Ukoliko nam je potrebno da svakog trenutka znamo kada je napon mreže opao ispod neke standardne vrednosti, ili porastao iznad neke druge vrednosti ( 220V ), a na raspolaganju nemamo voltmetar, tada će nam korisno poslužiti električno kolo koje je prikazano na shemi.
Shema indikatora mrežnog napona (samostalna i proverena konstrukcija)
Kao i običan voltmetar, napravljeni sklop se vezuje paralelno postojećoj liniji mrežnog napona i njime se indicira odstupanje napona u granicama od -10% do +5% od nominalne vrednosti 220 V. Drugim rečima, pad napona ispod 90% ( oko 200 V ) i porast napona iznad 105% ( oko 230 V ) nam signaliziraju dve tinjalice različitih boja ( zelena i crvena ).
Kao što se iz sheme vidi, obe tinjalice ( L1 , L2 ) su priključene na razdelnike napona od 470/280 koma, odnosno 470/260 koma. Ako je napon mreže ispod 200 V ( tj. Ispod 90% od nominalne vrednosti ), ni jedna od dve tinjalice neće svetleti jer je napon na njima nedovoljan da ih “upali”. Ukoliko je napon mreže u granicama od 220 V do 230 V ( odnosno od 90% do 105% nominalne vrednosti od 220 V ) tada će svetleti samo tinjalica L1 ( poželjno je da bude zelene boje ). Ako napon mreže pređe vrednost iznad 230 V ( iznad 105% od svoje nominalne vrednosti ), tada će se upaliti i tinjalica L2 ( poželjno je da bude crvene boje ), što se u praksi, barem, kod nas može desiti i jedna i druga mogućnost ( slika: mereni su naponi na sve tri faze ).
Otpornici su snage disipacije 1/4 do 1/2 W i što veće klase tačnosti ( bar +/- 10%, ako već nemamo na raspolaganju +/-5% ). Veoma je važno odabrati odgovarajuću snagu otpornika.
Na kraju pomenimo i to da, zbog šarolikosti izbora prilikom kupovine komponenti, opisani sklop može indicirati druge vrednosti napona od navedenih, ili da uopšte ne radi. Da ne bi bilo razočarenja nakon konstrukcije, preporučuje se da konstruktor sam, pomoću autotransformatora i potenciometara dimenzioniše otpornike, te ih nakon toga zameni odgovarajućim fiksnim vrednostima, čime se postiže pouzdanost i potpuna sigurnost indikacije mrežnog napona. Prilikom rada, merenja i eksperimentisanja voditi računa o merama bezbednosti od visokog napona, što se odnosi i na kutiju uređaja koja mora biti od plastike, a najbolje je ovu elektroniku ugraditi u kutiju sa osiguračima, ukoliko ima dovoljno mesta za dve tinjalice ( za jednu fazu ), odnosno šest tinjalica ( za sve tri faze ). Praktično rešenje za sve tri faze je da se naprave potpuno identični sklopovi za svaku fazu u zajedničkoj kutiji, što je zahtevnija radnja prilikom konstrukcije, jer su nam potrebna tri slična kompleta i šest tinjalica. Veoma brzo ćemo uočiti da na fazama ( R, S, T ) nisu iste vrednosti napona prema nuli, tako da je “pametno” osetljive uređaje priključiti na fazu koja je najbliža optimalnoj vrednosti ( 220 V ). Da ne bismo premeštali uređaje sa predviđenih mesta u prostoriji, faze se mogu veoma lako međusobno zameniti u kutiji sa osiguračima i tako raspodeliti prema osteljivosti svakog uređaja. Najmanje su osetljiva grejna tela ( grejalice, termo-peći, bojleri ), a najviše TV aparati, adapteri ( punjači za mobilne telefone, laptopove, NiCd i litijum-jonske baterije ) i računari koji ne rade preko UPS-a. Zanimljivo je da klasične, kao i štedljive sijalice, nešto duže rade na naponu koji je ispod, ili blizu 220 V. I za njih možemo odabrati fazni provodnik ( R, S, T ) sa najnižim naponom!
Loptasta munja je relativno retka prirodna pojava. Radi se o kugli koja zrači svetlost i ima prečnik oko 20 cm. Ove se kugle kreću obično polako i to na visini od oko pola metra iznad površine Zemlje. Međutim, ovakve se kuglaste munje mogu pojaviti i u blizini letilica i to najčešće iza zadnje ivice krila. Iz toga se može zaključiti da se ne radi o pojavi vrele plazme, jer bi, inače, kugla bila otrgnuta vazdušnom strujom koja se kreće oko krila letilice.
Sedamdesetih godina prošlog veka je u Kentu u Velikoj Britaniji dr. Jennison izneo hipotezu da je loptasta munja optička pojava „fazno zatvorene petlje“ (Phase-Locked-Loop) visokofrekventne energije. Radi se, naime, o stojećem talasu oscilovanja koje je iz nekog (još uvek nepoznatog) razloga prinuđeno da se odvija u zatvorenom prostoru. Pojava svetlosti se može objasniti kao tinjavo pražnjenje do koga dolazi usled visokofrekventnih oscilacija. Ovakav „paket“ VF energije može da postoji u praznom prostoru i ne zahteva prisustvo gasovite sredine.
Pošto se radi o VF energiji, a ne o plazmi (koja ima masu), kugla se može kretati bez poteškoća kroz vazduh skupa sa letilicom. Emisija vidljivog svetla znači stalno korišćenje raspoložive energije i kad se ona „iskoristi“ svetlosna loptasta munja prestaje da postoji.
Pošto postoje brojne teorije o ovom neobičnom prirodnom fenomenu, danas se loptaste munje difinišu kao “neobjašnjene atmosferske električne pojave, veličine od zrna graška do nekoliko metara, koje su povezane sa nevremenom i grmljavinom, ali ostaju duže od običnih munja, koje traju tek delić sekunde” (izvor pod brojem 1). Dimenzije loptaste munje zavise u najvećoj meri od frekvencije talasanja. Neki ih dovode u vezu sa NLO, odnosno letećim tanjirima, Teslinim “tajnim oružjem”, Haarpom, te da su ih viđali za vreme bombardovanja Srbije 1999. godine. Interesantno je da loptasta munja može da se uvuče u šupljine, čak i u dimnjake, što može biti veoma opasno zbog eksplozije u zatvorenom prostoru. Činjenica je da postoji i Teslin dnevnik, vođen u Kolorado Sprinsu, sa oko 500 stranica, čiji se delovi odnose na loptastu munju i na konstrukciju uređaja za emitovanje elektromagnetnih talasa velike snage ka jonosferi, što je odavno ineresovalo američke vojne stručnjake. Njih je posebno privukla trostruka upotrebljivost Teslinog projekta: mogućnost da proizvedene munje uništavaju avione, prilika da loptasta munja sa injekcijom litijuma dostigne snagu atomske bombe i, najzad, da se pomoću gravitacione interakcije izgrade revolucionarne letilice velikih brzina i manevarskih spsobnosti, o kojima je pred kraj svog života pisao i Nikola Tesla.
Blojs Ficdžerald, Teslin bliski prijatelj, bio je saslušavan u kancelarijama FBI o Teslinim tajnim spisima. Njegova izjava da je srpsko-američki naučnik još tokom Prvog svetskog rata nudio vladi Velike Britanije nesavladivu zaštitu Ostrva od napada iz vazduha, i da je raspolagao tehničkim rešenjem za najmoćnije oružje, podstakla je vojne stručnjake da se upuste u traganje za ovom tajnom Tesline laboratorije. Istraživači Mornaričke obaveštajne službe SAD su prionuli na detaljno pregledanje Tesline zaostavštine. Edgar Huver, direktor FBI, strahovao je od mogućnosti kontakta Nikole Tesle i stranih obaveštajaca, jer mu je došlo do ruku obaveštenje da je Tesla održao govor na skupu prijatelja sovjetske Rusije, 4. jula 1922. godine. Osim toga, ispostavilo se da je sovjetska obaveštajna služba imala pristup Teslinim papirima još za njegovog života, preko izvesnog Ejba Španela, druga Blojsa Ficdžeralda i Teslinog povremenog posetioca, prosovjetski orjentisanog Amerikanca, u čijem dosijeu stoji da je “definitivno komunista”. Navedeno, kao i druge teorije o loptastim munjama, još uvek zbunjuju naučni svet.
Nauka evidentno potvrđuje da spektografska očitavanja pokazuju su da su glavni sastojci loptaste munje bili isti kao i tla: silicijum, gvožđe i kalcijum. Ovi podaci potvrdili su teoriju koju je 2000-te godine postavio Džon Abrahamson sa Univerziteta u Kanterberiju na Novom Zelandu. Abrahamson je pretpostavio da munja, kada udari u zemlju, stvara intenzivnu toplotu koja isparava silicijum-dioksid iz prašine, a nastali udarni talas podiže gas u vazduh. Ako u tlu ima ugljenika, npr. iz trulog lišća, on će oduzeti kiseonik iz silicijum dioksida, pa će preostati samo para silicijuma. Međutim, Zemljina atmosfera, bogata kiseonikom, ponovo će reoksidirati vrelu loptu gasa i pokrenuti reakciju koja će nakratko emitovati blještavo svetlo. Ovu teoriju svojim su istraživanjima potvrdili naučnici sa Univerziteta u Tel Avivu 2006. godine, koji su u laboratoriji ispalili veštačku munju u sloj silicijum oksida. Kineska studija, koja je nešto novijeg datuma (2012. godine), prvi je dokaz Abrahamsonove teze na primeru prirodne munje. I dalje ostaje otvoreno pitanje: da li je loptasta munja visokofrekventna (VF) oscilacija, ili razorna bomba!
Izvori saznanja:
1. Časopis “Physical Review Letters”, 2012. godine,
2. New York Times, 2014. godine,
3. “Loptasta munja kao bomba”, Miodrag- Mija Ilić, 2007. godine,
4. “Radio-amater”, oktobar 1974. godine.
Često smo u prilici da nam je potrebno da umesto 12 V jednosmernog imamo 220 V naizmeničnog napona. To se dešava kada nestane struje u mreži, ili ako se nađemo na mestu gde nemamo struje, a potrebno je neko solidnije osvetljenje. Ponekad se takvi konvertori mogu naći jeftino i na buvljaku, jednostavne su konstrukcije, ali je pravo zadovoljstvo kada ga sami napravimo. Za ljubitelje elektronike nudim u praksi proverenu šemu nešto složenije konstrukcije koja je dala dosta dobre rezultate i široku praktičnu primenu.
Uređaj radi na principu pretvaranja jednosmernog u naizmenični napon. Pretvaranje napona se odvija pomoću oscilatornog kola u primarnom namotaju transformatora. Oscilacije se stvaraju dovođenjem jednosmernog napona (12V) na zajednički spoj baza tranzistora (2N3055H) preko dela namotaja u transformatoru. Tranzistori su direktno spojeni sa svojim emiterima preko otpornika 27Ω sa sredinom izvoda jednog dela namotaja primara transformatora. Taj izvod je vezan sa sredinom drugog dela primara ( 6-7) tranformatora preko elektrolitičkog kondenzatora i otpornika (470Ω). Punjenje i pražnjenje kondenzatora se odvija u ritmu oscilacija oscilatornog kola, što obezbeđuje relativno malu frekvenciju oscilovanja (oko 50 Hz). Period oscilovanja, a time i frekvencija, određeni su poznatom Tomsonovom formulom za oscilatorno kolo: T = 2π √LC (1), gde je 2π konstanta ( 2π ≈ 6,28 ), L je induktivitet namotaja (meri se u henrijima, H, μH), a C kapacitet kondenzatora, koji se meri u faradima, odnosno mikrofaradima (μF). Dalje sledi: λ=c*T (2),ν=1/(2π√LC) (3). Za kapacitet je u ovom slučaju uzet elektrolitički kondenzator kapaciteta 100 μF. Promenom kapaciteta kondenzatora menja se i frekvencija oscilatora prema navedenoj formuli (3). Namotaji primara moraju biti prema datom upustvu, ali i sa odgovarajućim presekom jezgra. Za druge preseke jezgra menja se broj namotaja i debljina provodnika, kako u primaru, tako i u sekundaru transformatora. U tom slučaju mora se znati proračun transformatora: n(1V) = 45/S , U1 : U2 = n1 : n2, U je napon, a n broj namotaja, S presek jezgra računat u 〖cm〗^2. Za preciznije računanje frekvencije (ν) moraju se uzeti u obzir svi elementi proračuna, što zavisi od toga koje uređaje želimo napajati, da to ne bude samo neonska cev, već još nešto. Posebnu pažnju obratiti na sledeće elemente proračuna:
Na transfomatoru preseka jezgra ( S = √(P )) od 10 〖cm〗^2 broj navojaka iznosi:
Naizmenični napon se indukuje u sekundarnom delu tranformatora koji ima oko 1000 namotaja. Na srednjem izvodu sekundara transformatora dobija se napon od 110 V naizmenične struje, što može biti interesantno za uređaje američkog tipa (110 V, 60 Hz).
Pri korišćenju konvertora može se upotrebiti mala neonka, stona lampa manje snage, portabl-televizor, kao i drugi uređaji za koje nije kritična frekvencija za njihov rad. Tu treba voditi računa da uglavnom svi TV u boji nisu prilagodljivi za nestabilnu frekvenciju pri njihovom radu i da je za njih potrebna nešto složenija konstrukcija konvertora. Što je posebno interesantno, uređaj može da pogoni manju pumpu za centralno grejanje, a to ima velikog značaja pri nestanku električne struje u zimskom periodu.
Slike koje pokazuju gotov uređaj predstavljaju ga u nešto složenijoj formi, sa ugrađenim ispravljačem za punjenje akumulatora (olovni, ili NiCd) i sa nekim automatskim funkcijama koje su izvedene složenim relejnim prekidačem. Shema ispravljača i automatskog napajanja u slučaju nestanka struje nisu prikazani, što zavisi od našeg opredeljenja i izbora kako ćemo da punimo akumulator, da li sa posebnim ispravljačem, ili sa elektronikom koja je u kutiji konvertora. Kod opisanog uređaja sve je smešteno u jednu aluminijsku kutiju koja je namenski pravljena. Pored konvertora ugrađen je snažan ispravljač sa automatskim prebacivanjem na akumulatorsko napajanje u slučaju nestanka struje u mreži, što u suštini predstavlja “pametan” uređaj. Ako ga koristimo na mestima gde nema mrežnog napona, potrebno je imati dobro napunjen akumulator. Dužina rada konvertora određena je kapacitetom napunjenog akumulatora (Ah) i ukupnom snagom ( P ) uređaja koje napajamo.
Uređaj je zaštićen od pogrešnog polariteta pri spajanju Acu baterije, a zaštita je izvedena pomoću snažne ispravljačke diode koja dovodi do pregorevanja osigurača ( 8A ) ukoliko se nepažnjom okrenu polovi baterije. Da ne bi, ipak, do toga dolazilo, svi napojni kablovi za akumulator su izvedeni sa određenim konektorima standardne izrade, čija pravilna upotreba ne dovodi do grešaka, pogrešnih spojeva i neželjenih posledica.
Na kraju da napomenem da je uređaj detaljno ispitan i proveren u radu pri punjenju i pražnjenju akumulatora. Značajno je da obezbeđuje dosta stabilan naizmenični napon koji se automatski aktivira u slučaju nestanka struje u mreži. Ako koristimo olovni akumulator dobro bi bilo da ga ne držimo u radnom prostoru zbog mogućeg isparavanja elektrolita prilikom punjenja. Elektronika napajanja akumulatora je urađena tako da se Acu baterija samo nadopunjava i da se povremeno prazni, što produžava radni vek akumulatora. Urađena je i automatska zaštita od potpunog pražnjenja akumulatora (ispod 9,8 V).
Pošto svakodnevno koristimo električnu struju na različitim mestima i na različite načine, njen udar možemo doživeti bilo gde, pa čak i na otvorenom pri udaru groma. Ako osoba doživi lakši, ili teži strujni udar može zadobiti lakša ili teža zdravstvena oštećenja. Glavno pravilo pri pružanju prve pomoći je brzina akcije, što znači da unesrećenog treba što pre osloboditi od delovanja struje, a nakon toga odmah pokrenuti oživljavanje ako ozleđeni ne diše, ili mu ne radi srce. Sve preduzete mere i aktivnosti moraju biti pravovremene, brze, stručne i bez panike.
Postupak oslobađanja unesrećenog od delovanja struje zavisi od okolnosti u kojima se desila nesreća, te da li je struja niskog, ili visokog napona. Pre svega, treba isključiti napon uz mere vlastite zaštite, delovanjem na sklopku, osigurače, ili nasilnim prekidanjem strujnog kola pomoću izolovanih kuka, motki i drugih priručnih alatki koje imaju dobru izolaciju. Nakon isključenja struje treba sve izolovane i odvojene delove uzemljiti da se poništi kapacitivni napon. Mesta sa visokim naponom može isključiti samo stručno osposobljeni radnik, jer se dešava da povrede, ili strujni udar dožive i spasioci. Po isključenju struje treba utvrditi zdravstveno stanje ozleđenog, pre svega da li krvari, da li diše i da li mu radi srce. To se može proveriti pipanjem pulsa na arterijama vrata, na rukama i bedrima. Metode oživljavanja treba što pre započeti na mestu nesreće posle otklanjanja prisustva struje. One se ogledaju u sledećem: pružanje veštačkog disanja (usta na usta), vanjska masaža srca, kombinovane metode oživljavanja u slučaju prividne smrti. Oživljavanje će imati efekta samo onda ako trajanje prividne smrti nije bilo duže od 10 do 15 minuta. U svakom slučaju, odmah treba obavestiti i najbližu zdravstvenu ustanovu. Veštačko disanje treba izvesti brzo i određenim redosledom. Ozleđeni se položi na leđa i brzim manevrom srednjeg prsta proveri prohodnost usne šupljine u ždrelo. Spasilac klekne pored glave ozleđenog, jednom rukom pritisne mu vilicu napred i prema gore, tako da donji zubi budu ispred gornjih, a usne stisnute tako da propuštaju vazduh, a drugu ruku stavi na teme i glavu mu zabaci što više unatrag. Duboko udahnuvši, spasilac obuhvati nos ozleđenog i snažno uduva kroz nosnice udahnuti vazduh. Istovremeno posmatra da li se grudni koš širi i kada to ustanovi, odmakne svoja usta da bi ozleđeni izdahnuo vazduh prirodnim istezanjem grudnog koša. Ponekad se, prilikom uduvavanja vazduha, oseti otpor i grudni koš se ne širi. Tada treba pogledati disajne puteve i ako je u pitanju začepljenost nosne šupljine, treba uduvati vazduh kroz poluotvorena usta ozleđenog. Prvih desetak uduvavanja izvede se brzo i uzastopno, a zatim se nastavi ravnomerno u ritmu normalnog disanja. Veštačko disanje se mora provoditi tako dugo, dok se ne uspostavi prirodno disanje, ili do dolaska lekara.
U slučaju da istovremeno prestane disanje i rad srca, treba primeniti kombinovane metode, što znači naizmenično veštačko disanje i vanjska masaža srca. Poželjno je da oživljavanja izvode dve osobe, od kojih jedna izvodi veštačko disanje, a druga masažu srca. Izvede se 3 – 4 uduvavanja vazduha, a onda 15 - 20 pritisaka na grudnu kost (2 - 3 cm). Postupak se ponavlja dok se ne uspostavi normalan rad srca i pluća, ili dok ne stigne lekar. Kada ozleđeni dođe ka svesti pruža mu se prva pomoć i za eventualno druge ozlede. Nakon toga se prenese u mirnu prostoriju gde se ostavlja ležeći na boku, zaštićen od hladnoće, a može mu se dati i topli bezalkoholni napitak. Uz ozleđenog treba da ostanu osobe koje će do dolaska lekara moći ponovo pružiti prvu pomoć, ako to bude potrebno. Iako izgleda da se ozleđeni potpuno oporavio, treba ga, ipak, prevesti u zdravstvenu ustanovu radi detaljnijeg pregleda i sprečavanja mogućeg šoka. Pored fizičkih ozleda, moguće su i trajnije psihičke posledice.
Kod udara groma mogu nastati mehaničke i toplotne povrede. Smrtnost od udara groma iznosi 30 – 50%, a 50 – 70% preživelih ima značajne poremećaje, najčešće nervnog sistema. Munja predstavlja jednosmernu struju visokog napona i velike jačine, vreme kontakta je vrlo kratko (manje od 1 s), a struja prolazi uglavnom po površini tela. Žrtvi udara groma može se odmah pristupiti i dodirnuti bez opasnosti. Potrebno je proceniti stanje svesti, disanje i eventualne mehaničke i toplotne povrede. Ako je neophodno, odmah pružiti prvu pomoć na opisani način. Onesvešćenu žrtvu staviti u bočni položaj. Potrebno je zbrinuti i ostale povrede, kao što su krvarenja, prelomi, rane i opekotine. Žrtvu udara groma treba što pre prebaciti u bonicu uz stalni nadzor životnih funkcija. Tvrdnja da se kratkotrajnim zakopavanjem tela žrtve u vlažnu zemlju nešto postiže nema nikakvu naučnu osnovu.
Zaokružujući tematiku o struji, koja je uglavnom bazirana na vlastitom iskustvu, nije na odmet podvući da se moramo pridržavati odgovarajućih mera zaštite, jer koliko god je struja nezamenljiva i korisna u savremenom životu, toliko može biti i opasna, sa trajnim posledicama fizičke i psihičke prirode, ili sa smrtnim posledicama. Struje se ne treba bojati, već je strogo poštovati, znati njene zakone, delovanje i sve moguće posledice! Kulturu ponašanja i rukovanja sa uređajima koji rade na struju treba razvijati od najmlađeg uzrasta, ali i kod starijih koji često zanemaruju mere samozaštite radeći pod naponom, bez dobre izolacije obuće i alatki sa kojima se radi, ili sa neispitanim provodnicima i uređajima. Dobro uzemljenje i upotreba FID-ove sklopke predstavljaju samo jednu od efikasnih prevetnivnih mera zaštite.
Kad god dođem u priliku da razmišljam o eksperimentima i radovima sa električnom strujom setim se bogatog đačkog, studentskog i kasnijeg radnog iskustva, ali i nekoliko situacija kada sam ozbiljno, zbog trenutka nepažnje i neopreznosti, ugrozio sopstveni život. Posle svega, moj savet je: oprez i maksimalna zaštita, jer se sa strujom ne sme grešiti, niti igrati, bez obzira o kom izvoru i naponu se radi. Struja ne priznaje greške, površnosti, slučajnosti i aljkavosti.
Mnogi se pitaju da li ubija električni napon (U : razlika potencijala), ili jačina električne struje ( I : količina naelektrisanja koja prođe u jedinici vremena, I = q/t ), da li je opasnija jednosmerna, ili naizmenična struja i da li je opasnija struja niže, ili više frekvencije. O tome postoje brojna istraživanja, eksperimenti, čak i različita mišljenja, ali i lična iskustva koja, kao individue, različito doživljavamo. Podaci koje iznosim odnose se na zdrav ljudski organizam, jer prisutne bolesti umanjuju otpornost organizma na povrede i do 50 %. Pre svega, električni otpor našeg tela zavisi od kože, njene debljine, mikro-strukture, vlažnosti i starosti. Otpornost ljudskog tela kreće se od 1000 do 3000 oma ( Ω ), što zavisi od unutrašnje strukture: sastav kostiju, elastičnost mišića, struktura krvi i limfne tečnosti, debljina krvnih sudova i starosna dob. Prema poznatom Omovom zakonu ( I = U/R ), ukoliko je otpor veći, jačina struje će biti manja i obrnuto, dok sa porastom napona raste i jačina struje. Po tome će veće posledice imati telo manjeg otpora, jer kroz njega protiče jača struja. Teorija kaže, a praksa potvrđuje, da je opasna struja preko 50 mA ( 0,05 A) i napona preko 65 V. Podjednako su opasne jednosmerna i naizmenična struja, samo što im je delovanje različito, ali je u praksi opasnije delovanje jednosmerne struje. Struja deluje na sledeće načine: toplotno (telo se zagreva), mehanički (razaranje tkiva), hemijski (elektroliza krvi i limfne tečnosti) i biološki (grčenje mišića i prekid krvotoka). Interesantni su podaci o posledicama delovanja različitih jačina struje ( izraženo u miliamperima - mA ):
- 1 - 1,5 mA: jedva se oseti protok struje,
- 3 – 5 mA: treperenje prstiju i ruku i blago bockanje,
- 5 – 10 mA: lagani grč u laktu,
- 10 – 15 mA: pojava klonulosti, grčenje mišića i povećanje krvnog pritiska,
- 15 – 30 mA: paraliza ruku i nogu, znojenje, grčenje u želucu i grčenje mišića,
- 40 – 80 mA: početak fibrilacije (paraliza), treperenje srca,
- 81 mA – 5A: velike unutrašnje i spoljašnje opekotine, paraliza srca i moguća smrt,
- Iznad 5A: velike unutrašnje i spoljašnje opekotine i smrt zbog opekotina.
Kod strujnog udara, zavisno od jačine i napona struje, ispoljavaju se svi navedeni oblici delovanja, ali posledice zavise od toga gde, kako i koliko je proticala struja kroz telo. Najopasnije je ako je struja protekla kroz krvne sudove, srce i druge vitalne organe, jer ih razara i dovodi do elektrolize krvi. Struja će teći ukoliko telo posluži kao provodnik, što znači ako stojimo na provodnom materijalu, kao što su vlažna obuća i vlažna zemlja. Smrtna je opasnost ako jednom i drugom rukom dodirnemo tačke različitog električnog potencijala. U tom slučaju se zatvara strujno kolo i struja teče jačinom koja zavisi od napona (potencijalne razlike) i otpornosti tela.
Strujna opasnost zavisi od: jačine električne struje, vremena njenog proticanja, puta struje kojim ona protiče, odnosno organa koji su zahvaćeni, oblika i frekvencije struje, otpora izolacije čoveka i od otpora tela. Kako se dolazi do opasne granice napona: Uo = 0,05 A x Rč, ako se za Rč uzme 1300 Ω (prosečna), sledi da je opasan napon: Uo = 0,05A x 1300Ω = 65 V, koliko, recimo, iznosi napon na priključku telefonske instalacije. Teorijski, može ubiti i 1 V napona ako je jaka struja koja prolazi kroz telo čoveka. Prednosti struja visokih frekvencija (Tesline struje) je što se one ne kreću dubinski, već po površini tela. Imamo osećaj laganog zagrevanja i peckanja.
Na kraju, kako se štititi od električne struje koja je dobar sluga, a zao gospodar!? Potrebna je maksimalna opreznost, upotreba proverenih izolatorskih alatki, pažnja pri radu sa provodnicima koji su pod naponom, a najbolje ih je isključiti od izvora struje dok bilo šta radimo, ili opravljamo. Neproverene provodnike nikada ne dirati golim rukama! Veliku opasnost predstavljaju i uređaji sa nikakvim, ili slabim uzemljenjem. Neki uređaji, čak dok su isključeni, predstavljaju opasnost po život. Dokazano je da napunjeni elektrolitički kondenzatori mogu da “čuvaju” napon vremenski i do 10 godina. Zbog toga ih prethodno, pri isključenom uređaju, treba kratkim spojem isprazniti. Mala neopreznost može biti sa smrtnim posledicama. Statistika kaže da zbog neopreznosti i nepažnje sa strujom postoji 35 % smrtnih slučajeva, a samo 5% kod napona od 220/400 V! Prema tome, nije opasan samo mrežni napon, jer ubija jačina struje koja ne sme preći 50 mA. Kako pomoći čoveku koji je doživeo strujni udar, posebna je priča, ali nema nikakve naučne osnove tvrdnja da se kratkotrajnim zakopavanjem tela u vlažnu zemlju nešto može pomoći, jer su unutrašnje povrede i opekotine fatalne po život.
Zaljubljenicima elektronike i onima koji vole da eksperimentišu sa malim naponima jednosmerne struje nudim praktično rešenje kako da kompjutersko napajanje pretvore u laboratorijski ispravljač.
ČEMU MOŽE JOŠ POSLUŽITI KOMPJUTERSKO NAPAJANJE
ATX napajanje služi kao izvor nekoliko jednosmernih napona za različite komponente računara. Razlikuje se od klasičnog napajanja sa transformatorom, gde se prvo vrši transformacija višeg u niži napon, pa onda dvostrano ispravljanje, filtracija, ili stabilizacija napona, koja se može uraditi na nekoliko načina. Danas postoje gotovi stabilizatori različitih jačina struje na izlazu, kojima se na ulaz i izlaz dodaje po jedan elektrolit, ili blok kondanzator, što se može naći u različitim varijantama. Ovakvo napajanje, pored jednostavne konstrukcije, ima prednost što se dobrom filtracijom i stabilizacijom napona može svesti na veoma mali stepen brujanja, što je dobro za predpojačala i pojačala različitih klasa i namena. Međutim, ATX napajanje može poslužiti i kao dobar laboratorijski ispravljač. Potrebno je samo malo prepravki i dobijamo napone od 5 i 12 volti ( V ), koji su pogodni za različite eksperimente i za praktičnu namenu.
NEKE OSOBINE ATX NAPAJANJA
ATX napajanje je dosta složenije, nema mrežni transformator i predstavlja tzv “čoper” napajanje. Drugačija mu je sinusoida izlaznih napona i nije preporučljivo za predpojačala i pojačala zbog pojave brujanja. Neki konstruktori su pokušavali da to otklone sa dobrom filtracijom, ali se ne dobije baš najbolji efekat. Brujanje i dalje ostaje zbog naizmenične komponente struje. Može dati dosta jaku struju, ali je poznato i po tome što kod većih opterećenja, ili kratkih spojeva dolazi do automatskog blokiranja izlaznih napona, što je dobro jer neće pregoreti vitalni delovi ovog napajanja. Zbog grejanja nekih komponenti i delova, kao što su hladnjaci i zavojnice, ovo napajanje mora imati ventilator sa zadnje strane kutije.
KAKO IZVUĆI ODGOVARAJUĆE NAPONE
Na jednom od manjih izvoda ATX napajanja se nalaze crvena, dve crne i jedna žuta žica, gde crna predstavlja minus pol izvora, crvena je +5 V, a žuta +12 V. Crni provodnik (ima ih poprilično) je vezan na masu (uzemljenje), tako da se i to može koristiti zbog određenih mera bezbednosti. Korišćenjem navedenih izvoda mogu se praviti različite kombinacije napona, posebno kada se uzme u obzir da realno postoje različite varijante. Ovakav ispravljač efikasno se koristi u laboratoriji za raličite oglede, bušilice manje snage, odvijače i zavijače.
EKONOMIČNOST PREPRAVKE
Zaključimo, prepravka ATX napajanja u višenamenski ispravljač se isplati, ali sada je stvar spretnosti kako to izvesti na samoj kutiji. Višak provodnika se može pažljivo eliminisati (odseći), tako da ostanu oni koji samo trebaju. Da bi se pokrenuo rad napajanja, podsećamo, spajaju se zelena i jedna od crnih žica, koje se nalaze u spletu koji se spaja za matičnu ploču računara. O kojim provodnicima se radi, vidi se na šemi rasporeda tih provodnika.
U praksi se ova konstrukcija pokazala isplativom, zanimljivom i kao dobro rešenje za eksperimente sa jednosmernim naponima koji nisu opasni po život. No, i pored toga, neophodno je izvesti ogovarajuće mere zaštite, kao što su: propisno vezanje mase za žuto-zeleni provodnik kabla za napajanje, dobra izolacija provodnika na kojima se javlja visoki napon, sigurna montaža priključaka jednosmernog napona na samoj kutiji, ili dodatno na nekom drugom mestu, što kraća veza provodnika, označavanje izvedenih napona sa njihovim merenim vrednostima pomoću mernog instrumenta analognog, ili digitalnog tipa. Na kraju, ovaj ispravljač, nažalost, ne može služiti za dobro punjenje Ac baterije 12 V, zbog potrebe nešto višeg napona (12,8 V), mada spretan konstruktor može naći rešenje i ovog problema.
Hasan Helja, Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
Električni autobus kineskog proizvođača BYD stigao je iz Holandije u Beograd i narednih mesec dana biće testiran na ulicama prestonice. Ako u gradu budu zadovoljni karakteristikama tog vozila, moguća je nabavka određenog broja takvih autobusa. Autobus trenutno se nalazi u GSP pogonu “Dorćol”, ali se čekaju neophodni atesti i prateća dokumentacija, kako bi se ispunile sve formalnosti. Kako saznajemo, autobus će prevoziti putnike na liniji 29. Električni autobus BYD biće prvi autobus na struju u Beogradu. Od karakteristika je poznato da može da prođe 300 kilometara sa jednim punjenjem baterije (puni se pet sati). Autobusi dnevno u proseku prelaze 208.100 kilometara. U vreme špica saobraća 685 GSP autobusa, a svaki troši 50 litara goriva na 100 kilometara. Ukupna potrošnja goriva u GSP “Beograd” radnim danima iznosi oko 100.000 litara. Izvor: E2 vesti (24 sata)
Danas smo u prilici da moramo razmišljati o svim mogućim varijantama uštede električne energije, jer nije nimalo jeftina, a postoje i brojni primeri da se to u praksi uspešno provede. Često posegnemo za regulatorima osvetljenja, koje možemo naći za male pare i na buvljaku, ali koliko će oni trajati, treba se uvek zapitati pri njihovoj kupovini. Rukovodeći se onom poznatom izrekom „Nisam toliko bogat da kupujem jeftine stvari“, prilikom kupovine regulatora, bolje je otići u specijaliziranu prodavnicu i raspitati se o svim mogućim rešenjima. Oni skuplji duže traju, sigurniji su u radu i nećete doživeti da se zapale kablovi ili elektronika na mestima gde su ugrađeni, a obično se radi o plastičnoj kutiji prekidača koja je prilično mala. Fabrički regulatori su podešeni prema njenim dimenzijama koje su standardne gotovo u celom svetu.
Kao veoma praktično i jeftino rešenje predlažem isprobanu konstrukciju regulatora napona za grejač (sijalicu) i za električni motor sa malo elektronike sa diakom, triakom, nekoliko otpornika i blok kondenzatora. Regulacija napona se postiže pomoću potenciometra i polupromenljivog otpora (trimera), gde promenom vrednosti otpora utičemo na proticanje struje kroz triak. Iz same šeme se vidi da je konstrukcija dosta jednostavna, te da se, uz malo veštine i znanja, može uraditi i na univerzalnoj štampanoj pločici. Pošto se obično radi na maloj površini, treba imati dobru lemilicu i kvalitetnu tinol-žicu za lemljenje, pri čemu treba voditi računa o pravilnom rasporedu elemenata prema priloženim šemama. Ako se i desi neka greška, nije kritično, pošto je regulator u serijskoj vezi sa potrošačem (sijalica, grejno telo, ili elektromotor). Trimerom se određuje početni najniži (kod regulatora grejača), a kod elektromotora i najviši (maksimalni) napon. Neki elektromotori ne mogu raditi sa regulatorima napona, što treba imati u vidu prilikom izbora i gradnje. Grejna tela i sijalice mogu veoma efikasno da koriste regulatore, a njihovom primenom dobijamo veoma mnogo na uštedi električne energije. Kao prvo, primenom regulatora, manje trošimo struju. Nije uvek potrebno da u stanu imamo maksimalno osvetljenje, a možemo ga podešavati po želji, a kao drugo i neka grejna tela mogu koristiti regulatore. Radio-aparate, klima-uređaje, televizore, računare i mobilne telefone ne smemo uključivati preko regulatora, jer ćemo imati više štete nego koristi. Zbog toga se, pre upuštanja u gradnju, treba opredeliti koja su to mesta i potrošači gde se može ugraditi neki od regulatora napona. Pažljiva jednomesečna evidencija potrošnje, sa i bez primene regulatora kod osvetljenja i grejanja, potvrđuje evidentne uštede, tako da se isplati njegova kupovina ili samostalna konstrukcija prema priloženim šemama. Konstrukcija je jednostavna i za ljubitelje elektronike vrlo zanimljiva.
Regulatori, čije šeme (preuzete sa Interneta) nudim kao praktično rešenje za neke od uređaja u domaćinstvu, mogu izdržati snagu do 1500 W, a kod njihove izrade za potrošače veće snage obavezno staviti hladnjak na triak i izvesti sigurnu zaštitu od visokog napona. To podrazumeva izolatorsku kutiju, dovoljan presek kablova (koji zavisi od snage uređaja koji je priključen) i plastično dugme na promenljivom otporniku (potenciometru). Njihovom ugradnjom doći ćete do vidljivih ušteda, a ujedno se možete isprobati kao konstruktor uređaja koji će dugo da traje i da budete sigurni pri njegovom radu.
Pojedini građani Vojvodine su i dalje u šoku, kada ih šalterski službenik obavesti da se za račun za potrošenu energiju (EPS snabdevanje) plaća provizija 1%. Službenici pokušavaju da objasne da EPS i "EPS snadbevanje" nisu ista firma i da se zbog toga provizija plaća. Deda Draganu (72), penzioneru iz Vršca, se ovo objašnjenje nije baš dopalo: "Kad ja uzmem g.... motku, pa kad počnem da Vas bijem, ...bem li Vam !?!
Iz Elektroprivrede Srbije su nam još u septembru poručili: EPS i "EPS snabdevanje" su naglasili da je, poštujući zakonske propise, plaćanje računa za električnu energiju bez provizije moguće samo na šalterima EPS-ovih distribucija. Provizije su do 1. jula bili oslobođeni potrošači sa teritorija Elektrodistribucije Beograd i Elektrovojvodine. Samo za te dve distribucije je do 1. jula, od kada radi "EPS Snabdevanje", postojala mogućnost da kupci bez provizije uplate na šalterima banaka i pošta račune za struju. Troškove provizije su plaćale te distribucije, što je negativno uticalo na njihovu profitabilnost. Ostale distribucije širom Srbije nisu plaćale te troškove umesto svojih kupaca. Nijedna druga usluga, kao što su plaćanje fiksnog, mobilnog telefona, kablovske televizije i slično, ne može da se plati u pošti ili u bankama bez provizije - napominju iz EPS-a i dodaju da banke ili pošte samostalno odlučuju koliki će biti iznos provizije.
Pitam se samo dokle je deda Dragan stigao s' onu motku, a proviziju je naravno platio i TV pretplatu takođe !?!
22. oktobra u Medija centru, četiri organizacije civilnog društva iz regiona predstavile su izveštaj baziran na sprovedenom istraživanju u kojem su se zapitale koliki su zdravstveni troškovi upotrebe uglja u proizvodnji energije, koji se mogu izbeći i tim povodom izdale sledeće saopštenje:
Ministarski savet Energetske zajednice, kojim trenutno predsedava Srbija, zasedaće u Beogradu u četvrtak, 24. oktobra, kako bi odlučio o pristupu čišćenju zagađenja prouzrokovanog sagorevanjem uglja u skladu sa svojim težnjama ka članstvu u Evropskoj uniji. Grupa nevladinih organizacija objavila je izveštaj kako bi doprinela ovoj diskusiji. Vreme je za postepeno ukidanje prljavog uglja u Jugoistočnoj Evropi: Skriveni trošak koji možemo izbeći , izveštaj predstavljen danas u Beogradu, svedoči o potrebi zaštite građana i građanki Jugoistočne Evrope od zdrastvenih poteškoća koje su rezultat sagorevanja uglja. Regionalna organizacija SEE Change Net, u saradnji sa organizacijama Centar za zastupanje građanskih interesa – CPI (Bosna i Hercegovina), Fraktal i CEKOR (Srbija) i MANS (Crna Gora), pozivaju Energetsku zajednicu da izbegne bilo kakve zastoje pri implementaciji direktiva Evropske unije koje regulišu smanjenje zagađenja vazduha od strane termoelektrana na ugalj.
Grupa zemalja potpisnica Ugovora o uspostavljanju Energetske zajednice – predvođena Srbijom – pokušava da blokira predlog Evropske komisije za podsticanje što brže implementacije direktiva koje kontrolišu zagađenje od strane termoelektrana na ugalj. Snaga odluke ministara regiona o dve ne toliko poznate ali jako važne direktive (Direktiva o velikim ložištima (LCPD) i Direktiva o industrijskim emisijama (IED)) će jasno pokazati da li im je više stalo do profita ili zdravlja i zaštite prava građana.
Zasad, zemlje regiona nisu uspele da se pripreme za strožije standarde za emisije, i dok se rokovi približavaju, u potrazi su za izgovorima. “Srpska vlada predlogom odlaganja implementacije ovih ključnih direktiva želi da osudi svoje građane na život u zagađenju tokom narednih godina.
Ne želimo da nas u Evropi tretiraju kao građane drugog reda”, rekao je Zvezdan Kalmar iz CEKOR-a.
Jernej Stritih, autor izveštaja, nezavisni konsultant i bivši direktor Kancelarije za klimatske promene u Vladi Slovenije, kaže: “Ako uporedimo opcije investiranja u izgradnju novih elektrana na ugalj ili instaliranje opreme za kontrolu zagađenja u postojeće elektrane, sa trenutnim godišnjim troškovima kojima se ekonomija izlaže zbog korišćenja uglja (zdravstveni troškovi i subvencije), jasno je da ugalj treba izbaciti iz upotrebe što je pre moguće.”
Projektovani godišnji zdravstveni troškovi se kreću u rasponu od 2.3 do 6.5 milijardi evra u zemljama regiona – Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. “Još jedna alarmantna činjenica je da čak i ako se zagađenje smanji za 90% u odnosu na sadašnje vrednosti, godišnji zdravstveni troškovi će ostati na nivou između 250 i 650 miliona u ove tri zemlje”, rekla je Lidija Kesar iz NVO Fraktal.
S druge strane, ulaganje u kontrolu zagađenja, a zatim zatvaranje postojećih elektrana u narednih 10 godina koštalo bi 1 milijardu investicija, te uzrokovalo oko 40 milijardi eksternih troškova do njihovog zatvaranja, ali bi negativni efekti na zdravlje bili smanjeni mnogo pre nego u slučaju izgradnje novih postrojenja koja bi radila u narednih 50 godina.
Javnost regiona zaslužuje bolje, objasnio je Dejan Milovac iz NVO MANS iz Crne Gore. “Ako standardni životne sredine Evropske unije ne budu odlučno nametnuti, naći ćemo se u situaciji u kojoj će naša vlada profitirati od prodaje energije Italiji, a mi ćemo plaćati zdravstvene troškove i troškove zagađenja.”
Evropska komisija i Sekretarijat Energetske zajednice se moraju odupreti pokušajima odgađanja implementacije ključnih direktiva o zagađenju koje će pomoći smanjenju smrti izazvanih sagorevanjem uglja. Ministarski savet Energetske zajednice treba da odluči u korist primenjivanja mehanizama koji mogu spasiti ljudske živote. Ključno je da bilo koji mehanizam jačanja obaveza ugovornih strana Energetske zajednice kada su u pitanju direktive LCP i IE bude obavezujući, a ne u formi “preporuka” ili “smernica”.
Irma Filipović iz Centra za zagovaranje građanskih interesa – CPI kaže: “Odluka koja će biti donesena u četvrtak će pokazati čiji se interesi štite – interesi industrije ili interesi građana.”
Izvor: Centar modernih veština