Protokol o obnovljivim izvorima energije i čiste energije, potpisan između Ministarstva energetike Srbije i Abu Dabi future energy company, od izuzetnog je značaja za Srbiju, ocenila je resorna minisarka Zorana Mihajlović.
Ona je najavila da će krajem oktobra u Srbiju doći delegacija iz Ujedinjenih Arapskih Emirata sa kojom će dogovarati detalje vezano za obnovljive izvore energije, a posebno ulaganje u elektrane vetra.
Mihajlović je rekla za Tanjug da će razgovarati i o kogeneraciji na gas, jer su kompanije iz UAE u tome najbolje na svetu i imaju odlične tehnologije.
Prema rečima ministarke, u protokolu je dogovoreno da će najbolji studenti iz Srbije ići u Abu Dabi na Masdar insitutut, koji se bavi čistim tehnologijama i obnovljivim izvorima energije.
Mihajlović je ocenila da je to način da studenti dobiju nova znanja kojih nema dovoljno u Srbiji.
Izvor: BizLife
Ministarstvo energetike, razvoja i zaštite životne sredine i Kancelarija za saradnju sa civilnim društvom pozivaju organizacije civilnog društva koje deluju u oblasti zaštite životne sredine da se prijave za učešće na konsultativnom sastanku koji je zakazan za ponedeljak, 14. oktobar 2013. godine u Beogradu sa početkom u 11:00 časova, u Palati Srbija, sala Beograd (centralni ulaz), Bulevar Mihajla Pupina 2.
Pozivaju se udruženja i druge OCD koje se aktivno bave pitanjima zaštite životne sredine da se najkasnije do srede, 09. oktobra 2013. godine, prijave za učešće na ovom skupu na i-mejl adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli., ili na broj telefona: 011/311-3859.
Napomena: Zbog ograničenog broja mesta u sali mole se organizacije civilnog društva da prijave samo jednog predstavnika za prisustvo. Putni troškovi za učesnike neće biti pokriveni.
Vest je preuzeta sa sajta Kancelarije za saradnju sa civilnim društvom Vlade Republike Srbije http://civilnodrustvo.gov.rs/
U katalogu autentičnih srpskih kuća biće između 15 i 20 tipskih projekata za gradnju srpskih kuća iz različitih podneblja, iz svakog regiona po nekoliko - Vojvodine, Šumadije, zapadne i istočne Srbije...
Ministarstvo građevine i urbanizma raspisaće u naredna dva meseca konkurs za projektna rešenja tradicionalnih srpskih kuća, i nakon odabira najboljih počeće besplatna podela projekata, izjavio je danas član radne grupe za srpske kuće Slavoljub Zakić. - Svi zainteresovani za gradnju srpskih kuća moći će da dobiju besplatan glavni projekat i to je prvi put da će se besplatno deliti glavni projekti – istakao je Zakić. On je kazao da će žiri odabrati najbolja rešenja i da će onda projektantske kuće uraditi glavne projekte.
U katalogu autentičnih srpskih kuća, kako je naveo, biće između 15 i 20 tipskih projekata za gradnju srpskih kuća iz različitih podneblja, iz svakog regiona po nekoliko – Vojvodine, Šumadije, zapadne i istočne Srbije…
U udruženju Srpske kuće ranije je rečeno da postoji veliko interesovanje građana za projekte i da će katalog imati projekte za kuće veličine od 50 do 200 metara kvadratnih. Katalog će sadržati projekte za sremsku, planinsku, zlatiborsku, moravsku… i kuće drugih krajeva Srbije, koje su prepoznatljive po tome što se grade od materijala iz neposrednog okruženja.
U udruženju ističu da su estetski kriterijumi i lepota tih kuća nesumnjivi, kao i to da su preci stanovnika tih krajeva veoma kvalitetno gradili te objekte. Stručnjaci kažu da je neobično da su anonimni graditelji poznavali proporcije u graditeljstvu koje su kasnije doneli renesansa, klasicizam i drugi stilovi.
Za razliku od savremenih stilova, tradicionalne kuće srpskog podneblja su vrlo raznolike zbog spajanja istoka i zapada i potpuno su prilagođene klimatskim uslovima određenog kraja Srbije.
Ministar građevine Velimir Ilić ranije je najavio da će izgradnja srpskih kuća koštati između 300 i 400 evra po kvadratu i pozvao opštine da podrže taj projekat tako što će se odreći visokih taksi za građevinsko zemljište, jer bi njihova masovnija izgradnja predstavljala turističku atrakciju.
Takođe, u pojedinim opštinama će se uz pomoć Ministrstva građevine graditi srpske kuće namenjene socijalnom stanovanju.
Izvor: Telegraf.rs
Deca i vaspitači Predškolske ustanove "Naša radost" u Smederevu odgajili su prvu turu organskog povrća, koje se koristi u ishrani mališana.
Uzgoj biljaka na organski način, odnosno organska proizvodnja povrća za ishranu počela je u martu ove godine, podsetila je direktorka PU „Naša radost", Mirjana Ćosić.
"Sve je krenulo od zdravog pristupa životu i od odgovornosti prema deci. Najpre smo počeli da iz jelovnika dece izbacujemo neke stvaru, pre svega slatkiše i grickalice. Zatim smo došli na ideju da sami proizvodimo, da koristimo ono što proizvedemo, uz prethodnu edukaciju nas samih, dece i odraslih", rekla je direktorka.
Ona je dodala da su u čitav proces bili uključeni zainteresovani roditelji, kao i Ekonomsko-trgovinska škola, koja ima smer za poljoprivredu.
"Oni su nam uzorali zemlju, a sa njihovim gazdinstvom želimo da se povežemo, da oni šalju đake- volontere. Jedan od roditelja, koji je ujedno i konsultant projekta, poklonio je organsko seme i sertifikovanu zemlju. Institut za ratarstvo i povrtarstvo iz Smederevske Palanke obezbedio je projektu preostalo seme, a mesna zajednica je pomogla oko materijala za rasadne sanduke", kazala je Ćosić.
Američka humanitarna organizacija Church World Service (CWS), pomogla je organsku proizvodnju u finansijskom iznosu od 500.000,00 dinara i nadgleda razvoj projekta.
Ova organizacija, sa kojom Predškolska ustanova iz Smedereva uspešno sarađuje već četiri godine, u oblasti inkluzije i edukacije vaspitača i roditelja, bila je prisutna i u prvim koracima organske bašte, a nedavno je odobrila i nastavak projekta "Srećno seme - organska bašta".
"CWS će finansirati nastavak projekta u vidu izgradnje plastenika, kako bi se deci omogućila zdravija ishrana tokom cele godine u objektima PU Naša radost", rekla je Ćosić i poručila da je, osim organske ishrane, planirana edukacija dece i odraslih u cilju podizanja svesti o zdravom životu i načinu ishrane.
U nastavku ove „zdrave priče" prenosimo deo reportaže iz časopisa „Živeti zdravije", koju potpisuje glavni urednik Goran Kojić:
"U svetu je počelo pre nekoliko godina: projekti u kojima učenici osnovnih škola na zapuštenim školskim terenima gaje organsko povrće, koje se zatim koristi u školskoj kuhinji. A sada, evo, nešto slično i kod nas - deca i vaspitači predškolske ustanove „Naša radost" iz Smedereva odgajili su sami prvu turu organskog povrća, koju će u slast pojesti. Da li je ovo početak jedne sasvim drugačije stvarnosti?
Deca u predškolskoj ustanovi "Naša radost" dala su svoj doprinos u stvaranju prve dečije organske bašte u našoj zemlji. Deca možda nisu ni svesna značaja onoga u čemu učestvuju, da su učesnici i kreatori možda i istorijskog projekta za Srbiju, kojem će se diviti pokolenja koja dolaze.
Jer, ako, dragi čitaoče, veruješ u organsku budućnost Srbije, onda tu organsku budućnost čine oni najmlađi. A ako, dakle, ti najmlađi još u vrtiću uče kako se uzgaja organska hrana, pa uz to imaju i praksu u kojoj se i sami oprobavaju u ulozi (malih) organskih vrtlara, onda tu ne može biti reči ni o čemu drugom, nego o budućnosti koja je počela.
Divno je videti to mnoštvo malih, nežnih ruku, kako se guraju oko saksija, ni ne hajući što im se zemlja lepi između prstiju, zavlači pod nokte... A njima, uglavnom gradskoj deci, to začudo nije nimalo mrsko. Naprotiv, sve im je to veoma zanimljivo, oni stvaraju nešto što će, tako je dogovoreno, i tako će i biti, i sami moći da jedu...
Ta deca koja su sada u vrtićima, a koju većina smatra potpuno izgubljenom za bilo kakve akcije u prirodi, jer su već kao tako mali proglašeni tehnološkim zavisnicima, zapravo obožavaju da budu deo nečeg sasvim suprotnog, deo - Prirode. Samo, ta im se prilika retko pruža. U „Našoj radosti" im se pružila...
Trebalo je videti njihova lica (zabeležena fotografijama) kada su (konačno) dočekali da probaju svoje prve organske plodove, rotkvice. Naravno, većina je mislila da će te lepe rotkvice biti slatkog ukusa, jer su crvene i ličile su im na jagode. Bili su iznenađeni njihovim ljutkastim ukusom, ali su ih svi probali i ipak uživali u plodovima svog truda.
Od čega je sve krenulo...
„Počeli da iz jelovnika dece izbacujemo neke stvari, pre svega slatkiše i grickalice, da roditeljima sugerišemo da rade isto to, držali tribine sa predavanjima gostujućih predavača, ali i našeg nutricioniste, ali je odjek bio mali... A zatim smo došli na ideju da krenemo ovako, da sami proizvodimo, da koristimo ono što proizvodimo, da koristimo kompletno okruženje koje imamo, energiju zemlje, biodinamičku energiju biljaka, da koristimo sve naše potencijale i potencijale energije oko nas i da kreiramo svoju baštu", priča o ovom fantastičnom projektu njegov idejni tvorac i inspirator, direktorka Predškolske ustanove „Naša radost", Mirjana Ćosić.
Na kraju, pitao sam direktorku da li je zaista svesna značaja projekta na čijem je čelu, značaja njegovog uspeha, a ona kaže: „Vrlo sam svesna i shvatam to kao svoj veliki zadatak".
Vaspitači, nastavnici, i na vas je red. Donatori i sponzori, krenite i ka drugim vrtićima i školama!
Izvor: časopis "Zdraviji život"
Autor:Goran Kojić
Evropska unija i Kina rešile su nesporazume oko izvoza kineskih solarnih panela "ispod cene" u Evropu. Dve strane dogovorile su se naime o uspostavljanju minimalne cene za kineski izvoz i ograničavanju obima izvoza. Zvaničnici navode da će se sporazum odnositi na 90 kineskih izvoznika koji drže oko 60% tržišta solarnih panela EU. Kineski i evropski zvaničnici zadovoljni su sporazumom, ali ne i evropska solarna industrija. EU je Kini najvažniji trgovinski partner dok je za EU Kina druga po značaju posle SAD.
Do sporazuma o minimalnoj ceni i kvoti za uvoz došlo je gotovo dva meseca pošto je EU uvela kaznene carine na kineske solarne panele i komponente kao odgovor na kineski izvoz po damping cenama. Carina je utvrđena na 11,8% ali će od 6. avgusta biti učetvorostručena, na 47,6% u proseku, dok će za proizvode nekih kineskih kompanija carina biti 67,9%.
Sporazumom se uspostavlja minimalna cena za kineski izvoz solarnih panela u EU i takođe ograničava obim izvoza. Detalji će biti poznati nakon što sporazum usvoji Evropska komisija.
Dobro obavešteni izvori kažu da će minimalna cena biti 0,56 evra po vatu proizvedene energije a kineske kompanije će moći da izvezu u EU do sedam gigavati godišnje bez carine. Navodi se da će ta cena važiti u naredne dve godine ali to za sada nisu potvrdili ni iz EU, ni iz Kine.
Za proizvode koji se budu predavali preko kvote ili po ceni nižoj od minimalne carina će biti u proseku 47%.
Minimalna cena je na nivou prosečne za kineske proizvođače ali i znatno ispod 80 i više centi po vatu, koliko su evropski proizvođači solarnih proizvoda tražili ocenjujući je kao razumnu minimalnu cenu.
U 2012. godini je tražnja solarnih panela u EU bila oko 15 gigavati proizvedene energije i EU pokriva oko tri četvrtine globalnog tržišta solarnih panela.
"Uvereni smo da će minimalne cene stabilizovati evropsko tržište solarnih panela i ukloniti štetu koju je damping cena nanela evropskoj industriji", rekao je evropski komesar za trgovinu Karel De Guht (Gucht).
I kinesko ministarstvo trgovine pozdravilo je sporazum ocenivši da uvođenje minimalnih cena predstavlja adekvatno rešenje za ublažavanje bilateralnih trgovinskih nesporazuma EU i Kine.
Direktor Kineske trgovinske komore za uvoz i izvoz mašina i eletronike Čen Hućing rekao je da je većina kineskih preduzeća zadovoljna sporazumom zahvaljujući kojem će kineski izvoznici verovatno zadržati "razuman" udeo na tržištu EU.
"Prema sporazumu, oko 60% tržišta EU garantovaće se kineskim izvoznicima solarnih panela", rekao je Čen, preneo je Čajna dejli.
Međutim, sporazum je naljutio evropsku industriju čije su pritužbe na kineski damping i naterale Evropsku komisiju da istraži kineski izvoz solarnih panela i komponenti na tržište EU.
Milan Ničke (Nitzschke), predsednik grupacije EU Prosan (ProSun) koja okuplja evropsku solarnu industriju, kaže da su minimalne cene oko nivoa "sadašnjih damping cena kineskih modula" i ocenjuje da je postignuti sporaum "u svakom pogledu suprotan evropskim propisima".
Iz evropske industrije upozoravaju da bi sporazum za posledicu mogao da ima znatno smanjenje tržišta solarnih panela i povećanje troškova u trenutku kada je evropska solarna industrija gotovo stigla do toga da može da bude konkurentna sa cenama i bez subvencija.
Ničke je za sporazum rekao da "nije rešenje nego kapitluacija" dodajući da je Evropska komisija pod ogromnim pritiskom Kine "odlučila da proda evropsku solarnu industriju Kini".
Istovremeno se javljaju i bojazni od mera odmazde protiv dela solarne industrije kojim dominiraju evropski proizvođači.
De Guht međutim tvrdi da će "sporazumno rešenje ... voditi do novog ekvilibrijuma na tržištu po održivim cenama".
Kineska proizvodnja solarnih proizvoda je između 2009. i 2011. godine učetvorostručena i nadmašuje ukupnu svetsku tražnju dok je kineski izvoz solarnih panela u EU u 2011. godini vredeo 21 milijardu evra.
Spor oko solarnih panela pojačao je bojazni od trgovinskog rata EU i Kine jer je zvanični Peking, nakon što je u junu EU uvela kaznene carine, najavio da će istražiti da li proizvođači vina iz EU prodaju svoj proizvod u Kini ispod cene.
Javila se i bojazan od mera protiv evropske autoindustrije nakon što su kineski proizvođači kola nedavno izrazili sumnju da podrška nemačke vlade istraživanjima i razvoju na automobilskom sektoru predstavlja nelojalno subvencionisanje.
Trgovinski nesporazumi i bojazni od trgovinskog rata za posledicu su imali smanjenje trgovine Kine i EU u prvom ovogodišnjem kvartalu za gotovo 2%, na 124,4 milijarde dolara.
Evropa je za Kinu najvažniji trgovinski partner dok je za EU Kina drugi po značaju partner u trgovini posle SAD. U 2012. godini Kina je izvezla u EU za 290 milijardi evra dok je EU isporučila u Kinu proizvode za 144 milijarde.
Evropska komisija nije saopštila kako će se postignuti sporazum odraziti na drugu istragu koja se vodi o kineskim solarnim panelima a tiče se nelojalnih subvencija.
Komisija će 8. avgusta saopštiti da li, prema njenim nalazima, kineski proizvođači solarnih panele i opreme uživaju prednost nelojlanog subvencionisanja.
Izvor: Euractiv.rs
Dizel D-2 i benzin BMB 95, goriva koja nisu u skladu sa standardom kvaliteta "evro 5", od 1. avgusta neće se više prodavati na benzinskim stanicama u Srbiji, najavilo je danas Ministarstvo energetike, razvoja i zaštite životne sredine.
Kako su agenciji Beta kazali u Ministarstvu, nakon 31. jula za pogon traktora, radnih mašina, vojnih vozila i železničkih vozila, kao i plovila sa dizel motorom, koristiće se gasno ulje 0,1.
"U toku je donošenje propisa kojima će biti regulisani uslovi i način stavljanja tog tečnog goriva na tržište", kazali su u Ministasrtvu.
Naveli su da će cenu novog goriva, gasnog uglja 0,1, odrediti tržište, ali su napomenuli da je u 2012. godini prosečna tone cena gasnog ulja 0,1 bila za oko 25 dolara niža od cene evrodizela.
Gradjani koji su do sada koristili D2 za pogon automobila od 1. avgusta neće moći da koriste to gorivo, istakli su u Ministarstvu energetike. Godišnja prodaja dizel goriva D2 u Srbiji bila je oko 450.000 tona.
Dodaje se da će se aktima Ministarstva spoljne i unutrašnje trgovine i telekomunikacija i Ministarstva energetike, razvoja i zaštite životne sredine precizno definisati uslovi za prodaju gasnog ulja 0,1 i to tako da može da se koristiti samo za traktore, radne mašine, vojna vozila, železnička vozila i plovila sa dizel motorom.
U Ministarstvu energetike su kazali i da će kontrolu poštovanja Pravilnika o tehničkim i drugim zahtevima za tečna goriva naftnog porekla kojim je predvidjen prestanak prodaje dizela D2 i benzina BMB 95 odnosno sprovoditi inspekcija.
Domaći dizel D2 i benzin premijum BMB od 95 oktana, koji ne odgovaraju evro 5 kvalitetu, trebalo je pre dve godine da budu povučeni sa tržišta, ali je dogovoreno da se njihova proizvodnja i prodaja produže do završetka modernizacije Rafinerije Pančevo.
Izvor: Beta
Potpisivanje trojnog memoranduma između lokalne samouprave Prijepolja, Ministarstva energetike i investitora o izgradnji malih hidroelektrana veoma je značajno za ovu opštinu, jer podrazumeva nova ulaganja i radna mjesta.
Memorandum je potpisan na osnovu Nacionalnog akcionog plana za obnovljive izvore energije, sa 91 investitorom za 213 lokacija, od kojih su 65 domaća pravna ili fizička lica.
Kako je ranije najavljeno, memorandumom će biti određen okvirni rok od šest meseci u kojem investitor treba da pokrene postupak i obezbedi neophodna pravna akta za dobijanje energetske dozvole za hidroelektrane, snage veće od jednog megavata, odnosno saglasnost i za objekte manje snage.
Za 20 objavljenih lokacija u opštini Prijepolje bilo je zainteresovano 47 potencijalnih investitora za izgradnju malih hidroelektrana.
Svi investitori će imati permanentni ugovor na 12 godina sa povlašćenim tarifama, jer je analizama procenjeno da je toliko potrebno da se u proseku povrate investicije u ovu vrstu projekta.
Ministarstvo energetike očekuje da će prve mini hidroelektrane biti priključene na elektromrežu 2015. i 2016. godine.
Ministarka energetike Zorana Mihajlović, 23. maja 2013, potpisala je Rešenje kojim se daje saglasnost na Studiju o proceni uticaja na životnu sredinu hidroenergetskih objekata Brodarevo 1 i Brodarevo 2. Na taj način jasno je stavila do znanja da nepoštovanje Zakona o proceni uticaja na životnu sredinu, smatra sasvim prihvatljivim modelom za upravljanje životnom sredinom i javnim dobrima u Srbiji.
Iskorišćavanje hidroenergetskih potencijala reke Lim postalo je kontroverzna društvena tema u Republici Srbiji, nakon što je kompanija Reservior Capital, preko svoje ćerke firme, Renowable Energy Venutre, zatražila i dobila energetsku dozvolu za izgradnju hidrocentrala Brodarevo 1 i 2, a resorno ministarstvo, zaduženo za energetsku politiku, nizom protivzakonitih postupaka, u procesu izrade Studije o proceni uticaja na životnu sredinu, nedvosmisleno pokazalo da interes investitora pretpostavlja javnom interesu, zaštiti ljudskih prava i poštovanju zakonitosti.
Ministarka energetike u Vladi Srbije, gđa Zorana Mihajlović, 23. maja 2013, potpisala je Rešenje kojim se daje saglasnost na Studiju o proceni uticaja na životnu sredinu hidroenergetskih objekata Brodarevo 1 i Brodarevo 2. Na taj način jasno je stavila do znanja da nepoštovanje Zakona o proceni uticaja na životnu sredinu, kojim se obezbeđuje pravo građanima da učestvuju u donošenju konačne odluke o projektima koji utiču na njihovo životno okruženje, smatra sasvim prihvatljivim modelom za upravljanje životnom sredinom i javnim dobrima u Republici Srbiji.
Ministarka koja je potpisala saglasnost za Brodarevo 1 i 2: Zorana Mihajlović
Investicije - privredni razvoj - nova radna mesta - strana ulaganja, isprazna je mantra koju nesposobni i neodgovorni političari godinama ponavljaju. Beznadežnost zaboravljenih kasaba, naselja koja političari ne posećuju ni u predizbornoj kampanji, sada je potvrđena i konkretnom manifestacijom administrativnog nasilja.
Zašto je priča o branama u Brodarevu važna?
Postupak izrade Studije o proceni uticaja za hidrocentrale u Brodarevu nije samo službena beleška o administrativnom nasilju i bahatosti. Možemo i da je čitamo kao kratku, a poučnu, istoriju rušenja principa odgovornog upravljanja prirodnim resursima, sumnjivog investiranja i kršenja elementarnih ljudskih prava.
Ovaj tekst predstavlja lični stav autora. Protivim se izgradnji brana sa akumulacijama na velikim rekama. Protivim se izgradnji visokih brana koje nanose veliku štetu životnoj sredini. Ali kršenje zakona i ugrožavanje Ustavom zajamčenih prava nije pitanje ličnog stava. Oni koji misle da ih se kršenje zakona i nasilje nad njihovim sugrađanima ne tiče ne treba da čitaju ovaj tekst. Svi koji misle da se bahatom postupanju nosilaca javnih funkcija ne treba da suprotstavlja, rečju, i svim zakonom dozvoljenim sredstvima, takođe ne treba ovde da gube vreme. Iz dubine duše se gnušam licemernih eksploatatora obnovljivih izvora enegije. Ali, ukoliko poštuju zakonske procedure, svoje gnušanje ću zadržati za sebe. I boriti se za bolje zakone i bolju zaštitu životne sredine i javnog interesa. U slučaju Brodareva radi se o nečemu sasvim drugom.
RENEWABLE ADVENTURE
Da se podsetimo kako je počelo. Važno je znati, da nam se opet ne bi dogodilo.
Preduzeće Renewable Energy Venutures, REV d.o.o, u vlasništvu RENEWABLE ENERGY VENTURES (BVI) LTD sa Devičanskih ostrva, započinje poslovanje u Republici Srbiji, 2008. godine, sa 500 evra osnivačkog kapitala. Sa tih 500 evra REV d.o.o. kreće u avanturu izgradnje hidroenergetskih objekata na Limu, poznatih kao Brodarevo 1 i Brodarevo 2. Ova, kako novinarka jednog uglednog nedeljnika prošle nedelje napisa „najveća investicija u domaću hidroenergetiku“, nailazi na nepodeljenu podršku donosilaca odluka u Republici Srbiji, i eto već dve godine REV, boreći se, kao ‘ala sa berićetom’, nastoji da usreći stanovnike Brodareva i Prijepolja, donese im nova radna mesta te izgradnjom masivnih bedema na Limu bespovratno ulepša prirodu Limskog basena.
Zanimljivo je nagovestiti kontroverzu vezanu za mogući uticaj na zaštićena prirodna dobra na području gde su brane zamišljene, predmetnom području - rečeno jezikom administracije. U Studiji o proceni uticaja na životnu sredinu, koju je šira javnost mogla da vidi tek onda kada je objavljena na sajtu Ministarstva turizma i održivog razvoja Crne Gore, stoji rešenje Zavoda za zaštitu prirode (br. 03-2451/2 od 1.11.2010.) kojim se konstatuje da „je utvrđeno da se predmetno područje ne nalazi u zaštićenom prirodnom dobru, kao i da na predmetnom području nema zaštićenih prirodnih dobara ili onih koji su predviđeni za zaštitu“. Isti Zavod je 24. avgusta 2011. izdao Rešenje o uslovima za zaštitu prirode (br. 019-2049/2), Republičkoj agenciji za prostorno planiranje, zbog izrade Prostornog plana područja posebne namene hidorelektrana Bordarevo 1 i 2. I gle, nakon uvida u Centralni registar zaštićenih prirodnih dobara, utvrđeno je da se na prostoru plana nalaze prirodna dobra za koja su započete aktivnosti za pokretanje postupka zaštite, predeli izuzetnih odlika „Ozren-Jadovnik“ i „Kamena Gora“ i međunarodno značajna područja za ptice (IBA) i ribe (IPA). Međutim, naglašava se u rešenju Zavoda, pošto je izrada Prostornog plana interes Republike Srbije, Zavod je izdao uslove za zaštitu prirode u kojima posebno navodi da je neophodno očuvati rečne tokove i priobalja od degradacije i zagađivanja.
Ni do današnjeg dana nije utvrđeno ko je odgovoran za nanošenje teških telesnih povreda građanima Prijepolja, koji su došli da iznesu svoje mišljenje o izgradnji hidrocentrala u njihovom mestu.
Ko je u pravu, Zavod za zaštitu prirode ili Zavod za zaštitu prirode, odlučite sami. Samo skrećem pažnju da je, u razmaku od samo nekoliko meseci, izdao dva potpuno različita rešenja, koja se odnose na isto područje.
Ko je, zapravo, ta Republika Srbija, koja ima interes? Ko čini taj entitet, koji govoreći kroz Rešenje o davanju saglasnosti na Studiju, iskazuje svoj interes. Građani? Potpisnik rešenja, koji svoj legitimet crpi iz izborne volje građana? Ili možda ono preduzeće sa 500 evra u džepu? Da ne grešim dušu,malo im se popravilo finansijsko stanje u poslednje vreme. U već pomenutom tekstu, objavljenom u nedeljniku NIN (br. 3261 od 27. juna 2013.), nek mi ne zamere na besplatnoj reklami, predstavnici investitora sa Devičanskih ostrva kažu da ih „ohrabruje razvoj političke situacije u Srbiji“ !? Te da se „vlast pokazala kao veoma predusretljiva“ !!!???? Ovde sam pomislio da je autorka teksta fantastično provukla jetku ironiju kroz naručeni panegirik. I dalje tako verujem. Jer, kak’e veze ovaj Renewable Adventure ima sa političkom situacijom u zemlji Srbiji? Razumeo bih da je pomenuta kompanija zabrinuta zbog nestabilne situacije u Malim Antilima, gde je registrovana, ili da je se tiče vrednost akcija i trendovi poslovanja u područjima gde investiraju. Ne, oni hvale vlast koja je predusretljiva?
JAVNE BATINE I TAJNE RASPRAVE
Imaju li građani neke veze sa tim, više puta pomenutim, interesom, i da li je njihov interes identičan interesu Republike Srbije? Jer ako nije, onda se nalazimo u istoj situaciji kao i Zavod za zaštitu prirode koji za isto područje izdaje dva različita rešenja.
Zakon o proceni uticaja na životnu sredinu predviđa postupak javnog uvida i javne rasprave o studiji o proceni uticaja, kao dokumentu kojim se predviđaju mogući negativni uticaji na životnu sredinu i definišu neophodne mere zaštite. Javnost ima pravo da studiju vidi, pročita, dostavi komentare, a potom učestvuje u javnoj prezentaciji studije. Kako piše u Rešenju koje je potpisala Ministar, javna rasprava u Prijepolju nije mogla da se održi, „usled ozbiljne i neposredne opasnosti ometanja usmene javne rasprave“. Ovo se ometanje, da budemo nešto precizniji nego što je Rešenje, koje je i samo Minstarstvo više puta ispravljalo, sastojalo se u brutalnom premlaćivanju učesnika javne rasprave. Ni do današnjeg dana nije utvrđeno ko je odgovoran za nanošenje teških telesnih povreda građanima Prijepolja, koji su došli da iznesu svoje mišljenje o izgradnji hidrocentrala u njihovom mestu. To što njihovo mišljenje ne ide uz dlaku sitnom investitoru i „predusretljivim vlastima“ ne daje im za pravo da angažuju batinaše na javnim raspravama! Na ovaj detalj podsećam za slučaj da se nekom od čitalaca dogodi da se nađe na javnoj raspravi o kakvom projektu koji donosi nova radna mesta. Tek da znate šta znači „ometanje usmene javne rasprave“.
Zbog pomenutog ometanja u Prijepolju, Ministarstvo energetike je odlučilo da održavanje javne rasprave izmesti iz prostora i vremena. Takozvana javna rasprava zakazana je za 9. januar 2013. ali u Beogradu!? Da, to je bio prvi radni dan nakon božićnih praznika. Hajde, da ne cepidlačimo oko datuma, znate da ozbiljni i odgovorni ljudi vole u novu godinu da uđu rasterećeni od starih obaveza, ali zašto Beograd? Zašto ne Svilajnac, Trgovište ili ostrvo Anegada? Dobro, Anegada nije na teritoriji Republike Srbije, ali o prekograničnim uticajima nešto kasnije. Na pitanje da li izmeštanje javne rasprave znači da Republika Srbija nije u stanju da sprovodi zakone na čitavoj teritoriji zemlje, koje je postavljeno junakinji ovog teksta, nikada nije stigao odgovor. Beograd je oko 350 kilometara udaljen od Brodareva i Prijepolja. Pravilnik o postupku javnog uvida, prezentaciji i javnoj raspravi o studiji o proceni uticaja na životnu sredinu ("Sl. glasnik RS", br. 69/2005) kaže „Ako saglasnost na studiju o proceni uticaja izdaje ministarstvo nadležno za poslove zaštite životne sredine, odnosno nadležni organ autonomne pokrajine, studija o proceni uticaja se mora izložiti i u prostoriji organa lokalne samouprave na čijoj se teritoriji planira izvođenje projekta.“ Da budemo korektni, investitor ima kancelariju u Beogradu. A čitava ova priča neodoljivo podseća na narodne stihove „tvome đogu i tvome junaštvu, svud su brodi, gde god dođeš vodi“.[1] Još jedno pojašnjenje, u oglasu kojim je najavljeno održavanje javne rasprave, Ministartvo kaže da će se „postupak izlaganja i javne rasprave ponoviti“ (Polimlje, 1. janauar 2013). Jedino što se ponovilo je otvoreno gaženje zakona i javna blamaža državnih službenika koju su ovu nakaradnu raspravu organizovali. Ponovnog izlaganja predmetne studije u Prijepolju nije bilo.
Samo obaveštenje o javnoj raspravi objavljeno je u listu Polimlje i to 1. januara 2013 !? Da, to je prvi dan u novoj godini, neradan za sve građane, osim za tiskare Polimlja i Ministarstvo energetike. Da li je potrebno da dodatno ukazujem na zlu nameru nekoga ko informaciju o javnoj raspravi objavljuje 1. januara a istu zakazuje 8 dana kasnije. Mislim da je potrebno, jer Zakon o proceni uticaja kaže da javna rasprava može da se održi najranije 20 dana nakon obaveštavanja javnosti (čl. 20). Further more , stranke u postupku, koje su podnele pismeni prigovor na izrađenu Studiju nisu pismeno obaveštene o održavanju javne rasprave, što je takođe zakonska obaveza.
Participacija policije, i njihovo vanredno interesovanje za održavanje ove javne rasprave, bilo je veće nego devedestih godina za građanske proteste. Ispred zgrade Privredne komre Grada Beograda, tog 9. januara 2013, bilo je mnogo više policajaca nego zainteresovanih građana? Ko se to i zašto uplašio? Stvar je postala jasnija kada nas je na ulazu sačekalo neko službeno lice, i zatražilo lična dokumenta. Lice je objasnilo da mora da proveri da li se nalazimo na spisku? Na čijem spisku se to nalaze građani koji su došli da prisustvuju JAVNOJ RASPRAVI. JAVNA je zato što je SVIM GRAĐANIMA dozvoljeno da učestvuju. Ili se na Devičanskim ostrvima primenjuje neka druga procedura? Za Republiku Srbiju se više ne usuđujem da tvrdim.
O takozvanoj javnoj raspravi najrečitije govori zapisnik koji je službeno lice vodilo, a sa čijom sadržinom možete da se upoznate ako pogledate ovaj kratki klip.
Gore pomenuti Pravilnik, usvojen 2005, kaže da „nadležni organ obezbeđuje vođenje zapisnika na javnoj raspravi u koji se unose sve primedbe, predlozi i mišljenja dati u toku javne rasprave. (čl. 5, stav 1).“ Pa imali su skoro deset godina da nauče šta treba da rade.
Nakon ovog mučnog događaja Ministarka je donela Rešenje o saglasnosti na predmetnu Studiju.
PREKOGRANIČNI UTICAJ
Slučaj je hteo da nekadašnja država SFRJ, sredstvima njenih građana, preko preduzeća koja su bila u državnom vlasništvu, razvije veliki projekat izgradnje hidroelektrana Brodarevo na Limu. Ali neću ovde postavljati pitanje kako je moguće da projekat, koji je uradilo neko javno preduzeće, u državi sukcesoru, dođe u posed privatne kompanije sa dalekih Devičanskih ostrva. Želim da skrenem pažnju da se predmetno područje nalazi na samoj granici Srbije i Crne Gore. Obe države su potpisnice ESPOO Konvencije, međunarodnog dokumenta o proceni uticaja prekograničnih projekata na životnu sredinu. ESPOO Konvencija ih obavezuje da o projektima koji mogu imati prekogranični uticaj obaveštavaju susede, i obezbede sudelovanje javnosti. Republika Srbija nije obavestila Crnu Goru o izradi pomenute Studije, nije uključila državne organe niti građane Crne Gore u javnu raspravu, niti omogućila uvid u spornu Studiju. Sve dok organizacije civilnog društva sa severa Crne Gore nisu izvršile pritisak na svoju Vladu i zatražile da im se omogući uvid u Studiju. To se desilo tek u januaru 2013, više od 4 meseca nakon što je Studija stavljena na javni uvid. ESPOO konvencija obavezuje državu da susednu zemlju u postupak uključi u ranoj fazi, a ta faza je određivanje obima i sadržaja studije. U Izveštaju o ocjeni Studija o proceni uticaja projekata izgradnje hidroelektrana Brodarevo 1 i 2 na životnu sredinu, koji je izradila državna komisija u Crnoj Gori, u aprilu 2013, iznosi se zaključak da studija uticaja hidroelektrane Borarevo 1 nije obrađivala prekogranični uticaj na Republiku Crnu Goru, niti da je pokazala da hidroelektrana Brodarevo 1 nema uticaja na teritoriju Crne Gore. Blagočastivi investitor, u propagandnom tekstu u NIN-u, tvrdi da uticaja na Crnu Goru nema. Možda je čovek, iako je investitor, čitao Studiju koju je svojim novcima platio.
Da zaključim, iako je državna komisija susedne države ukazala da je neophodno doraditi Studiju, u skladu sa brojnim primedbama koje su tamo iznete, Ministar, potpisnica Rešenja, ovaj Izveštaj uopšte ne uzima u obzir, prilikom davanja saglasnosti na dokument koji očigledno sadrži proceduralne i materijalne nedostatke.
SPORNO REŠENJE
Rešenje br 353-02-01205/2012-02, kojim je REV d.o.o. dobio saglasnost na Studiju o proceni uticaja, nadnaravno je zanimljiv dokument. Budući da sam do sada umorio i upornog, a ne samo radoznalog čitaoca, skrenuću pažnju na još jedan detalj, koji govori u prilog ozbiljnosti i posvećenosti državnog službenika koji je izradio ovo Rešenje. Naime, autor Rešenja tvrdi da su u toku postupka prikupljena mišljenja i predlozi javnosti, i da su sva ta mišljenja poslata u avgustu 2013????? Postaje jasnije zašto je došlo do zabune oko vremenskih rokova vezanih za zakazivanje rasprave.
Meni je jasno, u zemlji kojoj se žuri u zajednicu evropskih naroda državni službenici sat teraju unapred. Sada ćete reći da sam zlonameran, zar ne. A onaj ko je ovo Rešenja napisao i potpisao je dobronameran?
Utehu ne pruža činjenica da je pomenuto Rešenje kasnije dopunjeno ispravkama, jer je sadržalo niz materijalnih grešaka. Ova činjenica trebalo bi još više da nas zabrine. Ne samo što državni službenici pokazuju sklonost da zakone ne sprovode, što je osnovni posao izvršne grane vlasti, već su i toliko nesavesni da ni jedno rešenje ne mogu da izrade na propisan način. Šta li će se desiti kada započne proces izdavanja dozvola za 317 mini-hidroelektrana koje su predviđene planom Ministarstva energetike? Za svaki objekat po dva rešenja, pa onda zaključak kojim se ispravlja rešenje. Jasno je da postojeći kapaciteti državne uprave neće biti dovoljni da iznesu ovaj ozbiljan i odgovoran posao. Šteta koja je ovim postupkom učinjena mogla bi da bude ispravljena samo poništavanjem ovog akta, ili od strane njegovog potpisnika, što bi moglo da spase ugled Ministarstva, ili u upravnom sporu kojim bi nezakonito postupanje državnih službenika bilo dokazano.
Autor rešenja br 353-02-01205/2012-02, kojim je REV d.o.o. dobio saglasnost na Studiju o proceni uticaja, tvrdi da su u toku postupka prikupljena mišljenja i predlozi javnosti, i da su sva ta mišljenja poslata u avgustu 2013.
Ovaj tekst je napisan na osnovu dokumenata koji su nastali u procesu izrade Studije o proceni uticaja hidroelektrana Brodarevo 1 i 2, činjenica koje su javno dostupne i svedočanstava učesnika u sramnim javnim raspravama. Da, i na osnovu teksta iz NIN-a „Hidroelektrane Brodarevo na korak do izgradnje“, koji je toliko zabavno štivo da i dalje nepokolebljivo verujem da se njegova autorka zapravo obraćala čitaocima koji imaju redak smisao za humor. U protivnom, ova cenjena medijska kuća je sebi nanela ogromnu štetu.
Da li je, nakon svega što je ovde izneto, potreban zaključak. Mislim da jeste. I iskreno verujem da se ovakvo nepočinstvo neće ponoviti. Bar zbog toga što građani to neće da dozvole.
Dok nas filozofiji Radomira Konstantinovića budu podučavali stanovnici Bulevara Ratka Mladića jedino što možemo da očekujemo je potop. Opisani proces logičan je rezultat politike koja se zasniva na opsednutošću sopstvenom veličinom, nesposobnošću da se sasluša drugi i opsesivnom nastojanju donosilaca odluka da potisnu agresivnost svojih prosečnosti. Svaki pokušaj da osrednjosti ukažete na grešku završava se bahatim izlivom administrativnog i verbalnog nasilja. Porozna granica koja nas odvaja od ogoljenog nasilja nad onima koji drugačije misle, a koju ocrtava tanani sloj lažnog evropejstva, uskoro će biti pregažena. Potop je ovde odavno nastupio. To što smo naučili da dišemo na škrge neće nas sačuvati. Dozvolite mi da završim krajnje patetično. Na kraju, patetika je toliko omiljena među vlasnicima nepostojećeg datuma za bolju budućnost. BudIte hrabri, ako se jednog dana budete vozili novim i modernim magistralnim putem ka Crnoj Gori, pošto sadašnji nameravaju da potope, kada ugledate muljevitu baruštinu i zapuštene bedeme na Limu, recite svojoj deci: „ništa nisam uradio da ovo sprečim“. Bar vi koji ste svesni da ovo nepočinstvo moramo da sprečimo. Stid pred budućim generacijama ostaje jedina konstanta održivog razvoja u Republici Srbiji, zemlji izvan vremena.
Izvor: Kontrapress
Članovi Ekološkog centra "Stanište" iz Vršca su, čini se, našli rešenje kako da alergenu biljku ambroziju, čije uništavanje iz republičkog budžeta svake godine izvuče više stotina miliona dinara, iskoriste kao sirovinu, koja može da donosi profit. Posle višegodišnjeg istraživanja oni su ustanovili da se od ambrozije može proizvoditi etarsko ulje, koje bi, između ostalog, moglo da se koristi i u farmaceutsko-hemijskoj industriji. Međutim, ni posle četiri godine od objavljivanja ovih rezultata, nadležne institucije nisu dale odgovor na to, pa se postavlja pitanje da li država uopšte želi trajno da reši ovaj problem.
Dejan Maksimović, član EC "Stanište", kaže da su njihova istraživanja pokazala da ambrozija ima relativno visok sadržaj etarskog ulja, žućkaste boje, prijatnog mirisa i sa antimikrobnim dejstvom, te da zato ovaj korov predstavlja izdašnu sirovinu, koju treba iskoristiti.
- Na osnovu ovih saznanja, pokušavamo da ponudimo koncept, koji bi umesto pukog uništavanja i čistog troška, promenio odnos prema ambroziji. To otvara mogućnost otkupa i njene industrijske i poluindustrijske eksploatacije, ali dosad nismo naišli na razumevanje nadležnih institucija - predočava Maksimović.
"Stanište" traži od nadležnih organa da javnost upoznaju sa rezultatima suzbijanja ambrozije u proteklih desetak godina, jer sumnjaju da je količina potrošenog novca za te namene srazmerna efektima uništavanja. Naime, broj građana alergičnih na ovu biljku svake godine se povećava, a neka istraživanja su pokazala da se samo u Vojvodini potroši oko 25 miliona evra za lekove za trenutno ublažavanje tegoba nastalih kao posledice alergije na ambroziju.
Ekolozi širom naše zemlje jedinstveni su u oceni da je država neuspešna u tretiranju problema ambrozije. Samo 2008. godine je na akcije uništavanja ove korovske biljke sa javnih površina potrošeno više od 2,5 miliona evra i sve se svodi na fizičko uklanjanje, dok je broj alergičnih građana na ovu biljku sve veći. Međutim, ukoliko bi se pronašao održivi menahizam kako od ambrozije dobiti upotrebljive proizvode, umesto ogromnog troška, mnogi bi mogli da zarade.
- Kada se ambrozija prepozna kao sirovina, moglo bi da se otvori nekoliko manjih pogona za dobijanje etarskog ulja, pogotovo u ruralnim sredinama, zbog blizine sirovine. Već postoje zainteresovani za ovaj posao. Zato predlažemo da se novac, koji se dosad izdvajao za uništavanje ambrozije, daje kao subvencija onima koji bi se bavili proizvodnjom i otkupom ove vrste ulja - ističe Maksimović.
Ukoliko država stane iza ove ideje, u EC "Stanište" očekuju da će mnogi krenuti njihovim stopama, jer bi umesto problema imali dvostruku korist - akcije uklanjanja ambrozije bi bile daleko uspešnije, alergije bi bilo manje, a ponešto bi se i zaradilo.
Etarsko ulje od ambrozije je nov proizvod, koji niko zasad nije koristio, ali svojstva pokazuju da je i te kako upotrebljivo. Od cele biljke, prepoznatljivu sezonsku alergiju izaziva samo protein u omotaču polenovog zrna, ali etarsko ulje nije štetno.
Autor: Jelena Jovanović, Večernje Novosti