Svetski dan zaštite životne sredine utemeljen je od strane Generalne skupštine Ujedinjenih nacija ( u daljem tekstu UN ) 1972. godine i održava se 5. juna svake godine u više od 100 zemalja. Ovaj događaj koristi se kao jedan od glavnih načina kroz koje organizacija UN širom sveta razvija svest o životnoj sredini i podstiče političku pažnju i akciju na unapređenje kvaliteta životne sredine. Tom prilikom pružaju se i veće mogućnosti za potpisivanje i ratifikovanje međunarodnih konvencija o životnoj sredini.
Uvek se opravdano zapitamo, koja je naša uloga u zaštiti životne sredine. Uloga svakog pojedinca, ili kolektiva od presudnog je značaja kako da štite životnu i radnu sredinu. Kao pojedinci, krenimo od neposrednog okruženja, mesta boravka, ili rada gde se formiraju pravilne radne navike. One se kreiraju kroz čitav život, a zavise od porodičnog vaspitanja, uticaja okoline, škole, ljudi sa kojima se družimo, ali i onih na koje se ugledamo. Čovek, kao biološka i socijalizovana jedinka, pokušava da ima sređen i organizovan život. Sa naučnog stanovišta, ličnost je jedinstvena organizacija osobina koja je nastala u interakciji između individue i sredine koja određuje jedinstven način ponašanja. Ljudi se međusobno razlikuju, kao što u šumi sa drvećem nemamo dva istovetna lista. Različitost predstavlja tipičnu karakternu osobinu pojedinaca koja se izgrađuje tokom životne dobi.
Navedena psihološka opservacija navodi na zaključak kako se odnos prema životnoj sredini ne formira slučajno, ili stihijski, već ima duboke korene u odnosu čovek-priroda, ili čovek-društvo. Ako u odnosu prema životnoj sredini izgradimo i prihvatimo odgovarajući stepen lične i kolektivne odgovornosti delimično smo postigli željeni cilj koji se može uspešno ostvariti našim praktičnim delovanjem, akcijom i vidljivim rezultatom. On se ogleda u promeni ambijenta i njegovim usklađivanjem prema očekivanim potrebama. Sređen stan, terasa, dvorište, garaža, ili podrum su jedan od dokaza naše volje koju možemo ispoljiti tokom dana. Da bismo to pratili, dobro bi bilo da se uvek pred spavanje zapitamo: šta smo to danas korisno uradili sebi i drugima, šta smo promenili i da li smo na nekoga pozitivno uticali.
Posmatrajući naše delovanje u društvu, svaki pozitivan primer može uticati na njegove članove u smislu promene načina ponašanja. Uvek se u tom razmišljanju setim profesora psihologije iz srednje škole koji nam je govorio o štetnosti pušenja, a sam je pušio na ulici i bacao pikavce van kante za smeće, tako da njegova priča o pušenju nije imala nikakvog efekta.
Zato na ovaj svetski dan učinimo nešto korisno u porodici, na radnom mestu, ili u kontaktu sa ljudima, jer sređen i organizovan život utiče na naše mentalno zdravlje, menja navike i ponašanje u različitim situacijama. Moramo imati u vidu da bogatstvo nije samo u novcu, već u načinu njegovog trošenja, te da čovek ne može biti sam, ili izolovan, jer je onda „Bog, ili životinja“ ( grčka filozofska misao ), te da savremeni način života traži primeren oblik ponašanja prema sebi, drugima, ali i životnoj sredini. Nešto, što je posebno značajno u okolnostima u kojima sada živimo je zaštita životne sredine od nasilja, koje je nedavno kulminiralo gašenjem života mladih ljudi, što je dovelo do snažne reakcije i mirnog protesta građana.
Mislim da će na kraju ovog članka mnogi shvatiti zašto sam se, kao dugogodišnji prosvetni radnik, nešto više posvetio psihologiji ličnosti, jer je pitanje lične odgovornosti i uloga porodice od presudnog značaja za njeno formiranje. Porodica je bazični stub vaspitanja svakog deteta, a opšte stanje društva i pad moralnih vrednosti mogu negativno uticati kako na dete, tako i na porodicu. Ona mora biti toliko jaka i zdrava da se na vreme i uspešno odupre devijantnim pojavama u društvu, uticaju društvenih mreža i nekih sumnjivih vrednosti koje nisu prihvatljive, bez obzira sa koje strane dolaze.
Tema projekta "Misli - delaj - utiči" je povećanje učešća javnosti u postupku odlučivanja o proceni uticaja na životnu sredinu.
Kakve su zakonske obaveze, a kakva je praksa? Koliko kapaciteta imaju lokalne samouprave za sprovođenje zakona? Koja je uloga civilnog društva? Zašto je učešće građana u odlučivanju važno?
Odgovore možete naći u dve TV emisije.
Sistem HAARP, u koji je Ministarstvo odbrane SAD-a uložila milijarde dolara, izbio je u kritičnom trenutku, a umesto Srbije, talas polarnih temperatura poslat je na Sjedinjene Američke Države, piše dopisnik Čikago Tribjun iz Aljaske, gde je kontrolni centar ovog sistema za kontrolu klime.
"Želeli smo da uradimo mali eksperiment i da usmerimo na mali deo teritorije bez da se zahvate susedne države. U pitanju je fokusiranje energije, samo u ovom slučaju radi se o hladnoći. Hteli sam da vidimo da li bi život bio moguć ako se temperature smanji na -62 stepena Celzijusa, i kako će ljudi reagovati u takvim situacijama. Kada smo razmatrali nad kojom teritorijom da izvršimo eksperimentpao kao logičan izbor nametnula se teritorija Srbije. Međutim, kada smo definisali koordinate i pokrenuli uređaje nešto je pošlo naopako. Umesto da se zamrzne Beograd i okolina, polarna jeza je usmerana ka Sjedinjenim Američkim Državama ", kaže izvor iz tehničke službe HAARP-a.
Prema njegovim rečima, inženjeri još uvek nisu u stanju da pronađu grešku, a još manje da je poprave. U međuvremenu, polarni vrtlog besni nad severnom Amerikom i širi se ka jugu, dok je u nekim oblastima temperatura spala na manje od -50 stepeni. Amerikanci strahuju da će završiti kao dinosaurusi, a mnoge institucije su zatvorene.
"Sve je išlo prema Marfijevom zakonu. Znate ne radi se o tome. Proračuni su tačni, nema sumnje. Sistem je radio naš najbolji fizičar Stiven Popović. Među zaposlenima u HAARP-u zavladala je strašna panika, jer nema još puno vremena kako bi zaustavili ovaj proces. Neki veruju da to je greška jer je izbor pao na Srbiju i koja je zaštićena štitom koji je još Nikola Tesla napravio", rekao je sagovornik.
Vašington je bio uznemiren, zahteva hitnu istragu, ali pre toga mora da se zaustavi oluja. Postoji naredba da se minira celo područje HAARP-a ukoliko se oluja uskoro ne zaustavi.
"Međutim, mi naučnici ne verujemo da će uništenje HAARP sistema da ukloniti posledice i da je velika verovatnoća da će celokupna teritorija SAD-a da se pretvori u ogromnu santu te da će uskoro Floridu početi da naseljavaju pingvini i beli medvedi", rekao je sagovornik iz Čikago Tribjuna.
Članak preuzet sa: tocka.com.mk gde možete pogledati i kratak video prilog.
Ministarstvo energetike, razvoja i zaštite životne sredine i Kancelarija za saradnju sa civilnim društvom pozivaju organizacije civilnog društva koje deluju u oblasti zaštite životne sredine da se prijave za učešće na konsultativnom sastanku koji je zakazan za ponedeljak, 14. oktobar 2013. godine u Beogradu sa početkom u 11:00 časova, u Palati Srbija, sala Beograd (centralni ulaz), Bulevar Mihajla Pupina 2.
Pozivaju se udruženja i druge OCD koje se aktivno bave pitanjima zaštite životne sredine da se najkasnije do srede, 09. oktobra 2013. godine, prijave za učešće na ovom skupu na i-mejl adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli., ili na broj telefona: 011/311-3859.
Napomena: Zbog ograničenog broja mesta u sali mole se organizacije civilnog društva da prijave samo jednog predstavnika za prisustvo. Putni troškovi za učesnike neće biti pokriveni.
Vest je preuzeta sa sajta Kancelarije za saradnju sa civilnim društvom Vlade Republike Srbije http://civilnodrustvo.gov.rs/
Životna sredina, čovekova okolina ili okolina predstavlja sve ono što nas okružuje, odnosno sve ono sa čime je direktno ili indirektno povezana čovekova životna i proizvodna aktivnost. Prirodna sredina predstavlja blizak pojam pri čemu ovde ne moraju biti prisutne aktivnosti čoveka niti čovek mora imati direktnih uticaja. Ipak, u pogledu tehnološkog napretka, razvoja industrije i sve većeg uticaja čoveka na globalnom nivou na prirodu i ekosisteme granica izmedu ova dva termina postaje sve nejasnija. Tokom svojih aktivnosti, koje mogu biti urbanizacija ili eksploatacija, čovek menja prirodno okruženje i to često tako što narušava prirodnu okolinu. Izgradnjom hidrocentrala i akumulacija, sečom šuma, pošumljavanjem, eksploatacijom mineralnih sirovina, stvaranjem deponija, emisijom gasova, nuklearnim probama i dr., čovek utice na promenu čitavih područja. Kao rezultat čovekovih aktivnosti dolazi do promena ili narušavanja ekosistema i klimatskih promena na lokalnom i globalnom nivou.
Životna sredina se može posmatrati kao petokomponentni sistem koji čine:
Svaki od ovih elemenata povezan je jedan sa drugim ali se radi lakšeg registrovanja i praćenja promena oni posmatraju odvojeno.
ODRŽIVI RAZVOJ:
Kreatori ekonomskog i društvenog razvoja na globalnom i lokalnom nivou, danas se trude da reše dva naizgled suprotstavljena problema: zahtev za kvalitetnijim životom i zahtev za zaštitom životne sredine. Intenzivan privredni razvoj često dovodi do narušavanja ravnoteže u prostoru i izaziva konflikte izmedu različitih interesnih grupa. Zbog toga je neophodno naći načine i modele da se razvoj ostvaruje bez degradiranja ili iscrpljivanja onih resursa na kojima isti i počiva. U prošlosti su ekonomski faktori često dobijali primat nad životnom sredinom. Sa ekspanzijom industrijske revolucije u drugoj polovini 19. veka, kada je životna sredina bila ugrožena kao nikada ranije, pojavile su se prve ozbiljnije ideje o njenoj zaštiti. Pojam održivog razvoja prvi put se pominje još davne 1713. godine u vezi sa održavanjem šuma. Odnosi se na meru u kojoj su pošumljavanje novim sadnicama i seča šume u direktnoj zavisnosti, što znači da se sme poseći samo onoliko stabala koliko je novih sadnica zasađeno. Ovaj ekološki princip može se primeniti na različita prirodna bogatstva i ekološke sisteme. Radi se o odnosu prema prirodnim bogatstvima koji je orijentisan ka budućnosti. Godine 1983. od strane UN formirana je Svetska komisija za životnu sredinu i razvoj (World Commission on Environment and Development - WCED) - "Bruntlendova komisija". Komisija je 1987. godine objavila izveštaj "Naša zajednička budućnost" (Our Common Future) u kome se razvoj prvi put definiše ne kao samo ekonomska kategorija, već i humana, a pre svega ekološki održiva kategorija. Izveštaj ukazuje na dalekosežne posledice koje na životnu sredinu mogu imati nekontrolisani ekonomski i populacioni rast i na potrebu definisanja i primene koncepta održivog razvoja. Održivi razvoj je definisan kao: "razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjice, a istovremeno ne ugrožava mogućnost budućih generacija da zadovolje svoje potrebe". Ova definicija je i danas široko prihvaćena.
Izvor: akademijazakme.edu.rs
Priredio: Bojan Todorović III-4
12 pravila za lepo ponašanje u prirodi i okolini, u našoj životnoj sredini
Budite zdravi, veseli, volite ljude oko sebe i čuvajte svoju okolinu!
Izvor: ekovrba.com
Priredila: Tamara Horti III- 2
Slatki, ali tužni film koji jednostavno morate da pogledate a onda počnete da reciklirate sve što vam padne pod ruke
Pogledajte ovu tužnu ljubavnu priču snimljenu za organizaciju Friends of the Earth. Osmislili su je kreativci agencije Catsnake a napravljena je kako bi vas motivisala da više vodite računa o reciklaži i očuvanju životne sredine. Film poručuje da je vreme da krenete u akciju i zahtevate od vlade da se aktivnije uključi u borbu za našu planetu. Sve je režirao Danann Breathnach.
Izvor: Domino magazin
Zagađenje je toliko da umesto očuvane prirode ambijent izgleda kao iz horor filma.
Ovaj tužni snimak je nastao na na toku Južne Morave od sela Zlatokop do Vranjske Banje, a zabeležili su ga članovi Kluba ekstremnih sportova "eXtreme" iz Vranja.
Evo kako danas izgleda jedna od najlepših reka Srbije. Umesto zelenila i očuvane prirode, scene podsećaju na post-apolakiptične horor filmove. Đubreta je toliko da čak ni čamcem ne može da se probije kroz veštačko ostrvo od plastičnih flaša.
Na kraju filma možete da vidite istu reku snimljenu pre više godina i kako je priroda tada izgledala. Da li je moguće da u Srbiji niko ne može da se seti da ovo očisti i kazni one koji godinama zagađuju našu lepu prirodu?
Izvor: Domio magazin
Šetajući gradom naletim na scenu koju nisam mogao a da ne zabeležim. U pitanju je ulaz davno zatvorene prodavnice pored autobuskog stajališta. Pitam se da li je slika rezultat revolta građana jer na samom autobuskom stajalištu nije postavljena kanta za đubre, puke nebrige i nedostatka osnovne odgovornosti da se đubre na baca po ulici, ili nešto sasvim treće?!
Autobusko stajalište nalazi se veoma blizu centra grada (u Vršcu) pa se pitam da li su oni koji doprinose ovakvom ruglu svesni koliko štete nanose, pre svega sebi, a onda i svim građanima Vršca, koliku štetu nanose ugledu grada, turističkom razvoju i sveopštoj slici o građanima Vršca.
Razne priče i rasprave se mogu sada povesti a sve to samo zbog jedne bačene kesice, zbog milisekunde neodgovornosti, pa još jedne, pa još jedne i još jedne... i tako sve dok se napravi gomila koju se stide čak i oni koji su doprineli njenom stvaranju!