Reciklaza – značaj i zanimljivosti
Đorđe Teofilović iz Veletržnice Beograd objašnjava čitaocima Ekologije značaj reciklaže.
Naime, otpad koji se proizvede u kućama, na pijacama, parkovima, ulicama, jednom rečju otpad koji proizvode ljudi svakodnevnim aktivnostima zove se komunalni otpad (otpad koji proizvodi ljudska zajednica – komuna). U zavisnosti od mesta nastanka postoje određene varijacije u sastavu ali generalno gledano komunalni otpad se sastoji od ambalažnog i organskog dela u različitim procentima.
Na pijaci odnos ambalažnog i organskog otpada je 1:8-9, dakle najveći procenat čini organski otpad koji ide čak do 90%. Organski otpad se može iskoristiti na više načina koji su ekološki prihvatljivi, ali da bi se te mogućnosti mogle ozbiljno analizirati sav ambalažni otpad se mora izdvojiti iz komunalnog otpada.
Ambalažni otpad zapreminski zauzima veliki procenat u komunalnom otpadu dok je maseni udeo znatno manji. Može se podeliti u 6 kategorija:
Reciklaža papira i kartona. Sirovina za proizvodnju papira je celuloza koja se dobija iz drvne mase, što znači da se velike površine šume moraju uništiti za zadovoljenje potreba industrije proizvodnje papira. Za proizvodnju 1 tone belog papira potrebno je oko 2 tone drveta, 85 000 l vode 7,4 MW električne energije. Papir se u prirodi razgradi za 6 meseci, uticaj na životnu sredinu se ogleda u sledećem: kada iskorišćeni papir ili karton odložimo u kante čiji sadržaj na kraju završi na deponiji, razgradnjom papira u odsustvu kiseonika proizvodi se metan koji je ima uticaj na stvaranje efekata staklene bašte 24 puta veći nego ugljen-dioksid. S druge strane ukoliko se odlučimo za reciklažu papira i kartona prvo spašavamo šume, drugo ušteda u energiji za proizvodnju je čak do 40% i kao treće nema proizvodnje metana. Reciklažom 1 tone starog papira i kartona spasi se 17 stabala, a 1 tone kancelarijskog papira čak 24 stabla, u procesu proizvodnje uštedi se oko 34 000 l vode, oko 3 MW struje i ne poseče se nijedno drvo.
Reciklaža plastike. Svakodnevno koristimo i srećemo razne vrste plastike koje se razlikuju po kvalitetu, čvrstoći, transparentnosti, boji i drugim karakteristikama. Svaka vrsta plastike, bez obzira na pomenute karakteristike, se proizvodi od nafte, prirodnog gasa ili uglja. Najuočljivija plastična ambalaža su svakako plastične flaše koje svakodnevno upotrebljavamo. Baš ova ambalaža ja najreprezentativniji primer kako ambalaža povećava zapreminu u velikoj meri, dok maseno nema značajnih promena. Plastika se u prirodi razgradi za oko 500 godina, 11% na deponijama zauzima plastika, a procenjuje se da čak 7-8% svetskih zaliha fosilnih goriva odlazi na proizvodnju plastike. Reciklažom plastike proizvodi se sirovina za nove proizvode, štedi se električna energija, smanjuje se potrošnja fosilnih goriva i što je najvažnije čuva se životna sredina. Reciklažom jedne plastične flaše uštedi se 3,5 kW električne energije, što je dovoljno da sijalica od 100W svetli punih 35 sati.
Reciklaža stakla. Staklo se proizvodi od peska koji se zagreva na izuzetno visoke temperature kako bi prešao u potrebno agregatno stanje. Tokom procesa se troši velika količina električne energije i ispušta se velika količina gasova sa efektom staklene bašte. Staklo se u prirodi ne razgrađuje nikad. Reciklažom ostvarujemo uštedu u energiji od oko 25%, emisija štetnih gasova se smanjuje za 25%, a reciklažom 1 kg stakla uštedi se čak 20l vode i 1,4 kW struje. Reciklažom jedne staklene flaše sijalica od 100W može da svetli puna 4 sata. Staklo je reciklabilno 100%.
Reciklaža metala. Metal je prisutan u svakodnevnom životu u najrazličitijim oblicima, od konzerva i pribora za jelo do automobila, kamiona i mostova. Za svaku ljudsku kreaciju gde se koristi metal, do njega se dolazi na isti način, iz rude metala. Vađenjem rude metala uništavaju se prirodne lepote otvaranjem rudnika i otvorenih kopova, ruda koja se izvadi ima dosta nečistoća pa sledi ispiranje gde se zagađuju ogromne količine vode, kada se ispere sledi topljenje gde se troši velika količina energije, pri čemu se oslobađaju gasovi sa efektom staklene bašte. Metalu je potrebno oko 1000 godina da se razgradi u prirodi. Reciklažom 1 tone čelika uštedi se 1,5 tona rude gvožđa, 0,5 tona uglja, upotrebi se 40% manje vode i 75% manje električne energije, takođe oslobodi se čak 80% manje ugljen-dioksida. Reciklažom 7 čeličnih konzervi uštedi se struja dovoljna da sijalica od 60W svetli 28 časova. Metal je reciklabilan preko 95%.
Izvor: ekologija.rs
Priredila: Kristina radić, III-2
60% otpada može da se reciklira - Reciklažom do uštede energije
Beograd - Gotovo 60 odsto otpada koji završi u kantama za smeće može da bude reciklirano. NVO iz Valjeva bavi se prikupljanjem otpada koji može da se reciklira.
Količina energije koja može da se dobije iz godišnjeg sadržaja jedne kante može da omogući da televizor radi 5 000 sati.Jedna reciklirana plastična flaša uštedi toliko energije koliko je potrebno sijalici od 60 vati da sija 3 sata.
Nevladina organizacija "Green Bike" iz Valjeva, već nekoliko godina bavi se upravo prikupljanjem otpada koji može da se reciklira i tako svakodnevno čisti gradske ulice, a od prodate ambalaže finansira ekološke projekte.
Organizacija "Green Bike“ iz Valjeva u poslednje dve godine radi na projektu "Moj grad čist grad", koji podrazumeva aktivnosti prikupljanja, selektiranja i reciklaže plastičnih flaša i drugog otpada. Kažu da, koliko god oni čistili, grad se iznova prlja, tako da posla ima na pretek.
"Ova naša inicijativa pretvorila se bukvalno da radimo paralelno sa komunalnim preduzećima i da smo krenuli malo po malo da pravimo ugovore sa firmama. Planiramo da pokrijemo celo Valjevo, bukvalno svi građani da se uključe u ove aktivnosti“, kaže Zoran Mijatović, organizacija "Green bike“.
Ova organizacija postavila je mrežaste kontejnere za odlaganje pet ambalaže po celom gradu, tako da mesečno mogu da prikupe i do 10 tona plastičnih flaša, koje kasnije prodaju privatnim firmama za reciklažu. Od tih sredstava finansiraju svoje ekološke projekte.
"Početne inicijative i početna aktivnost podržana je od strane BCIF-a. To je Balkanski fond za lokalne inicijative, uz finansijsku pomoć USAID-a, koji su nam stvarno bili podrška početna, međutim sada veliki deo ovog posla finansiramo sami. Prodajemo ovaj materijal koji sakupljamo i na taj način, već evo četvrta godina funkcionišemo“, smatra Zoran Mijatović, "Green Bike“
Organizacija Green Bike može da posluži kao dobar model rešavanja pitanja komunalnog otpada, jer su uspeli da u potpunosti zatvore reciklažni krug, od korisnika plastične ambalaže do ponovne upotrebe PET-a kao sirovine.
Svoje ciljeve će, kako kažu, ubuduće usmeriti na još veće angažovanje građana Valjeva u čišćenju životne sredine i reciklaži otpada.
Izvor: B92
Priredila: Kristina Radić, III-2
Održive metode zaštite prirode i okoliša
Kako se otpad pretvara u energiju?
Mnogi gradovi nemaju dovoljno mjesta za deponije smeća pa otpad spaljuju. Mjesta gdje se otpad spaljuje nazivamo spalionicama smeća ili mjestima gdje se otpad pretvara u energiju. U ovim postrojenjima gorenjem dobivamo energiju.
Postoje posebni uvjeti koji trebaju biti zadovoljeni prilikom korištenja spalionice smeća zbog problema koji nastaju ispuštanjem raznih plinova u zrak. Postoje vrlo stroga ograničenja i pravila čijim se poštivanjem problem emisije plinova koji nastaju spaljivanjem smeća uvelike smanjuje.
Naputci za recikliranje
Staklo
Sa svih flaša skinite poklopce. Posuđe i slične stvari koje su napravljene od porculana, keramike i sličnih materijala bacajte u koš za smeće, a ne u reciklažni kontejner. Nemojte razbijati flaše i staklenke jer je razbijeno staklo teže sortirati.
Papir i karton
Sljedeći papirni i kartonski proizvodi mogu biti reciklirani: novine, časopisi, propagandni leci, pisma, telefonski imenici, karton i kartonske kutije, kutije za jaja i omotnice. Papirni i kartonski proizvodi koji ne mogu biti reciklirani: tzv. namašćeni papir, plastificirane papirnate vrećice (npr. kukurznih pahuljica), rupčići te termalni papir za fax uređaje.
Zapamtite:
Plastika
Većina plastičnih materijala može biti reciklirana, ali zbog cijene koštanja procesa reciklaže isplati se reciklirati samo sljedećih pet vrsta plastičnih masa:
Čelik
Većina čeličnih limenki prikladna je za recikliranje. Ovo uključuje: limenke za piće, hranu, kavu, boje, ulje, poklopce za staklenke te aerosolne bočice. Kako biste čelične limenke pripremili za recikliranje odstranite poklopac, provjerite da je limenka prazna te poklopac stavite u limenku. Nakon ove procedure, limenka je spremna za recikliranje.
Aluminij
Aluminijske limenke prije odlaganja isperite i spljoštite. Provjerite da unutra nema neželjenih objekata poput kamenčića ili opušaka cigarete, jer ti objekti mogu smetati u procesu recikliranja.
Tekstil
Sve što možemo nositi, ili u čemu spavamo, može biti reciklirano. Ovo uključuje svu odjeću, šešire, remenje i cipele, zajedno s dekama, zavjesama, ručnicima i posteljinom. Zapamtite da je tekstil prije odlaganja za recikliranje potrebno oprati. Provjerite na kontejnerima za tekstil koje sve vrste tekstila možete u vašem susjedstvu dati na recikliranje.
Elektronički uređaji
Najveći dio računala i računalnog pribora, mobilnih telefona, audio-vizualne opreme te bijele tehnike može biti recikliran. Provjerite što od tih uređaja možete u vašem kraju dati na recikliranje. Vremenom elektroničkim uređajima sve više pada vrijednost - zato ih dajte na recikliranje čim ih više ne trebate.
Recikliranje guma
Većina iskorištenih guma završava na deponijama smeća gdje je potrebno puno vremena da one budu dekompozirane. Zbog svoje veličine i oblika one zauzimaju puno mjesta, a teško ih je zadržati zakopane jer imaju tendenciju pomicanja prema površini. Budući da su gume lako zapaljiv materijal, opasno ih je držati u skladištima. Najbolji način rješavanja problema s iskorištenim gumama je recikliranje. Gume se mogu izrezati i reciklirati u nove proizvode poput potplata za cipele, podloga za miševe, podloga protiv klizanja za kupaonice ili čak ležećih policajaca.
Znanstvenici su pronašli način kako reciklirati gumu u sintetičku tekućinu koja se može iskoristiti umjesto ulja ili drugih naftnih proizvoda. Ne samo da reciklažom guma dobijemo nove proizvode nego i smanjujemo zagađenje jer imamo alternativu fosilnim gorivima.
Pokušajte saznati gdje možete stare gume dati na recikliranje.
Recikliranje nije uvijek moguće
Ne možemo reciklirati sve. Zbog nekih od sljedećih razloga recikliranje je otežano ili nemoguće:
Ukoliko je neki proizvod sastavljen od materijala koji nije pogodan za recikliranje, možemo kupovati proizvod koji je pogodan za recikliranje. Najbolje što možemo učiniti je da što više smanjimo količinu otpada te da iskorištavamo do maksimuma sve što se može ponovno upotrijebiti.
Recikliranje u školama
Nekoliko je načina kako možemo pokrenuti recikliranje u školama. Ovu su samo neki od njih:
Izvor: pikaiprijatelji.com
Priredila: Kristina Radić, III-2
Šta je otpad?
Otpad je svaki materijal, proizovod ili predmet koji posle svog korišćenja (kraja životnog ciklusa) postaje suvišan i neupotrebljiv. Bez dalje mogućnosti da zadovolji svoju upotrebnu vrednost on se odbacuje na smetlište tj.deponiju. Otpad sa kojim se najčešće, odnosno svakodnevno susrećemo je ambalažni otpad.
Ambalažni otpad predstavlja materijal koji se koristi u proizvodnom ciklusu kako bi se pakovala i transportovala roba široke potrošnje. Šta se dešava sa ambalažom kada iskoristimo njen sadržaj? Ona uglavnom završava kao otpad onog trenutka kada ispraznimo njen sadržaj ili kada se određena kupljena roba otpakuje. Kada nekoliko milijardi ljudi, zadovoljavajući svoje potrebe, dnevno napravi do dva kilograma otpada po samo jednom čoveku (isključujući najnerazvijenije regione sveta) dobijamo zabrinjavajuću računicu koja nas upućuje na zaključak da je neophodno promeniti navike u proizvodno-potrošačkim odnosima, ali i na to da je neophodno prilagoditi se savremenim razvojnim tendencijama i odgovornije se odnositi prema otpadu.
Određene vrste otpada, poput PET boca, plastičnih kesa ili limenki se jako dugo razlažu, što se vidi i iz tabele. Ovakav otpad je veliki zagađivač planete, a reciklaža je metod kojim ovo zagađenje možemo ublažiti.
Termin reciklaža označava pretvaranje otpadnog materijala u novi proizvod i njegovo ponovno korišćenje koje doprinosi smanjenju zagađenja životne sredine, uštedi energije i prirodnih resursa. Reciklaža podrazumeva proces sakupljanja otpada koji je moguće reciklirati (plastika, aluminijum, staklo, papir, metal itd) ,zatim separaciju recikabilnog od ostalih vrsta otpada i sortiranje u podgrupe.
Kada je PET ambalaža u pitanju dalji process reciklaže se sastoji od presovanja (baliranja) ambalažnog otpada, transporta u pogon za preradu i debaliranje istog. Ukoliko separacija nije izvršena pre samog baliranja, PET boce se u ovoj fazi odvajaju po bojama, a zatim dalje prerađuju sve do nivoa finalnog proizvoda koji se ponovo plasira na tržište i dalje upotrebljava. Reciklaža je dakle, jedan zatvoren ciklus proizvoda, pa se može reći i da reciklaža prati životni vek proizvoda.
Sakupljanje otpada se vrši od strane komunalnih, bilo javnih, bilo privatnih preduzeća, koji se uglavnom prikuplja u kontejnere. Kada na mestu prikupljanja otpada ne postoje kontejneri za selekciju otpada govorimo o nediferenciranom otpadu koji se odvozi se na deponije gde se dalje tretira. Nediferencirani otpad je teško zbrinuti na deponijama, zbog različitosti otpada koji se samim tim raspada različitom dinamikom, a zapremina otpada koja se mora pokriti zemljom i kompaktorima ispresovati je maksimalna.
Diferencirano sakupljanje otpada je kad se otpad sakuplja i razvrstava u kontejnere namenjene određenoj vrsti otpada npr. kontejneri za PET ambalažu, metal, papir, staklo. Ova vrsta sakupljanja otpada se naziva i primarna selekcija i najidealnija je za dalju reciklažu jer se ovakvim sakupljanjem otpad najmanje prlja.
Pravilna selekcija PET ambalaže u domaćinstvu podrazumeva da se unutrašnjost prazne PET boce ispere vodom, čep skine i iz boce se istisne vazduh. Ovakva boca se lakše tretira u daljoj preradi i manje mesta zauzima u kontejnerima za odlaganje, čime se povećava njihov kapacitet.
Separacija otpada se može vršiti i na samim deponijama, tako sortiran otpad je mnogo zaprljaniji, te ovako balirane flaše po pravilu neprijatno mirišu, što otežava rad ljudi zaposlenih u pogonima za reciklažu. Ovako sakupljene PET boce nisu pogodne za reciklažu po principu “bottle to bottle”, odnosno od njih se ne prave ponovo PET flaše.
Presovanje (baliranje) ambalažnog otpada se vrši radi jeftinijeg i lakšeg transporta, jer se u 1m3 nalazi oko 10kg nepresovanih, a čak 200kg upresovanih PET boca. Nakon dovoženja baliranog otpada preradjivač isti mora debalirati radi dalje prerade.
Prerada PET boca ima više faza, u prvoj se mlevenjem dobijaju PET komadići dimenzijа 2-3mm. Nakon toga se postupkom flokulacije i taloženja u vodi odvajaju čepovi, papir i lepak. Ovaj se postupak odvajanja može provesti i pomoću strujanja vazduha u ciklonu. Zavisno o stepenu čistoće PET ambalaže sprovodi se pranje polimernih listića. Male količine PVC-a mogu prouzrokovati degradaciju materijala tokom procesa recikliranja, te mogu oštetiti opremu. Čistoća je najvažnija za dobro i kvalitetno recikliranje. Prljavštinu od zemlje, papira, stakla i lepka lakše je ukloniti nego ulje i druge masnoće. Od PET komadića se daljom preradom dobijaju poliesterska vlakna, ili PET traka za pakovanje kao finalni proizvod.
Upotreba recikliranog materijala je konačna faza reciklaže čime se kompletira ceo proces reciklaže.
Izvor: greentech.rs
Priredila: Kristina Radić, III-2
U Evropskoj uniji (EU) u 2011. godini reciklirano je ili kompostirano 40 odsto komunalnog otpada prema 27 odsto u 2001. godini, pri čemu se najviše recikliralo u Nemačkoj, a najviše kompostiralo u Austriji. U Srbiji, prema podacima iz novog izveštaja Evropske statističke službe, 100 odsto otpada ide na deponije, kao i u Bosni i Hercegovini (BiH) i Makedoniji, preneo je Euraktiv Srbija.
Zvanične evropske statistike pokazuju da je u 2011. u 27 članica EU prikupljeno 503 kilograma komunalnog otpada po stanovniku od čega je tretirano 486 kilograma. Na nivou EU 37 odsto otpada završilo je na deponijama, 23 procenta u spalionicama, 25 odsto je reciklirano, a 15 odsto kompostirano. U 2001. godini je 56 odsto ukupnog otpada u EU upućeno na deponije, 17 odsto je spaljeno i isto toliko reciklirano, a 10 procenata kompostirano.
Podaci Eurostata pokazuju da se u Nemačkoj reciklira 45 odsto ukupno tretiranog otpada, u Irskoj 37 odsto, Belgiji 36, a Sloveniji 34 odsto. Najmanje se u EU reciklira u Rumuniji - samo procenat prikupljenog komunalnog otpada. Jednocifreni procenat reciklaže u ukupnom tretiranju otpada beleži se i u Bugarskoj, Slovačkoj i na Malti.
Podaci za Srbiju, kako prenosi Euraktiv, pokazuju da je u 2011. godini po stanovniku prikupljen 361 kilogram komunalnog otpada od čega je 281 kilogram tretiran, na taj način što je kompletna količina upućena na deponije. Hrvatska, koja 1. jula ulazi u EU, te godine je prikupila 373 kilograma otpada po stanovniku i tretirala 371 kilogram od čega 92 odsto na deponijama, osam odsto je reciklirano, a jedan procenat kompostiran.
Sav komunalni otpad prikupljen 2011. godine u Makedoniji i BiH završio je na deponijama dok je Turska kompostirala jedan procenat, a sve ostalo je takođe otišlo na deponije.
Izvor: Blic
Pripremila: Aleksandra Blitva III-4
Danas više od polovine Italijana reciklira ostatke hrane za pripremu novih obroka, pokušavajući da uštedi i snađe se u recesiji, rezultati su najnovijeg istraživanja.
Prema rezultatima istraživanja udruženja za proizvodnju hrane Coldiretti, 59 posto Italijana ponovo koristi ostatke testenine, hleba i povrća u pokušaju da sastavi kraj sa krajem, što samo naglašava kako mjere štednje i nezaposlenost pogađaju novčanike.
Italija godišnje baci 10 miliona tona hrane, što je oko 11 milijardi eura, navodi Reuters. Ali, istraživanje pod nazivom Ponašanje Italijana u vreme krize, koje je provedeno zajedno sa statističkom grupom SVG, ukazuje na to da su Italijani silom prilika postali skromni i više ne bacaju hranu.
Iako je Italija zemlja bogate kulinarske tradicije, ona se većinom bazira na siromašnim sastojcima, što datira od kraja Drugog svjetskog rata, kada je bila nestašica hrane.
Toskanska supa ribollita, venecijanska pinca i napuljska pasta fritatta zvuče kao neki gurmanski specijaliteti, ali sva ova jela zasnivaju se na recikliranim ostacima hrane, povrća i tjestenine. Očekuje se da će ove godine biti najmanja potrošnja od Drugog svetskog rata.
Coldiretti je saopštio da je svaka četvrta porodica u Italiji u teškoj ekonomskoj situaciji. Planirano povećanje poreza na dodatnu vrednost od jedan posto, koje stupa na snagu u julu naredne godine, koštaće porodice dodatnih 500 miliona eura u povećanju cijena.
Izvor: www.oslobodjenje.ba
Priredio: Nikolić Stefan
Baterije su vrlo male, ali često korišćene, pa treba sprečiti njihov ulazak u komunalni otpad jer mogu prouzrokovati probleme u okolini. Njihov je maseni udeo u komunalnomu otpadumali. Na primer u Velikoj Britaniji 0,1 do 0,2 %, ali svake se godine oko 20 000 do 40 000 tona baterija nađe u otpadu. Da baterije ne postanu izvor zagađenja, treba sprečiti njihov kontakt sa okolinom, što znači da ih treba reciklirati. To zahteva njihovo sakupljanje, razvrstavanje, transport i reciklažu. Da bi reciklaža baterija bila održiva, proces mora biti delotvoran u dobijanju materijala koji se može ponovo upotrebiti, ali mora biti i ekološki i ekonomski prihvatljiv. Baterije se prikupljaju na razne načine, kao putem tzv. banaka baterija, vraćanjem starih baterija pri kupovini novih, prikupljanjem s ostalim opasnim kućnim otpadom i sl.
Glavna prednost reciklaže baterija jeste smanjenje primarne proizvodnje materijala i energije, kao i manje emisije žive, olova i kadmijuma iz prostora za uništavanje otpada.
Istraživanja pokazuju da se baterije opšte namene bez dodatka žive, mogu uspešno reciklirati u metalnoj industriji i to oko 55 % težine baterija. Niz specijalizovanih postrojenja reciklira baterije koristeći pirolizu. Stare se baterije zagrevaju na 300°C do 750°C bez prisustva vazduha, živa isparava, kondenzuje se. Ostali metalni sastojci se dobijaju u daljem procesu. Na taj način može se iskoristiti više od polovine starih baterija, pa se iz 1000 kg starih baterija dobije 390 kg smeše gvožđa (55 %), mangana (40 %) i nikla/bakra (5 %) u čeličani, 200 kg 99 procentnog cinka u postrojenju za galvanizaciju, 1,5 kg 99,995 procentne žive u industriji.
Baterije mogu sadržati otrovne teške metale kadmijum, živu i olovo. Budući da potrošačima nije lako da razlikuju otrovne baterije od neotrovnih, Švedska je rešila da se sve baterije moraju sakupljati, čime se sprečava zagađivanje okoline ovim metalima. Kako bi se baterije odstranjivale na ekološki način, sve baterije i proizvodi sa ugrađenim baterijama moraju da se sakupe i sortiraju. Cilj je da se izbegne bacanje baterija ili proizvoda sa ugrađenim baterijama zajedno sa smećem iz domaćinstva.
Prema Propisu o baterijama, prodavci treba da obaveste potrošače gde mogu da odnesu potrošene baterije. Osim toga, prodavci proizvoda sa ugrađenim opasnim baterijama moraju da prime nazad te proizvode na kraju radnog veka i da se pobrinu da se oni odnesu u stanicu za sakupljanje koju je odredila opština. Projekat za sakupljanje baterija je počeo kao informativna kampanja u 1999. kako bi se povećala svest javnosti o smanjenju zagađenja životne sredine opasnim otpadom.
Izvor: nastavatiofizika.wordpress.com
Priredio: Nikolić Stefan
Na Adi Huji danas je otvoreno reciklažno dvorište i zasađeno je 20 stabala japanskih trešanja. Akcija je plod saradnje "Infostana" sa "Eukons grupom" i pokretom "Supernatural".Na 400 kvadrata, pored reciklažnih kontejnera za papir, metal, staklo, plastiku, kao i učionice i osmatračnice, naći i reciklažno dvorište, koje će upotpuniti ceo ambijent u Supernatural parku.
Zadovoljstvo zbog toga nije krio Srđan Stanković iz Superantural tima.
- Uoči dana planete 21. aprila, čast mi je što smo formirali reciklažno dvorište i tako upotpunili Supernatural park. Baš to nam je bilo potrebno. Od 2011. smo uz pomoć opštine Palilula, JKP „Gradska čistoća, JKP „Zelenilo“ već zasadili 124 stabala raznih drveća - rekao ja Stanković.
U JKP „Infostan“ ponosni su na svoj prvi projekat iz oblasti ekologije.
- Želimo da podignemo svest ljudi o važnosti životne sredine i društvene odgovornosti pojedinca. Otvaranjem reciklažnog dvorišta naše preduzeće želi da ukaže koliko je važno očuvanje naše okoline, a početni korak za čuvanje prirode je odlagamnje otpada na pravo mesto, kako bi sve odložene sirovine mogle da se adekvatno recikliraju. Naše preduzeće i u budućnosti nastaviti da učestvuje u sličnim projektima - rekla je Milica Paunovic, predstavnica za medije "Infostana".
Radnici mini-hidroelektrane u Kuršumliji nedeljno očiste oko 200 kubnih metara smeća iz kanala koji protiče kroz kuršumlijska naselja i napaja elektranu.Sve to smeće ponovo vraćaju u reku Toplicu, a zatim ga Toplica nosi kroz Prokuplje u Moravu, jer nemaju rešenje za odlaganje smeća. Kanal koji dovodi vodu do elektrane služi kao plutajuća deponija, pa ga čiste najmanje tri puta nedeljno.
Smeće se najčešće nagomilava pored jednog od mostova, radnici ga tovare u kolica i prebacuju sa druge strane mosta ponovo u kanal koji ga odnosi dalje ka Toplici.
- Za samo dva-tri dana ispred ove ćuprije doplovi nekoliko stotina flaša koje mi vilama vadimo u kolica i prebacujemo pet metara dalje ponovo u kanal, kako bi voda normalno tekla. Kad ove flaše dođu do centrale, one preko preliva odlaze u Toplicu - kaže jedan od radnika centrale.
U komunalnom preduzeću navode da kanal pripada hidroelektrani i da su oni dužni da ga održavaju. S druge strane, meštani kažu da su odgovorni za nagomilavanje otpada u kanalu, ali da bi komunalna inspekcija trebalo da kažnjava one koji bacaju smeće.
Pored mostića, gde radnici ručno prebacuju smeće, postoji kontejner namenjen za plastičnu ambalažu, ali je uvek prazan. Radnici elektrane kažu da je mali za tu količinu smeća, a nemaju prevozno sredstvo da ga odvoze na deponiju.
TVOJ IZBOR ZA BOLJI SVET - PRVA EKO BOCA NAPRAVLJENA PO PLANTBOTTLE™ TEHNOLOGIJI NA TRŽIŠTIMA SRBIJE, CRNE GORE I BOSNE I HERCEGOVINE
Rosa je na tržištima Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, lansirala prvu eko bocu čija je ambalaža do 30 odsto biljnog porekla, a uz to je u potpunosti pogodna za reciklažu. Ova inovativna boca, napravljena po savremenoj PlantBottle™ tehnologiji, predstavljena je multimedijalnim „Koncertom za biljke“ u Botaničkoj bašti u Beogradu. Nova Rosa eko boca zbog smanjene emisije ugljen dioksida i smanjene upotrebe fosilnih goriva u njenoj izradi, doprinosi očuvanju životne sredine. U sastav Rosa PlantBottle™ boce ulazi etanol dobijen iz šećerne trske iz Brazila, koji predstavlja prvu generaciju biogoriva koje je prihvaćeno širom sveta zbog svog ekološkog efekta.
„Inovacije u oblasti održive ambalaže i uvođenje ekološki odgovornih rešenja su naši prioriteti. Uvođenjem Rosa PlantBottle™ boce na tržište, nastojimo da na što adekvatniji način doprinesemo očuvanju životne sredine i smanjimo uticaj na našu planetu i njene resurse. Ovo je samo jedna u nizu inovacija, a prethodio joj je projekat u okviru koga smo smanjili količinu plastike potrebne za proizvodnju jedne flaše, a time smanjili i emisiju ugljen-dioksida. Takođe, kroz naše aktivnosti se trudimo da podignemo svest potrošača o važnosti reciklaže“ - Milija Magdelinić, brend menadžer Rosa vode.
„Drago nam je što kompanija Coca-Cola, društveno odgovornim poslovanjem uvodi novine na tržište koje vode računa o očuvanju prirode a nova Rosa PlantBottle™ boca predstavlja pravi primer primenjivog, naučno zasnovanog pristupa kako bi se smanjio uticaj ambalaže. Sa Coca-Cola kompanijom sarađujemo i na drugim projektima u oblasti zaštite voda” - Duška Dimović, direktorka programa za Srbiju Svetskog fonda za prirodu (WWF).
Rosa PlantBottle™ je trenutno dostupna u 0.33L PET i 0.5L PET pakovanjima. Coca-Cola sistem će nastaviti da unapređuje tehnologiju koja će omogućiti da se uveća količina recikliranog i obnovljivog materijala u ambalaži a krajnji cilj je ugljenik-neutralna, 100 odsto obnovljiva boca od materijala biljnog porekla koja u potpunosti može da se reciklira.
Izvor: rosa.co.rs
Pripremili: Anja Grujic, Uros Stojanovic, Aleksandar Kalaji