U organizaciji „Cefiksa“ iz Vršca počeo je sa radom trodnevni kamp u okviru republičkog projekta pod nazivom Eko-škola „Vršačke planine“, koji traje od 28-30. septembra, a okuplja 30 učenika iz gradskih škola, pet nastavnika i pet članova projektnog tima.
Prvog dana kampa učenici su imali dva prigodna predavanja sa jednim nastavnim filmom iz ekologije i uštede energije u domaćinstvu. U popodnevnim satima imali su sportske aktivnosti, a naveče takmičenje u plesu i karaoke uz učešće učenika koji su nadareni za muziku. Drugog dana kampa izvešće akciju čišćenja dela Vršačkog brega, a onda radionicu iz likovnog stvaralaštva i radionicu na izradi solarnog kolektora od aluminijskih limenki. Trećeg dana učenici će obići vršačke planine i posetiti Vršačku kulu koja je zaštitni znak grada Vršca.
Rad kampa prate svi lokalni elektronski i štampani mediji i regionalna TV „Banat“. Ova svojevrsna škola u prirodi, pored sticanja nekih novih znanja, služi za druženje i razmenu iskustava među nastavnicima koji su zaduženi ispred gradskih osnovnih škola sa grupama po šest učenika.
Jaka vlast koja radi u interesu zajednice će navesti kompanije i ljude da plaćaju pravičan deo troškova za održavanje okoline čistom, kaže Dejvid Njuman, odlazeći predsednik Međunarodne asocijacije za čvrsti otpad (ISWA). „Onda kada vlada ne može da se oduprepritisku velikih kompanija, one ne plaćaju. Neko drugi plati“, rekao je Balkan Green Energy Newsu u intervjuu pred održavanje godišnjeg kongresa tog međunarodnog tela u Novom Sadu.
Njuman će na događaju prepustiti predsedavanje Andonisu Mavropulosu. Rekao je da je veoma ponosan na postignuća asocijacije tokom svoja dva mandata – ukupno četiri godine na njenom čelu. “Pre šest godina, kada sam bio potpredsednik, stavili smo težište na to da asocijacija mora da bude uticajna jer je trebalo da podignemo svest o otpadu kao udarnom i hitnom pitanju”, rekao je i izrazio nadu da će ISWA na predstojećem kongresu potpisati memorandum o razumevanju sa Svetskom bankom.
Koja još očekivanja imate za trodnevni događaj u Srbiji koji počinje 19. septembra?
Zemlje se svake godine kandiduju da organizuju kongres i mi smo se odlučili za Novi Sad, ispred Londona. Ne treba uvek da držite konferencije na mestima koja su poznata, gde je sve lako, rešeno i radi savršeno. Srbija se kandidovala za članstvo u Evropskoj uniji, a daleko je od uređenog sistema upravljanja otpadom. Cela Jugoistočna Evropa je u istoj situaciji i strateški smo odabrali da događaj organizujemo tu. Moramo da donesemo poruku dobrog upravljanja otpadom, razmenimo iskustva s domaćim ljudima i saznamo koje dobre stvari rade i koje probleme imaju.
Kako je politika da zagađivači snose troškove upalila na pojedinačnim tržištima i u regionima širom sveta?
Na globalnom nivou se reciklira manje od 20 odsto otpada, 10 odsto se spaljuje a ostatak se baca u rupu u zemlji. Ili na deponiju, ispravnu ili ne, na gomilu ili u reku, ali sedamdeset odsto se uopšte ne prerađuje. Gde se otpad reciklira i koristi da se razvije toplota? U naprednim privredama, onima u kojima smo mogli da uspostavimo koncept da plaća zagađivač. U razvijenom svetu je veoma malo recikliranja.
Građani i svi drugi plaćaju da zaštite okolinu. Evropska unija je propisala da se baterije i akumulatori, kola, gume, ambalaža, otpadna električna i elektronska oprema (WEEE) i ulje recikliraju, a zemlje članice sprovode direktive – nekad loše, nekad dobro. Novac dolazi od proizvođačâ materijala koji ulaze u tok otpada, da bi se oni odatle uklonili.
Pored EU, u Australiji ima nekih obaveza po principu „plaća zagađivač“, kao i u par država u Sjedinjenim Državama, te u Koreji i Japanu, dok u ostatku sveta nema manje-više ničega! Da vam odgovorim na pitanje, loše smo uradili taj posao.
Da to zavisi od vas lično, za koje biste se najvažnije i najefektnije mere opredelili u podizanju svesti u ovom sektoru, a za koje kazne, u cilju ubrzanja napredovanja neke zemlje u upravljanju otpadom?
Zemljama kao što su Holandija, Belgija, Švedska i Austrija ide dobro jednostavno zato što je vlast jaka. Ona može da donese i sprovede zakone čak i kada su nepopularni kod određenih delova društva. Ona podiže poreze i uvodi kazne za neprilagođavanje. S druge strane, ima vladâ koje su slabe ili imaju nejasnu strukturu: ministarstvo je odgovorno za jedno, ali ne za sve, dok grad ili opština ima različita ili preklapajuća ovlašćenja, i tako dalje. Tada dobijete haos, a imamo ga u 70 procenata sveta. Stoga je osnovni zadatak da se sredi sistem upravljanja.
Postoje li uopšte trikovi za prevazilaženje opšte inercije u svetu u razvoju? Da li ste nailazili na primere napretka i dobre prakse?
Maleziji je trebalo dugo da sredi svoj sistem. Posle 15 godina pregovaranja sa svim zainteresovanim stranama, pre par godina doneta je odluka i ta zemlja je konačno napravila ugovore na do 20 godina s privatnim kompanijama da održavaju ulice čistima, odvoze otpad na sanitarne deponije i da izgrađuju spalionice. Ta zemlja je na pravom putu, dok je susedna Indonezija, inače veoma bogata resursima, u neredu, gde se materijali bacaju i pale na sve strane.
Čile je verovatno najbolji primer postizanja napretka u Latinskoj Americi. Meksiku takođe ide veoma dobro. Iako su u Africi poteškoće opšta stvar, na svakom mestu, Ruanda je izuzetno čista i svojim otpadom upravlja prilično dobro, dok su u susednim Tanzaniji i Keniji na svakom koraku otvorene deponije.
Na Balkanu velik deo stanovništva jedva spaja kraj s krajem. Po tradiciji, stanovnici jesu svesni da velik deo siromaštva dolazi od rasipanja resursa, pa i od zagađenja, ali čini se da se na recikliranje stalno gleda kao tabu. Neke grupe stanovništva rade sa čvrstim otpadom i tako zarađuju za život, ali najviše na primitivan način i u fizički opasnim uslovima, dok se na tu delatnost gleda s prezirom. Kako da pomirimo dva ekstrema?
U vremenima kojih se i ja sećam, stvaralo se i odbacivalo malo otpada, dok su čistači dolazili jednom nedeljno. Desi se da vam se zemlja prebaci na slobodnu tržišnu privredu u kojoj svako kupuje sve, ali javne službe i dalje nemaju strukturu da se za sve to pobrinu. Tu postoji neizbežan vremenski zaostatak između dve koncepcije.
Ljudi iz neformalnog sektora zarađuju dolar ili dva dnevno sakupljajući otpad. Ta situacija je blizu ropstvu, mada je jedini metod recikliranja u 70 posto sveta! Nivo možete podići isključivo bliže ishodištu, na vrhu lanca. To znači da treba da imate finansijske resurse da biste mogli da obavite ostalo na pravi način.
To znači da vam trebaju finansijska sredstva da ostalo izvedete kako treba. Ponovo se vraćamo na ono što sam govorio o sistemu upravljanja. Reč je o tome da oni koji stvaraju otpad na tržištu, za njega i plate i preuzmu odgovornost. Zamislite šta bi bilo da oni koji prodaju boce koka-kole ili čokolade ponude, na primer, sto miliona evra godišnje da se u nekoj balkanskoj zemlji skupljaju plastika i abalaža. To bi podstaklo celu privredu. Sektor sakupljača više ne bi mogao da nalazi takav otpad u kontejnerima, ali ti ljudi mogu da se ovoga puta uvedu kao sakupljači u postrojenjima kojima se prikladno upravlja.
Ipak, za to vam treba novca. Moj princip je da svako proizvodi otpad i da svako treba da plati za čišću okolinu, čak i ukoliko može da sebi priušti samo pet dolara godišnje. Unilever, Prokter end Gembl, Epl sa svojim ajfonima ili Hjulit Pakard sa svojim kompjuterima, svi oni moraju da plate da se materijal prikupi.
Tako se sprovodi tranzicija. Ona je neminovna i nemojte lupati glavu oko toga. Treba vremena; nama u Zapadnoj Evropi je otišlo 30 do 40 godina da to sredimo.
Da li je čvrsti otpad korisniji kao biomasa, gorivo, ili kao sirovina za recikliranje u privredi, društvu i za okolinu? Koje su razlike po vrstama materijala i dostupnosti nekog resursa u pojedinim regionima?
Ja sam praktična osoba, ne ideolog. Mislim da je dobro ono što funkcioniše. Ali ono što funkcioniše na jednom mestu, na drugom možda neće. U Severnoj Evropi velike spalionice rade 365 dana godišnje. U tim zemljama je hladno devet od dvanaest meseci i spaljivanjem otpada ne samo što obezbeđuju struju nego i toplu vodu za daljinsko grejanje. S druge strane, to nije rešenje za Atinu ili Kairo.
U Africi 70% ili 80% čvrstog otpada čini vlažna hrana ili vegetacija. Spaljivanje vlažnog materijala, vode, veoma je skupo i ta tehnologija tamo ne može da funkcioniše. Zemlje kao što su Danska ili Švedska nemaju gasna i naftna polja za obezbeđivanje energenata i njima je verovatno bolje da maksimalno iskoriste spaljivanje otpada umesto sam materijal.
Sektor recikliranja i sakupljanja je na putu znatnog razvoja u Jugoistočnoj Evropi, kako tehnologija i zakonodavstvo napreduju u cilju podizanja prinosa iz te aktivnosti. Kakva iskustva imate s razmerom potražnje za ekspertima na tom polju i broja profesionalaca s kvalitetnim obrazovanjem na tržištu rada?
Prvo, ISWA sprovodi program sertifikacije upravljanja otpadom, posebno popularan u nekim zemljama Jugoistočne Azije i u Latinskoj Americi. Nedavno smo osnovali centre za obuku u Maleziji i Omanu. Imamo letnju školu u Teksasu. Hiljade i hiljade ljudi polaze na studije zaštite životne sredine i upravljanja otpadom. Ne manjka talentovanih mladih ljudi koji završavaju te programe. Zapravo Univerzitet u Novom Sadu ima veoma dobar centar za obuku za upravljanje otpadom.
Ali koncepcija je nekoliko. Na sasvim početnom nivou skupljanja s ulica o odvoženja na deponiju, ne treba da budete nuklearni naučnik da biste to razumeli. Samo treba da budete sposobni da to organizujete. Neke od najvećih kompanija za otpad osnovali su ljudi koji su bili vozači kamiona. Doslovno se radilo o logistici.
A kako je ISWA povezana s obrazovnim institucijama u Jugoistočnoj Evropi? Koje su najvažnije aktivnosti?
Organizovali smo letnju školu u Rumuniji. Sarađujemo s asocijacijama za otpad u razvoju u Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji i Bosni i Hercegovini. S njima ćemo pripremati neke obrazovne programe. U Jugoistočnoj Evropi svake godine već radimo seriju od osam do deset seminara i konferencija sa po pedeset ili do 200 ljudi. Nadajmo se da možemo da uradimo i više!
Izvor: balkangreenenergynews.com
U Ministarstvu poljoprivrede i zaštite životne sredine Republike Srbije potpisan je ( 12.08.2016. ) ugovor o realizaciji projekta pod nazivom Eko-škola „Vršačke planine“ koji je u veoma jakoj konukrenciji od 218 prijavljenih učesnika zauzeo respektivno 35 mesto, sa ukupno 77 osvojenih bodova. Odobrena sredstva ministarstva iznose 347.500 dinara, dok je vrednost projekta oko pola miliona dinara. Sva planirana sredstva su strogo namenska i prebacuju se na posebno otvoren podračun udruženja, a pravdaju završnim Izveštajem o realizaciji projekta do kraja tekuće godine.
Eko-škola se izvodi u prirodi 28, 29. i 30. septembra 2016. godine putem kampa sa 30 odabranih učenika petog i šestog razreda, pet nastavnika iz gradskih osnovnih škola i pet članova projektnog tima. Kamp će biti smešten u objektu Crvenog krsta na Vršačkom bregu sa nekoliko radionica, među kojima posebno interesovanje izaziva izrada solarnog kolektora uz stručnu asistenciju jednog profesora TiO i zaduženih članova projektnog tima koji imaju iskustva i potrebnog znanja u toj oblasti. Kolektor se gradi kao ogledni radni primerak za dogrevanje prostorija „Cefiksa“ u Vršcu, a finansira iz sopstvenih sredstava.
Prvog radnog dana biće organizovana dva predavanja iz uštede energije i zaštite životne sredine, drugog dana poseta Vršačkoj kuli i čišćenje dela Vršačkog brega uz organizovan odvoz sakupljenog smeća, a trećeg dana je planiran obilazak prvog stepena zaštite Vršačkih planina i predavanje u prirodi.
Pored niza radnih aktivnosti učenici će imati slikarsku radionicu, sportska takmičenja i večernje druženje uz muziku, a obezbeđen im je pansionski smeštaj u dečijem odmaralištu „Doma Crvenog krsta“ na Bregu i jedan obrok u prirodi uz budno oko volontera iz Crvenog krsta.
Sve aktivnosti biće medijski propraćene, a planirane pripreme kampa obaviće se tokom septembra uz aktivnu saradnju sa gradskim osnovnim školama koje će odabrati učenike i odgovarajući profil nastavnika.
Šestog juna 2016. godine Holiday Inn Hotelu u Beogradu biće održana konferencija Upravljanje rizicima od nepogoda - Prevencija od poplava na Zapadnom Balkanu kao deo programa RENEXPO® Water Management.
Ovo je prvi organizovani internacionalni izlagački stručni skup i konferencije na temu upravljanja vodom i otpadnim vodama na Zapadnom Balkanu. Pored razmene iskustava i ekspertize u prevenciji i zaštiti, ovaj događaj ima za cilj da povezuje sa ciljnim grupama i predstavnicima nadležnih sa teritorije Zapadnog Balkana u cilju predstavljanja potencijala.
Stanje u regionu Zapadnog Balkana
Sa stanjem u regionu i sistemima za unapređenje prisutne će upoznati ekpert iz UNDP- Program Ujedinjenih nacija za razvoj Žarko Petrović. U okviru ovog bloka stanje klizišta u Srbiji i planu prevencije predstaviće Ratko Ristić, dekan Šumarskog Fakulteta u Beogradu.
Potencijali za investiranje
U okviru teme "Sistemi prevencija od poplava" biće predstavljene mogućnosti kako za projektante, eksperte ali i za kompanije koje mogu da investiraju u sisteme za prevenciju i zaštitu od poplava. Projekat Svetske Banke: "Odolevanje klimatskim promenama u basenu reke Drine" predstaviće ekspert Dragana Vasić. Brojnim prisutnim investitorima iz regiona i Evrope biće predstavljeni projekti popravke ali i izgradnje novih rečnih nasipa sa osvrtom na Kolubarski basen.
Interakcija u cilju prenosa dobre prakse iz EU
Nadležne institucije u regionu predstaviće svoja iskustva i planove, kao što su Sektor za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova i predstavljanje iskustava lokalnih samouprava Kraljevo i Brčko. U okviru ovog bloka biće predstavljen jedan od najboljih sistema odbrane od poplava u EU kroz prenos prakse Grada Beča o kome će govoriti predstavnik Wien Holding
Podrška RENEXPO® događaju
Konferencija je organizovana uz podršku sa ministarstvima Republike Srbije - Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine, Ministarstvo rudarstva i energetike. I uz podršku internacionalnih RENEXPO® partnera German Water Partnership (www.germanwaterpartnership.de) and TCC Danubius (www.tcc-danubius.eu)
Za materijal i dodatne informacije kontaktirajte: www.reeco.rs
Ova edukativna interaktivna izložba imaće svoju evropsku premijeru na RENEXPO® Western Balkans sajmu, 20. i 21. aprila u Belexpo centru u Beogradu. Svetsku premijeru u Pekingu 8. aprila otvoriće ministar spoljnih poslova Frank-Walter Steinmeier. ENERGIEWENDE je jedinstvena prezentacija o tranziciji energije, koja će obuhvatiti 100m2 izložbenog prostora, što predstavlja ogromnu binu za program u okviru internacionalnog sajma RENEXPO® Western Balkans.
Putujuća izložba ENERGIEWENDE će interaktivno prezentovati prekretnice koje vode ka promeni stava o upotrebi energije. RENEXPO® učesnici i važne ličnosti, koji dolaze iz više od 17 zemalja, uvideće promene u potrošnji energije i energetskih proizvoda što vodi ka suštinskoj redukciji troškova primarne energije, iako ukupna ekonomija raste.
ENERGIEWENDE – Put ka ekološki prijateljskom okruženju i uspešnoj budućnosti
Mnogo je razloga za prelaz na obnovljivu energiju i za povećanje energetske efikasnosti: Borba protiv klimatskih promena – Smanjenje energetskog uvoza – Stimulacija inovativne tehnologije i zelene ekonomije – Smanjenje i eliminacija rizika od nuklearne moći – Energetska sigurnost – Jačanje lokalnih ekonomija i obezbeđenje socijalne pravde.
ENERGIEWENDE je nemački plan ka sigurnoj, eko-prijateljski nastrojenoj i ekonomičnoj, uspešnoj budućnosti. Predstavlja odluku o totalnom remontu snabdevanja Nemačke energijom i kreće od nuklearne moći u korist izvora obnovljive energije. Cilj je da do 2030. godine, pola energetike u zemlji bude obezbeđeno od strane sunca, vetra i ostalih zelenih resursa.
Ciljevi ENERGIEWENDE su jasno postavljeni:
✔ Teži da učini mogućim da postepeno istisne nuklearnu energiju – Poslednja nuklearna stanica biće zatvorena 2022.
✔ Teži da smanji emisije štetnih gasova koji štete klimi
✔ Teži da postane pokretačka snaga za ulaganja i modernizaciju u i da doprinese inovacijama, povišenom standardu i zapošljavanju u Nemačkoj
✔ Teži da učini Nemačku manje zavisnom od uvoza ulja i gasa na duže vreme
✔ Podiže svest potrošača i stoga teži širim razmišljanjima koja su neophodna da bi se rukovodilo energijom na odgovoran način.
Prelazak na obnovljive izvore energije je znatno ojačao mala i srednja preduzeća, i podstakao je lokalne zajednice i njihove građane da proizvode svoju sopstvenu energiju. Širom Nemačke, revolucija ruralne energije je u toku. Zajednice imaju korist od novih poslova i povećanja poreznih prihoda, koji je postao više nego važan posle dugovne krize u evro zoni.
ENERGIEWENDE može uspeti samo u bliskoj saradnji sa Evropskim i internacionalnim partnerima. Ukoliko se razvije kao novi model funkcionisanja doneće benefite, kako za napredne industrijske države, tako i za zemlje u razvoju.
ENERGIEWENDE je praktično preduslov za održivi ekonomski rast ENERGIEWENDE će na sajmu RENEXPO® Western Balkans imati priliku da pokaže da je proces smanjena emisija štetnih gasova i tranzicija iz nuklearne u obnovljivu i čistu energiju moguća bez gubitaka u konkurentnosti.
Za razliku od genetski modifikovane, organska hrana je sve traženija na evropskom tržištu. Predavanje o organskoj poljoprivredi održano je na Prirodno matematičkom fakultetu u Kragujevcu, u organizaciji Srpskog biološkog društva ”Stevan Jakovljević”. Tradicionalna, integralna i organska proizvodnja hrane mogla bi da ima i značajan finansijski efekat na razvoj malih i srednjih gazdinstava. Da bi se to postiglo, potrebno je da vlasnici ovih gazdinstva imaju dovoljno informacija, što je i razlog organziovanja tribine o organskoj poljoprivredi na Prirodno matematičkom fakultetu. Naročito zbog toga što je evropsko tržište više nego otvoreno za organsku hranu, pa se može prodati gotovo sve što se proizvede. I pored dobrih tržišnih uslova i načelnog zalaganja za organsku proizvodnju hrane, poljoprivrednici u Srbiji ovakav način obrade zemljišta i proizvodnju hrane nedovljno brzo prihvataju. O razlozima za rezerve prema ekološkoj proizvodnji na tribini je govorila docent dr Olivera Nikolić sa Fakulteta ekološke poljoprivrede, Educons.
U Vojvodini je veliki broj registrovanih gazdinstava koja se bave organskom poljoprivrednom proizvodnjom, međutim u našem okruženju je veoma malo takvih gazdinstava, ima ih u Rači kragujevačkoj, Arilju, okolini Svilajnca, ali je ipak najveći broj na severu zemlje – objašnjava doc. dr Olivera Nikolić, sa Fakulteta ekološke poljoprivrede Educons. Za naše područje je karakteristična nedovoljna informisanost i udaljenost od evropskih fondova. Nedovoljno promovišemo organsku proizvodnju jer je naša konvencionalna proizvodnja na korak do organske, ali ukoliko nije sertifikovana to onda nije za ozbiljniji izlazak na tržište. Zato treba da iskoristimo našu očuvanost zemljišta i vode i uz malo truda privedemo je ozbiljnijoj organskoj proizvodnji – ističe Olivera Nilolić. Razvoj organske poljoprivredne proizvodnje daje značaj ruralnom razvoju i oživljavanju sela kroz eko turizam.
Izvor: Stakleno zvono
Komora za šumarstvo i poljoprivredu Štajerske, partner SERBIO na BioRES projektu objavila je kratak edukativni film o energetskom potencijalu i planskom te odgvoornom korišćenju šuma.
Ako Vam se film svidi, molimo Vas podelite ovaj članak na socijalnim mrežama.
Izvor: serbio.rs
Komora za šumarstvo i poljoprivredu Štajerske, partner SERBIO na BioRES projektu objavila je kratak edukativni film o klimatskim promenama prouzrokovane sagorevanjem fosilnih goriva.
Ako Vam se film svidi, molimo Vas podelite ovaj članak na socijalnim mrežama.
Izvor: serbio.rs
Članovi kluba Knm Bmw - Vršac ogranizovali su ekološku akciju čišćenja obale ušća Nere kod Stare Palanke i ujedno se uključili u humanitarnu akciju "SAKUPI HUMANI ČEP". Sakupili su 200kg otpada, 120kg flaša i 80kg ostale vrste plastike. Novac koji su skupili od plastičnog otpada uplatili su udruženju za akciju "SAKUPI HUMANI ČEP" i ovim putem im se i zvanično zahvaljujemo.
Izvor: parakvadvs.rs
Peti jun je svetski dan zaštite životne sredine. Koliko smo odgovorni i aktivni da lično i kolektivno doprinesemo toj akciji i životnoj potrebi, pitanje je koje možemo postaviti sami sebi i drugima. Mislim da se pozitivne navike stiču odmalena, a kasnije samo povrđuju kao navika svakodnevnog ponašanja u porodici, kući i na radnom mestu. Da bi sama akcija imala rezultata, potrebno je stalno isticati pozitivne, ali ukazivati i na neke negativne primere odnosa čoveka prema radnoj i životnoj sredini.
Za gradsko naselje opštine Vršac možemo se pohvalno izraziti za redovno odvoženje smeća i uređenje ulica i zelenih površina, održavanje cveća koje ukrašava grad, ali ako zavirimo u podrume nekih stambenih objekata naći ćemo svega i svačega. Neki podrumi služe za odlaganje odbačenog nameštaja, ili za držanje nepotrebnih stvari koje nam nikada u životu neće trebati. Samo malo volje i fizičkog napora nam treba da to promenimo iz korena. Sećam se prošlogodišnjih poplava koje su najviše prljavštine i nereda ostavile u nesređenim podrumima. Za odgovornije ponašanje u stambenim objektima najodgovorniji su kućni saveti od čije inicijative, akcije i ličnog primera zavisi ponašanje ostalih stanara. Ukoliko se svako potrudi da sredi svoj podrum, a zajednički ispred podruma i stubišta, okreče hodnici, porodice će biti spremne i raspoložene da to urade i sa svojim stanovima. Krečenje uz angažovanje molera, ili u vlastitoj kreaciji nije veliki izdatak kojim stan činimo prijatnijim i udobnijim za život.
Nemila pojava koju susrećemo na prilazima gradu, ili na izlazu nekih seoskih naselja su gomile smeća i otpad koji ne pruža ni malo lepu sliku. Iako se komunalno preduzeće potrudilo da organizuje odvoz smeća u većini sela, slike sa otpadom stakla, kartona, plastike i drugih materijala služe kao loš primer odnosa čoveka prema životnoj sredini. To mora biti zajednička briga da prilikom izlaska u prirodu, ili prilikom parkiranja automobila ne ostavljamo gomilu smeća. Tu nisu dovoljne kaznene mere, već promena ponašanja i stalno ukazivanje onima, koji to čine, da nije lepo. Dosta otpada se može iskoristiti kao sekundarna sirovina, koja se može prikupiti i korisno upotrebiti.
Seoska domaćinstva, uglavnom, imaju pozitivnih pomaka u sređenosti ispred i u samom dvorištu, ali kod nekih još uvek ima nesređenih delova zadnjeg dvorišta, gde se, obično, nalazi stoka, ili živina. I taj deo se može itekako srediti, da sve bude na svom mestu, da su poljoprivredne mašine natkrivene, čiste i podmazane, a potrebne alatke na dohvat ruke. U tim akcijama veliku pomoć mogu pružiti predškolske ustanove, škole, odeljenske starešine, kao i udruženja koja okupljaju kako starije, tako i mlade. U svemu tome treba razvijati pozitivan takmičarski duh koji podstiče ljude da menjaju svoje navike i da prihvataju ponašanje kojim ćemo život učiniti lepšim i zanimljivim. Tako će zaštita životne sredine postati imperativ sređenog života.