Često se zapitam, kada nešto opravljam, što mi to treba i da li se uopšte isplati nešto opravljati. Pošto mi u životu novac nije primarna potreba, već zdravlje, stabilna i napredna porodica, planski rad i zanimljiva hobi aktivnost ( primenjena elektronika kojom se bavim od malih nogu ), opuštenost i lično zadovoljstvo stvaranja, na kraju svake uspešne opravke nekog uređaja kažem sam sebi da je vredelo makar pokušati. Zbog toga mi svaka složenija opravka uglavnom uspeva, što je korisno za moje domaćinstvo i bližu familiju, a da ne otkrivam koliko su zadovoljni prijatelji i poznanici na pomoći koju im pružim u pravo vreme, bez namere da na tome zarađujem. Polazim od one poznate narodne izreke „Dobro se dobrim vraća“.
Posebno su mi interesantne opravke uređaja koje sam davno pravio i koji su se kvarili ( pogledati galeriju slika ), ili su zreli za pregled i nadogradnju posle nekoliko godina eksploatacije. O nekim interesantnim primerima opravki pisao sam na ovom portalu, a radi se o uređajima kojih više nema na tržištu, ili su nedostupni rezervni delovi za takve uređaje. Posebno mi je u sećanju uspešna reparacija jednog starog radio-prijemnika ( lampaša ) nemačke proizvodnje iz daleke 1956. godine kada je moj dobar drugar, koji obožava staritete, izdvojio veću sumu novca za zamenu elektronskih cevi koje su pregorele, a davno je prestala njihova proizvodnja. Radio aparat je nakon nekoliko meseci ponovo „oživeo“, ali nije imao FM područje, što sam uspešno nadogradio sa nekim prihvatljivim rešenjima moderne elektronike, stvarajući kombinaciju klasičnog i savremenog prijemnika. Kasnije sam video da se mogu nabaviti radio-aparati sa starim izgledom kutije, ali sa savremenom elektronikom. Cene su im s razlogom još uvek visoke.
Kod većine opravki uređaja polazna osnova pristupa je naći kvar i njegov pravi uzrok. Svaki drugi pristup je lutanje i traženje „igle u plastu sena“. Zbog toga sam potpuno siguran u uspeh ako imam šemu uređaja po kojoj se opredelim šta je moglo da se desi pa da dođe do kvara. Pored detaljne šeme, potrebno je i profesionalno iskustvo tipovanja na moguća mesta kvara, a to su dotrajali i kratki spojevi, prekidi u napajanju, neispravne komponente, osušeni elektroliti, pregoreli otpornici i na kraju, otkazivanje nekih vitalnih delova uređaja zbog dugog korišćenja. Interesantno je da se u današnjoj proizvodnji većine uređaja planski određuje ograničeno vreme korišćenja posle koga se ne isplati, ili je opravka skuplja od nabavke novog uređaja istog, ili sličnog tipa. Neki proizvođači tehnike namerno planski i sistematski prave takve uređaje zbog prodaje i neisplativosti bilo kakve opravke.
Profesionalci se bave opravkama radi zarade za porodicu i život, ali i oni vode računa koliko se isplati opravka. Neki zanati polako odumiru, kao što su RTV mehaničar, sajdžija, vikler, kovač, kujundžija i još poneki koji nam često zatrebaju. Pošto ih nema, mnogi se odlučuju na pokušaj samostalne opravke. Da li će uspeti, ili ne zavisi od mnogo faktora, spretnosti, znanja i iskustva, te posedovanja potrebnog pribora i alata. Nekada veliku pomoć može pružiti univerzalni tester, tako da nije potrebno skidati komponente sa štampane ploče, mada ponekad možemo dobiti pogrešnu informaciju o ispravnosti komponente. Elektrolite možemo bez skidanja ispitati pomoću ESR mernog instrumenta, otpornike prepoznati da su neispravni po promeni boje, a poluprovodnike merenjem napona na određenim mestima. Ako pri uključenju pregoreva osigurač uređaja najčešći kvar su ispravljačke diode, ili kratak spoj na elektrolitu za „peglanje“ napona. Kvar se prvo mora otkloniti, a onda krenuti daljim traganjem za drugim uzrocima kvara koji ponekad mogu biti „podmukli“ i teško rešivi i za iskusne majstore.
Na kraju, opravkama se bave uporni i strpljivi, zatim zaljubljenici tehnike koja im u životu nešto znači, kao uspomena na detinjstvo, druženje sa voljenom osobom, uspomena na roditelje, ili im to služi kao kreativna radna aktivnost.
Nedavno ( 10. jula 2019. ) napunio sam 70 jubilarnih godina života. Prođoše godine kao dlanom o dlan i kada čovek smelo podvuče crtu i sabere dobro i loše, najbolje je pamtiti ono dobro, jer se loše nikada ne može popraviti, a bilo koje sećanje ostavlja neke tragove u srcu i duši.
Godine koje sam do pred rat proveo u BiH, pored napornog rada i želje da se sačuva i održi porodica na zdravim nogama, a deca izvedu na pravi put, podsećaju samo na ljude koje sam delio na dobre i loše, a nikako po nacionalnoj pripadnosti. Zbog toga se nikada nisam pokajao i sada, kada redovno posećujem rodni kraj, čista obraza se krećem po celoj BiH sa tugom u srcu šta su sve ljudi preživeli i koliko su vraćeni unazad zarad nakaradnih nacionalističkih interesa od kojih običan čovek nije imao koristi.
U želji da se što više distanciram od politike, čitav život posvetio sam obrazovanju mladih generacija i mom kreativnom stvaralačkom radu. Zar u mojim godinama nije za radovanje saznanje da diljem belog sveta imam školovane bivše učenike, sada profesore, inženjere, biznismene i naučnike! Kroz dugogodišnji rad u prosveti moji učenici su osvajali prestižna prva mesta na smotrama i takmičenjima od opštinskog do republičkog nivoa. To se dešavalo, kako u BiH, tako i u Srbiji, gde sam dočekao penziju.
Najveća opsesija u životu bila mi je elektronika od koje sam u nekim teškim trenucima imao koristi i zaradu dok nisam dobio stalan posao, a kasnije je elektronika prerasla u omiljeni hobi. Većinu mojih korisnih uređaja i radova učenika kojima sam bio mentor na 15 republičkih smotri i takmičenja opisao sam na ovom portalu, tako da sam mojih 70 godina života overio sa 150 objavljenih stručnih članaka sa 560.000 pregleda na stranicama Interneta. Radove sa najviše pregleda kompletirao sam u knjigu pod nazivom „Stotinu koraka do mog sveta elektronike“ ( pogledati sliku naslovne strane napisane knjige ) koja će se verovatno pojaviti u elektronskom izdanju. Analizom broja pregleda objavljenih članaka dolazim do jednostavnog zaključka, da ljudi najviše čitaju prepoznatljive autorske članke, a prava čitalačka publika brzo prepoznaje da li se neko bavi, ili ne bavi prepisivanjem od drugih autora, bolje reći “kiti tuđim perjem”.
U zrelim godinama bavljenja konstruktorskim radom iz oblasti elektronike posvetio sam se konstrukciji novih uređaja, ali i poboljšanju kvaliteta uređaja koji su još uvek u upotrebi. Tako se desilo da baš ove godine prestane sa radom razglasno pojačalo u osnovnoj školi gde sam radio, a pravio sam ga za vreme bombardovanja 1999. godine. Nakon zamene i dorade nekih delova složenog stereo pojačala ( pogledati slike ) produžio sam mu život i na radost učenika te škole ponovo ga stavio u funkciju.
Konstrukcije i eksperimente ranije sam radio u školi, a nakon penzionisanja u mojoj radionici ( pogledati priložene slike ) u kojoj sam obezbedio izvanredne uslove za stvaralački rad. Tu su i neki uređaji koji su na republičkim takmičenjima iz naučno tehničkog stvaralaštva proglašeni najboljim. Radi se o pet zlatnih, dve srebrne i tri bronzane medalje. Kada pogledam neke od njih vrate se setne uspomene na godine, dane i sate neprekidnog obrazovnog i vaspitnog rada sa učenicima, učenja i prodiranja u zanimljivi svet elektronike. Moram, bez ikakvog ustezanja, priznati da mi je takav rad stvarao zadovoljstvo življenja, posebno u turbulentnim ratnim godinama, a i kasnije za vreme bombardovanja, kao i u vreme nezapamćene inflacije kada se živelo od danas do sutra. Za nabavku nekih elektronskih komponenti tada sam odvajao i pola plate, a takve poteze mogu potpuno razumeti i prihvatiti samo istinski ljubitelji elektronike!
Pojam rezervnog izvora napajanja sve više se susreće kod prenosnih uređaja u različitim situacijama. Koliko i kako ih koristimo zavisi od niza faktora, često zbog preke potrebe za nekim uređajem dok smo na putu, radnom ambijentu, na aktivnom, ili pasivnom odmoru u prirodi, ili u vikendici. Principijelno, rezervno napajanje ćemo upotrebiti u situaciji kada nemamo izvor mrežnog napona ( 230 V ), ili kod svih prenosnih uređaja koji se napajaju punjivim, ili nepunjivim baterijama. Njihova ekonomičnost je najbolji putokaz gde i kako efikasno koristiti rezervno napajanje.
Od prenosnih uređaja danas najviše koristimo „pametne telefone” koji se zbog niza dodatnih funkcija, bez obzira na veći kapacitet baterije ( mAh ), često brzo isprazne, što nas ponekad dovodi u neprijatnu situaciju. Zbog toga je najbolje imati adapter koji snižava napon sa 12 V na 5 V za brzo punjenje telefona u automobilu, ili „EnerGenie“, kao dodatni akumulator velikog kapaciteta, koji u jednom pražnjenju može obezbediti nekoliko ciklusa punjenja. Za njega je potreban odgovarajući kabal, tako da je najbolje da nam je stalno pri ruci. Ovakav rezervni izvor napajanja može se, takođe, dopuniti u toku vožnje iz automobilskog akumulatora i dobro će nam doći ukoliko smo kasnije, nakon vožnje, udaljeni od automobila.
Bežično punjenje baterija pametnih telefona, ili “Wireless Charging”, neki potrošači smatraju novijom tehnološkom inovacijom, ali nije. Primena je davnašnje ideje Nikole Tesle koja je stara preko stotinu godina. Zapravo, to je beskontaktno punjenje koje koristi načela induktivnog punjenja, a kabal je i dalje potreban na samom bežičnom punjaču. Najveća prednost ovakvog punjenja je što su uređaji i punjači različitih proizvođača kompatibilni. Jedini uslov je da oba ispunjavaju Qi standarde, propisane od Wireless Power Consortium ( udruženje velikog broja kompanija ).
Veoma često nam je u automobilu potreban dodatni adapter za laptop čiji je napon baterije iznad 12 V ( 14,5 V, 19,5 V ) pošto većina laptopova koji su stari preko tri godine brzo isprazne njihovu bateriju. Tablet uređaji se mogu puniti preko odgovarajućeg ispravljača za telefon, ali sa nešto jačim strujama ( 2A ). Oni se mogu puniti i u automobilu preko adaptera 12V/5V. Njihova sporost u radu dovela je do potrebe da se upotreba ovih uređaja sve više potiskuje zbog zamene sa telefonima koji imaju gotovo sve funkcije mini-računara. Oni nam omogućavaju kvalitetnu sliku i ton, Internet vezu u prirodi, gde smo daleko od civilizacije, tako da sigurno rezervno napajanje stvara pravi ugođaj i vezu sa porodicom. Neki pobornici boravka u prirodi odriču se takvog luksuza tako što ne nose, ili malo koriste mobilni telefon. Koliko smo na to navikli zavisi od pojedinca i njegovih potreba.
Kod korišćenja rezervnih izvora napajanja često se postavlja praktično pitanje, da li je bolje koristiti nepunjive ( alkalne i druge ), ili punjive baterije. Iako je cena punjivih baterija ( NiCd, litijum-jonske i dr. ) nešto veća od alkalnih, računica potvrđuje da je ekonomičnija njihova upotreba. Pravilnim punjenjem one se mogu koristiti dve do tri godine, a neke i duže, što znači da mogu izdržati preko hiljadu punjenja. Baterije se koriste u telefonima, tranzistorima, foto-aparatima, kamerama, svetiljkama, a izrađuju se u odgovarajućim standardnim dimenzijama. Pored valjkastih baterija različitih dimenzija koriste se i dugmaste baterije koje mogu biti punjive i nepunjive. Baterije koje nisu predviđene za punjenje ne mogu se puniti, ako to pokušamo možemo napraviti samo štetu na punjaču, ili na uređaju koji koristi bateriju. Danas su pristupačni punjači za različite vrste baterija, ali je pravilo da uvek pogledamo deklarisani napon i struju punjenja.
Nekada su bili aktuelni pretvarači napona 12V/230 V za neonsko svetlo u kamp kućicama i u vikendicama, koji se postepeno izbacuju iz upotrebe, pošto su LED sijalice koje se napajaju sa 12 V, ili 24 V daleko rentabilnije rešenje. Pored manjeg utroška energije, ovakve sijalice daju jače svetlo, dugo traju, ne greju se i sve su jeftinije. Fabrički pretvarači veće snage, koji obezbeđuju frekvenciju od 50 Hz, još uvek imaju svoje mesto za portabl televizore sa SET TOP BOX uređajem, te za male frižidere, slabija svetla i druge uređaje male snage koji se napajaju sa 230 V. Na vikendicama, gde nema mrežnog napona, najbolje rešenje je korišćenje solarnih panela koji se isplate za period od tri do pet godina, zavisno od snage i cene opreme za odgovarajući izbor panela, akumulatora i pretvarača napona.
Zaključimo da u traganju za efikasnim i racionalnim rešenjima rezervnog napajanja ima različitih mišljenja i stavova, praktičnih iskustava, ideja i preporuka, ali su ponekad i neka skupa rešenja prihvatljiva, jer se na kraju isplate. Kupovina jeftinih nepunjivih baterija je bacanje novca, a upotreba neispitanih punjača akumulatora ( koje smo kupili na pijaci ) može oštetiti svaku bateriju koja se puni. Kvalitetne punjive baterije moraju imati odgovarajuće punjače čija je cena još uvek relativno visoka, ali ćemo njihovom upotrebom obezbediti optimalan vek trajanja tih baterija. Računica potvrđuje da je daleko korisnije upotrebljavati punjive baterije za većinu prenosnih uređaja gde je to moguće, mada su neki uređaji konstruisani tako da uvek koriste takve baterije, te da imaju odgovarajuće adaptere ( punjače ). U slučaju njihovog kvara, koji obično nastaje kada su stalno na mrežnom naponu, treba voditi računa da nađemo adekvatnu zamenu, što se posebno odnosi na laptopove i mobilne telefone.
Među nekada zanimljivim, a danas još uvek aktuelnim konstrukcijama mojih bivših učenika koji su izlazili na prestižna takmičenja iz elektronike bili su uređaji kojima se efikasno štiti od insekata i glodara. Jedan isproban uređaj takve vrste napravila je Jasmina Nikolić, danas diplomirani geodeta koja je, kao većina perspektivnih mladih ljudi koji ne mogu da se zaposle u svojoj struci u zemlji, svoje uhlebljenje našla u inostranstvu. Svedoci smo koliko godišnje takvih školovanih mladih ljudi odlazi vani „trbuhom za kruhom“, koji uglavnom ne misle da se vrate. Ovaj članak je samo lepa i setna uspomena na bivšu učenicu koja je volela da se bavi primenjenom elektronikom i konstruktorskim radom.
Jasmina je imala poseban znalački smisao za humor pa je, između ostalog, na času sekcije „Mladi fizičar“ predložila da se za glodare „iz humanih razloga“ ne primenjuju otrovi, već nešto što će ih rasterati. Otrov nije zdrav ni za ljude, pogotovo za decu, ili domaće životinje. Ali, je vrlo siguran! Ubija miševe sa garancijom! To je najčešće neka crvena pšenica koja kasnije deluje na krvotok miševa. Nabavlja se u poljoprivrednim apotekama. Najnoviji oblik zaštite od insekata i glodara je zaštita ultrazvukom. Nešto slično kao zaštita od pasa, komaraca, ili krtica. Da pojasnimo, mi ne uništavamo slatke male miševe, ili dosadne komarce. Mi ih samo rasterujemo tako što prostor u kome boravimo popunjavamo visokim tonom promenljive frekvencije. Taj ton nečujan je za ljude. Njegova frekvencija je iznad granice do koje ljudsko uho može da čuje. Frekvencija tog tona je nepravilno promenljiva tako da se miševi vremenom ne priviknu na nju. Takav ton je nesnosan za miševe, bube, kao i za komarce koji se brzo razbeže.
Električna shema rasterivača glodara ( RK3339 )
Rasterivač je konstruisan sa IC kolom NE555 ( pogledati sliku IC ) koje je poznati oscilator, tajmer. Na nožicu 1 dovodi se minus ( - ), a na nožice 4 i 8 plus ( + ) pol napajanja. Kristalni, ili obični zvučnik spojen je na izvod 3 preko elektrolitičkog kondenzatora kapaciteta 1 µF. Oscilatorsku RC grupu čini kondenzator 1 nF na pinovima 2 i 6 i otpornik 15 kΩ i 1 kΩ na pinovima 6 i 7. Napajanje je iz gradske mreže napona 230 V preko transformatora manje snage ( do 2 W ) sa 6 V na sekundaru i 4 diode u grec-spoju za ispravljanje. Napon se filtrira sa elektrolitičkim kondenzatorom kapaciteta 1000 µF. Sa transformatora spaja se kondenzator kapaciteta 220 nF preko otpornika 15 kΩ na pin 5, čime se signal moduliše sa 50 Hz. Tako se na izlazu dobija frekvencija zvuka od 20 do 40 kHz sa korakom od 50 Hz. Ne može se koristiti običan, već piezo zvučnik za tonove visoke frekvencije. Preporučljivo je da se upotrebi ultrazvučna kapisla oznake “UST40T”, koja je konstruisana baš za 40 kHz, a nalazi u navedenom kompletu ( RK3339 ).
Ispitivanje gotovog uređaja može se vršiti, pre svega, frekvencometrom koji se spaja na priključke zvučnika gde treba da pokaže frekvenciju od 20 do 40 kHz koja najviše zavisi od vrednosti kondenzatora C1. Jednostavniji način kontrole frekvencije uređaja je ugradnja tastera i kondenzatora C6. Pritiskom na taster kondenzator C6 od 10 nF spaja se paralelno kondenzatoru C1 od 1 nF i u zvučniku se dobija ton visine 1000 Hz što je znak da uređaj ispravno radi. Ceo uređaj je nakon spajanja i lemljenja po navedenoj shemi spakovan u odgovarajuću plastičnu kutiju iz koje zvuk možemo usmeriti u određenom pravcu i smeru.
U praksi se, pored pristupačne cene delova, uređaj dobro pokazao kao rasterivač komaraca, dok je u seoskim domaćinstvima, gde ima ostataka poljoprivrednih proizvoda i domaćih životinja, veoma efikasan protiv glodara. Uređaj može biti stalno uključen u mrežu, a njegov zvuk promenljive visoke frekvencije ne smeta čoveku i njegovom zdravlju, mada ga osete i neke životinje koje imaju veći prag čujnosti, ali je prednost relativno mali domet zvuka visoke frekvencije.
Izvor saznanja: “Mala škola elektronike”, treće dopunjeno izdanje, Vladimir D. Krstić i Željko V. Krstić, Beograd 2002. godine, strana 77 – 79.
U mom nedavnom autorskom članku na ovom portalu ( 21.01.2019. ) pisao sam o nekim prednostima sporog punjenja akumulatora sa potpunom kontrolom napona i struje punjenja koja se donekle razlikuje od vrste i konstrukcije akumulatorske baterije. Povod analizi i detaljnijem istraživanju ove problematike bila je promotivna gradnja dva brza punjača koju je u pripremi realizacije podgrejao uvaženi doktor energetske elektronike iz Beograda, gospodin Slavko Radosavljević, koji se godinama bavi ovom temom. Brzi punjači takve vrste, koji snižavaju naizmenični napon pomoću dijaka i trijaka, a potom ga ispravljaju preko grec-spoja pokazali su se u proveri nesigurnim i nepredvidivim prilikom punjenja akumulatora. Jedina dobra strana im je što brzo napune svaku bateriju, ali je, ipak, oštete posle nekoliko punjenja. Eksperimenti su vršeni sa olovnim i sa NiCd akumulatorom sa namerom da se detaljno ispita i analizira priroda problema.
Komparativna shema sporog i brzog punjača Acu baterije
Prema navedenoj šemi, koja je rezultat mog eskperimentisanja na radnom stolu, sagrađen je u istoj kutiji spori i brzi punjač akumulatora. Spori punjač ima transformator, dvostrano ispravljanje, nekoliko stabilizatora napona ( IC ) i njegovu filtraciju. Njime se prilikom punjenja postiže do 5 A jačine struje sa bilo kojim odabranim naponom, dok brzi punjač može dati do 20 A, pri čemu se akumulator veoma brzo napuni ( 5 - 10 min. ), ali se kod struje preko 5 A javljaju burne hemijske reakcije na pločama olovnog akumulatora, što može dovesti do ključanja elektrolita. Kod NiCd i litijum-jonskih baterija, zbog protoka jake struje, dolazi do grejanja. Ako je veća struja, kraće je vreme punjenja, ali je izvesnije oštećenje naponskih ćelija bilo kog akumulatora. Na Acu bateriji naznačeni su propisani napon i struja punjenja i bilo kakvo prekoračenje tih vrednosti dovodi do neželjenih posledica. Sa nekoliko brzih punjenja i pražnjenja čeličnog ( NiCd ) akumulatora primetio sam promenu kapaciteta ( Ah ), što se nije moglo odmah primetiti na olovnom akumulatoru koji je nešto “otporniji” na jače struje.
Najveći nedostatak brzog punjača bez transformatora je prisustvo visokog napona na samom izlazu, što se može delimično izbeći načinom koji je detaljno opisan u mojim ranijim člancima o ovom punjaču. Drugi problem je fluktuacija napona u mreži, koji zavisi od njenog opterećenja, što dovodi do malih promena napona i na izlazu grec-spoja. Rešenje bi bilo da se ugradi precizan stabilizator naizmeničnog napona, što poskupljuje troškove konstrukcije. Neka fabrička rešenja brzih punjača, koji su trenutno prisutni na tržištu, najbolja su varijanta ako želimo da imamo na raspolaganju brzi punjač. Gradnja ovakvog brzog punjača, bez transformatora, nije preporučljiva, prvo zbog mera bezbednosti, a i zbog neminovnog oštećenja ćelija akumulatora. Možda će neka nova rešenja akumulatorskih baterija dati mogućnost primene brzog punjenja bez vidnog oštećenja ćelija. Nakon niza eksperimenata i komparativnog ispitivanja dve varijante punjenja ( sporo i brzo - pogledati slike ) opredelio sam se za varijantu koja nosi manje rizika i mogućnost potpune i sigurne kontrole napona i struje punjenja. Suština problema bazira se na primeni poznate formule: q = I * t , te konstrukcije akumulatorske baterije, vrste elektrolita i dozvoljenih vrednosti napona i struje punjenja koje se, zbog znatnog skraćenja vremena punjenja, ne mogu nikako zanemariti. Na kraju, nikako ne treba zaboraviti potrebne mere bezbednosti zbog prisustva VN komponente struje u celom kolu ovog ispravljača.
U seriji objavljenih članaka o pravilnom održavanju, punjenju i pražnjenju akumulatora, koji su rezultat eksperimentisanja i upoređivanja, došao sam do zaključka da je za bilo koji akumulator bolje sporije punjenje slabim strujama, što mu produžuje radni vek i izlaže nas manjim troškovima. Brzo punjenje oštećuje ćelije akumulatora i smanjuje njegov radni kapacitet koji se meri u Ah. Brzo punjenje je prvenstveno prisutno zbog urbanog načina života i izražene potrebe da se Acu baterija što pre napuni. Suštinski, sve zavisi od kvaliteta punjača ( vidi slike sporog i brzog automatskog punjača ), njegove konstrukcije, ali i vrste baterije, posebno elektrolita koji se nalazi u bateriji.
Pri punjenju NiCd akumulatora ne smeju se premašiti napon i struja punjenja čije su vrednosti navedene na bateriji, ili ćeliji. Proizvođači ne preporučuju struju punjenja koja je veća od desetine nazivnog kapaciteta akumulatora, a on je određen strujom i vremenom pražnjenja ( q = I * t ). Vreme pražnjenja akumulatora može se normirati, pa se time određuje i struja pražnjenja. Struja punjenja za takve ( čelične ) akumulatore iznosi 50 mA, tako da je potrebno oko 14 h da se postigne nazivni kapacitet. Punjenje akumulatora manjim strujama povoljno deluje na njegovu trajnost, ali se vreme punjenja produžuje. Sa ostvarenim kontrolisanim uslovima punjenja jedna baterija čeličnih akumulatora služila me, sa veoma čestom upotrebom, punih deset godina. Eksperimentalno je potvrđeno da se pri prvom punjenju u akumulatoru pohranjuje do 40% viši napon od onog koji će se moći iskoristiti iz akumulatora. Pri svakom sledećem punjenju visina napona zavisi od ispražnjenosti akumulatora. Prema tome, vreme punjenja unapred je definisano, a može se izračunati po formuli: t = q / I ( s ).
Punjači jednostavnije konstrukcije mogu napuniti ispražnjen akumulator samo približno do nazivnog kapaciteta. Ako se punjenje sa takvim punjačima na vreme ne prekine može doći do oštećenja ćelija akumulatora. Punjenje iznad nazivnog kapaciteta dovodi do elektrolize elektrolita, razvijaju se gasovi i raste pritisak na zidovima plastične kutije. Ona neće pući, delom zbog elastičnosti, ali više što većina akumulatora ima ugrađen zaštitni ventil od pritiska gasova, ali će se postepeno smanjivati njegov kapacitet.
Olovni akumulatori se u nepovoljnim vremenskim uslovima, ili posle dužeg stajanja moraju nadopunjavati. Ovo je slučaj kada se iz akumulatora uzima više energije nego što se dodaje. I ovde važi poznati zakon o održanju energije. Prilikom punjenja akumulatora napon raste do 2,6 V po ćeliji ( 7,8 V za bateriju napona 6 V i 15,6 V za bateriju napona 12 V ). Čim se dostigne taj napon prilikom punjenja dolazi do intenzivnog „kuvanja“, odnosno do stvaranja gasova što smanjuje radni kapacitet akumulatora. Najbolje je tada prekinuti njegovo punjenje, ili upotrebiti punjač koji će automatski da ispuni takvu preventivnu radnju. O tim ispravljačima pisao sam u više članaka, a oni su se pokazali veoma praktičnim, posebno konstrukcija punjača sa triakom koji je upotrebljen u regulatoru napona u primarnom delu transformatora. Za okidanje triaka služi diak koji postaje vodljiv pri određenom naponu okidanja. Potrebno doziranje postiže se promenom otpornika koji se postavlja umesto potenciometra. Time se postiže željeni izlazni napon ispravljača, a struja punjenja zavisi od izlaznog napona ispravljača i napona baterije. Ona se može menjati otpornikom uz primenu formule iz Omovog zakona: I = ( Ui – Ub ) / Rx, gde je Ui izlazni napon ispravljača, Ub je napon baterije i Rx vrednost otpornika određene snage ( P = U * I ). Postoji mogućnost, koja se ponekad koristi u praksi, da se umesto otpornika upotrebi sijalica (12 V, ili 24 V, 50 W ) u rednoj vezi, čiji se intenzitet svetla postepeno smanjuje pri punjenju akumulatora.
Na kraju, pažljivim praćenjem i merenjem stanja baterije potvrđeno je da olovni ( Pb ) akumulatori za vozila usled samopražnjenja realno dnevno smanjuju do 1% svog nazivnog kapaciteta ( Ah ), nezavisno od stanja napunjenosti i temperature okoline. Tako, posle mesec dana potpunog mirovanja vozila i stajanja akumulatora uz napajanje dela elektronike automobila, bez dopunjavanja gubitak njegovog kapaciteta može dostići do polovine, tako da su male mogućnosti i kod novog akumulatora da se vozilo uspešno startuje. Neki poznavaoci problema preporučuju povremeno paljenje, ili kretanje vozila, rad u praznom hodu, kako bi se akumulator dopunio, ili skidanje i njegovo dopunjavanje odgovarajućim punjačem. Najbolje je imati punjač sa stalnom kontrolom napona i struje punjenja, što se može ugraditi i na kutiji sa punjačem jednostavnije konstrukcije. Postoje razne kombinacije digitalnog ampermetra - voltmetra sa veoma malim dimenzijama i preciznim merenjem. Ukoliko nemamo takvo rešenje, preporučljivo je na druge načine povremeno kontrolisati napon i struju punjenja, posebno pri upotrebi punjača koji ne prekidaju punjenje kod vršne vrednosti napona. Ako gledamo ekonomsku računicu, bolje je primeniti sporije punjenje akumulatora, mada to nekima ne odgovara zbog česte potrebe da se baterija što pre napuni.
Ovih dana se Slavko Radosavljević, doktor energetske elektronike, sprema na daleki put u NR Kinu radi dogovora o praktičnoj realizaciji njegovih pronalazaka koji bi mogli da unesu pravu revoluciju kod uštede energije i korišćenja njegovih izuma koji se uglavnom zasnivaju na racionalnom korišćenju energije. Moj nedavni susret sa njim, delimična naučno-tehnička saradnja, razmena mišljenja i iskustava u primeni nekih tehničkih inovacija, te dogovoreni razgovor u Beogradu, nameću jednostavno pitanje: da li je neko napokon u zemlji Srbiji zainteresovan za njegove patente i pronalaske kojima nudi nova radna mesta i pravu revoluciju u racionalnom korišćenju energije.
Navešću samo neke njegove genijalne ideje i pronalaske, od kojih je većinu zaštitio kao patente, koji su okupirali pažnju dela domaće, a više svetske javnosti:
Države dalekog Istoka (Kina, Indija i druge) uveliko koriste vozila na električni pogon, a doktor Slavko nastoji da Srbija i druge zemlje širom Evrope uvedu u saobraćaj električna vozila, posebno električne skutere sa tri i više točkova, radi profesionalne delatnosti. Ovo se odnosi i na aktuelni problem planete koja je sve više zagađena. Značaj ovog projekta je u tome što se mnogo manjim finansijskim sredstvima omogućuje elektrifikacija u saobraćaju, zajedno sa elektromobilima koji su zbog visoke cene prosečnom građaninu još uvek nedostupni. Slavkova stvaralačka i konstruktorska vizija je da ovo bude uvod budućim robot-vozilima na elektro pogon koji bi trošili daleko manje energije i bez zagađenja životne sredine.
Sva dosadašnja tehnička rešenja elektromotora i generatora AC i DC ostvarena su na principu rotacionog kretanja stalnog magneta, ili kalema elektromagneta. Cilj pronalaska, kako uverljivo objašnjava doktor Slavko, je konstrukcija elektromagnetnih motora i generatora u uslovima pravolinijskog kretanja stalnog magneta između elektromagnetnih polja dva kalema. Bez obzira što se to kosi sa važećim zakonima fizike, ovaj konstruktor tvrdi da bi koeficijent korisnog dejstva bio preko jedan, što dokazuje skicama i preciznim matematičkim proračunima, a to se postiže korišćenjem energije snažnog (neodimijum) magneta koji se brzo kreće između dva namotaja.
Punjačke stanice – brzi i super brzi punjači
Veoma zanimljivo je rešenje kod kontrole brzine vozila, pri čemu tehnika preko GPS sistema ne bi dozvolila prekoračenje brzine, a tu su još neka rešenja: kontrola pritiska turbine, radne temperature motora, kontrola utroška goriva sa sistemom instaliranih protokomera, ON LINE praćenje dešavanja u vozilu, oko i ispred vozila zavisno od položaja postavljenih kamera za praćenje, audio (glasovna) komunikacija između dispečera i vozača. Neka od ovih rešenja već susrećemo u novim modelima vozila.
Elektronski blokator brave je isproban kao izum, što znači da mu nedostaje masovnija proizvodnja i primena. Ova tehnička inovacija onemogućava otključavanje brave od neovlašćenog lica, pa i ako dođe u posed ključeva te brave. Uređaj je minijaturan, elektronski i namenjen je za sve tipove brava od starih do novijih modela. Montira se sa unutrašnje strane, a rukovanje je jednostavno preko daljinskog upravljača (RF433,92 MHz predajnik sa koderom i RF433,92 MHz prijemnik sa dekoderom).
Nerotirajući elektromagnetni motori za nove izvore energije
Što se tiče medicine, Slavko naglašava da je ostvario konstrukciju do sada nepoznatih aparata koji proizvode frekvencije koje mogu da deluju preventivno i da pomognu obolelim od raznih vrsta bolesti. S obzirom na povišenu zagađenost sredine, postoji velika mogućnost da u ljudskom organizmu postoji kritična koncentracija teških metala, opasnih hemikalija i drugih zagađivača, često i lekova koje po savetu lekara svakodnevno uzimamo. Proizvedeni aparati, koje ovaj pronalazač nudi tržištu, su: digitalni EGBF PARS UNI aparat (generiše Rife frekvencije, a namenjen je za uništavanje patoloških mikroorganizama u ljudskom telu), DIGITALNI EGASF aparat (uredjaj koji generiše SOLFEĐO frekvencije koje slušanjem povoljno deluju na ćelije u ljudskom organizmu), DIGITALNI EGFABT aparat (uređaj koji generiše BINAURALNE MOŽDANE TALASE: alfa, beta, gama, delta i theta), DIGITALNI EGAFC - aparat pomoću koga se vrši rekoneksija organizma audio frekvencijama (uređaj generiše frekvencije koje pobuđuju CAKRE koje su vitalni centri energije organizma).
Uspeh u rešavanju nekih teških životnih situacija našeg sagovornika me doveo u situaciju da ni jednog momenta ne posumnjam u sve navedene pronalaske koji jednog dana treba da se primenjuju u praksi. Nije nikakvo čudo što su ovog pronalazača davno nazvali “Novi Tesla iz Marbelje” koji sa svoje 82 godine izgleda toliko vitalno, zdravo, radno i veoma ubedljivo kada govori o čitavom opusu njegovih inovacija koje baziraju na primeni savremene (digitalne) elektronike. Slavku se, kako reče, zbog godina žuri da svetu podari svoje pronalaske o kojima je najviše razmišljao boraveći u španskoj Marbelji, a neke ideje su se stvarale i ranije tokom radnog veka koji je bio pun izazova.
Iskustvo i praksa dovode konstruktora do raznih ideja i praktičnih rešenja. Na ovom portalu sam u dva navrata detaljno pisao o regulatoru napona naizmenične struje (14.02.2014, 28.12.2015. godine), odnosno o regulaciji napona pomoću proverene električne šeme koja se odnosila na struje jačine do 16 A. Mnoge posetioce ovog sajta, koji se bave konstrukcijom, interesovala su praktična rešenja prema priloženim šemama ( pogledati slike ), među njima i uvaženog doktora energetske elektronike, Slavka Radosavljevića (“Novi Tesla iz španske Marbelje”), koji se u svojoj 83. godini bavi praktičnom elektronikom o čemu sam takođe pisao ( 08. 07. 2017. ). Njega, kao vrsnog stručnjaka primenjene elektronike, posebno interesuje mogućnost da se smanjeni, ili povećani naizmenični napon, umesto dovođenja na sijalicu, ili neki drugi potrošač ( elektromotor, grejač ), ispravi putem grec-spoja, te da se na izlazu dobije stabilan ( „ispeglani“ ) jednosmerni napon sa jačinom struje do 20 A. Pored njegovih uvek korisnih i interesantnih ( inovatorskih ) praktičnih sugestija, ovim člankom dajem skroman doprinos sagledavanju navedenog praktičnog rešenja.
Takvo rešenje veoma je moguće i izvodljivo, s tim što se za jače struje mora upotrebiti triak BTA20 (umesto BTA16), te otpornici nešto veće snage zbog protoka jačih struja. Umesto potenciometra, zbog sigurnosti izbora određenog napona, može se ugraditi fiksni otpornik, takođe veće snage. Može se koristiti standardna pločica iz RK 3562 uz pojačane veze na samoj pločici i zamenom triaka sa BTA20 koji se može naći na tržištu. Diak nije potrebno menjati, pošto kroz njega ne protiču jake struje. Isto se odnosi i na blok kondenzatore, dok otpornike treba zameniti otpornicima iste vrednosti, ali veće snage (proporcionalno povećanju jačine struje), što je u domenu praktične probe za određene namene ovog elektronskog sklopa. Umesto sijalice, ili nekog drugog potrošača (grejač, elektromotor) ugrađujemo grec-spoj ( 35A ), a onda na njegovom izlazu elektrolitički kondenzator kapaciteta koji je jednak, ili veći od 1.000 µF i radnog napona koji prelazi 10% od željenog izbora napona. Cena elektrolita zavisi od izbora radnog napona, a delimično od kapaciteta. Fina regulacija napona podešava se potenciometrom, ili podešenim fiksnim otpornikom, čijom vrednošću dobijamo željeni jednosmerni napon. Da ne bude zabune, posle ispravljanja naizmeničnog napona na grec-spoju takođe se dobije napon koji je veći 1,41 puta (kvadratni koren iz 2) od ulaznog napona u grec-spoj. Pošto se kod ove elektronike ne koristi transformator, moramo obezbediti potpunu zaštitu od mogućeg udara visokog napona, odnosno da se elektronika smesti u odgovarajuću plastičnu, ili u metalnu kutiju koju treba uzemljiti. Okretanje faznog i nultog voda na ulazu i izlazu pločice ne igra nikakvu ulogu, tako da nije potrebno paziti kako ćemo priključiti uređaj na mrežu.
Sa ovakvim rešenjem konstrukcije možemo dobiti ispravljeni jednosmerni napon do blizu 350 V sa dosta jakim strujama, što znači da elektrolitički kondanzator mora imati radni napon oko 400 V. Ukoliko nemamo elektrolit takvih vrednosti (napona), praksa je pokazala da se Acu baterija može uspešno puniti i sa jednosmernim naponima koji nisu potpuno “ispeglani”. Ako nam je potreban fiksni napon, najbolje je umesto potenciometra koristiti fiksni otpor veće snage čija vrednost otpornosti se određuje eksperimentalno, ili primenom Omovog zakona. Uređaj može poslužiti za punjenje baterije akumulatora napona koji su veći od 12V, odnosno 24 V, uz napomenu da se mora voditi računa i o jačini struje punjenja, što zavisi od vrste i namene Acu baterija. Ako se upotrebi jača struja, manje je vreme punjenja i obrnuto. Posebna briga je napon punjenja koji mora biti nešto veći ( do 20 % ) od napona baterije. Navedene vrednosti struje i napona punjenja treba proveriti eksperimentom kako ne bi bilo iznenađenja i neprijatnosti sa akumulatorskim baterijama koje su najskuplja stavka u praktičnoj primeni opisanog elektronskog sklopa. Praktično je potvrđeno da se kod ovako jakih struja javlja veoma kratak, tzv. naponski udar pri startu, odnosno malo povećan napon zbog neizbežne struje samoindukcije, pa je preporučljivo da se upotrebi neki “Soft Start” za jače struje (pogledati sliku), a veoma je pogodan RK3569. Navedeni radio-kompleti (RK) mogu se nabaviti u specijaliziranim prodavnicama u Beogradu, ili nekom drugom mestu isporučeni u delovima, ili kao gotovi uređaji. Ugradnja veštačkog opterećenja na izlazu pomoću otpornika nije preporučljiva zbog nepotrebnog pražnjenja akumulatora prilikom prestanka punjenja.
Sklop je isproban u radionici (demo-verzija na slici ispod naslova) pri čemu je pokazao stabilnost u radu, a eventualno grejanje triaka može se ublažiti postavljanjem njegovog tela na odgovarajući aluminijski hladnjak koji se odvaja liskunskom podloškom ( uz upotrebu termalne paste ) od hladnjaka ukoliko je triak provodan od kućišta prema izvodima ( A1, A2, G ). Neki triaci nemaju direktan spoj navedenih izvoda sa masom, tako da se mogu postavljati na hladnjak bez liskunske izolacije. Za kontrolu napona i jačine struje punjenja preporučljivo je na kućištu ugraditi digitalni voltmetar i ampermetar čime dobijamo koristan uređaj za punjenje bilo koje baterije akumulatora. Ukoliko to nemamo, dobro je pre upotrebe ispitati napone i struju punjenja odgovarajućim multimetrom. Za siguran izbor napona najbolje je da umesto ptenciometra upotrebimo fiksne otpornike.
Pošto se radi o demo-verziji projekta, koja je još u fazi ispitivanja, njegova isplativost, a pre svega upotrebljivost biće objašnjena u nekom od narednih članaka. Zbog navedenog, skrećemo pažnju da je konstrukcija ovog sklopa zahtevna i da traži punu pažnju zbog prisustva visokog napona koji se može eliminisati pravilnim okretanjem faznog voda (ulaz regulatora na fazu, a izlaz na potrošač), što znači da se regulator uključuje redno sa potrošačem, u našem slučaju sa grec-spojem. Punjenje automobilskih akumulatora pomoću ovog sistema nije uopšte preporučljivo zbog mogućeg oštećenja Acu baterije, pošto takav sistem služi za neke posebne potrebe za punjenje niza baterija akumulatora, bez njihovog skidanja, koje se susreću u nekim prenosnim uređajima na električni pogon.
Pre nekoliko dana pozvao me jedan od brojnih čitalaca i vernih pratilaca našeg sajta, sa namerom da mu dam preporuke u vezi korišćenja invertora napona 12V/230V za poznati vremenski termin. Njega konkretno interesuje rezervno napajanje uređaja snage 80 W preko invertora u maksimalnom vremenskom intervalu do 12 h sa odgovarajućim akumulatorom. Pitanje je, koje snage da bude invertor, a kog kapaciteta ( Ah ) akumulator?
“Invertori su sistemi energetske elektronike koji jednosmerni napon ili struju pretvaraju naizmenični napon ili struju. Prema prirodi ulazne promenljive mogu biti naponski (VSI—voltage source inverters) ili strujni (CSI—current source inverters) invertori. Prema broju faznih priključaka na izlazu, invertori su najčešće monofazni ili trofazni, ali za pogon motora postoje invertori i sa drugačijim brojem faza. Od invertora se zahteva da konverziju energije ostvare sa visokim koeficijentom korisnog dejstva, pa su na raspolaganju za sintezu invertora prekidači i reaktivni elementi. Izlazna veličina često treba da bude sinusoidalnog talasnog oblika, ali ponekad to nije slučaj. Sinusoidalni talasni oblik nije moguće bez disipacije stvoriti od napona ili struja konstantnih u vremenu, pa se zahtev za sinusoidalnim oblikom svodi na sinusoidalni oblik srednje vrednosti izlazne veličine tokom periode prekidanja. Stoga će se usrednjavanje često koristiti prilikom analize invertora, što na nivou periode prekidanja, što na nivou periode modulišućeg signala, koja je obično znatno veća od periode prekidanja, pa se ovo usrednjavanje svodi na određivanje jednosmerne komponente.” (http://tnt.etf.bg.ac.rs/~oe3ee/invpdf.pdf).
Rezervno napajanje nekog uređaja pomoću invertora koristi se u slučaju kada nemamo stalno obezbeđen mrežni napon 230 V. Snaga uređaja koji se tako napaja i pokreće njegov siguran rad treba da bude manja od snage invertora. Pošto se preko invertora obezbeđuje i punjenje akumulatora, potrebno je da jačina struje bude vrednosti koja će obezbediti punjenje Acu baterije. Ako je snaga potrošača 80W, maksimalna jačina struje za njegov bezbedan rad je 6,25 A. Navedena amperaža se dobije iz formule: P = U*I, odnosno, I = P/U. Za napon akumulatora uzeti 12,8 V, pošto su sve manje vrednosti znak njegove ispražnjenosti, ili dotrajalosti. Ako je potrebno da uređaj radi neprekidno 12 h, realno vreme zavisi od kapaciteta akumulatora, a tu se primenjuje formula: q = I*t, tako da je t = q/I. Za jačinu struje od 6,25 A kapacitet akumulatora je: q = 6,25 A*12 h = 75 Ah. Manje vrednosti njegovog kapaciteta, izraženog u Ah, neće obezbediti neprekidan rad u traženom vremenskom intervalu ( 12 h ).
Kod računanja navedenih vrednosti nikada ne treba kalkulisati sa graničnim vrednostima, pošto takav pristup u praksi dovodi do zagrevanja nekog od uređaja, posebno kod punjenja akumulatora, jer veći kapacitet akumulatora traži veću jačinu struje, odnosno takav pretvarač koji će dati dovoljnu jačinu struje za punjenje. Posebno je pitanje da li koristiti pravljeni, ili fabrički pretvarač. Moj savet je fabrički, jer je jeftinija varijanta od pravljenog, a bićemo sigurni oko vrednosti jačine struje i usaglašenosti snage uređaja i snage pretvarača. Danas se putem Interneta mogu naći u ponudi potpuno novi, ili polovni invertori željene snage, a za siguran rad rezervnog napajanja najbolje je koristiti nov akumulator odabrane snage.
Zaključimo da svako praktično rešenje nekog problema traži poznavanje i primenu odgovarajućih teorijskih znanja, odnosno da teorija i praksa moraju „pod ruku“. Za neku dublju analizu je koliko se teorija i praksa podudaraju, ali je nesporno da jedna bez druge nikako ne mogu.
Napredno konstruktorsko stvaralaštvo, kao jedan od oblika inovatorske aktivnosti, sve je manje prisutno kod mladih, posebno u školama, dok starijim obično služi kao hobi-aktivnost od koje po pravilu nemaju velike koristi. Pošto živimo u vremenu savremenih tehnologija, koje veoma brzo napreduju, potiskujući sve više manuelni rad i prateću misaonu aktivnost, moje dugogodišnje radno i takmičarsko iskustvo u nastavi matematike, fizike i TiO navode na glasno razmišljanje o svim prednostima bavljenja tim poslom i o metodološkom pristupu kod izrade konstruktorskog rada. U galeriji slika uz ovaj članak prikazan je samo jedan mali broj najboljih konstruktorskih radova mojih učenika koji su osvojili pet zlatnih, dve bronzane i jednu srebrnu medalju na republičkim smotrama iz naučno-tehničkog stvaralaštva učenika osnovnih škola. Većina tih radova i zapaženih konstrukcija opisana je u mojim člancima na ovom portalu.
Polazeći od poznate filozofske maksime „Čovek je biće prakse“, za čoveka bilo kog stepena obrazovanja i uzrasta veoma je značajno da se razume u sitne, a onda i složenije kućne opravke, koje će mu, pored ličnog zadovoljstva, doneti i određenu materijalnu korist. Velika je prednost kada smo na neki način osposobljeni da možemo da zamenimo pregoreli osigurač, sijalicu, prekidač, ili utičnicu, a posebno je dostignuće kada se snalazimo oko čišćenja računara od neželjenih programa i virusa, pošto se takve intervencije po pravilu skupo plaćaju. Pored jake volje i ostvarene želje da se bavimo takvim radom potrebno je imati sredstva za nabavku određenog materijala i komponenti, a pre svega potrebnog alata i pribora. Pravi konstruktor će nabaviti alat koji mu treba, a to su klešta, odvijači različitih vrsta, dobra lemilica, tinol žica za lemljenje, analogni, ili digitalni merni instrument i drugi pribor, zavisno od naraslih potreba. Pored pribora, neophodno je stvoriti mesto za njegov smeštaj, kao i odgovarajuće mesto za sortiranje materijala i komponenti. Sve to podrazumeva određeni radni kutak za bavljenje početnim, ili naprednim konstruktorskim radom. Potrebno je obezbediti različite izvore napajanja po pitanju vrste struje ( naizmenična, ili jednosmerna ), njenog napona i potrebne jačine. Oni moraju biti bezbedni što se tiče kontakta i pristupa dece koja ne bi trebalo da se sama nalaze u takvom radnom kutku. Njihova znatiželja može da bude kobna zbog strujnog udara, ili mogućnosti izbijanja požara. Način uređenja i upotrebe takvog radnog okruženja najbolje će organizovati sam konstruktor koji je zainteresovan za stvaralački rad.
Za uspešan rad nisu dovoljni samo radni uslovi, instrumenti, alat i pribor, već i odgovarajuće poznavanje oblasti kojom se konstruktor bavi. Pošto sam u ovom članku usmeren na stvaralaštvo iz elektronike, tu su potrebna osnovna poznavanja elektrotehnike, zakona fizike i sposobnost čitanja šema, te prepoznavanje elektronskih komponenti, njihovih osobina, načina spajanja i njihove aktivne, ili pasivne uloge u nekom uređaju. “Zlatno pravilo” pre svake konstrukcije je da imamo jasnu koncepciju šta želimo i koja je namenska funkcija uređaja koji pravimo. Da bismo to znali moramo imati skicu, ili šemu koja će kasnije poslužiti kao dokumentacija koju treba sačuvati. Čuvamo je iz razloga eventualne opravke, ili dogradnje, ukoliko nismo zadovoljni sa gotovim radom.
Bavljenje konstruktorskim i naprednim stvaralačkim radom je korisno za mentalno zdravlje za sve uzraste, upražnjavanje slobodnog vremena, ukoliko ga imamo, a može poslužiti za povezivanje teorije i prakse. Zbog toga je veoma značajan metodološki pristup koji podrazumeva fazu pripreme, stvaranje radnog ambijenta, realizaciju i proveru u praksi. Pomenute aktivnosti treba da imaju traga u dokumentaciji koja će nam na kraju poslužiti da pratimo vlastito napredovanje u izabranoj oblasti stvaralaštva. Radne aktivnosti ovakvog tipa po školama nisu prisutne zbog nastavnog plana i programa ( obično su zastareli ), izuzimajući neke srednje stručne škole gde učenici kroz nastavu i praksu stiču odgovarajuća znanja i sposobnosti koje će im kasnije poslužiti na radnom mestu i u životu. Znanje se ne stiče samo učenjem kroz školovanje, već odgovarajućom praksom i samoobrazovanjem, te redovnim praćenjem novih dostignuća u nauci i tehnici. Posebno mesto u tome imaju informacione tehnologije koje omogućavaju da putem Interneta efikasno dolazimo do novih saznanja i iskustava.