Zagađena voda vodeći je uzrok smrti u svijetu, a nedovoljna osvještenost u doba interneta uistinu je sramotna. Kako bi skrenuli pažnju prije svega novinara diljem svijeta, ''Solidarités International'' i njihova agencija ''BDDP Unlimited'' pokrenuli su kampanju protiv (ne)pitke vode.
Podaci vezani uz zagađenu vodu uistinu su zastrašujući! Procijenjeno je da 3,6 milijuna ljudi (od čega je čak 1,5 milijuna djece) umire svake godine od bolesti uzrokovanih konzumacijom nečiste vode. Kako bi se razotkrila ova strašna statistika - BDDP Unlimited osmislio je minimalistički pristup, koji je istovreno privlačan i iznenađujuć. Koristeći samo vodu i tintu prikazali su koliku snagu imaju novinari u svojim perima pozivajući ih još jedanput na borbu protiv tog opasnog ubojice.
Zvaničnici i delegati UN saopštili su da je više od 120 zemalja pristalo da uvede strožu kontrolu nekoliko vrsta hemikalija i opasnog otpada, kao i postepenu zabranu jednog antipirena i nove propise za izvoz drugih supstanci.Oni su, medjutim, rekli da pitanje smanjenja upotrebe belog azbesta u gradjevinarstvu kao i herbicida Parakuat nije rešeno na dvonedeljnom samitu delegata o tri važna medjunarodna sporazuma.
Direktori dve agencije UN rekli su danas novinarima da se samit završio dogovorom da se iz upotrebe postepeno izbaci heksabromociklododekan (HBCD), sredstvo koje se široko upotrebljava za zaštitu od vatre, ali da su iz zabrane izuzete pojedine upotrebe u zgradama.
Zvaničnici i delegati rekli su da su na samitu usvojeni stroži propisi za otkrivanje informacija o izvozu insekticida Azinfos-metila, dva sredstva za zaštitu od požara, antipirena – PentaBDE i OktaBDE, i supstance za zaštitu tekstila PFOS.
Izvor: ekologija.rs
Pripremila: Dragana Žarkov II - 4
Vodu bez kontrole pije više od 80.000 ljudi
Direktorka Zavoda za javno zdravlje u Vranju dr Eržika Antić kaže da je nekontrolisana voda iz javnih česama, bunara i seoskih vodovoda naročito opasna u letnjim mesecima, kada je rizik od zaraze daleko veći. Ona navodi da su lokalne samouprave vlasnici su svih izvorišta vode i u zakonskoj su obavezi da kontrolišu ispravnost vode, ali to ne čine.
Prema rečima načelnika Centra higijene i humane ekologije u ovoj ustanovi dr Gorana Tasića, ove godine analizirano je samo 63 uzorka vode iz seoskih vodovoda i šest iz školskih objekata, što je nedovoljno.
- Turisti na Vlasini piju sumnjivu vodu, jer je pod našom kontrolom samo centralni vodovod. On pokriva svega 20 odsto ove turističke destinacije. Na Vlasini se nalazi nekoliko lokalnih vodovoda koji nisu pod našom kontrolom. Na obroncima Vlasine u toku je sezona berbe borovnica, pečuraka i drugih šumskih plodova, pa je za ljude opasno da peru ruke higijenski neispravnom vodom zbog velikog prisustva miševa, pacova i drugih glodara. Nedopustivo je što se zbog velikog broja turista ne kontrolišu svi objekti za vodosnabdevanje. Voda se ne kontroliše ni na pet benzinskih pumpi na koridoru 10, zbog čega se riziku izlažu brojni motorizovani turisti - kaže dr Goran Tasić.
Najnovije analize potvrđuju da od 12 javnih česama u Vranju voda ispravna samo iz pet. Iz osam česama koje su priključene na gradski vodovod ističe higijenski ispravna voda.
Ne kontroliše se ni voda u bazenima za kupanje u Bujanovcu i Preševu.
Iako su svi gradski vodovodi u opštinama pod kontrolom stručnjaka Zavoda za javno zdravlje, mnoga komunalna preduzeća duguju čak i za kontrolu ispravnosti te vode.
Vranje - Više od 80.000 meštana u sedam opština Pčinjskog okruga godinama piju vodu iz bunara i seoskih vodovoda za koje gotovo da nema kontrole ispravnosti jer lokalne samouprave nemaju pare da plaćaju ispitivanja. U ovom kraju bilo je već nekoliko epidemija, a lekari upozoravaju da neispravna voda može biti uzrok zaraze crevnim bolestima, žuticom, meningitisom... Van kontrole je i ispravnost vode na Vlasini, gde samo 20 odsto meštana, ali i turista koji dolaze, koristi vodu iz gradskog vodovoda. Stručnjaci ne kontrolišu ni vodu sa pet benzinskih pumpi na koridoru 10, kuda prolaze brojni putnici ka Makedoniji, Grčkoj i Turskoj.
Kompanija ASA, koja u Kikindi već šest godina sakuplja i deponuje smeće, tužila je oko 3.000 domaćinstava koja im duguju oko 40 miliona dinara, a u javnosti se pojavila informacija da ova firma na regionalnu deponiju u Kikindi odlaže i opasan hemijski otpad, pa čak i nuklearni otpad iz slovenačke elektrane Krško.
- Netačne su informacije da se ovde odlaže nuklearni otpad, jer da bi se takav otpad transportovao iz bilo koje zemlje, o tome bi morala da budu obaveštena nadležna državna ministarstva svih zemalja kroz koje se takav otpad transportuje. Redovne inspekcijske provere na deponiji nisu potvrdile nikakve nepravilnosti - tvrdi Ljibiša Nikšić, menadžer kompanije ASA.
Deponija u Kikindi ima karakter regionalne deponije neopasnog otpada i poseduje dozvolu nadležnog Pokrajinskog sekretarijata za zaštitu životne sredine.
- Dozvoljeno je odlagati komunalni otpad, neopasan otpad bilo kog porekla koji zadovoljava propise, a to znači i industrijski neopasan otpad iz cele Vojvodine. Može se odlagati i naftna isplaka, ali samo ona koja je prošla tehnološki tretman i postala bezopasna - ističe Nikšić.
- Što se tiče kritika građana zbog tužbi, mi ih redovno obaveštavamo kolika su njihova dugovanja i pozivamo ih da ih izmire na vreme. Prošle godine poslali smo više od 7.000 obaveštenja s upozorenjima, a nakon isteka svih rokova za plaćanje, utuženo je 3.000 korisnika. To dokazuje da više od 55 odsto korisnika pravovremeno reaguje na opomene i izmiruje svoje obaveze, čime se izbegava plaćanje sudskih troškova - kaže Nikšić.
- Nisam zadovoljan radom ASA jer sam imao sudski spor s njima. Bolje bi bilo da posao odnošenja smeća kao i ranije obavlja opštinsko Komunalno preduzeće. Oni ne rade taj posao kvalitetnije nego što ga je nekada radilo komunalno - tvrdi Andraš K. iz Kikinde.
- Prema zakonu o komunalnim delatnostima, kompanija koja pruža komunalne usluge nije obavezna da sklapa pojedinačne ugovore. I pored toga što su u obavezi da preuzmu kante za odlaganje otpada i priključe se sistemu, pojedini korisnici to nisu učinili ni posle šest godina rada, a na njihov zahtev račune im ne šaljemo sve dok to ne učine - objašnjava Nikšić.
Odloženo 35 tona azbesta
Na deponiju u Kikindi prošle godine odloženo je ukupno 637 tona industrijskog otpada, od čega je specijalno uskladišteno 35 tona otpada koji sadrži azbest.
Izvor: Blic
Priredila: Aleksandra Blitva III-4
Tunis je peti na svijetu po izvozu fosfata. Otpad iz ove proizvodnje je otrovan i lagano radioaktivan, a tvornica u Gabesu svakog dana pusti 13.000 tona ovog otpada u more.
Tunis nije pretjerano bogat sirovinama, ali ova sjevernoafrička zemlja je peti najveći izvoznik fosfata u svijetu. Njegova kemijska industrija između ostalog proizvodi i fosfornu kiselinu. Ona se koristi za proizvodnji gnojiva, ali i za konzerviranje živežnih namirnica ili dodavanje okusa u osvježavajućim pićima. Otpad od ove proizvodnje je otrovan i lagano radioaktivan, a državna tvornica u obalnom gradu Gabesu svakog dana pusti 13.000 tona ovog otpada u more.
Gabes je grad sa 150.000 stanovnika na obali, na jugu Tunisa ali o idili u njemu ne može biti ni riječi. Njegovo ime je u međuvremenu postalo sinonimom za jedan od najvećih ekoloških skandala u Sredozemlju. zrakom se širi prodorni smrad amonijaka, u njegovom kanalu “kuha” gusta crna tekućina – i ulijeva se izravno u more.
“Prije je tu uvijek bilo ribe za večeru, nakon što bi seljaci izorali polja, jer more je bilo toliko blizu da je naplavljivalo ribe po poljima. Kad sam bio mali, plivao sam u moru zajedno s ribama i škampima.” Tako priča Mondher, koji radi kao njegovatelj u bolnici i koji je odrastao u oazi Šat Esalamu, u predgrađu Gabesa. Da se neka oaza nalazi izravno kod mora, to je u Tunisu jedinstveno. Ali početkom sedamdesetih godina tunežanska je kemijska industrija u Gabesu izgradila tvornicu Groupe Chimique Tunisien i od tada u ovoj se oazi sve promijenilo. A ako je nakon toga more uopće nešto i naplavljivalo po obali, onda su to uglavnom bile mrtve ribe ili kornjače koje su uginule u mukama.
U tvornici koja se nalazi u blizini pod vedrim nebom uzdižu se nekoliko metara visoke nakupine fosfata. Njih dovoze iz rudarske regije u unutrašnjosti zemlje da bi ih u Gabesu preradili i potom otpremali na destinacije po cijelom svijetu. Nuredin Trabelsi je šef odjela za ekološka pitanja tuniske kemijske industrije. On pokušava promicati projekte koji umanjuju ekološku štetu.
“Imamo problema sa zagađivanjem okoliša, to ne možemo opovrgavati. Već prije nekoliko godina, još prije revolucije, napravili smo plan kako u tom smislu modernizirati ovu tvornicu. Ali to su složeni projekti. A tu je potrebna i politička volja. Kad smo pronašli rješenje, političari nam nisu dali zeleno svjetlo i onda je sve opet zanemareno. Sad postoji volja. I ovu priliku ne smijemo propustiti”, kaže Nuredin Trabelsi.
Sada bi trebalo otrovno vapno pohranjivati ispod zemlje na lokaciji 25 kilometara udaljenoj od tvornice, tako da ovaj projekt ne ugrožava prirodu. Ali sad su se pobunili stanovnici jednog obližnjeg sela. Oni se boje da će problem samo biti preseljen na drugu lokaciju. Jer ukoliko otpad prije skladištenja ne bude očišćen, ovi bi seljani mogli postati novim žrtvama otrovnih tvari i radioaktivnosti.
Za kompletan projekt treba 200 milijuna eura, koje kemijska industrija nema. Tjednima i mjesecima su radnici tamo štrajkali tražeći bolje uvjete rada i tako je proizvodnja bila obustavljena. Važni kupci su u međuvremenu potražili nove dostavljače. Za brigu o okolišu nitko nema novaca. Trabelsi se nada da bi mogla pomoći Europska banka za razvoj.
Izvor: ekologija.rs
Priredio: Nikolić Stefan
BEOGRAD - Oko jedne petine ispitivanog zemljišta u pojedinim delovima Srbije sadrži jedan ili više zagađivača u količini većoj od maksimalno dozvoljene, piše u kuriru
BEOGRAD - Oko jedne petine ispitivanog zemljišta u pojedinim delovima Srbije sadrži jedan ili više zagađivača u količini većoj od maksimalno dozvoljene, piše u Izveštaju o stanju životne sredine u Srbiji u 2009. godini.
Kako se navodi u Izveštaju Agencije za zaštitu životne sredine Srbije, 18 odsto uzoraka zemljišta iz okoline Beograda, dela Pomoravlja i Šumadije sadrže jedan ili više zagdajivača iznad maksimalno dozvoljene koncentracije.
Ispitivano zemljište na takozvanim "hot-spot" lokalitetima u dolini Velike Morave sadrži povećan sadržaj nikla, hroma, arsena i olova. Zemljišta u dolini Kolubare je opterećeno visokim koncentracijama nikla i hroma, i u manjoj meri olova.
Navodi se da te koncentracije polutanata "mogu izazvati neposredno ili posredno negativno dejstvo na sredine koje dolaze u kontakt sa zemljištem".
- Nedostatkom informacija dostupnih za analizu pritisaka na zemljište i nedostatkom budžeta za rešavanje problema iz ove oblasti, zaključuje se da je zemljište i dalje relativno zanemaren prirodni resurs - navodi se u Izveštaju.
Dodaje se i da postoji potreba uvođenja sistematske kontrole plodnosti zemljišta, posebno na plodnim aluvijalnim površinama koja se intenzivno koriste za poljoprivredu.
Sa druge strane, u Izveštaju se navodi da indikatori stanja šuma pokazuju poboljšanje kvaliteta i veličine šumskih ekosistema uz povećanje površine pod šumama.
- Šumovitost dostiže optimalni nivo dok je zdravstveno stanje šuma povoljno. Srbija se odlikuje ogromnom raznolikošću ekosistema i vrsta. Od šest glavnih evropskih bioregiona, pet je u Srbiji. Zaštićena prirodna dobra zauzimaju više od pet odsto teritorije Srbije - navodi se u Izveštaju.
Izvor: kurir.rs
ISAK ESTELA
Do zagađivanja dolazi kada se štetne materije oslobode u okolinu u tolikim količinama da ugrožavaju ljude, životinje, biljke i njihova staništa. Kontrola zagađivanja je najveći problem s kojim je suočen savremeni svet. Ogromna područja mogu za kratko vreme postati nepodesna za život, a mnoge biljke i životinje mogu zauvek iščeznuti. Javno mnenje danas vrši pritisak na vlade i industriju da se bore protiv zagađivanja.
Dimovi i izduvni gasovi
Izduvne cevi automobila i fabrike ispuštaju produkte sagorevanja- otpadne gasove u vazduh. Neki od ovih gasova se mešaju sa oblacima proizvodeći kisele kiše koje ubijaju biljke. Ugljen-dioksid zadržava toplotu koju bi zemlje vratila u vasionu i može dovesti do globalnog otopljavanja. Za druge gasove, jedinjenja ugljenika sa halogenim elementima, nazvana CFC smatra se da oštećuju ozonski omotač - gasnu barijeru koja zaustavlja štetno zračenje sunca. Buka takođe može biti oblik zagađivanja, jer saobraćajna i avionska buka narušavaju kvalitet života.
Gomilanje smeća
Smeće sa proizvodi u ogromnim količinama i na svetu ima sve manje mesta za njegovo odlaganje. Reciklaža (prerada i ponovno korišćenje) stakla, papira i drugih odpadaka smanjuje potrebu za njihovim gomilanjem. Radioaktivni otpaci proizvedeni u nuklearnim elektranama ostaju opasni hiljadama godina.
Mrtve reke
Industrijski otpad izbačen u reke može uništiti celokupan njihov svet. Veštačka đubriva izazivaju prekomeran rast algi koje troše kiseonik iz vode, ubijajući tako ribe i vodene biljke. Međunarodnim dogovorima zacrtano je da sve zemlje treba da prestanu odlaganje otpadaka u more i smanje zagađivanje reka i jezera.
Izvor: pcelica.co.rs
Priredila: Tamara Horti III- 2
Zvuk je po prirodi sastavni deo svakodnevnog života i deo čovekovog okruženja. Javlja se kao pratilac mnogih životnih aktivnosti i njegovo prisustvo je evidentno gotovo u svim sferama ljudske aktivnosti.
Zvuk ne mora biti glasan da bi nas uznemiravao (pod koji škripi, oštećenja na tonskim zapisima, “nemilosrdno” kapljanje vode i sl.). Nepoželjnost i neprijatnost su često u funkciji vremena kada se zvuk pojavljuje (noć ili dan). Zvuk može da nanese štetu ili čak izazove i razaranje određenih struktura (zvučni udar). Po definiciji, svaki zvuk, bez obzira na njegov intenzitet, koji nas ometa u nekim našim aktivnostima, ili nam smeta na bilo koji način, predstavlja buku.
Buka u životnoj sredini, ili kako se veoma često zove - komunalna buka, definiše se kao buka koju stvaraju svi izvori buke koji se javljaju u čovekovom okruženju.
Glavni izvori komunalne buke koji se svakodnevno sreću u čovekovom okruženju uključuju:
Izvori komunalne buke na otvorenom prostoru mogu se dalje podeliti na sledeće grupe:
Izvori komunalne buke u zatvorenom prostoru mogu se podeliti na sledeće grupe:
Neki od nabrojanih izvora buke u zatvorenom prostoru mogu se pojaviti i kao izvori buke na otvorenom prostoru. Buka u životnoj sredini je svetski problem. Način borbe protiv buke u velikoj meri zavisi od kulture, ekonomije, politike. Ne postoji sigurna procena, na svetskom nivou, o uticaju buke na životnu sredinu kao ni o ceni tog uticaja.
Neke okvirne procene je dala European Unions´s Green Paper on Future Noise Policy (1996) i one kažu da:
Građani, pre svega u razvijenim zemljama, veoma jasno prepoznaju problem i ukazuju na buku kao glavni činilac koji kritično opterećuje populaciju.
Zašto merimo jačinu zvuka / buke?
Merenja daju tačno određenu veličinu koja opisuje i rangira zvuk – to je neophodno kod unapređenja zaštite od buke, akustike stambenih zgrada, muzičkih i bioskopskih dvorana, izrade kvalitetnijih zvučnika i sl.
Izvor: akademijazakme.edu.rs
Priredio: Bojan Todorović III-4
Sačuvajmo planetu
Svetska emisija ugljen-dioksida (CO2), gasa koji se smatra glavnim krivcem za globalno zagrevanje, porasla je prošle godine na novi rekord od 34 milijarde tona, pri čemu je Kina i dalje najveći emiter, saopštio je danas nemački privatni institut za obnovljive izvore energije IWR.
U izveštaju tog instituta se navodi da je emisija CO2 prošle godine bila za 800 miliona tona veća u odnosu na 2010. godinu, kao i da je Kina učestvovala u ukupnoj svetskoj emisiji sa 8,9 milijardi tona, što je značajno više od emisije SAD-a od šest milijardi tona.
Nakon jednokratnog pada emisije CO2 2009. godine usled globalne ekonomske krize, ponovo je nastupio trend rasta emisije, istakli su stručnjaci IWR-a.
"Ako se nastavi aktuelni trend, globalna emisija CO2 će do 2020. porasti za 20 odsto na 40 milijardi tona", naveo je u saopštenju direktor Instituta, Norbert Alnoh.
Radi poređenja, 1990. godine je obim emisije iznosio 22,7 milijardi tona.
Na listi najvećih svetskih emitera štetnih gasova se iza Kine i SAD nalazi Indija, koja je zauzela treće mesto sa 1,8 milijardi tona, a slede Rusija sa 1,7 milijardi tona, Japan sa 1,3 milijardi tona i Nemačka sa 804 miliona tona.
Među deset najvećih emitera, samo SAD, Rusija i Nemačka su 2011. smanjili količinu emitovanog CO2, saopštio je institut IWR, dodajući da su brojke bazirane na globalnoj potrošnji fosilnih goriva, o čemu je podatke objavio britanski energetski gigant BP.
Izvor: blic.rs
Priredili: Stojanov Stefan i Milojević Vukan I-1
Teški metali, pepeo iz termoelektrana, nafta, otpaci iz klanica, direktno ispuštanje kanalizacije - glavni su izvori zagađenja reka u Srbiji. Dodajmo na to i neuređene deponije, poljoprivredu i saobraćaj. Naši najveći gradovi ispuštaju neprečišćene otpadne vode direktno u reke jer ne poseduju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Danas se u Srbiji prečišćava svega nekoliko procenata otpadnih voda.
Svi veći gradovi u Srbiji kanalizaciju direktno izlivaju u vodene tokove bez ikakvog prečišćavanja. Beograd svu otpadnu vodu kroz 20 izliva direktno ispušta u Dunav i Savu. Za rešavanje ovog problema potrebna su finansijska sredstva, koja po proceni stručnjaka, prelaze milijardu evra.
Oko 50 odsto zagađenja ispuštenog u reke dolazi od industrijskih postrojenja. U maju 2010. usvojen je Zakon o vodama kojim je predviđeno da visina naknade za zagađivanje voda bude takva da zagađivač ima veći interes da gradi postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, nego da plaća naknadu.
Do sada su uslovi za ispuštanje otpadnih voda utvrđivani na osnovu kvaliteta vodotokova u koji se one ispuštaju, dok će po novom propisu to biti rađeno u zavisnosti od tehnoloških procesa određene industrije, a zagađivač će plaćati kazne ukoliko prekorači granice dozvoljene emisije.
Poljoprivreda je jedan od značajnih korisnika vodnog resursa i znatno utiče na kvalitet površinskih i podzemnih voda. Ona predstavlja jedan od osnovnih izvora zagađenja voda. Taj proces je prvenstveno izazvan upotrebom đubriva i brojnih hemijskih sredstava u savremenoj poljoprivrednoj praksi.
S obzirom da u Srbiji u ovom trenutku ne postoji nijedan grad ili opština koji imaju u potpunosti regulisan problem tretmana otpadnih voda, rešavanja problema zahteva velike budžete i opsežne radove.
Kao pomoć u rešavanju ovog velikog problema, važno je napomenuti da će Fond za zaštitu životne sredine pomoći svakoj opštini i sufinansirati projekte izgradnje prečistača otpadnih voda, a opštine mogu konkurisati i kod pretpristupnih fondova Evropske unije iz kojih se i finansiraju takvi programi.
Izvor: ekobalans.net
Priredio: Miloš Marinkov, II-2