Šta je otpad?
Otpad je svaki materijal, proizovod ili predmet koji posle svog korišćenja (kraja životnog ciklusa) postaje suvišan i neupotrebljiv. Bez dalje mogućnosti da zadovolji svoju upotrebnu vrednost on se odbacuje na smetlište tj.deponiju. Otpad sa kojim se najčešće, odnosno svakodnevno susrećemo je ambalažni otpad.
Ambalažni otpad predstavlja materijal koji se koristi u proizvodnom ciklusu kako bi se pakovala i transportovala roba široke potrošnje. Šta se dešava sa ambalažom kada iskoristimo njen sadržaj? Ona uglavnom završava kao otpad onog trenutka kada ispraznimo njen sadržaj ili kada se određena kupljena roba otpakuje. Kada nekoliko milijardi ljudi, zadovoljavajući svoje potrebe, dnevno napravi do dva kilograma otpada po samo jednom čoveku (isključujući najnerazvijenije regione sveta) dobijamo zabrinjavajuću računicu koja nas upućuje na zaključak da je neophodno promeniti navike u proizvodno-potrošačkim odnosima, ali i na to da je neophodno prilagoditi se savremenim razvojnim tendencijama i odgovornije se odnositi prema otpadu.
Određene vrste otpada, poput PET boca, plastičnih kesa ili limenki se jako dugo razlažu, što se vidi i iz tabele. Ovakav otpad je veliki zagađivač planete, a reciklaža je metod kojim ovo zagađenje možemo ublažiti.
Termin reciklaža označava pretvaranje otpadnog materijala u novi proizvod i njegovo ponovno korišćenje koje doprinosi smanjenju zagađenja životne sredine, uštedi energije i prirodnih resursa. Reciklaža podrazumeva proces sakupljanja otpada koji je moguće reciklirati (plastika, aluminijum, staklo, papir, metal itd) ,zatim separaciju recikabilnog od ostalih vrsta otpada i sortiranje u podgrupe.
Kada je PET ambalaža u pitanju dalji process reciklaže se sastoji od presovanja (baliranja) ambalažnog otpada, transporta u pogon za preradu i debaliranje istog. Ukoliko separacija nije izvršena pre samog baliranja, PET boce se u ovoj fazi odvajaju po bojama, a zatim dalje prerađuju sve do nivoa finalnog proizvoda koji se ponovo plasira na tržište i dalje upotrebljava. Reciklaža je dakle, jedan zatvoren ciklus proizvoda, pa se može reći i da reciklaža prati životni vek proizvoda.
Sakupljanje otpada se vrši od strane komunalnih, bilo javnih, bilo privatnih preduzeća, koji se uglavnom prikuplja u kontejnere. Kada na mestu prikupljanja otpada ne postoje kontejneri za selekciju otpada govorimo o nediferenciranom otpadu koji se odvozi se na deponije gde se dalje tretira. Nediferencirani otpad je teško zbrinuti na deponijama, zbog različitosti otpada koji se samim tim raspada različitom dinamikom, a zapremina otpada koja se mora pokriti zemljom i kompaktorima ispresovati je maksimalna.
Diferencirano sakupljanje otpada je kad se otpad sakuplja i razvrstava u kontejnere namenjene određenoj vrsti otpada npr. kontejneri za PET ambalažu, metal, papir, staklo. Ova vrsta sakupljanja otpada se naziva i primarna selekcija i najidealnija je za dalju reciklažu jer se ovakvim sakupljanjem otpad najmanje prlja.
Pravilna selekcija PET ambalaže u domaćinstvu podrazumeva da se unutrašnjost prazne PET boce ispere vodom, čep skine i iz boce se istisne vazduh. Ovakva boca se lakše tretira u daljoj preradi i manje mesta zauzima u kontejnerima za odlaganje, čime se povećava njihov kapacitet.
Separacija otpada se može vršiti i na samim deponijama, tako sortiran otpad je mnogo zaprljaniji, te ovako balirane flaše po pravilu neprijatno mirišu, što otežava rad ljudi zaposlenih u pogonima za reciklažu. Ovako sakupljene PET boce nisu pogodne za reciklažu po principu “bottle to bottle”, odnosno od njih se ne prave ponovo PET flaše.
Presovanje (baliranje) ambalažnog otpada se vrši radi jeftinijeg i lakšeg transporta, jer se u 1m3 nalazi oko 10kg nepresovanih, a čak 200kg upresovanih PET boca. Nakon dovoženja baliranog otpada preradjivač isti mora debalirati radi dalje prerade.
Prerada PET boca ima više faza, u prvoj se mlevenjem dobijaju PET komadići dimenzijа 2-3mm. Nakon toga se postupkom flokulacije i taloženja u vodi odvajaju čepovi, papir i lepak. Ovaj se postupak odvajanja može provesti i pomoću strujanja vazduha u ciklonu. Zavisno o stepenu čistoće PET ambalaže sprovodi se pranje polimernih listića. Male količine PVC-a mogu prouzrokovati degradaciju materijala tokom procesa recikliranja, te mogu oštetiti opremu. Čistoća je najvažnija za dobro i kvalitetno recikliranje. Prljavštinu od zemlje, papira, stakla i lepka lakše je ukloniti nego ulje i druge masnoće. Od PET komadića se daljom preradom dobijaju poliesterska vlakna, ili PET traka za pakovanje kao finalni proizvod.
Upotreba recikliranog materijala je konačna faza reciklaže čime se kompletira ceo proces reciklaže.
Izvor: greentech.rs
Priredila: Kristina Radić, III-2
Inovacija Veljka Milkovića iz Novog Sada, koju je nagradila međunarodna fondacija „Enerdži glob”, omogućava uštede u grejanju do 85 odsto, hlađenju 100 odsto, osvetljenju oko 30 odsto i građevinskom materijalu od 18 do 40 odsto.
Novosađanin Veljko Milković dobio je nagradu „Enerdži glob“ za „samogrejnu ekološku kuću“, kao najbolju inovaciju iz Srbije u oblasti energetske efikasnosti i obnovljivih izvora energije. Ova istoimena međunarodna fondacija, sa sedištem u Austriji, od 1999. godine dodeljuje priznanja za očuvanje životne sredine u svetu, a Milkovićeva inovacija odnosi se na upotrebu solarne energije u arhitekturi i izvanredne rezultate energetske efikasnosti u zgradarstvu.
Koncept „samogrejne ekološke kuće“, baziran na upotrebi reflektujućih površina oko prozora za pojačavanje solarnog dobitka na objektima sa zemljanom zaštitom, omogućava uštede u grejanju do 85 odsto, hlađenju 100 odsto, osvetljenju oko 30 odsto i građevinskom materijalu od 18 do 40 odsto.Ovo je jedina kuća kod koje se sa najmanje ulaganja ostvaruju najveće uštede energije!
– Ova ekološka kuća, takozvana solarna zemunica, umesto klasičnog krova ima zemljanu oblogu, koja štiti objekat od niskih zimskih i visokih letnjih temperatura, a zidove od erozije. Ne zahteva nikakvu instalaciju etažnog grejanja, pa samim tim ni pomoćne prostorije za kotao ili ogrev. Nisu joj potrebni ni duboki temelji, gromobranske instalacije, oluci, tri spoljne fasade, znatne grejne instalacije i rashladni sistemi. S pravom nosi epitet ekološka, jer ne oduzima zelenu površinu i ne zagađuje životnu sredinu, jer ne troši gorivo za ogrev – objašnjava Milković.
Ako se uporede troškovi grejanja u jednospratnoj ekološkoj kući površine 120 kvadrata sa isto tolikom klasičnom, godišnji utrošak energije je pet puta manji. Uključujući i troškove za korišćenje klima-uređaja, prostom računicom dolazi se do toga da je ukupna razlika utrošene energije u korist solarne zemunice oko 1.300 evra godišnje. To, opet, znači da bi u periodu od 40 godina ekološka kuća sigurno uštedela više od 52.000 evra i isplatila samu sebe!
– Pored deset puta nižih troškova održavanja i nekoliko puta dužeg veka trajanja, ova kuća ima i druge, ne manje značajne prednosti. Zemljani sloj štiti od spoljnih elektromagnetnih zračenja, buke i vibracija, a okruženje zelenilom produžava životni vek stanara. Povećana je, takođe, i sigurnost u slučaju zemljotresa, olujnih vetrova pa i ratova – ističe naš sagovornik.
Novosadski pronalazač Veljko Milković koncept samogrejne ekološke kuće razvijao je skoro tri decenije, a inspiracija mu je bilo istraživanje Petrovaradinske tvrđave. Prvi model od drveta na kome su vršena testiranja i ispitivanja napravljen je još 1979. godine, a poslednja patentna prijava sa nadogradnjom i poboljšanjima u tehnologiji gradnje 2007. godine. Projekat je učestvovao na naučnim skupovima i konferencijama u Milanu 1995, Nagoji 1996. i Rimu 2010. godine.
Do sada je po ovom konceptu (sa zemljanom zaštitom i reflektujućim površinama) izgrađeno desetak – četiri u Novom Sadu, Somboru, Zaječaru, Ljigu… Najveća kuća, koju je projektovao njen vlasnik diplomirani inženjer Aleksandar Nikolić iz Novog Sada, završena je 1994. godine.
Za pronalazak samogrejne kuće i inovacije u oblasti ekologije i energetike Veljko Milković je 2003. godine dobio najviše priznanje svog rodnog grada – Novembarsku povelju Novog Sada. Prošle godine ovaj patent bio je proglašen i za jednu od devet najboljih tehnoloških inovacija u Srbiji.
Prozori okrenuti ka jugu
Ušteda energije se postiže upotrebom reflektujućih površina – sjajnih aluminijumskih folija postavljenih iznad i ispod prozorskih okvira radi povećanja količine sunčeve toplote koja uđe u kuću, a što je u ovom slučaju 2,5 puta veće nego kod klasične gradnje. Sve ostale specifičnosti proizilaze iz osnovnog zahteva za maksimalno iskorišćenje i zadržavanje besplatne energije, a otuda i glavna pretpostavka da kuća bude ukopana i prekrivena zemljanim slojem, a svojom jedinom otvorenom stranom orijentisana ka jugu.
Autor: Miroljub Mijušković – Politika
Tekst preuzela u okviru projekta "Znanje podeli, nagradu osvoji": Dragana Milunov, III-2
Izolacija za bolju budućnost
Želite li da konačno smanjite konstantni porast troškova grejanja... Izolujte Vašu kuću!
Razmišljate o zameni Vašeg starog sistema za grejanje?
Razmatrate mogućnost da ugradite nove prozore i vrata?
U redu... Dali znate da prvo treba da postavite odgovarajuću toplotnu izolaciju na Vašu kuću, ako želite da ostvarite pravu uštedu?
Zapravo, najjeftinija i za životnu sredinu najmanje štetna je energija koju ne koristimo uopšte.
URSA je za Vas pripremila interaktivni internetni kalkulator (nazvan IZOLAKCIJA). Internetni kalkulator IZOLAKCIJA Vam pomaže kod izračuna ušteda energije (time i novca), ako Vašu kuću izolujete sa odgovarajućom toplotnom izolacijom. U simulaciji se izvodi uspoređenje između energijske efikasnosti objekta bez toplotne izolacije (polazna pozicija) i obnovljenim, toplotno izolovanim objektom. Za one korisnike koji traže više (arhitekti i projektanti) je na aplikaciji dodan link do programa za izračunavanje građevinske fizike.
Uzmite si nekoliko minuta vremena i sa ekološkim simulatorom izolovanja Vašeg doma otkrijte uštede, koje možete ostvariti već sutra..
Posetite: Izolakcija
Priredila: Dragana Milunov, III-2