Novi izveštaj pokazuje da frižider koristi svega 322 kWh godišnje, u poređenju sa 361 kWh koliko troši ajfon. Naime, ta energija “odlazi” na bežičnu konekciju, korišćenje podataka i punjenje baterije, piše u izveštaju studije Instituta Brejktru.
Međutim, to je ništa u odnosu na informacione i komunikacione tehnologije širom sveta koje koriste 10 odsto svetske struje.
Sadašnji trendovi pokazuju da bi zbog širokopojasnog interneta taj procenat mogao biti i veći.
Izvor: B92
Prijatelji iz Vertigo produkcije poslali su na novu epizodu tv emisije: Energija na pametan način - isplati se !!!
Emisije možete pogledati i na Cefiksovoj internet televiziji.
Pogledajte trinaestu epizodu TV žurnala o prednostima energetske efikasnosti !!!
Prijatelji iz Vertigo produkcije poslali su na nove epizode tv emisije: Energija na pametan način - isplati se !!!
Emisije će se uskoro naći i na Cefiksovoj internet televiziji.
Deseta epizoda TV žurnala o prednostima energetske efikasnosti, pogledajte:
Kako nastaje plazma?
Plazma je stanje materije koje nije pogodno za život kakav poznajemo. Nas i nama prihvatljivi okoliš čine krutine i tekućine uronjene u plin. Zato nam plazma i nije toliko bliska.
Krenimo od krutina. Njihova struktura određena je elektromagnetskim silama koje određuju statičke razmještaje atoma i molekula, (npr. u kristalnoj strukturi). U takvim strukturiranim sustavima energije vezanja osnovnih ćelija veće su od okolne termalne energije. Ako nešto što je u početku kruto tijelo stavimo u dovoljno vruću okolinu, temeljna struktura se razara: kristali se tope (npr. led se pretvara u tekućinu), tekućina se pretvara u paru (u slobodne molekule koje se sudaraju), a molekule u plinu/pari se razdvajaju na atome koji ih sastavljaju (disociraju). Na isti način pri još većim termalnim energijama atomi se u sudarima rastavljaju na negativno nabijene elektrone i pozitivno nabijene ione. Te nabijene čestice u gibanju stvaraju električka i magnetska polja koja u povratu utječu na sve te čestice. Materija u takvom stanju je plazma.
Sva stanja materije mogu se miješati - doticati. Posebno su zanimljivi prijelazi krutina/tekućina krutina/plin, tekućina/plin. No u tu priču možemo ubaciti i plazmu! Tako su granice krutina/plazma, tekućina/plazma, plin(para)/plazma ključni objekti današnjih istraživanja vezanih uz tehnološke primjene. No tu su i mnoga otvorena temeljna pitanja ponašanja nelinearnih i neravnotežnih složenih sustava.
Dakle općenito plazma nastaje dovođenjem energije plinu. Na primjer zagrijavanjem plina ili ubacivanjem visokoenergetskih čestica u plin. Te čestice mogu biti na primjer elektroni (najčešće), protoni, ioni ili fotoni.
Jedan od osnovnih načina stvaranja plazme pod čovjekovom kontrolom je pomoću električnih izboja. Plazma nastaje uz pomoć električne energije – električno polje prenosi energiju na elektrone u plinu(elektroni su najpokretljivije nabijene čestice, 1836 puta lakše od protona). Energija elektrona prenosi se na neutralne čestice u plinu putem sudara. Sudari mogu biti elastični (kinetička energija se ne mijenja) i neelastični (elektroni gube energiju koja se prenosi na česticu).
Kad je energija elektrona dovoljno velika u sudaru s neutralnom česticom dolazi do promjene elektronske strukture čestice. Što je energija sudara veća redom su vjerojatniji procesi pobude atoma/molekula (prijelaz vezanog elektrona atoma u višu atomsku orbitalu), razdvajanja (disocijacije) atoma koji čine molekulu, ili pak ionizacije (izbacivanja elektrona iz atoma odnosno molekula).
Snop kratkotrajnih pulseva laserskog svjetla (nanosekundni Nd-YAG infracrveni laser) fokusiran je pomoću leće na metu (litij). Golema koncentracija fotona unutar male površine na meti, u međudjelovanju s metom, izbacuje elektrone iz krutog materijala. Meta se topi u tankom površinskom sloju i atomi i molekule izljeću iz mete. Elektroni apsorbiraju preostale fotone iz laserskog snopa i dodatno se ubrzavaju. Nad metom se stvara plazma koja se brzo širi u prostor. Od vrlo vruće i guste plazme u prvim trenucima plazma prelazi u hladnu i rijetku nekoliko mikrosekundi nakon početnog pulsa .
Pobuđeni atomi/molekule u pravilu kratko žive u takvom stanju, tipično nekoliko nanosekundi, tijekom kojih se atom vraća u osnovno (početno) stanje uz emisiju fotona. To „u pravilu“ znači da postoje i stanja atoma i molekula koja žive znatno dulje (metastabilna stanja), npr. mjereno mikrosekundama ili čak minutama. Npr. jedno stanje atoma helija živi 8000 sekundi (naravno to se može desiti samo ako u tom vremenu atom helija ne doživi nikakav sudar). I druga u plazmi stvorena stanja atoma i molekula: ioni ili radikali kratko žive. Pozitivni ioni se rekombiniraju, ponovno hvataju nedostajući elektron i tako nastaju atomi u visoko pobuđenom stanju koji zrače fotone. Radikali (npr. pojedinačni atomi kisika, vodika ili njihova molekula OH) brzo se rekombiniraju ponovo stvarajući izvorne stabilne molekule (npr. dvoatomsku molekulu kisika, vodika), također često u pobuđenom stanju koje zrači neke svoje karakteristične fotone. Ili se pak, takvi radikali, vežu s nekim drugim česticama u plazmi. Glavni rezultat je dakle, emisija fotona (svjetlosti) iz plazme. Iz te emisije može se iščitati što se u plazmi događa. Takva svjetlost iz plazme je osnovni izvor informacija o čitavom Svemiru.
Da bi se plin održao u stanju plazme potrebno mu je stalno dovoditi energiju. Ovisno o načinu dotoka energije i količini prenesene energije mijenjaju se svojstva plazme izražena preko gustoće elektrona i temperature čestica.
Plazma je manje ili više ionizirani plin.Sastoji se od elektrona, iona i neutralnih čestica koje mogu biti u osnovnom ili pobuđenim stanjima. Gledano iz daleka plazma je električki neutralna (jednak je broj pozitivno i negativno nabijenih čestica), no plazma sadrži slobodne nosioce naboja (elektrone, pozitivne i negativne ione) i električki je vodljiva
Izvor: eskola.hfd.hr
Priredio: Tomislav Milunov, II-7
Novac je zaista energija
Sve oko nas je energija, jer sve je pokret.
I sam čovek je energija: energija telesna, energija volje, energija misli, energija emocija i energija duha.
Sve što u životu radimo – radimo sa energijom, snagom.
Mi smo okean snage koja počiva u dubinama našeg bića. Te snage otkrivamo kada se projave u određenim okolnostima i bivamo zatečeni njima. Kao da to nismo mi, kao da je to neko koga ne poznajemo.
Energije su nam date da ih koristimo na sopstveno dobro i dobro naših bližnjih kako bismo živeli život dostojan čoveka – smiren, čovekoljubiv i u blagostanju.
Kao što smo energija, tako smo i okruženi drugim energijama. Sa tim energijama se borimo, njih savlađujemo, stavljajući ih u službu lične dobroboti i dobrobiti drugih ljudi.
Živimo u vrtlogu sudaranja raznih energija, u njihovom preplitanju i razrastanju. Iz svega toga izlazimo prekaljeni i drugačiji – jači ili slabiji. U tim sučeljavanjima učestvuje i energija novca.
Može zvučati ekscentričnom teza da je novac energija, ali on to jeste, i to višestruka energija. Još od vremena kada je izrastao iz konvencije ljudi da olakšava procese razmene, novac je sila koja pokreće svet.
Novac je energija – kad ga ima. Kada imamo viška novca po sopstvenim merilima, trčimo da zadovoljimo svoje želje.
Novac je energija – kad ga nema. Kada nemamo dovoljno novca za nužne potrebe jurimo da ga zaradimo.
Novac je energija – kao izvor slobode. Kada imamo novca imamo i slobodu da raspolažemo svojim vremenom, obrazujemo se i putujemo, što su želje gotovo svih ljudi.
Novac je energija – koja pokreće druge energije. Novcem je moguće pokrenuti ljude, njihove umove. Moguće je uzburkati ljudske emocije i smiriti ili uznemiriti njihove duhove. Moguće je ubrzati vreme i civilizacijski razvoj, moguće je otkrivati nove dimenzije sveta.
Da, novac zaista jeste energija. Gradilačka ili rušilačka, to zavisi od energija koje čine Vašu moć.
Naučiti vladati energijom novca uvek je bio, jeste i biće izazov.
Izvor: virtuelnimentor.com
Priredio: Tomislav Milunov, II-7
Postoje tri glavna oblika fosilnih goriva: ugljen, nafta i prirodni plin. Sva tri su nastala prije stotine milijuna godina, prije vremena dinosaurusa otuda potiče ime fosilna goriva. Period u kojemu su nastala fosilna goriva zove se karbon, dio geološke ere paleozoika. Ime karbon nastalo je od ugljika (lat. carbonus), osnovni element ugljena i ostalih fosilnih goriva.
Period karbon traje od 360 do 286 milijuna godina prije naše ere. U to vrijeme, zemlja je bila prekrivena močvarama s velikim drvećem, papratima i ostalim velikim biljkama s lišćem, slične slici gore. Voda i more je bilo puno algi zelena tvar koja se stvori na vodi stajaćici. Alge su zapravo milijuni sitnih biljaka.
Neki depoziti ugljena mogu se naći tijekom vremena dinosaurusa. Npr. tanki slojevi ugljena se mogu naći kroz period krete (prije 65 milijuna godina) za vrijeme dinosaurusa Tyrannosaurus Rex. No glavni depoziti fosilnog goriva su iz peroida karbona. Za više o različitim geološkim formacijama, pogledajte ovdje.
Kako su drveća i biljke umirale, tonule su na dno močvara i oceana. Stvorili su slojeve spužvastog materijala zvanog treset. Tijekom više stotina godina treset je prekrivena pijeskom, glinom i ostalim materijalom koji se pretvorio u sedimentarne stijene.
Sve više i više stijena se gomilalo na vrh drugih stijena i težilo sve više i više. Počelo je pritiskati treset. Treset je bio stiskan i stiskan sve dok voda nije izašla iz njega i napokon, nakon milijuna godina, pretvorio se u ugljen, naftu i prirodni plin
Ugljen
Ugljen je tvrda tvar koja liči na crno obojani kamen. Sastavljen je od ugljika, vodika, kisika, dušika i različitih udjela sumpora. Postoje tri vrste ugljena: antracit, mrki ugljen i lignit. Antracit je najtvrđi i ima najviše ugljika, što daje veći energijski sadržaj. Lignit je najmekši i ima mali udio ugljika, no puno vodika i kisika. Mrki ugljen je između. I danas se može naći prethodnicu ugljena, treset se u mnogim zemljama upotrebljava kao izvor energije.
Najranije poznato korištenje ugljena bilo je u Kini. Ugljen iz Fu-Shun rudnika u sjeveroistočnoj Kini je možda bio korišten za taljenje bakra prije skoro 3000 godina. Kinezi su smatrali da je ugljen kamen koji može gorjeti.
Ugljen se može naći na mnogo mjesta u svijetu. Ugljen se iskopava iz zemlje upotrebom mnogih metoda.. Neki su rudnici ugljena mreže okomitih i vodoravnih okana duboko pod zemljom u koje rudari silaze pomoću dizala ili vlakova kako bi kopali ugljen. Drugi način iskopavanja ugljena je površinski kop. Tada se maknu slojevi zemlje iznad depozita ugljena i ugljen se iskopa. Nakon što je iskopan sav ugljen slojevi zemlje se vraćaju natrag.
Ugljen se zatim transportira vlakovima i brodovima, a također i cijevima. U cijevima ugljen je sameljen i pomiješan s vodom tako da je tekućem stanju. Tada ga je pumpama moguće transportirati na velike udaljenosti. Na drugim krajevima cijevi moguće je tada taj ugljen rabiti u termoelektranama ili tvornicama.
Nafta
Nafta je drugo fosilno gorivo. Nastala je također prije više od 300 milijuna godina. Neki znanstvenici tvrde da su mali diatomi izvor nastanka nafte. Diatomi su morske životinje veličine glavice igle. One pretvaraju sunčevu svjetlost direktno u pohranjenu energiju.
Nakon što su ugionuli diatomi su padali na dno ondje su pokopani ispod sedimenta i drugih stijena. Stijena stišće diatome i energija u njihovim tijelima ne može izaći. Ugljik se pod velikim tlakom i visokom temperaturom nakon nekog vremena pretvara u naftu. Kako se zemljina kora pomicala i nabirala stvarali su se džepovi gdje se može naći nafta i prirodni plin.
Nafta se upotrebljavala već prije više od 5-6 tisuća godina. Sumerani, Asirci i Babilonci su se koristili sirovom naftom i asfaltom (bitumenom) sakupljenim iz velikih izvora kod Tuttula (današnji Hit) na rijeci Eufrat. Izvor je mjesto na zemlji gdje nafta izvire iz zemlje. Egipćani su rabili naftu kao lijek za rane, i u svjetiljkama kao izvor svjetla.
Mrtvo more bilo je u stara vremena zvano Asfaltno jezero. Riječ asfalt je nastala jer su nakupine ljepljivog petroleja bile naplavljene na obale jezera iz podvodnih izvora nafte.
U sjevernoj Americi Indijanci su upotrebljavali deke da skinu ulje s površina rijeka i jezera. Koristili su naftu kao lijek i da naprave kanue vodootpornima. U tijeku Američkog rata za neovisnost Indijanci su naučili George Washintonove trupe kako da upotrebljavaju naftu za liječenje ozeblina.
Kako je gospodarstvo raslo, potražnja za naftom je rasla zbog rasta potražnje za gorivom za svjetiljke. Petrolej je počeo zamjenjivati kitovo ulje u svjetiljkama jer je cijena kitovog ulja bila visoka. U to vrijeme je većina petroleja dolazila iz destilacije ugljena u tekućinu ili skidanjem s površine jezera, baš kako su to radili Indijanci.
27 kolovoza 1859 Edwin L. Drake je pronašao je na naftu u u blizini Titusville u Pennsylvaniji. Otkrio je naftu ispod zemlje i način kako da ju pumpa transportira na površinu. Iz izvora je pumpao naftu u drvene bačve. Ovakva metoda još se uvijek koristi za crpljenje nafte koja je ispod površine.
Nafta i prirodni plin nalaze se ispod zemlje između nabora stijena i u dijelovima stijena koji su porozni Nabori stijena su nastali kako se zemljina kora pomicala. Slično kako se mali tepih nabora na podu.
Da bi našle naftu i prirodni plin kompanije buše tlo do nalazišta smještenog duboko ispod zemljine kore. Nafta i prirodni plin se zatim crpe iz zemlje pomoću naftnih klackalica i prebacuju do potrošača cijevima (naftovodi i plinovodi) ili brodovima (tankeri).
Najveći svjetski proizvođači nafte su zemlje oko Perzijskog zaljeva, Sjeverna Amerika i Rusija. Sirova nafta mora biti rafinirana (pročišćena) da bi se mogla koristiti.
Rafinerije
Nafta je smještena u velikim skladištima prije nego što se šalje dalje na korištenje. U naftnim rafinerijama sirova nafta je, pomoću postupka destiliranja sirove nafte, prerađena u različite vrste proizvoda.
Sirova nafta se prerađuje u razne proizvode: umjetno gnojivo, umjetne tkanine, četkice za zube, plastične bočice, kemijske olovke. Sve to dolazi iz nafte. Postoji tisuće drugih proizvoda koji dolaze iz nafte. Gotovo sva plastika dolazi iz nafte.
Direktni proizvodi nastali u rafinerijama su benzin, dizel, kerozin (za zrakoplove), lož ulje (za grijanje u kućanstvima), laki mazut (za brodove) i teški mazut za termoelektrane.
U Kaliforniji tri četvrtine nafte se rabi za transport: automobile, zrakoplove, kamione, autobuse i motorkotače.
Prirodni plin
Negdje između 6000 i 2000 godina prije Krista, nađeni su prvi izvori prirodnog plina u Iranu. Radilo se na početku o izvorima u kojima je plin bio zapaljen, vjerojatno munjom. Slično, druge su izvore onda zapalili ljudi i koristili se njima kao "vječnim vatrama" za vrijeme religijskih obreda obožavatelja vatre.
Prirodni plin je smjesa plinova lakših od zraka. Sadrži većinom plin metan. Metan je jednostavan kemijski spoj ugljika i vodika. Kemijska formula je CH4 jedan atom ugljika i oko njega četiri atoma vodika. Ovaj plin je veoma zapaljiv.
Prirodni plin je obično smješten blizu naftnih polja. Ispumpava se i transportira cijevima do skladišta i potrošača. Sljedeće poglavlje opisuje plinski sustav.
Prirodni plin obično nema mirisa i bezbojan je. Prije nego što se dostavi potrošačima miješa se, zbog sigurnosnih razloga, s kemikalijama koje daju jaki neugodan miris što podsjeća na pokvarena jaja. Taj neugodan miris ukazuje na curenje plina.
Izvor: mojaenergija.hr
Priredio: Milunov Tomislav, II-7
Što je energija?
Energija je sposobnost nekog tijela ili mase tvari da obavi neki rad.
Energiju koristimo stalno. Koristimo je za pokretanje strojeva, automobila i drugih transportnih sredstava. Koristimo je za grijanje i hlađenje naših domova. I, koristimo je da bismo proizveli električnu struju za rasvjetu i druge stvari u našim domovima, školama i poslovima.
Iz dana u dan, potrošnja energije se stalno povećava. U posljednjih stotinu godina, potrošnja energija se i više nego udvostručila. Ljudi koriste sve više električne energije, putuju više te iskorištavaju stotine raznih stvarčica koji čine život jednostavnijim.
No, odakle dolazi sva ta energija? Većinu dobivamo sagorijevanjem fosilnih goriva kao što su ugljen, nafta i plin. Ostatak energije proizvodimo u nuklearnim reaktorima, hidrocentralama ili iz nekih drugih izvora obnovljive energije, kao što su vjetar i Sunce.
Gotovo 80% energije koju koristimo nastaje sagorijevanjem fosilnih goriva.
Kako koristimo energiju:
Izvor: pikaiprijatelji.com
Priredila: Kristina radić, III-2
Energija se nalazi svuda oko nas..Ona nikad ne može nestati,već samo može preći iz jednog oblika u drugi.
Energija je sposobnost nekog tela da izvrši rad.Što je energija veća,telo je sposobnije da vrši veći rad.Nosi mernu jedinicu džul [J],po čuvenom engleskom fizičaru James Prescott Joule-u.Vršenje rada može se predstaviti na mnogo načina: promena brzine kretanja,promena temperature,oscilacije,promena položaja..
U fizici, E = m*c^2 je važna i poznata formula kojom se uspostavlja jednakost između energije koja je obeležena slovom E i mase označene slovom m.Dakle,energija je jednaka masi pomnoženoj kvadratom brzine svetlosti u vakuumu (c^2).
c≈300000 km/s
Neki od važnijih pojmova što se same energije tiče jesu:
Eksergija - je maksimalan rad koji se može dobiti iz nekog radnog fluida dovođenjem njegovog stanja povratnim putem do stanja okoline.
Entalpija - je mera totalne energije termodinamičkog sistema. Ona se sastoji od unutrašnje energije, koja je energija neophodna da bi se formirao sistem, i količine energije potrebne da bi se obezbedio prostor za sistem potiskivanjem njegove okoline, i uspostavili njegova zapremina i pritisak.
Entropija- je veličina stanja koja se može posmatrati kao mera za "vezanu" energiju nekog zatvorenog materijalnog sistema, tj. za energiju koja se, nasuprot "slobodnoj", više ne može pretvoriti u rad.
Dva tipa energije koji se često pominju jesu:
Kinetička energija
Potencijalna energija
Kinetička energija:
Za kinetičku energiju možemo reći da je ona ''posledica'' kretanja nekog tela.Kinetička energija je rad koji treba uložiti da bi se telo iz mirovanja ubrzalo do neke brzine.Telo mase m koje se kreće brzinom V ima kinetičku energiju.
Potencijalna energija:
Potencijalna energija jeste energija koju telo poseduje na nekom položaju (visini) h. Zavisi direktno od mase tela,gravitacionog ubrzanja,i položaja tela.
Poznato je da se život odvija uz permanentnu razmenu materije koja kaošto smo videli ima zatvoreni karakter kruženja.Neprekidnost protoka i transformacije energije u živim sistemima je osnovni preduslov života.Sposobnost organizma da veže ,deponuje,iskoristi,transformiše i oslobađa energiju -osnova je celog života,pri čemu je razmena energije visokoregulatoran proces u vremenu i prostoru.Poznato je da čitav život zavisi od fotosinteze zelenih autotrofnih biljaka,pri čemu se sunčeva energija transformiše u hemijsku energiju.Prema tome čitav život okrenut je prema radijacionoj energiji sunca koja omogućuje fotohemijske reakcije u fotosintezi.Inače Sunce je jedan ogromni nuklearni reaktor koji procesima fisije oslobađa oko 5 milijardi kilograma mase konvertovane u energiju svake sekunde.Od količine sunčeve energije koja dospeva na zemlju svega se 3% koristi u procesima fotosinteze.Iz vidljivog dela spektra biljke koriste samo crveni i plavi deo spektra.
Biloški sistemi zavise od toka energije koji teče kroz žive sisteme i nazad u spoljnu sredinu u obliku toplote.Za razliku od materije koja kruži energija teče ,pri čemu se ta energija u biološkim sistemima transformiše od viših ka nižoj vrsti energije,tj. ka toplotnoj energiji koja izlazi iz sistema.
Živi sistemi se pokoravaju drugom zakonu termodinamike i to da sistemi bez priliva energije gube sposobnost obavljanja rada.Kontinuitet rada obezbeđuje se stalnim uvođenjem nove energije u obliku hemijske,koju organizam pretvara u koristan rad,pri čemu se ta energija na kraju pretvara u toplotu,koja se oslobađa(entalpija).
Kada jedan sistem radi,količina slobodne energije se smanjuje,i takav sistem ukoliko mu se ne obezbedi uvođenje nove energije spolja ,ne samo da prestaje da radi nego ima tendenciju da se dezorganizuje.
Kao što je već rečeno ,za normalno funkcionisanje biološkog sistema neophodno je permanentno uvođenje energije.Solarnu energiju biljke fotosintetski fiksiraju i transformišu u hemijsku energiju organskih supstrata putem procesda fotosinteze i to predstavlja prvi stupanj kretanja energije u ekosistemu.Sledeći stupanj predstavljaju herbivorikoji kao hranu koriste biljke .Herbivorima se hrane karnivorne životinje.Primarni karnivori služe kao izvor hrane sekundarnim karnivorima,pa se tako u lancima ishrane uspostavljaju odnosi plen-predator.Ovi stupnjevi su označeni trofičkim stupnjevima i karike su u takozvanom lancu ishrane u kome su osnovni producenti biljke i veći broj konzumenaza na raznim stupnjevima lanaca ishrane.Karike u lancima ishrane u ekosistemimasu tako ustrojene da grade piramidu brojeva ,masa i energije.
Pored pomenutog u ekosistemima postoji i drugi tip lanca ishrane u kome polazna osnova nisu biljke nego neživi organski materijal,odakle crpe energiju čitav niz mikroorganizama razlagača pa se zato oavaj lanac naziva detritusnim ili degradacionim lancem.Kada je reč o piramidi brojeva onda treba istaći da se masa,odnosno količina energije progresivno smanjuje sa svakim trofičkim stupnjem.Tako je opšta masa biljaka kao proizvođača daleko veća od mase biljojeda,kao što je masa biljojeda veća od mase mesojeda i dr.Efikasnost korišćenja hrane svakog višeg trofičkog stupnja je 10% od početne energetske vrednosti(zakon 10%).
Za sunčevu energiju su vezana dva biohemijsko-fiziološka procesa-fotosinteza i disanje.Tokom fotosinteze energija se deponuje u organskim supstratima (hemijska),koja se kataboličkim mehanizmima(respiracija)koristi za održavanje vitalnih funkcija u organizmu i ekosistemu.
Izvor: bionet-skola.com
Priredio: Albert Mesaros, II-7
Korišćenje energije deluje na životnu sredinu
Proizvodnja, transport i korišćenje energije u velikoj meri utiču na okolinu i ekosisteme. Kod energije uticaj na okolinu je gotovo uvek negativan, od direktnih ekoloških katastrofa do indirektnih posledica (kao što je globalno otopljavanje) Kako će energetske potrebe čovječanstva rasti u budućnosti neophodne su mere kojima bi se uticaj eksploatacije i korišćenja energije na okolinu i zdravlje ljudi smanjio na najmanju moguću meru.
Racionalno korišćenje energije
Izvor: www.rgf.rs
Upustvo priredio: Tomislav Milunov, II-7