, samo potvrđuju da su globalno ozbiljno narušene klimatske promene naše planete koje, isto tako, mogu dovesti do iznenađenja u zimskom periodu. Kada pomenemo zimu, odmah se setimo visokih računa za električnu struju i grejanje, bez obzira koje energente koristimo.
O izboru načina grejanja ljudi sve više odlučuju na osnovu čiste računice šta se najviše isplati, da li je to plin, ugalj, drvo, električna struja, ili daljinsko centralno grejanje koje nas stavlja pred svršen čin, pogotovo u objektima u gradu, gde nemamo veliki izbor načina grejanja. Ljudi na selu se greju koristeći uglavnom drvo, ostatke poljoprivrednih proizvoda, a neki i električnu struju koja spada u
jeftinije energente za ovu namenu. Drvo i ugalj su relativno jeftini u toku leta, a najskuplji kada počne i u jeku grejne sezone. Gradska sredina, za razliku od sela, ima donekle diktiran način grejanja pošto korisnici centralnog daljinskog grejanja nemaju drugačiji izbor, a u pojedinim objektima za stanovanje ne postoje ni dimnjaci za peći na čvrsto gorivo.
U gradu Vršcu korisnici centralnog grejanja usluge plaćaju za vreme grejne sezone po kvadraturi grejne površine stana, tako da se za dvosoban stan od 55 kvadrata u centru grada u udarnim mesecima mora izdvojiti od 12 do 14 hiljada dinara, dok korisnici plina izdvajaju znatno više, čak i do 25 hiljada dinara, što zavisi od površine koja se greje, odnosno od potrošenih kubika plina. Korisnici centralnog grejanja u gradu Vršcu van grejne sezone plaćaju njegovo održavanje koje za dvosoban stan iznosi oko 1.500 dinara.
Gradska naselja u Srbiji imaju različite stilove gradnje objekata, tako da se u Vojvodini izdvajaju po nekim zanimljivim rešenjima koja su nasleđe prošlosti. Neki od tih objekata su pod zaštitom države, što podrazumeva da se prilikom obnove, adaptacije i rekonstrukcije ne odstupa od prvobitnog izgleda fasade, ukrasa na krovnim konstrukcijama, a posebno kod temeljne konstrukcije.
Savremena stambena gradnja, kako u gradu, tako i na selu, ima određen pristup kod upotrebe građevinskih materijala, načina i vremena postavljanja izolacije spoljašnjeg i unutrašnjeg dela kuće. Sve zavisi od početnog kapitala kod stambene gradnje i rešenosti da se u startu primene potrebne mere temperaturne i zvučne izolacije.
Postoje različite mogućnosti uštede energije u gradu koje su često limitirane dostupnošću energenata. Istraživanje, na primerku uzorka, u 2017. godini pokazuje da u Srbiji grejanje na čvrsto gorivo koristi 52,7 procenata građana, 23,4 procenta koristi centralno grejanje, 12,6 procenata ispitanika se greje na struju, a svega 7,2 procenata koristi grejanje na plin.
U gradskom naselju se dobar deo stanovništva greje na centralno grejanje, neki na plin, čvrsto gorivo, ili na električnu struju koja je još uvek najjeftinija od raspoloživih energenata. Grejanje na plin, upotrebom plinskih peći na jednom, ili na više mesta je prilično skupo, posebno ako se greje veća površina stambenog, ili radnog prostora. Primetno je da se na električnu struju greju porodice sa prosečnim primanjima, a na čvrsto gorivo, kao što su ugalj i drvo siromašnija i socijalno ugrožena domaćinstva. Ukoliko su ostvarili pomoć kao energetski zaštićena domaćinstva i oni pribegavaju da se greju električnim kvarcnim, ili termo-pećima. Moramo se složiti da je grejanje još uvek najveća stavka porodičnog budžeta što je primaran razlog da mnogi razmišljaju i primenjuju najjeftinije i pristupačne varijante grejanja. Dobri domaćini nabavljaju drvo i ugalj još pre početka grejne sezone, a mnogi od njih razmišljaju i na vreme preduzimaju efikasne mere temperaturne zaštite stambenih objekata koja se isplati u relativno kraćem vremenskom periodu.
Republički projekat pod nazivom „Mala škola ušteda energije“ uspešno je završen i biće premijerno emitovan do kraja 2017. godine sa sedam eduaktivnih emisija u prosečnom trajanju od 22 minuta. Projekat predstavlja drugi serijal, pošto je prošle godine u prvom serijalu proizvedeno pet emisija pod istim nazivom, ali različitim sadržajem.
Svaka emisija i ovog serijala ima poseban naziv i jasno definisanu oblast kojom se bavi, sa praktičnim primerima iz života, uporednim pokazateljima i nenametljivom iskustvenom porukom kako prepoznatljivo menjati stanje svesti da budemo štedljiviji kod upotrebe energije, da to bude prepoznatljiv način ponašanja. Sadržaji emisija su pažljivo odabrani sa opisom stanja, ali i smelih poduhvata, kako u radnim kolektivima, tako i u domaćinstvima seoskog i gradskog tipa. Njihova priča ima jasnu, nenametljivu, poruku kako štedeti energiju bez narušavanja kvaliteta života.
Nosilav projekta je AVP „Vila“ Vršac, u saradnji sa udruženjem građana „Cefiks“ Vršac, koji su u kontinuitetu nastavili drugi ciklus projekta sa sledećim nazivima novih emisija: Štednja energije u gradu; Ušteda energije grejanja; Gradnja objekata i ušteda energije; Štedljive sijalice i ušteda energije; Korišćenje energije vetra; Korišćenje energije Sunca; Promena svesti i ponašanja kod uštede energije. Audio i video materijali za montažu emisija zabeleženi su iz neposrednog okruženja, domaćinstava, ustanova i radnih kolektiva, a uporedni pokazatelji prikazani na osnovu proračuna ekonomičnosti kod korišćenja energetskih izvora, sa posebnim osvrtom na alternativne izvore energije. I u ovom serijalu zabeležene su izjave eminentnih stručnjaka iz oblasti energetske efikasnosti, a ekskluzivno je snimljen rad vetrenjača koje su prošle godine postavljene u selu Zagajica, teritorija opštine Vršac. Završna emisija svojim nazivom upućuje na snažnu edukativnu poruku o promeni svesti svih onih koji realno mogu i treba da štede energiju. U njoj su izneseni upečatljivi stavovi stručnjaka o uštedi energije iz zemlje i sveta, mišljenja psihologa iz predškolske ustanove i sa visoke škole za obrazovanje vaspitača, kao i direktora jedne seoske osnovne škole koja je izabrana kao ogledni primer dobre prakse i rukovođenja. Emisije su, pomoću urađenog titla na srpskom jeziku, prilagođene osobama sa oštećenim sluhom.
Emisije drugog serijala će biti premijerno, a na nekim elektronskim medijima i reprizno, emitovane na: Regionalnoj TV "Banat" Vršac, „Srpskoj naučnoj televiziji“ Beograd, TV Subotica, TV Bečej, TV Novi Bečej, TV „Bačka“ Vrbas, „Lotel plus“ Loznica, TV “Jasenica“ Smederevska Palanka, TV 5 Užice, TV Ćuprija, TV „Kuršum“ Kuršumlija, na Internet portalima „eVršac“ i „Cefiks“ Vršac, koji svoju programsku aktivnost usmeravaju ka uštedi energije na svim nivoima uzrasta odabranih ciljnih grupa.
U ovoj emisiji gledaćete: Konkurs za organsku poljoprivredu, vraća se svilena buba u Vojvodinu, neadekvatno upravljanje otpadom, zamena sijalica u domaćinstvu donosi oko 500 dinara uštede mesečno.
3E VESTI – obrazovni informativni serijal koji obrađuje teme ekologije, energije, ekonomije (zelene ekonomije).
Serijal se realizuje pod pokroviteljstvom PS za kulturu i javno informisanje AP Vojvodine.