Ministarka energetike Zorana Mihajlović, 23. maja 2013, potpisala je Rešenje kojim se daje saglasnost na Studiju o proceni uticaja na životnu sredinu hidroenergetskih objekata Brodarevo 1 i Brodarevo 2. Na taj način jasno je stavila do znanja da nepoštovanje Zakona o proceni uticaja na životnu sredinu, smatra sasvim prihvatljivim modelom za upravljanje životnom sredinom i javnim dobrima u Srbiji.
Iskorišćavanje hidroenergetskih potencijala reke Lim postalo je kontroverzna društvena tema u Republici Srbiji, nakon što je kompanija Reservior Capital, preko svoje ćerke firme, Renowable Energy Venutre, zatražila i dobila energetsku dozvolu za izgradnju hidrocentrala Brodarevo 1 i 2, a resorno ministarstvo, zaduženo za energetsku politiku, nizom protivzakonitih postupaka, u procesu izrade Studije o proceni uticaja na životnu sredinu, nedvosmisleno pokazalo da interes investitora pretpostavlja javnom interesu, zaštiti ljudskih prava i poštovanju zakonitosti.
Ministarka energetike u Vladi Srbije, gđa Zorana Mihajlović, 23. maja 2013, potpisala je Rešenje kojim se daje saglasnost na Studiju o proceni uticaja na životnu sredinu hidroenergetskih objekata Brodarevo 1 i Brodarevo 2. Na taj način jasno je stavila do znanja da nepoštovanje Zakona o proceni uticaja na životnu sredinu, kojim se obezbeđuje pravo građanima da učestvuju u donošenju konačne odluke o projektima koji utiču na njihovo životno okruženje, smatra sasvim prihvatljivim modelom za upravljanje životnom sredinom i javnim dobrima u Republici Srbiji.
Ministarka koja je potpisala saglasnost za Brodarevo 1 i 2: Zorana Mihajlović
Investicije - privredni razvoj - nova radna mesta - strana ulaganja, isprazna je mantra koju nesposobni i neodgovorni političari godinama ponavljaju. Beznadežnost zaboravljenih kasaba, naselja koja političari ne posećuju ni u predizbornoj kampanji, sada je potvrđena i konkretnom manifestacijom administrativnog nasilja.
Zašto je priča o branama u Brodarevu važna?
Postupak izrade Studije o proceni uticaja za hidrocentrale u Brodarevu nije samo službena beleška o administrativnom nasilju i bahatosti. Možemo i da je čitamo kao kratku, a poučnu, istoriju rušenja principa odgovornog upravljanja prirodnim resursima, sumnjivog investiranja i kršenja elementarnih ljudskih prava.
Ovaj tekst predstavlja lični stav autora. Protivim se izgradnji brana sa akumulacijama na velikim rekama. Protivim se izgradnji visokih brana koje nanose veliku štetu životnoj sredini. Ali kršenje zakona i ugrožavanje Ustavom zajamčenih prava nije pitanje ličnog stava. Oni koji misle da ih se kršenje zakona i nasilje nad njihovim sugrađanima ne tiče ne treba da čitaju ovaj tekst. Svi koji misle da se bahatom postupanju nosilaca javnih funkcija ne treba da suprotstavlja, rečju, i svim zakonom dozvoljenim sredstvima, takođe ne treba ovde da gube vreme. Iz dubine duše se gnušam licemernih eksploatatora obnovljivih izvora enegije. Ali, ukoliko poštuju zakonske procedure, svoje gnušanje ću zadržati za sebe. I boriti se za bolje zakone i bolju zaštitu životne sredine i javnog interesa. U slučaju Brodareva radi se o nečemu sasvim drugom.
RENEWABLE ADVENTURE
Da se podsetimo kako je počelo. Važno je znati, da nam se opet ne bi dogodilo.
Preduzeće Renewable Energy Venutures, REV d.o.o, u vlasništvu RENEWABLE ENERGY VENTURES (BVI) LTD sa Devičanskih ostrva, započinje poslovanje u Republici Srbiji, 2008. godine, sa 500 evra osnivačkog kapitala. Sa tih 500 evra REV d.o.o. kreće u avanturu izgradnje hidroenergetskih objekata na Limu, poznatih kao Brodarevo 1 i Brodarevo 2. Ova, kako novinarka jednog uglednog nedeljnika prošle nedelje napisa „najveća investicija u domaću hidroenergetiku“, nailazi na nepodeljenu podršku donosilaca odluka u Republici Srbiji, i eto već dve godine REV, boreći se, kao ‘ala sa berićetom’, nastoji da usreći stanovnike Brodareva i Prijepolja, donese im nova radna mesta te izgradnjom masivnih bedema na Limu bespovratno ulepša prirodu Limskog basena.
Zanimljivo je nagovestiti kontroverzu vezanu za mogući uticaj na zaštićena prirodna dobra na području gde su brane zamišljene, predmetnom području - rečeno jezikom administracije. U Studiji o proceni uticaja na životnu sredinu, koju je šira javnost mogla da vidi tek onda kada je objavljena na sajtu Ministarstva turizma i održivog razvoja Crne Gore, stoji rešenje Zavoda za zaštitu prirode (br. 03-2451/2 od 1.11.2010.) kojim se konstatuje da „je utvrđeno da se predmetno područje ne nalazi u zaštićenom prirodnom dobru, kao i da na predmetnom području nema zaštićenih prirodnih dobara ili onih koji su predviđeni za zaštitu“. Isti Zavod je 24. avgusta 2011. izdao Rešenje o uslovima za zaštitu prirode (br. 019-2049/2), Republičkoj agenciji za prostorno planiranje, zbog izrade Prostornog plana područja posebne namene hidorelektrana Bordarevo 1 i 2. I gle, nakon uvida u Centralni registar zaštićenih prirodnih dobara, utvrđeno je da se na prostoru plana nalaze prirodna dobra za koja su započete aktivnosti za pokretanje postupka zaštite, predeli izuzetnih odlika „Ozren-Jadovnik“ i „Kamena Gora“ i međunarodno značajna područja za ptice (IBA) i ribe (IPA). Međutim, naglašava se u rešenju Zavoda, pošto je izrada Prostornog plana interes Republike Srbije, Zavod je izdao uslove za zaštitu prirode u kojima posebno navodi da je neophodno očuvati rečne tokove i priobalja od degradacije i zagađivanja.
Ni do današnjeg dana nije utvrđeno ko je odgovoran za nanošenje teških telesnih povreda građanima Prijepolja, koji su došli da iznesu svoje mišljenje o izgradnji hidrocentrala u njihovom mestu.
Ko je u pravu, Zavod za zaštitu prirode ili Zavod za zaštitu prirode, odlučite sami. Samo skrećem pažnju da je, u razmaku od samo nekoliko meseci, izdao dva potpuno različita rešenja, koja se odnose na isto područje.
Ko je, zapravo, ta Republika Srbija, koja ima interes? Ko čini taj entitet, koji govoreći kroz Rešenje o davanju saglasnosti na Studiju, iskazuje svoj interes. Građani? Potpisnik rešenja, koji svoj legitimet crpi iz izborne volje građana? Ili možda ono preduzeće sa 500 evra u džepu? Da ne grešim dušu,malo im se popravilo finansijsko stanje u poslednje vreme. U već pomenutom tekstu, objavljenom u nedeljniku NIN (br. 3261 od 27. juna 2013.), nek mi ne zamere na besplatnoj reklami, predstavnici investitora sa Devičanskih ostrva kažu da ih „ohrabruje razvoj političke situacije u Srbiji“ !? Te da se „vlast pokazala kao veoma predusretljiva“ !!!???? Ovde sam pomislio da je autorka teksta fantastično provukla jetku ironiju kroz naručeni panegirik. I dalje tako verujem. Jer, kak’e veze ovaj Renewable Adventure ima sa političkom situacijom u zemlji Srbiji? Razumeo bih da je pomenuta kompanija zabrinuta zbog nestabilne situacije u Malim Antilima, gde je registrovana, ili da je se tiče vrednost akcija i trendovi poslovanja u područjima gde investiraju. Ne, oni hvale vlast koja je predusretljiva?
JAVNE BATINE I TAJNE RASPRAVE
Imaju li građani neke veze sa tim, više puta pomenutim, interesom, i da li je njihov interes identičan interesu Republike Srbije? Jer ako nije, onda se nalazimo u istoj situaciji kao i Zavod za zaštitu prirode koji za isto područje izdaje dva različita rešenja.
Zakon o proceni uticaja na životnu sredinu predviđa postupak javnog uvida i javne rasprave o studiji o proceni uticaja, kao dokumentu kojim se predviđaju mogući negativni uticaji na životnu sredinu i definišu neophodne mere zaštite. Javnost ima pravo da studiju vidi, pročita, dostavi komentare, a potom učestvuje u javnoj prezentaciji studije. Kako piše u Rešenju koje je potpisala Ministar, javna rasprava u Prijepolju nije mogla da se održi, „usled ozbiljne i neposredne opasnosti ometanja usmene javne rasprave“. Ovo se ometanje, da budemo nešto precizniji nego što je Rešenje, koje je i samo Minstarstvo više puta ispravljalo, sastojalo se u brutalnom premlaćivanju učesnika javne rasprave. Ni do današnjeg dana nije utvrđeno ko je odgovoran za nanošenje teških telesnih povreda građanima Prijepolja, koji su došli da iznesu svoje mišljenje o izgradnji hidrocentrala u njihovom mestu. To što njihovo mišljenje ne ide uz dlaku sitnom investitoru i „predusretljivim vlastima“ ne daje im za pravo da angažuju batinaše na javnim raspravama! Na ovaj detalj podsećam za slučaj da se nekom od čitalaca dogodi da se nađe na javnoj raspravi o kakvom projektu koji donosi nova radna mesta. Tek da znate šta znači „ometanje usmene javne rasprave“.
Zbog pomenutog ometanja u Prijepolju, Ministarstvo energetike je odlučilo da održavanje javne rasprave izmesti iz prostora i vremena. Takozvana javna rasprava zakazana je za 9. januar 2013. ali u Beogradu!? Da, to je bio prvi radni dan nakon božićnih praznika. Hajde, da ne cepidlačimo oko datuma, znate da ozbiljni i odgovorni ljudi vole u novu godinu da uđu rasterećeni od starih obaveza, ali zašto Beograd? Zašto ne Svilajnac, Trgovište ili ostrvo Anegada? Dobro, Anegada nije na teritoriji Republike Srbije, ali o prekograničnim uticajima nešto kasnije. Na pitanje da li izmeštanje javne rasprave znači da Republika Srbija nije u stanju da sprovodi zakone na čitavoj teritoriji zemlje, koje je postavljeno junakinji ovog teksta, nikada nije stigao odgovor. Beograd je oko 350 kilometara udaljen od Brodareva i Prijepolja. Pravilnik o postupku javnog uvida, prezentaciji i javnoj raspravi o studiji o proceni uticaja na životnu sredinu ("Sl. glasnik RS", br. 69/2005) kaže „Ako saglasnost na studiju o proceni uticaja izdaje ministarstvo nadležno za poslove zaštite životne sredine, odnosno nadležni organ autonomne pokrajine, studija o proceni uticaja se mora izložiti i u prostoriji organa lokalne samouprave na čijoj se teritoriji planira izvođenje projekta.“ Da budemo korektni, investitor ima kancelariju u Beogradu. A čitava ova priča neodoljivo podseća na narodne stihove „tvome đogu i tvome junaštvu, svud su brodi, gde god dođeš vodi“.[1] Još jedno pojašnjenje, u oglasu kojim je najavljeno održavanje javne rasprave, Ministartvo kaže da će se „postupak izlaganja i javne rasprave ponoviti“ (Polimlje, 1. janauar 2013). Jedino što se ponovilo je otvoreno gaženje zakona i javna blamaža državnih službenika koju su ovu nakaradnu raspravu organizovali. Ponovnog izlaganja predmetne studije u Prijepolju nije bilo.
Samo obaveštenje o javnoj raspravi objavljeno je u listu Polimlje i to 1. januara 2013 !? Da, to je prvi dan u novoj godini, neradan za sve građane, osim za tiskare Polimlja i Ministarstvo energetike. Da li je potrebno da dodatno ukazujem na zlu nameru nekoga ko informaciju o javnoj raspravi objavljuje 1. januara a istu zakazuje 8 dana kasnije. Mislim da je potrebno, jer Zakon o proceni uticaja kaže da javna rasprava može da se održi najranije 20 dana nakon obaveštavanja javnosti (čl. 20). Further more , stranke u postupku, koje su podnele pismeni prigovor na izrađenu Studiju nisu pismeno obaveštene o održavanju javne rasprave, što je takođe zakonska obaveza.
Participacija policije, i njihovo vanredno interesovanje za održavanje ove javne rasprave, bilo je veće nego devedestih godina za građanske proteste. Ispred zgrade Privredne komre Grada Beograda, tog 9. januara 2013, bilo je mnogo više policajaca nego zainteresovanih građana? Ko se to i zašto uplašio? Stvar je postala jasnija kada nas je na ulazu sačekalo neko službeno lice, i zatražilo lična dokumenta. Lice je objasnilo da mora da proveri da li se nalazimo na spisku? Na čijem spisku se to nalaze građani koji su došli da prisustvuju JAVNOJ RASPRAVI. JAVNA je zato što je SVIM GRAĐANIMA dozvoljeno da učestvuju. Ili se na Devičanskim ostrvima primenjuje neka druga procedura? Za Republiku Srbiju se više ne usuđujem da tvrdim.
O takozvanoj javnoj raspravi najrečitije govori zapisnik koji je službeno lice vodilo, a sa čijom sadržinom možete da se upoznate ako pogledate ovaj kratki klip.
Gore pomenuti Pravilnik, usvojen 2005, kaže da „nadležni organ obezbeđuje vođenje zapisnika na javnoj raspravi u koji se unose sve primedbe, predlozi i mišljenja dati u toku javne rasprave. (čl. 5, stav 1).“ Pa imali su skoro deset godina da nauče šta treba da rade.
Nakon ovog mučnog događaja Ministarka je donela Rešenje o saglasnosti na predmetnu Studiju.
PREKOGRANIČNI UTICAJ
Slučaj je hteo da nekadašnja država SFRJ, sredstvima njenih građana, preko preduzeća koja su bila u državnom vlasništvu, razvije veliki projekat izgradnje hidroelektrana Brodarevo na Limu. Ali neću ovde postavljati pitanje kako je moguće da projekat, koji je uradilo neko javno preduzeće, u državi sukcesoru, dođe u posed privatne kompanije sa dalekih Devičanskih ostrva. Želim da skrenem pažnju da se predmetno područje nalazi na samoj granici Srbije i Crne Gore. Obe države su potpisnice ESPOO Konvencije, međunarodnog dokumenta o proceni uticaja prekograničnih projekata na životnu sredinu. ESPOO Konvencija ih obavezuje da o projektima koji mogu imati prekogranični uticaj obaveštavaju susede, i obezbede sudelovanje javnosti. Republika Srbija nije obavestila Crnu Goru o izradi pomenute Studije, nije uključila državne organe niti građane Crne Gore u javnu raspravu, niti omogućila uvid u spornu Studiju. Sve dok organizacije civilnog društva sa severa Crne Gore nisu izvršile pritisak na svoju Vladu i zatražile da im se omogući uvid u Studiju. To se desilo tek u januaru 2013, više od 4 meseca nakon što je Studija stavljena na javni uvid. ESPOO konvencija obavezuje državu da susednu zemlju u postupak uključi u ranoj fazi, a ta faza je određivanje obima i sadržaja studije. U Izveštaju o ocjeni Studija o proceni uticaja projekata izgradnje hidroelektrana Brodarevo 1 i 2 na životnu sredinu, koji je izradila državna komisija u Crnoj Gori, u aprilu 2013, iznosi se zaključak da studija uticaja hidroelektrane Borarevo 1 nije obrađivala prekogranični uticaj na Republiku Crnu Goru, niti da je pokazala da hidroelektrana Brodarevo 1 nema uticaja na teritoriju Crne Gore. Blagočastivi investitor, u propagandnom tekstu u NIN-u, tvrdi da uticaja na Crnu Goru nema. Možda je čovek, iako je investitor, čitao Studiju koju je svojim novcima platio.
Da zaključim, iako je državna komisija susedne države ukazala da je neophodno doraditi Studiju, u skladu sa brojnim primedbama koje su tamo iznete, Ministar, potpisnica Rešenja, ovaj Izveštaj uopšte ne uzima u obzir, prilikom davanja saglasnosti na dokument koji očigledno sadrži proceduralne i materijalne nedostatke.
SPORNO REŠENJE
Rešenje br 353-02-01205/2012-02, kojim je REV d.o.o. dobio saglasnost na Studiju o proceni uticaja, nadnaravno je zanimljiv dokument. Budući da sam do sada umorio i upornog, a ne samo radoznalog čitaoca, skrenuću pažnju na još jedan detalj, koji govori u prilog ozbiljnosti i posvećenosti državnog službenika koji je izradio ovo Rešenje. Naime, autor Rešenja tvrdi da su u toku postupka prikupljena mišljenja i predlozi javnosti, i da su sva ta mišljenja poslata u avgustu 2013????? Postaje jasnije zašto je došlo do zabune oko vremenskih rokova vezanih za zakazivanje rasprave.
Meni je jasno, u zemlji kojoj se žuri u zajednicu evropskih naroda državni službenici sat teraju unapred. Sada ćete reći da sam zlonameran, zar ne. A onaj ko je ovo Rešenja napisao i potpisao je dobronameran?
Utehu ne pruža činjenica da je pomenuto Rešenje kasnije dopunjeno ispravkama, jer je sadržalo niz materijalnih grešaka. Ova činjenica trebalo bi još više da nas zabrine. Ne samo što državni službenici pokazuju sklonost da zakone ne sprovode, što je osnovni posao izvršne grane vlasti, već su i toliko nesavesni da ni jedno rešenje ne mogu da izrade na propisan način. Šta li će se desiti kada započne proces izdavanja dozvola za 317 mini-hidroelektrana koje su predviđene planom Ministarstva energetike? Za svaki objekat po dva rešenja, pa onda zaključak kojim se ispravlja rešenje. Jasno je da postojeći kapaciteti državne uprave neće biti dovoljni da iznesu ovaj ozbiljan i odgovoran posao. Šteta koja je ovim postupkom učinjena mogla bi da bude ispravljena samo poništavanjem ovog akta, ili od strane njegovog potpisnika, što bi moglo da spase ugled Ministarstva, ili u upravnom sporu kojim bi nezakonito postupanje državnih službenika bilo dokazano.
Autor rešenja br 353-02-01205/2012-02, kojim je REV d.o.o. dobio saglasnost na Studiju o proceni uticaja, tvrdi da su u toku postupka prikupljena mišljenja i predlozi javnosti, i da su sva ta mišljenja poslata u avgustu 2013.
Ovaj tekst je napisan na osnovu dokumenata koji su nastali u procesu izrade Studije o proceni uticaja hidroelektrana Brodarevo 1 i 2, činjenica koje su javno dostupne i svedočanstava učesnika u sramnim javnim raspravama. Da, i na osnovu teksta iz NIN-a „Hidroelektrane Brodarevo na korak do izgradnje“, koji je toliko zabavno štivo da i dalje nepokolebljivo verujem da se njegova autorka zapravo obraćala čitaocima koji imaju redak smisao za humor. U protivnom, ova cenjena medijska kuća je sebi nanela ogromnu štetu.
Da li je, nakon svega što je ovde izneto, potreban zaključak. Mislim da jeste. I iskreno verujem da se ovakvo nepočinstvo neće ponoviti. Bar zbog toga što građani to neće da dozvole.
Dok nas filozofiji Radomira Konstantinovića budu podučavali stanovnici Bulevara Ratka Mladića jedino što možemo da očekujemo je potop. Opisani proces logičan je rezultat politike koja se zasniva na opsednutošću sopstvenom veličinom, nesposobnošću da se sasluša drugi i opsesivnom nastojanju donosilaca odluka da potisnu agresivnost svojih prosečnosti. Svaki pokušaj da osrednjosti ukažete na grešku završava se bahatim izlivom administrativnog i verbalnog nasilja. Porozna granica koja nas odvaja od ogoljenog nasilja nad onima koji drugačije misle, a koju ocrtava tanani sloj lažnog evropejstva, uskoro će biti pregažena. Potop je ovde odavno nastupio. To što smo naučili da dišemo na škrge neće nas sačuvati. Dozvolite mi da završim krajnje patetično. Na kraju, patetika je toliko omiljena među vlasnicima nepostojećeg datuma za bolju budućnost. BudIte hrabri, ako se jednog dana budete vozili novim i modernim magistralnim putem ka Crnoj Gori, pošto sadašnji nameravaju da potope, kada ugledate muljevitu baruštinu i zapuštene bedeme na Limu, recite svojoj deci: „ništa nisam uradio da ovo sprečim“. Bar vi koji ste svesni da ovo nepočinstvo moramo da sprečimo. Stid pred budućim generacijama ostaje jedina konstanta održivog razvoja u Republici Srbiji, zemlji izvan vremena.
Izvor: Kontrapress
Sve zgrade koje budu izgrađene u Evropskoj uniji posle 2020. godine moraju imati nulti ili veoma nizak nivo potrošnje energije. One treba da koriste što je moguće manje energije, a i ta energija mora da bude iz obnovljivih izvora.
EU je odlučna u nameri da stane na put rasipanju energije. Prošle godine je samo za uvoz energenata izdvojeno čak 400 milijardi evra. To bogatstvo je moglo da bude potrošeno za podstrek ekonomiji umesto da se rasipa na grejanje i hlađenje energetski neefikasnih zgrada.
Zato je usvojila Direktivu o energetskim karakteristikama zgrada koja predviđa da najpre državni organi vlasti moraju da renoviraju tri odsto svojih zgrada godišnje kako bi stimulisali tržište i dali primer drugima. Potom, dobavljači energije imaju obavezu da naprave uštedu od 1,5 odsto godišnje pa moraju da propagiraju mere energetske efikasnosti kako bi to postigli.
Ono što je prema mišljenju Fione Hol, poslanice Evropskog parlamenta i članice Komiteta za industriju, istraživanja i energetiku, možda i najvažnije jeste da je Evropski parlament uputio poziv svim državama članicama da sačine strategiju i mere za smanjenje energetske potrošnje u postojećim zgradama za 80 odsto do 2050. godine.
– Ukoliko trošimo manje energije manje zavisimo od uvoza i eventualno nestabilnih ili politički nesklonih delova sveta. Siromašni građani zbog stalnog rasta cena energenata ne mogu da ih plaćaju i država mora da im pomogne tako što subvencioniše cenu, a to nije održivo. U ovom trenutku je posebno važno stimulisati lokalnu privredu, jer kada ljudi troše toliko novca na račune za energente to je kao da spaljuju novac. To ne pomaže lokalnoj privredi i stvaranju poslova – navodi Hol i posebno naglašava da rad na energetskoj efikasnosti otvara mnoga radna mesta u građevinskom sektoru, a ovo je deo privrede koji je naročito važno stimulisati.
Međutim, najveći problem je kako obezbediti finansije da bi se zgrade učinile energetski efikasnim. Prema procenama Evropske komisije da bi Evropa uštedela 20 odsto energije samo u zgradama u narednih sedam godina potrebno joj je 70 milijardi evra.
– Javni sektor ne može da potroši tu količinu novca – kategoričan je Pol Hadson, šef jedinice za energetsku efikasnost u Evropskoj komisiji. Zato je ključno da se uključi privatni sektor.
– Jedan od načina je zajedničko ulaganje državnog novca i privatnih banaka. Upravo radimo na tome da ohrabrimo privatni sektor da ulaže u energetsku efikasnost i svedemo potencijalni rizik na najmanju meru – kaže Hadson, navodeći primer Grčke koja je svojevremeno to učinila i postigla dobre rezultate.
On kaže da nove članice EU mogu da pristupe regionalnim fondovima, mada postoje i veliki transferi za energetsku efikasnost siromašnijim članicama.
– Mnoge zemlje daju subvencije i jeftine kredite građanima kako bi svoje domove učinili energetski štedljivim. Nemačka je najbolji primer za to. Ona preko Razvojne banke KFW preusmerava novac u regionalne banke, a one potom plasiraju kredite klijentima sa kamatom od dva odsto, što je najniža stopa u Evropi – navodi šef jedinice za energetsku efikasnost Evropske komisije.
On naglašava da su Direktiva o energetskoj efikasnosti i Direktiva o energetskim karakteristikama zgrada obavezujući propisi za sve zemlje, tako da novac moraju pronaći.
Šan Hjuz, koja ispred „Knauf insolušna” lobira u evropskim institucijama i koja je učestvovala u donošenju ovih propisa kaže da su se neke članice EU snažno protivile navodeći da njihova primena iziskuje mnogo para i da je neprimereno primenjivati ih u vreme krize.
– Veliki evropski industrijalci i distributeri energije koji će morati da naprave uštede od 1,5 odsto pružali su snažan otpor. Ipak nisu uspeli, tako da će taj novac biti značajan izvor finansiranja pri izradi nacionalnih planova za sanaciju postojećih objekata. Uprkos činjenici da su vlade određenih evropskih država uključujući Nemačku i Veliku Britaniju „razvodnile” neke od prvobitnih predloga koji se odnose na našu granu privrede, čvrsto verujemo da će dogovorene mere potpomoći upliv privatnih investicija na tržišta izgradnje i renoviranja zgrada – kaže Hjuz.
Izvor: Poslovno jutro
Prijatelji iz Vertigo produkcije poslali su na nove epizode tv emisije: Energija na pametan način - isplati se !!!
Emisije će se uskoro naći i na Cefiksovoj internet televiziji.
Deseta epizoda TV žurnala o prednostima energetske efikasnosti, pogledajte:
Deveta epizoda TV žurnala o prednostima energetske efikasnosti, pogledajte:
Na severozapadu Škotske nedavno je završena gradnja farmerske kuće koja se lepo uklapa u okruženje, i savršena je kombinacija prirodnih materijala i održivog dizajna.Za gradnju kuće korišćeni su kamen i ploče od hrastovine koje su sadašnji vlasnici godinama unazad skupljali iz komšiluka. Jednim delom je ukopana u padinu a krov je prekriven travom, pa gledano sa daljine, kuća se stapa sa lokalnom prirodom. Veliki prozori sa trosrtukim zastakljenjem obezbeđuju dovoljnu količinu dnevnog osvetljenja. Najzanimljivije u vezi gradnje ove kuće je što su za kompletnu izolaciju koristili vunu od svojih ovaca sa farme.Električnu energije potrebnu za rad kućnih aparata i rasvete dobijaju iz vetrotubine. Ona uspeva da proizvede dovoljno energije, a višak prodaju elektrodistributivnoj mreži. Termalna masa, podno grejanje, odlična izolacija od ovčije vune i peć na drva unutrašnjost kuće čine toplom tokom hladnih škotskih dana. Vodu zagrevaju solarni kolektori.Ova energetski efikasna kuća na farmi ponosno stoji kao primer upotrebe obnovljih izvora energije, prirodnih materijala i energetske efikasnosti.
Izvor: ekokuce.com
Pripremila: Dragana Žarkov II - 4
TV žurnal o prednostima energetske efikasnosti, pogledajte:
Građani Srbije će od sledeće godine imati na raspolaganju povoljna sredstva iz Fonda za energetsku efikasnost da bi ostvarili energetske uštede u stambenim objektima, izjavio je pomoćnik ministra energetike Dejan Trifunović.Sredstva iz tog budžetskog fonda, direktno ili indirektno posredstvom banaka, moći će da koriste, pored građana, i preduzeća, razne institucije i organizacije koje žele da unaprede svoju energetsku efikasnost i na taj način ostvare uštede, rekao je Trifunović.
On je objasnio da će se tokom ove godine napraviti godišnji plan aktivnosti Fonda, a odobravanje sredstava od sledeće godine, kada se fond osnuje, biće javno, na bazi konkursa.
Novac iz tog fonda može da se koristi za radove na fasadi, stolariji, izolaciji objekta, upotrebi obnovljivih izvora energije i slično, naveo je on i dodao da građani mogu i po osnovu podsticajnih mera za korišćenje obnovljivih izvora enegije da ugrade solarne panele na svojim objektima da bi dobili električnu i toplotnu energiju.
On je naglasio da je Srbija dosta energetski neefikasna i da je potrošnja energije u domaćinstvima i privredi dva do tri puta veća nego u zemljama Evropske unije i dodao da smo zato preuzeli cilj da do 2018. godine smanjimo za devet odsto finalnu, bruto potrošnju energije.
“Plan je da primarnu potrošnju energije smanjujemo u etapama, od 1,5 do dva procenata, na tri godine da bismo 2018. imali uštede od devet procenata”, precizirao je Trifunović.
On je istakao da je povećanje energetske efikasnosti proces i da se ništa ne može uraditi preko noći, kao i da su potrebne velike investicije, koje su procenjene samo za zgradarstvo na 1.6 milijardi eura u narednih nekoliko godina.
“Energetska efikasnost je, pored sigurnosti snabdevanja energijom, investicija u energetiku i uređenosti regulativa, jedna od ključnih stavki nove energetske politike Srbije, jer bi to smanjilo naša izdvajanja za uvoz energenata, pošto je Srbija sada 33,7% energetski zavisna”, naglasio je Trifunović.
Zato je u martu usvojen novi Zakon o racionalnoj upotrebi energije, koji predviđa da se uštedama i sistemom energetskog menadžmenta obuhvati 70% primarne potrošnje energije u Srbiji, počev od industrije, sektora usluge, javnih zgrada, opština, bolnica, škola, kazao je pomoćnik ministra energetike.
On je naveo da će oko 130 kompanija, velikih potrošača energije, morati da ima sistem energetskog menadžmenta, koji će donositi planove upravljanja energijom i čiji će izveštaji o energetskim uštedama u tim preduzećima dolaziti u Ministarstvo energetike.
Novim zakonom će, podsetio je on, i opštine sa više od 20.000 stanovnika, odnosno njih 160, biti obavezne da imaju energetske menadžere i da štede energiju.
“Kada je reč o daljinskom grejanju, biće obavezujuće uvođenje naplate grejanja prema potrošnji i već od septembra ove godine, imaćemo oko 20 toplana, koje će biti opremljene kalorimetrima na nivou podstanice”, istakao je Trifunović. U Srbiji sada oko 10% domaćinstava koristi gas za grejanje, 25% je u režimu daljinskog grejanja, dok preostalih 65% koristi ili električnu energiju ili čvrsta goriva, naveo je on i naglasio da je cilj da se destimuliše korišćenje električne energije za grejanje kroz cenovnu politiku, efikasniji tarifni sistem i merama energetske efikasnosti.
On je podsetio da Zakon o racionalnoj potrošnji energije uvodi i organizovano upravljanje energijom, koncept energetskih pregleda i energetskog označavanja proizvoda koji bitno utiču na potrošnju, kao i koncept usluga ugovaranja energetskog učinka-esko model, odnosno investiranja na bazi uštede u energetskoj efikasnosti.
Uvodi se i energetsko označavanje zgrada - energetski pasoši, za nove i rekonstruisane zgrade, a one veće od 1.000 metara kvadratnih će jednom u deset godina biti energetski pregledane, napomenuo je Trifunović.
Značajniji efekti energetskih ušteda se očekuju od sledeće godine, najavio je on i ukazao na značaj podizanja svesti građana o uštedi energije, zbog čega se planiraju različite javne akcije, ali i nekoliko projekata u osnovnim školama i obdaništima, u okviru kojih će se najmlađima ukazati na značaj energetske efikasnosti.
Pored toga, biće uvedeno i označavanje proizvoda koji značajno utiču na potrošnju energije, pa će na svakom proizvodu, od bele tehnike do sijalica, biti istaknuta energetska klasa proizvoda, što će uticati na izbor proizvoda, ali i na jačanje svesti o energetskim uštedama, rekao je Trifunović.
Izvor: ekokuce.com
Pripremila: Dragana Zarkov II - 4
Italijanski arhitekta Đuzepe Tortato uspešno je rekonstruisao staro industrijsko područje na severozapadu Milana u novi poslovni kompleks u kome su sve zgrade energetski efikasne i okružene bujnim zelenilom. Glavna zgrada u ovom kompleksu je stari industrijski mlin koji je renoviran u multifunkcionalni prostor.Ovaj projekat pod nazivom La Forgiatura uključuje površinu od 7.300m2 i pokazuje kako se očuvanjem stare industrijske arhitekture može postići moderna regeneracija i prenamena prostora sa ciljem zadovoljavanja modernih poslovnih aktivnosti.Projekat je duboko uronjen u istoriju metalurške industrije koja je u prošlosti delovala na ovom prostoru, a sastoji se od 7 građevina, neke su stare, a neke nove, i izrađene su od stakla, drveta, betona i čelika. Prirodni elementi kao što su zemlja, voda i svetlost pažljivo su ukomponovani u industrijski prostor kako bi se sačuvale glavne istorijske karakteristike lokacije.Enterijer svih 7 zgrada je urađen tako da bude što udobniji i energetski efikasniji za korisnike, pa je sa spoljašnjim prostorom povezan zelenim terasama, kao i velikim prozorima i visokim plafonima kako bi se omogućio maksimalni priliv prirodnog osvetljenja. Brojni solarni paneli pretvaraju energiju sunca u električnu, a na krovu jedne zgrade zasađena je trava radi što bolje toplotne izolacije.
Izvor: ekokuce.com
Priredila: Dragana Žarkov II - 4
Solarne zemunice (eng. earth shelter) su arhitektonski princip gradnje u kojem se zemlja koristi kao spoljašnja termalna masa za izradu zidova čime se smanjuju gubici toplote i održava stalna unutrašnja temperature vazduha.
Postoje dva tipa izrade ovakvih objekata
Poznato je da zemlja ima odlične termoizolacione sposobnosti i veliku toplotnu inerciju, pa zbog toga u ovim objektima vladaju konstantne temperature od 12.2°C. Pri tome zemljište iznad objekta nije „izgubljeno“ i može biti iskorišćeno za zelene površine.
Moraju se zidati od armiranog betona jer on jedini može izdržati pritisak zemlje iznad i na samu kuću, i moguće delovanje podzemnih voda. Mnogi bi rekli da to nije ekološki, jer je osnovni sastojak betona cement, koji iziskuje previše energije za dobijanje, ali, sa druge strane, atrijumske kuće štede energiju time što su odlično toplotno i zvučno izolovane, potrebno je malo zamljišta za njihovu izgradnju, i dugotrajne su.Potpuno ukopane solarne zemunice, kao što im i sam naziv kaže, nalaze se pod zemljom, a delimično ukopane se od potpuno ukopanih razlikuju samo po položaju otvora za uvođenje sunčeve svetlosti i vazduha. U zemunicama se sve unutrašnje prostorije orijentišu ka suncu, pa imamo direktnu uštedu u električnom osvetljenju od oko 30 odsto. Objekti se ukopavaju do dubine 1,10 m, što je dovoljno da se spreče toplotni gubici kroz parapetni fasadni zid. Zaštita ostalih spoljašnjih zidova i tavanice se postiže izgradnjom zemljanog nasipa debljine 10–50 cm, a uvođenje sunčeve svetlosti je omogućeno preko južno orijentisanih prozora.Za najekonomičnije zagrevanje solarne zemunice, kao i svih pasivnih solarnih objekata, veoma je važan raspored sunčanih dana. Najidealniji slučaj u našem podneblju su periodi od po 2 sunčana i 3 oblačna dana, ako u grejnoj sezoni prosečno imamo 60 posto oblačnih dana. U periodu do 3 oblačna dana temperatura vazduha u zemunici (od 20°C) održava se na osnovu prethodnog sunčanog perioda, kao i na osnovu akumulisane toplote u pregradnim betonskim zidovima i termoizolovanim duplim betonskim podovima.
Još neke od bitnih prednosti zemunica su to što im nisu potrebni oluci za odvođenje vode sa krova; takođe im nisu potrebni gromobrani. Zaštićene su u slučaju zemljotresa i olujnih vetrova. Problem buke i vibracija ne postoji. Zemunica je jedina kuća u kojoj se ne oseća ni košava, ni severac, a ni promaja. Zemunice su potpuno zaštićene od svih atmosferskih uticaja, prvenstveno od dejstva mraza i ekstremnih temperatura koje postepeno razaraju fasadu i zidove klasičnih kuća. Vek trajanja jedne zemunice je oko 200 godina.Osnovne prednosti delimično ukopanih zemunica su veća solarna efikasnost, jer južni otvori omogućuju maksimalnu insolaciju zimi, a nadstrešnicama je sprečeno pregrevanje leti, kada je sunce visoko, i vizuelni komfor, tj mogućnost pogleda na okolinu, čime je znatno umanjena i nelagodnost koja postoji kod dužeg boravka u podzemnim prostorijama.
Ušteda energije u solarnoj zemunici iznosi i do 85%, njeni stanari su izuzetno zadovoljni, a sama izgradnja je jeftinija od izgradnje nadzemne kuće.
Izvor: ekokuce.com
Priredila: Dragana Žarkov II - 4
Dok čekamo da se pristupačne višečvorne solarne ćelije koje prelaze oznaku od 40 odsto efikasnosti konverzije pojave na tržištu, moramo da se zadovoljimo sa standardnim komercijalnim silicijumskim ćelijama koje trenutno imaju maksimum na nivou od oko 19 odsto. Tim istraživača sa Univerziteta u Novom Južnom Velsu (UNSW) u Australiji je pronašao način da poboljša kvalitet silicijuma niskog kvaliteta, što omogućava veću efikasnost solarnih ćelija koje se dobijaju iz jeftinog silicijuma niskog kvaliteta. Poznata je činjenica već decenijama da atomi vodonika mogu biti uvedeni kako bi pomogli korekciji defekta koji smanjuju efikasnost i smanjenju zagađivača pronađenih u silicijumu niskog kvaliteta. Međutim, istraživači su imali ograničen uspeh u kontorli vodonika kako bi maksimizirali njegove prednosti. Rešenje koje je pronašao tim sa UNSW-a se odnosi na kontrolu stanja naelektrisanja atoma vodonika.
Atomi vodonika mogu postojati u pozitivnom, negativnom ili neutralnom naelektirsanju, što određuje koliko se oni dobro mogu kretati unutar silikona i njihovu reaktivnost, koja je važna za ispravke nedostataka. Istraživači kažu da će kontrolisanjem naelektrisanja biti moguće postići veća efikasnost uz korišćenje jeftinog silicijuma niskog kvaliteta.
„Videli smo 10.000 puta poboljšanje mobilnosti vodonika i možemo kontrolisati vodonik tako da se on hemijski vezuje za stvari kao što su oštećenja i zagađivači, što ih čini neaktivne“, kaže profesor Stjuart Venam sa Fakulteta za fotonaponske inženjering i obnovljive energije Univerziteta u Novom Južnom Velsu. „Ovaj proces će omogućiti da silicijum nižeg kvaliteta nadmaši solarne ćelije napravljene od materijala boljeg kvaliteta.“
Profesor Venam očekuje da će se postići efikasnost između 21 i 23 odsto korišćenjem ove nove tehnike, koja je patentirana od strane tima sa UNSW-a početkom ove godine. Istraživači su privukli pažnju industrijskih partnera koji su zainteresovani za komercijalizaciju tehnologije, i oni rade sa kompanijama za proizvodnju opreme kako bi uveli ovu tehniku u proizvodne procese solarnih ćelija.
Izvor: gradjevinarstvo.rs
Priredila: Dragana Žarkov II - 4