Peti jun je svetski dan zaštite životne sredine. Koliko smo odgovorni i aktivni da lično i kolektivno doprinesemo toj akciji i životnoj potrebi, pitanje je koje možemo postaviti sami sebi i drugima. Mislim da se pozitivne navike stiču odmalena, a kasnije samo povrđuju kao navika svakodnevnog ponašanja u porodici, kući i na radnom mestu. Da bi sama akcija imala rezultata, potrebno je stalno isticati pozitivne, ali ukazivati i na neke negativne primere odnosa čoveka prema radnoj i životnoj sredini.
Za gradsko naselje opštine Vršac možemo se pohvalno izraziti za redovno odvoženje smeća i uređenje ulica i zelenih površina, održavanje cveća koje ukrašava grad, ali ako zavirimo u podrume nekih stambenih objekata naći ćemo svega i svačega. Neki podrumi služe za odlaganje odbačenog nameštaja, ili za držanje nepotrebnih stvari koje nam nikada u životu neće trebati. Samo malo volje i fizičkog napora nam treba da to promenimo iz korena. Sećam se prošlogodišnjih poplava koje su najviše prljavštine i nereda ostavile u nesređenim podrumima. Za odgovornije ponašanje u stambenim objektima najodgovorniji su kućni saveti od čije inicijative, akcije i ličnog primera zavisi ponašanje ostalih stanara. Ukoliko se svako potrudi da sredi svoj podrum, a zajednički ispred podruma i stubišta, okreče hodnici, porodice će biti spremne i raspoložene da to urade i sa svojim stanovima. Krečenje uz angažovanje molera, ili u vlastitoj kreaciji nije veliki izdatak kojim stan činimo prijatnijim i udobnijim za život.
Nemila pojava koju susrećemo na prilazima gradu, ili na izlazu nekih seoskih naselja su gomile smeća i otpad koji ne pruža ni malo lepu sliku. Iako se komunalno preduzeće potrudilo da organizuje odvoz smeća u većini sela, slike sa otpadom stakla, kartona, plastike i drugih materijala služe kao loš primer odnosa čoveka prema životnoj sredini. To mora biti zajednička briga da prilikom izlaska u prirodu, ili prilikom parkiranja automobila ne ostavljamo gomilu smeća. Tu nisu dovoljne kaznene mere, već promena ponašanja i stalno ukazivanje onima, koji to čine, da nije lepo. Dosta otpada se može iskoristiti kao sekundarna sirovina, koja se može prikupiti i korisno upotrebiti.
Seoska domaćinstva, uglavnom, imaju pozitivnih pomaka u sređenosti ispred i u samom dvorištu, ali kod nekih još uvek ima nesređenih delova zadnjeg dvorišta, gde se, obično, nalazi stoka, ili živina. I taj deo se može itekako srediti, da sve bude na svom mestu, da su poljoprivredne mašine natkrivene, čiste i podmazane, a potrebne alatke na dohvat ruke. U tim akcijama veliku pomoć mogu pružiti predškolske ustanove, škole, odeljenske starešine, kao i udruženja koja okupljaju kako starije, tako i mlade. U svemu tome treba razvijati pozitivan takmičarski duh koji podstiče ljude da menjaju svoje navike i da prihvataju ponašanje kojim ćemo život učiniti lepšim i zanimljivim. Tako će zaštita životne sredine postati imperativ sređenog života.