Ministarstvo životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja planira, da do sredine naredne godine u industriju reciklaže u Srbiji zaposli od 10.000 do 12.000 radnika.
Plan je da se izgradi 30 reciklažnih centara za čiju će gradnju i opremanje Fond za zaštitu životne sredine izdvojiti 650 miliona dinara. Najveći broj novozaposlenih biće iz najugroženijeg sloja stanovništva. Radi se o otvaranju reciklažnih centara, gradskih ili opštinskih, u kojima će se obavljati sekundarna separacija otpada po vrstama, odnosno u kojima će se odvajati koristan otpad od nekorisnog.
Prioritet nam je izgradnja reciklažnih dvorišta, a do kraja godine izgradićemo 28 reciklažnih centara u gotovo svim gradovima Srbije. Nakon toga će se stvoriti uslovi da se vrši primarna selekcija otpada, građani će da dobijaju kese ili će se postavljati kontejneri, u kojima će se separisati otpad koji ide u reciklažu.
To će svakako biti najvažniji korak u izgradnji reciklažnih centara u kojima će se zaposliti desetine hiljada ljudi. Naime u industriji reciklaže, pored već zaposlenih 7.000 radnika, biće stvoren ”ogroman broj radnih mesta”, koja će se ” finansirati iz nečega što se do sada u Srbiji bacalo”. Takođe biće zaposlen i određen broj inženjera – ističe ministar Oliver Dulić.
Ministarstvo životne sredine ove godine prioritet daje završetku posla na formiranju regionalnih deponija, u ovom trenutku je 20 regiona u postupku formiranja svojih deponija, a do sada je 6 regionalnih deponija završeno, koje odgovaraju evropskim standardima. Time će se u Srbiji uspešno pokrenuti industrijska grana koja do sada nije postojala.
Izvor: zelenevesti.org
Pripremila: Natalija Đorđević III-4
Prema poslednjim podacima u Srbiji postoji oko tri miliona objekata čija je potrošnja između 150 kWh/m2 godišnje do 250 kWh/m2 godišnje, a ova potrošnja u Evropskoj Uniji iznosi 50 do 70kwh/m2 godišnje.
Ovaj podatak ukazuje na dodatnu potrošnju energije u građevinama na teritoriji Republike Srbije između 240 miliona i 540 miliona kWh po kvadratnom metru godišnje u odnosu na Evropsku uniju. Zbog pomenutih činjenica fokus rada biće povećanje energetske efikasnosti već postojećih građevina u Srbiji.
Mogućnosti smanjenja potrošnje energije
Sa pomenutom potrošnjom, sektor zgradarstva odgovoran je za 40% ukupne potrošnje energije u Evropi. Prema američkom Rocky Mountain Institutu, zgrade u slučaju primene štedljivih opcija imaju priliku da uštede 70% do čak 90% energije utrošene na rasvetu, ventilaciju i pumpe, oko 50% energije utrošene na elektromotore i oko 60% energije utrošene na održavanje temperature u kancelarijskim prostorima.
Pomenute količine mogućih ušteda znatno utiču na energetsku efikasnost cele države, pa time i količinu emitovanog CO2 koji mora biti pomenut, s obzirom na već generalno primenjenu praksu konverzije utrošenih kilovata energije u emitovani CO2, zbog osnivanja Sistema razmene emisija Evropske unije (EU ETS), kao i identifikacije CO2 kao jedinstvenog parametra uticaja na pogoršanje efekta staklene bašte. Pored štetnosti na životnu sredinu i zdravlje ljudi, ovaj efekat povećava temperature u letnjem periodu uzrokujući veću potrošnju energije za rashlađivanje unutrašnjeg prostora.
Poboljšanje izolacije kao mera smanjenja potrošnje energije
Kada je tema prepravka ili renoviranje već postojećih građevina, izolacija građevine predstavlja najuticajniji faktor u mogućnostima ostvarenja veće energetske efikasnosti. Jednostavan primer mogućnosti prikazan je na Slici 1, gde je u pitanju stambena građevina, ali sa tačnim podacima o mogućnostima smanjenja potrošnje energije poboljšanjem izolacije. Smanjenjem utrošene energije za istu svrhu povećava se efikasnost upotrebljene energije, jer ona u slučaju poboljšanja izolacije ili primene drugih mera uštede, nije uzaludno potrošena. Podaci Dablinskog Instituta za tehnologiju ukazuju da je na poboljšanju izolacije omotača građevine moguće uštedeti:
Građani Srbije će od sledeće godine imati na raspolaganju povoljna sredstva iz Fonda za energetsku efikasnost da bi ostvarili energetske uštede u stambenim objektima, izjavio je pomoćnik ministra energetike Dejan Trifunović.
Sredstva iz tog budžetskog fonda, direktno ili indirektno posredstvom banaka, moći će da koriste, pored građana, i preduzeća, razne institucije i organizacije koje žele da unaprede svoju energetsku efikasnost i na taj način ostvare uštede, rekao je Trifunović.
On je objasnio da će se tokom ove godine napraviti godišnji plan aktivnosti Fonda, a odobravanje sredstava od sledeće godine, kada se fond osnuje, biće javno, na bazi konkursa.
Novac iz tog fonda može da se koristi za radove na fasadi, stolariji, izolaciji objekta, upotrebi obnovljivih izvora energije i slično, naveo je on i dodao da građani mogu i po osnovu podsticajnih mera za korišćenje obnovljivih izvora enegije da ugrade solarne panele na svojim objektima da bi dobili električnu i toplotnu energiju.
On je naglasio da je Srbija dosta energetski neefikasna i da je potrošnja energije u domaćinstvima i privredi dva do tri puta veća nego u zemljama Evropske unije i dodao da smo zato preuzeli cilj da do 2018. godine smanjimo za devet odsto finalnu, bruto potrošnju energije.
“Plan je da primarnu potrošnju energije smanjujemo u etapama, od 1,5 do dva procenata, na tri godine da bismo 2018. imali uštede od devet procenata”, precizirao je Trifunović.
On je istakao da je povećanje energetske efikasnosti proces i da se ništa ne može uraditi preko noći, kao i da su potrebne velike investicije, koje su procenjene samo za zgradarstvo na 1.6 milijardi eura u narednih nekoliko godina.
“Energetska efikasnost je, pored sigurnosti snabdevanja energijom, investicija u energetiku i uređenosti regulativa, jedna od ključnih stavki nove energetske politike Srbije, jer bi to smanjilo naša izdvajanja za uvoz energenata, pošto je Srbija sada 33,7% energetski zavisna”, naglasio je Trifunović.
Zato je u martu usvojen novi Zakon o racionalnoj upotrebi energije, koji predviđa da se uštedama i sistemom energetskog menadžmenta obuhvati 70% primarne potrošnje energije u Srbiji, počev od industrije, sektora usluge, javnih zgrada, opština, bolnica, škola, kazao je pomoćnik ministra energetike.
On je naveo da će oko 130 kompanija, velikih potrošača energije, morati da ima sistem energetskog menadžmenta, koji će donositi planove upravljanja energijom i čiji će izveštaji o energetskim uštedama u tim preduzećima dolaziti u Ministarstvo energetike.
Novim zakonom će, podsetio je on, i opštine sa više od 20.000 stanovnika, odnosno njih 160, biti obavezne da imaju energetske menadžere i da štede energiju.
“Kada je reč o daljinskom grejanju, biće obavezujuće uvođenje naplate grejanja prema potrošnji i već od septembra ove godine, imaćemo oko 20 toplana, koje će biti opremljene kalorimetrima na nivou podstanice”, istakao je Trifunović. U Srbiji sada oko 10% domaćinstava koristi gas za grejanje, 25% je u režimu daljinskog grejanja, dok preostalih 65% koristi ili električnu energiju ili čvrsta goriva, naveo je on i naglasio da je cilj da se destimuliše korišćenje električne energije za grejanje kroz cenovnu politiku, efikasniji tarifni sistem i merama energetske efikasnosti.
On je podsetio da Zakon o racionalnoj potrošnji energije uvodi i organizovano upravljanje energijom, koncept energetskih pregleda i energetskog označavanja proizvoda koji bitno utiču na potrošnju, kao i koncept usluga ugovaranja energetskog učinka-esko model, odnosno investiranja na bazi uštede u energetskoj efikasnosti.
Uvodi se i energetsko označavanje zgrada - energetski pasoši, za nove i rekonstruisane zgrade, a one veće od 1.000 metara kvadratnih će jednom u deset godina biti energetski pregledane, napomenuo je Trifunović.
Značajniji efekti energetskih ušteda se očekuju od sledeće godine, najavio je on i ukazao na značaj podizanja svesti građana o uštedi energije, zbog čega se planiraju različite javne akcije, ali i nekoliko projekata u osnovnim školama i obdaništima, u okviru kojih će se najmlađima ukazati na značaj energetske efikasnosti.
Pored toga, biće uvedeno i označavanje proizvoda koji značajno utiču na potrošnju energije, pa će na svakom proizvodu, od bele tehnike do sijalica, biti istaknuta energetska klasa proizvoda, što će uticati na izbor proizvoda, ali i na jačanje svesti o energetskim uštedama, rekao je Trifunović.
Izvor: Tanjug
Pripremila: Anja Momirov I-4
Pretpostavljamo da, pored svih fantastičnih stripova koji su izašli u poslednjih 30 godina i beskrupuloznog razvoja devete umetnosti, još uvek postoje oni koji veruju da su stripovi (kako bi to drsko rekao Robert Kramb) "smeće koje prave zli ljudi". Ovom prilikom, želeli bismo svima njima da poručimo da ni najmanje nisu u pravu.
U ovom tekstu, predstavićemo vam jednu sjajnu ideju i ništa manje zanimljivu realizaciju. Pre svega, ovom prezentacijom želeli bismo da dokažemo da strip može biti jedan zaista moćan i pristupačan medij za razmenu dobrih ideja, a to je lekcija koju su uspeli da shvate upravo mlađi naraštaji.
O čemu se, dakle, radi?
Ovog leta je u selu Plemetina na Kosovu održana internacionalna razmena"Art in Action 2" na kojoj se našlo oko 40 učesnika, što lokalnih, pa tako i gostiju iz inostranstva. Cilj ovog projekta bilo je kreiranje kreativne kampanje za ljudska prava i to kroz umetničke radionice stripa i stop-motion filma. Omladina i volonteri koji su se okupili na ovoj razmeni odlučili su da javno iznesu svoja mišljenja o problemima poput isključenja iz društva, otežanja slobode kretanja i problema životne sredine.
Ovaj skup je uz pomoć Volonterskog centra Vojvodine i društva SCI Germany organizovala nevladina organizacija GAIA koja se zalaže za međuljudsku toleranciju i solidarnost, socijalnu pravdu i širenje ekološke svesti. Pored toga, GAIA organizuje razne edukacione programe, seminare, festivale i razmenu volontera širom Evrope, a posebno je zainteresovana za integraciju manjinskih grupa u društvo. Umetnička kampanja koja podržava slične ideje, ovog leta bila je osmišljena tako da kroz dva dominantna umetnička izraza - strip i stop motion, pruži svojesvrsan odgovor na probleme kojim se pomenuta organizacija bavi. Početna ideja ovog projekta bila je skretanje pažnje na problem mobilnosti i izolovanosti Roma koji su na tom području podvrgnuti diskriminaciji na svim nivoima, kao i sve ono što primećujemo kao izazove u sredini u kojoj živimo. Međutim, veliki broj elektrana i fabrika koje se nalaze u neposrednoj sredini romske mahale u kojoj su učesnici ovog skupa bili smešteni, ostavio je veoma jak utisak na njih, što je rezultiralo time da glavni fokus ovog projekta postane problem očuvanja životne sredine.
Strip o kojem je ovde reč zove se "Hungry for energy", a njegovi autori su učesnici pomenute razmene. Strip se bavi problemom očuvanja životne sredine i odgovara na pitanje šta je ekologija i u čemu leži njen značaj. Radionicu je vodila Ivana Mitrović iz Novog Sada koja se amaterski bavi stripom i crtanjem, kao i Pjotor Obuchoff, gost iz Nemačke, koji se bavi prvenstveno bavi street art-om. Album je koncipiran kao kolekcija nekoliko različitih pričica od kojih svaka govori na zadatu temu. Svaka od tabli napisana je na četiri različita jezika: na srpskom, romskom i albanskom, tj. jezicima sredine u kojoj je održan ovaj projekat, kao i na engleskom jeziku.
Internacionalna razmena volontera, Art in action, održaće se i sledeće godine, ali fokus kampanje, njen koncept i izraz još uvek su nepoznati.
Izvor: happynovisad.com
Priredio: Stefan gašić, III-2
Uciti je patriotizam. Nauciti je pobednicki duh!
Fosilni resursi su danas politicki instrument ucene u celom svetu, a Srbija zbog njih krece u svom koordinatnom sistemu ne od nule, vec od velikog minusa. Voljom politickih spahiluka.
Svaka zajednica, drzava, zemlja da bi imala preduslove za dobar razvoj, mora da u osnovi vodi pazljivu strategiju primarnih resursa. Odavde krece sve sto se zove ekonomija. Svi mi znamo da zemlja, voda, nafta, gas, ugalj, minerali su primarne sirovine koje se moraju obradjivati da bi dobili ono sto se zove finalni proizvod, koje konacno formira trziste i ekonomiju shodnu tom trzistu.U tehnologiji, ono sto je za nekoga polusirovina za drugog je finalni proizvod koji ce biti unovcen i dat na dalju preradu.Za valjaonicu je sirovina gvozdje, a finalni proizvod lim, dok je za fabriku haldnjaka, stednjaka polusirovina je obradjeni lim a finalni proizvod stednjak itd.
Energija je sve. Pristup pojmu energije je totalno pogresan. Energija nije samo cena kilovata ili litre nafte. Energija je recimo i pasnjak, gde ovce i krave pasu, pa se tacno izracuna koliko litara mleka, sira, mesa daje taj pasnjak. Energija je i regenerativna moc zemlje gde se brizljivim pristupom dobija veci prinos, pa stoga i vise energije.
Zasto ovakav uvod? Pa zato sto recimo ako uzmemo potrebe Srbije za primarnom energijom od 15 Mten (miliona tona ekvivalentne nafte), mi uvozimo 6 Mten, iliti 40% a pitanje je da li pored tako plodne zemlje, nama treba toliko uvoza?
Naime, jedna racunica ce nam pokazati sve. Ako se uzme da Srbija ima 5,5 miliona hektara zemlje, a da jedan hektar moze dati 4 ten, od kojih 2 ten u otpadu ili 1 ten od pola otpada u struji i grejanju, evo skoro ceo nas uvoz, pokriven u biomasi. Dosadicu ovim racunicama u sledecim blogovima, ali za sada neka citalac uzme da je to tako.Dakle dobro navodnjavanje, dobro djubrenje, donosi dobar prinos, a ostalo je stvar prerade. Dve stvari odredjuju primarne energetske resurse jedne zemlje: pamet i materijalni resursi.Pamet izvozimo besplatno, a materijalne resurse ne obradjujemo. Ali problematika energetske nezavisnosti je mnogo kompleksnija, pa cu morati da koristim dosta cifara, da bi se docaralo nesto sto se naziva energetska neefikasnost Srbije, mogucnosti za popravljanje stanja i narocito nove tehnologije, koje da uposle ljude, a ne da pozajmljujemo pare i kupujemo gotove proizvode.Poprilicno tezak zadatak. Slazete se. Osnovni problem je smanjiti uvoz energenata, a na osnovu sopstvenih resursa uposliti sto veci broj ljudi i stvoriti sopstvenu sekundarnu energiju.Bez toga, Srbija nikada, pa ni posle nikada nece moci da ima normalan standard.
Namerno rasipanje energije
U svojevrsnoj usmerenoj tranziciji, postoji jedna ocigledna tendencija koriscenja sto vise uvoznog energenta. To se na politickoj sceni bestidno i primitivno tumaci na raznorazne nacine: da je to potrebno, da nas braca Rusi pomazu, da cemo na osnovu tih energenata podstaci razvoj. Onda se sve zabiberi borbenim poklicima politickih indijanaca: sila, lider, cvoriste itd. Da ne duzimo.
Na taj nacin se obezbedjuje njeno velicanstvo MARZA. U svim tranzakcijama ona iznosi od izvorista do konacne upotrebe negde 30%. Posredncici, lanci distrubutera i drugi ljudi bliski vatri koji se oko toga debelo okoriste. Rekosmo da uvozimo 6 Mten primarnih energenata. Grubo, to je 3 milijarde dolara, a njeno velicanstvo MARZA ovde iznosi ni manje ni vise do milijardu dolara godisnje. sa svim varijacijama cena, nekada mnogo vise, nekada nesto malo manje.
No da se vratimo na naslov: zasto namerno rasipanje energije? Pa samo da bi se trosilo sto vise uvozne primarne sirovine.
Hajde da to i dokazemo. Poznato je da nase termoelektrane, trose paru koja se zatim vraca u jednom kondenzacionom ciklusu.Jednom recju greje se Sava u Dunav da se stanovnistvo ne bi grejalo na toplovod. Kolika je ta kolicina? Negde oko dva cela Djerdapa. U toploti. Cak i ako bi se slali negativni signali neizvodljivosti zbog skupoce, ili nedostatka investicija, (laz),to ne opravdava recimo da se kotlovi u toplanama napajaju vrelom demineralizovanom vodom, i na taj nacin smanjio utrosak gasa u mesto da se baca korisna energija. Jedna lepa studija te problematike je razradjena u elaboratu o stanju u nasoj energetici, razradjenoj od dva eminentna profesora Miodrag Mesarovic i Milan Calovic. Uraditi tako nesto je 20% vise soptvene energije i 20% manje opterecenje budzeta gradjana ali i 20% manje MARZE kod srpskih Moskovljana, kako volim da ih zovem.
Dakle ne neznanje, ne nedostatak para, ne neprofitabilnost investicije nego ZLO, za rad sopstvenog dzepa.
U Srbiji se KORUPCIJA zove DRZAVNA STRATEGIJA.
Po elaboratu iz prilozenog linka, moze se videtida je teorijski potencijal kogeneracije(spregnute proizvodnje struje i toplote) negde oko 20 TWh godisnje.(strana 28). Da se ljudi ne bi zbunili tera je 12 nula, iliti hiljadu gigavata.Dovoljno za grejanje citave Srbija zimi. Ili za uporedjivanje, Srbija u struji trosi oko 27 TWh godisnje.
Dakle ponavljam, ako bi se samo 20% toga iskoristilo, cak i na najprimitivniji nacin, punjenjem postojecih kotlova vrelom vodom iz kondenzacione pare utrosak gasa za dobijanje toplote, bio bi prepolovljen.
Druga vrsta kogeneracije jeste maksimalno iskoriscavanje gasnih toplana, spregnutom proizvodnjom struje. Naime u svim gradovima Srbije, ima ugradjeno kotlova, kapaciteta 6600 Mw. Od toga 5500Mw su na gas. Svi oni proizvode samo toplotu, dok ugradjnjom parnih turbina bi mogli da proizvode i struju. U nekim gradovima su takve turbine vec predvidjene ali se ne koriste.Razlog? Stoveca potrsonja gasa da bi se posrednici bogatili. To je sutina neefikasnoti u Srbiji a ne druga, koja ide na: pricam ti pricu jer ja znam.
Sa druge strane, sistemi merenja su skroz primitivni. Gradjanin moze imati pojma koliko je potrosio grejanja, onoliko koliko mu kazu iz preduzeca za grejanje.Kada se budu uveli savremeni sistemi da svako zna koliko u stvari trosi, sami ce ljudi poceti da razmisljaju pozitivno o invetiranju u besplatnu energiju.
Sa trece strane, neredovna isplata gasne potrosnje, dovodi do problema u isporuci ovog goriva, dok resenje je u medjunarodnim pozajmicama. Koliko juce je Srbija gas dobila 170 miliona evra za neke izmisljene potrebe, a to je u stvari dug kojim treba da isplatimo uvoz gasa. Tako reci Srpcici iz obdanista kao i oni nerodjeni preuzimaju odgovornost za nase grejanje. I to je tako, na nasu sramotu.
No autor, nema uopste nameru da se ovim blogovima bavi pljuvanjem, nego je namera da se daju ideje operacionalizacije nekih mogucnosti da se ovo stanje dovede u situaciji da koristimo sopstvene izvore energije, uposlimo ljude da to rade i konacno proizvodimo i visak koji ce nam donositi dobit.
U utrosu sekundarnih energenata prednjace tri vrste istih: struja, gas i naftni derivati. Oni se koriste u tri glavne smernice: domacinstva, industrijska i poljoprivredna proizvodnja i transport.
Da idemo redom. Posto industrijsku proizvodnju nemamo o tome necemo.
1. Domacinstva su skroz neefikasna u trosenju energije.
Pausalno placanje grejanja dovodi do cistog bacanja energije, dok sa druge strane koriscenje skroz fosilnih goriva (gasa) dovodi do mucnih politicko - socijalnih trabunjanja. Jedni hoce vise para, drugi nemaju pare, pa stoga se malo vole, malo mrze i svi su u pravu.
Najgore prolaze oni koji redovno placaju, jer moraju platiti i ono sto drugi ne placaju, a tu je drzava da smiri situaciju kad odere sta moze, pa ostatak se pozajmi od mmf-a pa ce to platiti srpscici iz obdanista i nerodjena Srbija.
Uvodjenje merenja u svakom domacinstvu, mogucnost kontrole i regulacije grejanja po potrebi i guberu bi u mnogome resavalo stvar. Sami gradjani bi se pobrinuli oko izolacija stanova, kuca itd, razvile bi se industrije proizvodnje izolacionih materijala, stakla sa adkvetnum U koeficijentom (koeficijent razmene i propustanja toplote u razmeni sa spoljnjim ambijentom), koriscenja suncevih panela, mikrovetroturbina na vec postojecim zgradama, a pristupilo bi se i novoj tehnici gradnje, sto bi u mnogome promenilo samu proizvodnju gradjevinskog materijala i koncepcije gradnje, gde se recmo u Nemackoj vec postizi efekti od 80% manje trosenja fosilnih goriva.Troskove ugradnje tavih uredjaja treba da snosi dostavljac toplotne energije, a ne skroz osiromaseno stanovnistvo. Ako nemaju para, neka se rasplacu kod politickih spahiluka, jer je to njihova obaveza, a ne gradjana.Interes drzave treba da bude, da se smanji potrosnja fosilnih goriva, tako da ce ona to vrlo 'rado' da uradi. Ovaj link ce vam malo pojasniti.
Elektricna energija u domacinstvima, je poseban problem. EPS je politicko socijalna institucija, i oni se nalaze u nezavisnom polozaju. Struju koju isporucuju javnim preduzecima skoro niko ne placa, tako da im ostaje gradjanstvo. Stoga, EPS polako propada iako se oni po partijskom zadatki batrgaju da nije tako. No to je druga prica, do koje cemo stici negde u ovim blogovima.
Jedno od resenja je kompenzacija jednog broja kilovata siromasnim domacinstvima (siromasnim, onima koji imaju ispod 100.000 dinara po domacinstvu jer je to siromastvo). Recimo 250 kw mesecno je solidna kompenzacija za nizu cenu, dok sve ostalo treba da se placa po evropskim standardima, jer rezervni delovi i modernizacija kostaju zbog uvoza, kad vec nismo razvili sosptvenu pamet ili je prodali tudjima. Kradja je smesna stvar jer danas su merenja toliko unapredjena tehnicki, da se moze pratiti svaki vat, svako pomeranje zice, svaki pokusaj da se ista nelegalno uradi. No mi jos citamo brojila kao i 45-e. Svaki pokusaj kradje, se moze kaznjavati momentalnim iskljucivanjem napajanja, specificnog potrosaca, pa posle nek plati gomilu dukata za ponovno ukljucenje.Kad vec ne zna Bozju zapovest da ne krade. Zasto se to ne radi? Pa da bi se kralo. Prosto. Danas je u veliko pocelo koriscenje Pametnih Sabirnica u svim granama elektricne energije (pa i ostalih vrsta energenata).
2. Poljoprivreda
Ovde smo nastanjeni 13 vekova zbog plodne zemlje. Samo zadnjih 65 godina smo se opametili da radimo nesto sto ne znamo. Da bi bili sluge jedne ideologije.
Rezultat, je da se namnozilo tih ideologa previse a mnogo vole da jedu sta zemlja daje a da ne posade ni struk.
Regeneratvna moc zemlje bi trebalo ovaj prostor da ucini bogatim. Danasnje tehnologije pravljenja raznoraznih biogoriva dozvoljavaju da se stvori interna logistika poljoprivrede a da ne potrosi ni gram uvoznog fosilnog resursa.Etanol, metanol bio dizel, otpadni materiaji zetvi su savmim dovolni da na 5,5 miliona hektara plodne zemlje i jos 3 miliona hektara suma ssu savim dovoljni da ne razmisljamo o uvozu nafte i gasa. Samo sume rastu godisnje u jednoj toni ekvivalentne nafte po hektaru. O plodnoj poljoprivrednoj zemlji zemlji da ne govorimo.
Problem je sto treba razbiti zlu, namernu politiku destrukcije i sticanja dobiti od marzhi na fosilna uvozna goriva. To su problemi o kojima se treba otvoreno razgovarati.To je veoma opasno jer su lihvari koji kad to cuju veoma uznemoreni i ne prezaju ni od cega. Njihove prljave sluge su politicari i mediji koji permanentno salju negativne signale a jos manje hoce daodvoje sredtva da se takva politika sprovede. Vise procitajte na stranici o biomasi Biomasa nas DNK
3. Transport roba
Prevoz u cenama robe, u principu ucestvuje sa 20%. Pri tom se naravno sagledavaju neki parametri koji teze da smanje to ucesce.Da vidimo koja je situacija u Srbijisa tim problemom? Katastrofa. Afrika ili jos gore. Da napravimo kratke racunice. Grube. Jedan auto sleper nosi u proseku 2,5 tone robe. Ova cifra varira u ovom proseku.
U jednom vagonu stane najmanje 25 tona robe (i vise u zavsnosti od vagona). Dakle deset slepera. Jedna lokomotova vuce 40 vagona. Moze i 80 ako su dve i jedna gura kompoziciju. Dakle jedna zeleznicka kompozicija vuce 40 slepera. Na struju naravno.Izracunajte koliki je dobitak u prevozu robe zeleznicom, a koliki gubitak lihvara koji hoce da na prodaji goriva za slepere zaradjuje. Ogroman.
Evo zasto se od 45-e naovamo koci razvoj zeleznice. Brze pruge, tralala, i sve gore i gore. Vozimo se prugama Milana Obrenovica i Franc Jozefa.
Drugi zanemaren nacin transporta robe je recno brodarstvo. Jedna barza nosi i do 80 tona. Jedan gurac barzi gura i do 8 barzi. Izracunajte koliko je to autoslepera. Milos Veliki je na Dunavu, trgovinom sleperima napravio drzavu. Srbija je privatizovala luke, recno brodarstvo skoro da vise nema, ili je toliko okrunjeno da treba ozbiljna investicija da se obnovi ali samo kada ce Srbi dobiti izlaz na Dunav. Za sada je sve na sudu. I privatizovano.
Da ne govorimo da u Evropi se citavi sleperi prevoze barzama ili brodovima da bi se skratio put, pa zatim se krace relacije obavljaju kopnom.
Ni na kraj pameti ne pada autoru da umanji vrednost autoputeva.I to bas zbog voznje alternativnim gorivima.
Metro Beograd je dvomilionski grad. Nije mi poznato koliko autobuskih linija ima, sigurno postoji podatak o ogromnoj potrosnji goriva i ostalih derivata, da se pokrije tako jedna ogromna povrsina, ali elektricna vuca jeste nacin da se u mnogome smanji uvozna zavisnost od derivata. Pored kogeneracije toplotom iz TE Kolubara Obrenovac, metro je jedan imperativ za ustedu potrebnih deviza.
Da ne pricamo o starim izandjalim prevozima, velike potrosnje skroz neefikasne.Pored metroa, Beovoz je jedna od veoma bitnih komponenti za saobracajne veze sa Pokrajinom i ostalim delom Srbije. Mogle bi se razviti odlicne veze sa lukom na Dunavu, a u cilju isporuke eventualnih izvoznih proizvoda. Naravno tu se treba imati u vidu svi ostali prikljucci, odgovarajuce ranzirne stanice za skladistima za utovar istovar itd, itd.
Ono sto autoru bloga smeta, jeste da niko ama bas niko ne potencira ove manjkavosti, koje su osnovica za razvoj, bar ne na nacin kako tvrdim: to se namerno radi. Dakle jos jednom, na 6 Mten uvoza trosi se 3 milijarde evra. Svuda u svetu od izvora, preko posrednika, dobavljaca i distributera uzima se 30%. To je za nasu jadnu Srbiju milijarda evra koja ide u tudje dzepove. Godisnje. Sto je tragedija, politicki spahiluci to znaju i stimulisu. Na hiljadu nacina.
Jedan odlican sajt za celokupne obnovljive mogucnosti preko satelita je ovde: www.3tier.com
Izvor: senalt.blogspot.com
Tekst preuzeo: Stefan Gašić, III-2
Teški metali, pepeo iz termoelektrana, nafta, otpaci iz klanica, direktno ispuštanje kanalizacije - glavni su izvori zagađenja reka u Srbiji. Dodajmo na to i neuređene deponije, poljoprivredu i saobraćaj. Naši najveći gradovi ispuštaju neprečišćene otpadne vode direktno u reke jer ne poseduju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Danas se u Srbiji prečišćava svega nekoliko procenata otpadnih voda.
Svi veći gradovi u Srbiji kanalizaciju direktno izlivaju u vodene tokove bez ikakvog prečišćavanja. Beograd svu otpadnu vodu kroz 20 izliva direktno ispušta u Dunav i Savu. Za rešavanje ovog problema potrebna su finansijska sredstva, koja po proceni stručnjaka, prelaze milijardu evra.
Oko 50 odsto zagađenja ispuštenog u reke dolazi od industrijskih postrojenja. U maju 2010. usvojen je Zakon o vodama kojim je predviđeno da visina naknade za zagađivanje voda bude takva da zagađivač ima veći interes da gradi postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, nego da plaća naknadu.
Do sada su uslovi za ispuštanje otpadnih voda utvrđivani na osnovu kvaliteta vodotokova u koji se one ispuštaju, dok će po novom propisu to biti rađeno u zavisnosti od tehnoloških procesa određene industrije, a zagađivač će plaćati kazne ukoliko prekorači granice dozvoljene emisije.
Poljoprivreda je jedan od značajnih korisnika vodnog resursa i znatno utiče na kvalitet površinskih i podzemnih voda. Ona predstavlja jedan od osnovnih izvora zagađenja voda. Taj proces je prvenstveno izazvan upotrebom đubriva i brojnih hemijskih sredstava u savremenoj poljoprivrednoj praksi.
S obzirom da u Srbiji u ovom trenutku ne postoji nijedan grad ili opština koji imaju u potpunosti regulisan problem tretmana otpadnih voda, rešavanja problema zahteva velike budžete i opsežne radove.
Kao pomoć u rešavanju ovog velikog problema, važno je napomenuti da će Fond za zaštitu životne sredine pomoći svakoj opštini i sufinansirati projekte izgradnje prečistača otpadnih voda, a opštine mogu konkurisati i kod pretpristupnih fondova Evropske unije iz kojih se i finansiraju takvi programi.
Izvor: ekobalans.net
Priredio: Miloš Marinkov, II-2
Sunčevo zračenje na Zemljinu površinu ima snagu od oko 50 milijardi megavata što je 10 hiljada puta više nego što su potrebe naše civilizacije. Ono se može transformisati primenom različitih tehnologija u toplotnu ili električnu energiju. Električna energija se može proizvesti direktnom transformacijom sunčevog značenja pomoću fotonaponskih ćelija ili na indirektan način gde se sunčevo zračenje prvo pretvara u toplotnu energiju visoke temperature, a zatim ova u električnu.
Šemu tipičnog solarnog sistema čine: sunčevi kolektori, akumulator toplote sa izmenjivačem toplote, pumpa i regulacioni sistem. Tehnološki najjednostavnija je transformacija sunčevog zračenja u toplotnu energiju niske temperature, obično ispod 90 stepeni C. Ona se dalje može koristiti za grejanje potrošne tople vode, stanova, poslovnih prostora, kao i u nekim industrijskim procesima.
Za ove namene koriste se ravni sunčevi kolektori. Najveće instalacije ovog tipa nalaze se u Danskoj i Švedskoj, gde su povezane na sisteme daljinskog grejanja. Postrojenje u mestu Marstal u Danskoj ima snagu od 12,8 MW, što je nešto više nego jedna petina zemunske toplane (60 MW).
U klimatskim uslovim Beograda, 0,5m2 solarnog kolektora po članu domaćinsktva može da zagreje više od 30% potrebne potrošne sanitarne tople vode godišnje.
Fotonaponski sistemi koriste svojstva poluprovodničkih materijala za direktnu transformaciju sunčevog zračenja u električnu energiju. Fotonaponska tehnologija ima potencijalno veoma široku primenu, od upotrebe kod vrlo malih sistema – prenosne elektronike (satovi, digitroni, i sl.), malih izolovanih sistema za snabdevanje potrošača koji nisu vezani ne električnu mrežu (pojedinačna domaćinstva u ruralnim krajevima, manji turistički brodovi i sl.), ili mali sistema vezanih na mrežu (obično krovne ili fasadne instalacije na zgradama) do velikih sistema vezanih na mrežu.
Efikasnost fotonaponskih panela, u zavisnosti od poluprovodničkog materijala koji se koristi je relativno niska – između 7 i 18%. Tipična instalacija za porodičnu kuću spada u kategoriju malih sistema vezanih na mrežu, njena snaga je oko 2-5kW i ostvaruje se upotrebom 15-40 panela.
Karakteristike solarnih sistema
Postoje dva različita pristupa u korišćenju solarne energije u zgradarstvu koji se baziraju na:
Najveća prednost pasivnih solarnih objekata je prijatan unutrašnji ambijent, posebno u stambenoj arhitekturi. Uspešne pasivne solarne kuće grade se čak i u klimama sa skoro konstantnom oblačnošću i lošim vremenskim uslovima. Za razliku od aktivnih, kod pasivnih solarnih sistema ne postoji poseban sistem uređaja već čitav objekat radi kao kolektor sunčevog zračenja: sve funkcije aktivnog sistema na sebe preuzimaju delovi i elementi objekata. Kuća koja zahvata sunčevu energiju može da je koristi skoro svakog dana.
Pasivno korišćenje sunčeve energije osnovni je i najjefitniji način upotrebe energije iz okoline. Osim toga, kao značajan element sistema sunčeve energije, odnosno ponašanja kao energetski efikasnog objekta uzimaju se u obzir prirodni faktori okruženja: klima, konfiguracija terena, orijentacija, vetar, vegetacija, međusobni odnosi zgrada itd.
Pored prirodnih i stvorenih uslova lokacija važno je i društveno (političko, ekonomsko, socijalno) okruženje (subvencionisanje, feed-in tarifa, poreske olakšice, cena električne energije i sl.) od čega zavisi vreme povraćaja investiranja u ove sisteme. Istraživanja pokazuju da bi pasivni sistemi za solarno grejanje – dopunsko grejanje moglo da podmiri od 30% do 60% potrebne toplotne energije.
Značajna prednost korišćenja solarne energije u stambenim naseljima je da je naročito pogodno za individualne stambene zgrade što može da doprinese smanjenju potrošnje klasičnih izvora energije u naseljim malih gustina. Planovi za uvođenje nisko-temperaturnog daljinskog grejanja na bazi solarne energije treba da budu povezani sa regulativnim i podsticajnim merama za sprovođenje programa poboljšane toplotne izolacije zgrada.
Potencijal u Srbiji
Na većini teritorije Srbije broj sunčanih dana je znatno veći nego u mnogim evropskim zemljama (između 1500 i 2200 časova godišnje). Potencijal solarne energije u Srbiji iznosi 0,64 miliona toe godišnje (ili oko 16,7% ukupnog potencijala obnovljivih izvora). Najveći potencijal za korišćenje solarne energije imaju gradovi u južnom delu Srbije – Niš, Kuršumlija, Vranje.
Najveći godišnji prihod energije se dobija ako je površina orijentisana prema jugu i ima nagib od 30 stepeni; ova orijentacija i nagib su optimalni i za periode mart-april i avgust-septembar. Procena ukupnog potencijala za uštedu u Srbiji ima 2,65 miliona stambenih jedinica. Ako bi se na svaku stambenu jedinicu postavilo po 4kvm solarnih kolektora, godišnje bi se uštedelo oko 7.420GWh električne energije čija je vrednost oko 370 miliona evra. Iskorišćavanjem ukupnog potencijala solarne energije za zagrevanje vode bi se smanjila i emisija ugljen-dioksida – za 6,5 miliona tona godišnje. Nezvanični podaci govore da se u Srbiji godišnje ugradi 15.000 kvm solarnih kolektora, što je po opštoj proceni malo. Vlada Srbije je nedavno usvojila uredbu o podsticajnim otkupnim cenama za električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora energije. U skladu sa tom Uredbom, cena jednog kWh dobijenog iz sunčeve energije biće 23 evrocenta.
Izvor: www.blic.rs
Priredila: Sladjana Knezevic, II-7
U prirodi postoje procesi toka energije mimo čovekovog delovanja ali itekako sa uticajem na njegov život. Nastaju kao direktna posledica dospele Sunčeve energije na Zemlju, u većini slučajeva. Međutim, zbog svog kretanja, oblika i nagnutosti ose rotacije, istovremeno površina planete ne dobija ravmnomernu količinu energije. Tome treba dodati i raznolikost reljefa čime se neki efekti povećavaju ili ublažavaju (različite vrste zemljišta i voda različito absorbuju Sunčevo zračenje). Zbog toga se javlja razlika u temperaturi koja za posledicu ima kretanje vazduha-vetar. Iako se svega 3% energije Sunca dospele na površinu planete pretvara u kretanje vazdušnih masa, snaga nije zanemarljiva. Naprotiv, radi se o ogromnoj količini energije dostupne svuda, više ili manje, uz jednu pogodnost da je ima na jako nepristupačnim mestima svih 24h. To ih je učinilo jako atraktivnim i investiciono privlačnim a zemlju bogatijom. U Evropi projekat da se eksploatiše energija vetra u punom je mahu, ali na Balkanu to, kao po običaju, nešto kasni ali u najavi su ozbiljni koraci.
Budući razvoj energetijke u Srbiji bi trebalo da se oslanja na obnovljive izvore jer prema rečima ministra Petara Škundrića “Ukupni potencijali obnovljivih izvora energije u Srbiji su na nivou godišnje potrošnje naftnih derivata u zemlji”. Ovakva pozicija daje dosta prodstora za buduća ulaganja u zelenu energiju. Srbija do sada je jedino ulagala u hidroelektrane, mada u poslednje vreme su u najavi mnogi projekti u vezi solarnih elektrana i vetroelektrana. Prema analizama stručnjaka ovo područje Balkana ima kapacitet u vetrovima od 1300MW-1500 MW, ili oko 2.3-2.4TWh/god. Najperspektivnije lokacije za izgradnju elektrana na vetar su: Midžor na Staroj Planini sa prosečnom brzinom vetra od 7.66m/s, Suva planina 6.46m/s, Vršački Breg 6.27m/s, Tupižnica 6.25m/s, Krepoljin 6.18m/s, Deli Jovan 6.13m/s, Juhor i Jastrebac, ali ne treba izostaviti i druge oblasti u dolini Dunava, Save i Morave. Za tačne podatke snage vetrova i ocene opravdanosti izgradnje vetroelektrana potrebno je sprovesti merenja tako da je Agencija za energetsku efikasnost Republike Srbije obavila merenja parametara vetra na visini od 10-50 metara u Negotinu, Velikom Gradištu i Titelu.
Ovo je tek početak opsežnog istraživanja u izradi Studije Atlasa Vetrova Srbije. Ovakav projekat je urađen u Vojvodini. Snimanje traje od 18-24 meseca na visini do 50m. Prema savetu Ministarstvo rudarstva i energetike da bi neka lokacija bila isplativa za ulaganje u vetroelektrane potrebno je da se najmanja godišnja brzina vetra kreće u rasponu od 4.9 – 5.8 m/s. Zato je potrebno uraditi merenje svake mikro-lokacije kako bi se tačno imao uvid u budući prinos investicije. Ovakva istraživanja zahtevaju ulaganja od oko 5000 evra ia svaki merni stub. Njime se mere brzine vetrova na 50m, 40m i 30m, kao i pritisak i vlažnost vazduha, tako da konačna cifra iznosi 10 do 12 hiljada evra. Prikazom ovih podataka želi se dati uvid u cenu samog istraživanja koja mogu biti na kraju samo statističke vrednosti.
Energija vetra je bazirana na kretanju vazduha, tj. kinetičkoj energiji vazdušne mase koja se kreće na visini do 150m od same površine tla (najveća visina vetrenjače). Naravno, ovo je samo jedan mali deo kretanja vazduha ali jedino on može biti korišćen zbog tehničkih rešenja principa konverzije. Energija koja se tom prilikom dobija zavisi od brzine vetra (dobijena energija raste sa porastom brzine vetra), ali kako izraz za kinetičku energiju kaže zavisi i od mase vazduha, upošteno govoreći, preciznije, od gustine vazdušnog fluida. Na samu gustinu utiču temperatura i pritisak vazduha, kao i visina. Pored fizičkih parametara na brzinu vetra utiče reljef terena, ako ima većih prepreka vetar je slab, dok u ravnicama, kotlinama, kanjonima, uvalama, i vrhovima je dosta jači.
Danas, vetrogeneratori (ili jednostavnije rečeno vetrenjače) pretvaraju energiju vetra u električnu energiju. Ceo sistem je složen tako de se neće ulaziti u njegov opis, samo će se navesti neke karakteristike. Savremene vetrnjače imaju elisu od tri krila i horizontalnom turbinom, mada ih ima i sa vertikalnom. Elisa se preko senzorsko-mehaničkog sistema okreće ka pravcu vetra. Problem je da se dobije što ujednačenija rotacija generatora tj. ujednačena proizvedena snaga. Visine vetrenjača mogu biti 50-80m, one jeftinije, kao i 100-150m skuplje ali i snažnije, sa rasponom cena od €1.5-4 miliona instaliranog sistema, tj. od $1-2 miliona po MW nominalne snage. Međutim, iako su njihove nominalne snage od 1MW do 6MW vetrogenerator daje 40-60% od te vrednosti zbog variranja brzine vetra.
Pema merenjima i analizama pokazala se isplativost vetroelektrana na nekoliko lokacija. Energetske dozvole za postavljanje vetroelektrana dobilo je šest kompanija, sa ukupnom snagom od 1.2GW, i dinamikom ralizacije da do 2012. u funkciji bude 450MW. Još 2006. god. bilo je planorano da u opštini Inđija austrijsko-srpska firma ”Re-energy” postavi jednu vetrnjaču od 1MW i cenom od 1.5 miliona evra kao probno ulaganje. Ova oblast je pogodna tako da se planira još oko 20 vetrenjača. U Pančevu ”Loger” planira vetropark Dolovo u kome će biti izgrađena vetroelektrana ukupne snage 25 MW, tj. 25 vetrogeneratora svaki snage 1MW. Potom još jedan grad se usmerio ka eksploataciji zelene energije. Negotin je svojoj dijaspori ponudio investicioni projekat vetroelektrana ”Popadija” sa vremenom otplate od osam godina. Zatim, u Vojvodini, koja je završila projekat Atlas vetrova AP Vojvodine (Wind Atlas), planiraju se na samom istoku opsežni radovi. U opštini Irig se planira farma od 20 vetrenjača farma, investitor bi bila austrijska kompanija Vindrajz. Kompanija ”MK Fintel” će napraviti vetropark sa 52 vetrogeneratora snage 2.5-3MW svaki, u selima Izbište, Parta i Grebenac kod Vršca. Firma ”Vingtim” planira elektranu od 60 megavata sa 24 vetrnjače postavljenih na obodu Deliblatske peščare (Zagajička brda). U Plandištu je ”Energovind” planiraju da ulože 140 miliona evra u 50 vetrogeneratora, snage 100MW. Pored Bele Crkve firma ”Bondkom Italija” planira investiciju od 120 miliona evra sa 40 vetrnjača i maksimalne snage 120MW. U Alibunaru belgijska firma ”Vind vižn” vrši analizu potencijala na većim visinama, 50-100m, tako da se može očekivati da se intaliraju genrtori snage 2-5MW.
Dakle, energija vetra kao deo obnovljivih izvora energije počinje se sve više istraživati i iskorišćavati. Njeni potencijali iako poznati još starim Egipćanima počinju se danas smatrati za ozbiljne resurse tako se investiranje može očekivati u još većem obimu. Sa rastom popularnosti ideje o energiji vetra, počinje blagi pad troškova proizvodnje iste, i sa tim energija vetra postaje sve konkurentnija tradicionalnim fosilnim gorivima. Zašto onda ne koristiti ono što nam je darovano?
Izvor: www.solarnipaneli.org
Priredio: Albert Mesaroš, II-7
Obrazovanje, centralna tema na Supernatural festivalu!
Sedmo izdanje Supernatural festivala doneće nam bogat obrazovni program. 21. aprila u Supernatural parku na Adi Huji.
U “Rosa Zelenoj učionici”, centralnom mestu edukativnog programa, predstaviće se domaći i međunarodni eksperti iz oblasti biodiverziteta, menadžmenta otpadnih voda, Eko turizma na Dunavu i kulture hrane.
Među govornicima i gostima festivala nalaze se Goran Trivan, sekretar Sekretarijata za životnu sredinu grada Beograda, Dragana Milovanović, Republička direkcija za vode i koordinator sa Međunarodnom komisijom za zaštitu reke Dunav (ICPDR), Stojan Nikolić, predsednik opštine Palilula, Mandl Benedikt, tehnički ekspert za učešće javnosti i komunikacije Međunarodne komisije za zaštitu reke Dunav, Duška Dimović, WWF, Branislav Božović, inžinjer geologije, Aleksandar Ložajić, Dekonta, Sabine Meigel , direktor „Donau Buro-a“, Ulm, Nemačka, Gordana Plamenac, direktor Turističke organizacije Srbije, Dejan Veselinov, direktor Turističke organizacije Beogradav i Boris Čamernik, generalni sekretar „Danube Competence Center“.
U okviru programa Kultura hrane biće predstavljen međunarodni filmski festival „Kinookus“ iz Hrvatske, koji kroz sedmu umetnost i koncept zdravog užitka u hrani želi da očuva, valorizuje i razvija filmsko i ekološko obrazovanje mladih kao i holističku ekološku svest.
Za najmlađe posetioce, u „Rosa Zelenoj učionici“ biće orgnizovana kreativna radionica “Mjuziklaža“ gde će deca imati priliku da od ambalažnog otpada prave muzičke instrumente.
Supernatural Green Community je poseban deo festivala koji je posvećen promociji zelenih projekata, ljudi, ideja, proizvoda, područja i svih zelenih inicijativa i pojekata koje dele ljubav i poštovanje prema Majci Zemlji, a sa ciljem da se ovakvi projekti promovišu u medijima i javnosti, kao i da se stvori partnerska mreža. Supernatural Green Community radi na mapiranju, razvoju i promociji autentične proizvoda i područja, institucija za očuvanje životne sredine, zelenih akcija i inicijativa kako bi se uspostavile istinski održive zajednice. Ove godine na Supernatural festivalu predstaviće se sledeće organizacije: LOA (Liga za ornitolosku akciju), WWF, IDO( inicijativa za društvenu odgovornost), Mjuziklaža, Centrala – (centar za promociju energetske efikasnosti), „I Bike Belgrade“, „Ulice Za Bickliste“, Biološki i Geografski fakultet, FUTURA fakultet za primenjenu ekologiju, „Daj daj“, „Hug Bug“, „Remake“, Botanička bašta, Beogradski Festival Cveća i mnogi drugi.
Sedmi po redu Supernatural festival održaće se 21. aprila u Supernatural parku na Adi Huji u Beogradu. Svi posetioci koji ove godine ponesu garderobu koja im više nije potrebna, moći će na festival da uđu besplatno. Tako ove godine, pored ekološkog, festival ima i humanitarni karakter, budući da će sva prikupljena garderoba biti donirana Crvenom krstu Beograda. Za sve koji odluče da ne recikliraju, na kapijama festivala ulaznica će iznositi 400 dinara.
Festival počinje u 12h programom za najmlađe u okviru kojeg će nastupiti Minja Subota, Dobrica Erić i Hor Čarolija. U okviru muzičkog programa festivala nastupiće bendovi Kanda Kodža i Nebojša, Block Out, ZAA i DJ DJ Javier Reyes.
Prošlogodišnji festival, na kome su nastupili Zemlja Gruva, Gušti, Sharks, Snakes & Planes i Duško Gojković, posetilo je preko 7000 posetilaca. Festival Supernatural nastao je 2007. godine sa ciljem da se obeleži svetski dan Planete zemlje i podigne svest građana o bitnim ekološkim pitanjima. U međuvremenu festival je prerastao u vodeći ekološki pokret u zemlji, koji se tokom čitave godine bavi projektima iz ekologije, kulture i edukacije. Više o festivalu možete saznati iz nedavno objavljenog filma „Supernatural park, od deponije do parka“ http://www.youtube.com/watch?v=edbk1Z674ow&;
Za sve dodatne informacije posetite www.supernatural.rs i www.facebook.com/supernaturalfestival.
Centralno evropski forum za razvoj, CEDEF, u okviru 80. Sajma poljoprivrede u Master centru Novosadskog sajma organizuje Investicionu konferenciju: "Biomasa - mogućnosti i izazovi", 20. maja 2013. u Novom Sadu.
CEDEF Investiciona konferencija: ”Biomasa – mogućnosti i izazovi” ima za cilj da podstakne investiranje u projekte iz oblasti biomase putem sveobuhvatne analize regulative, izvora finansiranja, naprednih tehnologija i mogućnosti sigurnog snabdevanja sirovinama, kao i da se pruže predlozi za veću primenu i stimulisanje upotrebe kogenertivnih sistema i stimuliše proizvodnja biogoriva.
redbe Vlade Republike Srbije o podsticajnim merama za povlašćene proizvođače električne energije koje su stupile na snagu u februaru 2013. godine, propisano je da se energija iz biomase otkupljuje po feed-in-tarifama od 8,22 – 13,82 evrocenti za kWh proizveden u elektranama na biomasu, dok kod elektrana na biogas iznose 12,31 - 16,498 evrocenti po kWh. Ugovorna obaveza o otkupu električne energije po povlašćenoj ceni traje 12 godina.
Energetski potencijal obnovljivih izvora u Republici Srbiji iznosi više od 3 Mtoe godišnje, što iznosi oko 25% godišnje potrošnje primarne energije.
Kao zemlja sa velikim površinama obradivog zemljišta i pod šumom, Srbija ima veliki potencijal za proizvodnju biomase, koji iznosi oko 2,4-2,6 Mtoe godišnje što predstavlja oko 63-80% ukupnog potencijala OIE. Potencijal drvne biomase čini oko 1,0 Mtoe čini dok više od 1,4 Mtoe čini poljoprivredna biomasa. Procenjeno je da se svake godine u Srbiji proizvede ukupna količina od 12,5 miliona tona biomase, od toga u Vojvodini oko 9 miliona tona što čini oko 72%.
Vlada Republike Srbije je u Strategiji razvoja energetike RS do 2015. godine istakla da biomasa predstavlja najznačajniji OIE, jer količina biomase kojom raspolaže Srbija u srazmeri je sa dvadesetpetogodišnjom proizvodnjom struje u HE ''Đerdap''. Stoga, veća primena sistema kogeneracije koji obezbeđuju proizvodnju električne energije iz biomase sa istovremenim korišćenjem otpadne toplote, omogućili bi znatno smanjenje emisije zračenja štetnih materija u atmosferu, koji će u Srbiji morati da budu prilagođeni standardima Ervopske unije, značajne i uštede u potrošnji fosilnih goriva.