Sistem HAARP, u koji je Ministarstvo odbrane SAD-a uložila milijarde dolara, izbio je u kritičnom trenutku, a umesto Srbije, talas polarnih temperatura poslat je na Sjedinjene Američke Države, piše dopisnik Čikago Tribjun iz Aljaske, gde je kontrolni centar ovog sistema za kontrolu klime.
"Želeli smo da uradimo mali eksperiment i da usmerimo na mali deo teritorije bez da se zahvate susedne države. U pitanju je fokusiranje energije, samo u ovom slučaju radi se o hladnoći. Hteli sam da vidimo da li bi život bio moguć ako se temperature smanji na -62 stepena Celzijusa, i kako će ljudi reagovati u takvim situacijama. Kada smo razmatrali nad kojom teritorijom da izvršimo eksperimentpao kao logičan izbor nametnula se teritorija Srbije. Međutim, kada smo definisali koordinate i pokrenuli uređaje nešto je pošlo naopako. Umesto da se zamrzne Beograd i okolina, polarna jeza je usmerana ka Sjedinjenim Američkim Državama ", kaže izvor iz tehničke službe HAARP-a.
Prema njegovim rečima, inženjeri još uvek nisu u stanju da pronađu grešku, a još manje da je poprave. U međuvremenu, polarni vrtlog besni nad severnom Amerikom i širi se ka jugu, dok je u nekim oblastima temperatura spala na manje od -50 stepeni. Amerikanci strahuju da će završiti kao dinosaurusi, a mnoge institucije su zatvorene.
"Sve je išlo prema Marfijevom zakonu. Znate ne radi se o tome. Proračuni su tačni, nema sumnje. Sistem je radio naš najbolji fizičar Stiven Popović. Među zaposlenima u HAARP-u zavladala je strašna panika, jer nema još puno vremena kako bi zaustavili ovaj proces. Neki veruju da to je greška jer je izbor pao na Srbiju i koja je zaštićena štitom koji je još Nikola Tesla napravio", rekao je sagovornik.
Vašington je bio uznemiren, zahteva hitnu istragu, ali pre toga mora da se zaustavi oluja. Postoji naredba da se minira celo područje HAARP-a ukoliko se oluja uskoro ne zaustavi.
"Međutim, mi naučnici ne verujemo da će uništenje HAARP sistema da ukloniti posledice i da je velika verovatnoća da će celokupna teritorija SAD-a da se pretvori u ogromnu santu te da će uskoro Floridu početi da naseljavaju pingvini i beli medvedi", rekao je sagovornik iz Čikago Tribjuna.
Članak preuzet sa: tocka.com.mk gde možete pogledati i kratak video prilog.
Kompanija Mpowerd sa sedištem u Njujorku predstavila je „Luci“ fenjer na naduvavanje koji je na solarni pogon. Fenjer se sklapa kao harmonika i svetli sa snagom od deset LED sijalica. Njeni integrisani solarni paneli takođe znače da on nikada ne bi trebao da ostane bez napajanja, i da je vašim mukama sa menjanjem baterija došao kraj.
Fenjer „Luci“ je dizajniran za maksimalnu prenosivost. On se savija u disk od 108 grama, dimenzija 12,7 sa 2,5 centimetara. Uz pomoć ventila za naduvavanje, fenjer se naduvava u cilindrični oblik za manje od jedne minute.
Baza fenjera smešta ukupno 10 LED sijalica. On ima dve postavke osvetljenja i blic režim kojima se upravlja uz pomoć malog tastera. Litijum-polimerska baterija od 3,7 volti obezbeđuje energiju za između šest i dvanaest sati svetlosti i potrebno joj je oko 7 sati punjenja. Može biti napunjena i sa sunčevom svetlošću i svetlošću od inkadascentnih sijalica.
Dizajn fenjera koji je na naduvavanje i vodootporan nas navodi na zaključak da je za spoljnu upotrebu. On lagano može da stane u veći džep ili u ranac. Kompanija Mpowerd takođe sugeriše da ga koristite kao rezervno svetlo u kolima ili kod kuće.
Solarni fenjer „Luci“ je dostupan za 15,95 američkih dolara (oko 1.300 dinara). Kompanija Mpowerd takođe planira da lansira marketinšku kampanju u kojoj biste uz kupovinu jednog fenjera dobili i drugi besplatno, promovišući na taj način korišćenje obnovljivih izvora energije.
Izvor: gradjevinatsvo.rs
Jedna od najintrigantnijih dimenzija istraživanju na nano skali odnosi se na zamućenje između materije i energije. U poslednjih nekoliko godina, naučnici su sa entuzijazmom angažovani u stvaranju metamaterijala - konstrukta koji omogućavaju preciznu kontrolu energetskih talasa poput svetlosti.
U decembru prošle godine, istraživači sa Mašinskog fakulteta Duke Pratt u Daramu, Severna Karolina, su najavili razvoj novog nanokompozita koji deluje kao super apsorber svetlosti. Kompozit se sastoji od miliona srebrnih nanokocki koje su razbacane na vrhu filma od zlata sa izoloacionim slojem. Pošto nanokocke poništavaju reflektovanu svetlost sa zlatne površine, materijal se ponaša kao visoko efikasni svetlosni apsorber.
„Nanokocke su bukvalno razbacane na zlatnom filmu i mi možemo kontrolisati svojstva materijala promenom geometrije konstrukta“, rekao je naučnik Kristijan Ciraci sa Univerziteta Djuke. „Kombinovanjem različitih komponenti elemenata metamaterijala zajedno u jedan kompozit, možemo stvoriti komplikovanije refleksije spektra, postižući nivo kontrole koja je potrebna u više egzotičnim aplikacijama, kao što su dinamične boje.“
Istraživači predviđaju da će najveću korist od ove tehnologije imati primena na sakupljanju energije i senzorskoj tehnologiji, čija efikasnost može biti dramatično povećana sa ovom vrstom nano kompozita.
Izvor: gradjevinatsvo.rs
Nova solarna ćelija tankog filma dizajnirana od strane inženjera na Stanford univerzitetu može da zalepi na neku površinu i potom odlepi sa nje, zadržavajući i dalje svoju efikasnost.
Univerzitet Stanford u Sjedinjenim Američkim Državama je imao dosta pomaka u poslednje vreme po pitanju napretka tehnologije solarne energije. Nakon sveugljenične solarne ćelije o kojoj smo već pisali, profesor mašinstva na Univerzitetu Stanford, Ksiaolin Ženg (Xiaolin Zheng) je osmislila solarnu tehnologiju koja može biti lepljena i ljuštena.
Izum profesorke Ženg je dobrodošao dodatak industriji obnovljive energije, koja je već navikla na činjenicu da su solarni paneli teški, kruti uređaji sa ograničenjima u pogledu primenjivosti. „Nekonvencionalne ili 'univerzalne' substrate je teško koristiti u fotonaponskim sistemima jer oni obično imaju nepravilne površine i nemaju dobre termalne i hemijske osobine koje su neophodne za proizvodnju solarnih ćelija današnjice“, rekla je profesor Ženg.
„Mi smo zaobišli ove probleme razvojem ovog procesa lepljenja i ljuštenja, koji daje tankofilmskoj solarnoj ćeliji fleksibilnost i potencijal primene koji nikada nismo videli ranije, a takođe smanjuje njihovu opštu cenu i težinu.“
Ne samo da su nove ćelije fleksibilnije i prilagodljive, već one takođe pokazuju i isti nivo efikasnosti kao njihove rigidne kolege. Štaviše, tehnologija se može premestiti bez gubitka efikasnosti. „Takođe, tu nema otpada. Silicijumski vafer je tipično nepštećen i čist nakon uklanjanja solarne ćelije, i može se ponovo koristiti“, rekla je Ženg.
Do sada su profesorka Ženg i njen tim demonstrirali ovu tehnologiju lepljenja i odlepljivanja na prozorskom staklu, plastičnim omotačima mobilnih telefona, kao i na papirnim karticama. Iako je ožičenje i dalje neophodno kako bi se energija isporučila, skoro univerzalna primenljivost solarnih ćelija je značajna. „Sada ih možete staviti na šlemove, mobilne telefone, konveksne prozore, prenosive elektronske uređaje, zakrivljene krovove, odeću... praktično na bilo šta“, dodala je ona.
Izvor: gradjevinatsvo.rs
Sve veći broj malih urbanih prostora stvaraju uređene vrtove koji se protežu van podnih saksija, rastući naviše duž zidova i ograda. Ovaj novi trend „vertikalnih bašta“ obnavlja stanove, kancelarije i restorane pozivajući procvat zelenila u malim prostorima.
Vertikalne bašte, takođe poznate kao i „eko zidovi“ ili „zeleni zidovi“, donose praktične i estetske vrednosti stambenim i komercijalnim prostorima. Zajedno sa njihovim ekološkim prednostima, biljke i zelenilo mogu takođe poboljšati kvalitet vazduha i promovisati zdravlje i dobrostanje.
Oavj održivi oblik arhitekture takođe podržava hipotezu biofilije - sugestija koja kaže da postoji urođena veza između ljudskih bića i živih sistema. Prema Suzan Mekoj (Susan McCoy) iz američke kompanije Garden Media Group, ova nova generacija baštovana se sastoji od ekološki svesnih genetskih tipova X i Y koji veruju da je moć biljaka i u vezi biljaka nije više luksuz, već nepohodnost za naše živote.
Biljke se mogu organizovati tako da budu postavljene na stranama objekata, na ogradama i zidovima kako u enterijeru, tako i eksterijeru. Kada se postave strateški, vertikalne bašte čine velike dizajnerske karakteristike i smatraju se za alternative umetničkih instalacija na zidovima.
Zidovi i ograde trebaju biti strukturno jake kako bi podržali vertikalne bašte pošto su one generalno proejktovane da budu stalni deo struktura. Preporučuje se da stručnjaci upućeni u inženjering, projektovanje, izgradnju, drenažu i hortikulturu budu oni koji će ih postaviti.
U pogledu dizajna, neke organizacije nude panele sa vegetacijom koji se mogu pridodati ili biljke koje mogu biti postavljene u dekorativne posude u mrežastom obrascu duž zida. Izbor vegetacije za vertikalne bašte treba da se zasnivaju na lokaciji i zahtevima za održavanje.
Radi olakšanog održavanja, poželjno je da imaju ugrađeni sistem za navodnjavanje i dobar sistem za odvodnjavanje u blizini. Vertikalne bašte uglavnom zahtevaju samostalne sisteme za navodnjavanje, pošto bi ručno zalivanje samo dovelo do prolivanja vode na tlo. Hiroponski sistemi za zalivanje se mogu postaviti kako bi biljke ostale sveže i nahranjene.
Postavljanje vertikalne bašte unutra je odličan način da povežete unutrašnji prostor sa prirodom. Unutrašnje zelenilo zahteva malo više pažnje, pošto je odgovarajuće osvetljenje i ventilacija potrebna. Zid na kome je postavljena vertikalna bašta, kao i neposredna okolina trebaju da budu vodootporne i da se aktivno održavaju suvim.
Komercijalno su biljke postale dobrodošle u kancelarijama, restoranima i hotelima visoke klase. „Većina velikih kancelarija ima malo prozora i malo prirodnog svetla, i ljudi često intuitivno koriste biljke kako bi osvežili i dodali boju u kancelarijskom okruženju, ali koristi su veće od ovih. Istraživanja ukazuju da biljke mogu doprineti dobrobiti zaposlenih, povećati produktivnost i poboljšati kvalitet vazduha“, rekao je psiholog dr Kreg Najt (Craig Knight) iz Velike Britanije.
Pokrivanje zida zgrade biljkama može poboljšati njegovu termičku izolovanost, ublažiti zagađenja i obezbediti štit za građevinske materijale od vremenskih uslova. U Njujorku, arhitekta Lorens Tamaćio (Laurence Tammaccio) predlaže da pokrije autoput West Side - delioca parka Riverside i Hadson reke - sa lisnatom vertikalnom baštom od bršljena i usklađenim vodopadima. On veruje da bi njegov predlog „Vine Line“ (na fotografijama) postao izvor ponosa za celu zajednicu i da bi estetski prepravio ceo područje.
Blizu Milana u Italiji, u međuvremenu, jedan tržni centar tvrdi da ima najveću vertikalnu baštu na svetu, sa 1.263 kvadratna metara ukrašenih sa ukupno 44.000 biljaka. Projektovao ju je arhitekta Frančesko Bolani (Francesco Bollani) koji je rekao da je bilo potrebno „godinu dana da biljke narastu u stakleniku, a samo 90 dana da se izgradi fasada“. Prethodni rekord je držala jedna bašta u Madridu koja pokriva 844 metara kvadratnih.
Izvor: gradjevinatsvo.rs