Poslanička grupa Socijaldemokratske stranke i Zelenih Srbije zahteva da se Predlog zakona o nacionalnim parkovima povuče iz procedure do usvajanja novog Zakona o zaštiti prirode kao krovnog zakona koji definiše zaštitu. Narodni poslanik i predsednik Zelenih Srbije Ivan Karić istakao je na današnjem zasedanju da je evidentno da se zbog propusta u zakonima zaštićena prirodna područja u Srbiji apsolutno zloupotrebljavaju. Na taj način je Stara planina uništena a Kopaonik sve više liči na Kaluđericu. Te probleme ne rešava ni ovaj predlog zakona.
Predlog Zakona o nacionalnim parkovima ne definiše, u pogledu zabrane, aktivnosti koji se ne smeju obavljati u nacionalnim parkovima. Umesto preciznih odredbi zakona ova pitanja se rešavaju planovima posebne namene koje donosi Vlada i planovima upravljanja koja donose upravljači nacionalnih parkova. Jasno je da se tako ne štiti javni interes i javno dobro, već se olakšava procedura za dobijanje dozvole za gradnju u zaštićenim područjima.
Neki od problema su i neadekvatno obučene čuvarske službe, nedostatak stučnog kadra i nepostojeći naučno istraživački i stručni rad. Veliki problem predstavlja i monitoring vrsta flore i faune, pri čemu se podaci o brojnosti popualcija često paušalno daju.
U predlogu zakona nisu predviđene kaznene mere koje će sankcionisati prekršaje i koje garantuju sprovođenje zakona. Zato je ovaj predlog zakona više deklarativan i podseća na spisak lepih želja. Imajući u vidu da je Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine postavilo sebi ambiciozne ciljeve zaštite i unapređenja nacionalnih parkova, zabrinjava to što nije predvidelo i na koji način će se doći do tih ciljeva.
Izvor: www.zelenisrbije.org
Postoji zakonska regulativa koja omogućava građanima da plaćaju elektronskim putem. Sve svoje obaveze građani putem pemetnog telefona, tableta ili računara uz vezu sa internetom mogu izmiriti elektronski. I da, to u praksi radi. Neće vam iseći struju ako platite na ovaj način, neće vam ukinuti telefon ako izmirite svoju obavezu... praktično možete sva plaćanja da rešite na ovaj način.
Da li baš sva plaćanja?! Pogledajte sliku... i recite nam kako biste vi rešili ovaj prblem?
Administracija će uredno uvažiti to što ste vi platili elektronski, ali će vas uputiti na vašu banku kako biste dobili overen i pečatiran dokaz o vašoj uplati i time u potpunosti obesmisliti mogućnost elektronskog plaćanja. Da li su građani zloupotrebili ovu mogućnost ili je u pitanju nešto drugo ne možemo sa sigurnošću reći ali verujemo da će u budućnosti sve doći na svoje mesto.
Da li ste vi imali sličnih situacija?
Kroz naše školovanje izučavali smo, a kroz život sistematski upoznajemo različite prirodne zakone. Koliko i kako ih shvatamo stvar je stepena obrazovanja, ličnog stava, opredeljenja i razumevanja. Priroda kroji svoje zakone, ne po meri čoveka, njegovih dobrih, ili zlih namera, osobina i praktičnog delovanja i nemilosrdno kažnjava ako ih ne poštujemo. Zakoni prirode se zasnivaju na uzajamnom skladu postojanja i protivrečnosti, odnosno na borbi suprotnosti i pretvaranju jednog stanja u drugo. Ljudi su odvajkada posmatrali prirodu, njene pojave i znali su, još u staroj Grčkoj, da vremenski precizno izračunaju pomračenja Sunca i Meseca. Znali su, prenoseći znanja sa kolena na koleno, kako se ponavljaju neki prirodni ciklusi (period od oko 180 godina). Periodičnost i cikličnost su neminovne pojave ispoljavanja prirodnih zakona, njihove uzajamne povezanosti i usklađenosti. Nastanak sveta ne može da se objasni današnjim prirodnim zakonima. Sve je stvorio neko ko je iznad prirodnih zakona, ko im ne podleže, nego ih je precizno i uređeno postavio. Zbog toga je sasvim izvesno da se ne možemo suprostavljati zakonima prirode. Najbolji primeri za to su globalno zagrevanje, prirodne katastrofe, koje nas sve češće pogađaju, i izraženi poremećaji klime na celoj planeti.
Među najpoznatije prirodne zakone spadaju: osnovni zakoni mehanike, Njutnov zakon gravitacije, zakoni električnog i magnetnog delovanja, zakon o neuiništivosti materije, zakoni termodinamike i zakon o održanju mehaničke energije. Mnogi zakoni prirode još nisu otkriveni, ili do kraja objašnjeni. Još uvek se ne zna uzrok nekih teških, sada neizlečivih bolesti, postoje brojna nagađanja o letećim tanjirima, misterija Bermundskog trougla, postojanje “crnih rupa” u kosmosu, moguće postojanje drugih civilizacija, zvezde pulsari i t.d. Zakon je pojava u prirodi koja uvek funkcioniše na isti način. Naučnici samo objašnjavaju kako neki zakon funkcioniše, ali ne mogu da objasne kako puka slučajnost u prirodi stvara zakone. Kada neko kaže da je svet nastao slučajno, to je vera, religija, a ne naučno tvrđenje. Kada ih sve u globalu sagledamo i analiziramo, dolazimo do zaključka da se od ničega ne može stvoriti nešto. Tako je to i u životu, sve počinje rađanjem, a završava umiranjem, odnosno ponovnim vraćanjem prirodi. Taj put predstavlja jedan pravilan ciklus za svaku jedinku, gde nema izuzetaka, jer se zna koliko u proseku traje jedan životni vek. Pomeranje tih granica zavisi od uslova života, pre svega pravilne ishrane, mentalnog i fizičkog zdravlja. Tu nema privilegija i proizvoljnosti. Postoje istraživanja i tvrđenja da se poboljšavanjem respiratornih i nekih drugih životnih funkcija može produžiti životni vek čoveka, što je izvodljivo ako dozvole zakoni prirode. Ako postoji bilo kakvo sukobljavanje sa njima, zakoni prirode će pobediti. U džunglama, gde nikada nije kročila ljudska noga, vlada savršeni red i “zakon jačeg”, pa se često zapitamo da li je to danas i u društvu. Zakoni koje stvara čovek i zakoni prirode nisu iste konstrukcije, često se sukobljavaju, prkose jedan drugom. Pitanje je ko će pobediti!? Na kraju pobeđuju zakoni prirode, jer su oni iznad svega. Možda je njihovu moć najbolje saznao Nikola Tesla, jer je pre pronalaska električne struje sve dovodio u vezu sa prirodnim silama i mogućnostima kako da se one uspešno koriste i savladaju. Pitamo se koje su to granice u istraživanju prirodnih sila i pojava gde je Tesla stao. Tvrdio je da može osvetliti celu vasionu, da može komunicirati sa drugim civilizacijama, prenositi energiju na velike daljine, da je razgovarao sa književnikom Mark Tvenom koji već nije bio među živima. Mnogi su tada mislili da je skrenuo s uma. Šta ako nije tako?! Tesla je duboko verovao prirodi, nije išao protiv nje i shvatao je duboko filozofski suštinu uzajamnosti, protivrečnosti i suprotnosti. Za Teslu je Bog priroda koja posmatra i kažnjava ako radimo nešto što ne valja. Mnogi se mogu složiti, ili ne složiti sa takvim stavom, ali moramo prihvatiti činjenicu da su zakoni prirode neprikosnoveni i da ih ne možemo menjati i prekrajati po našoj volji. Na stranu neka tvrđenja da u tzv. ”Crnim rupama” vladaju neki drugi zakoni ( zakoni antimaterije), koji su sušta suprotnost prirodnim zakonima. Nauka nije otišla tako daleko da dokaže i te druge zakone koji su antipod postojećim. Kada posmatramo do sada otkrivene zakone prirode, primećujemo uzajamno privlačenje suprotnosti ( električno i magnetno delovanje ), pretvaranje kvantiteta u kvalitet, uzročnost i posledičnost svih pojava oko nas. Za sve postoji: zašto, gde, kako i koliko. Puno grešimo kada kažemo da se nešto slučajno desilo. Slučajnost ne postoji, sve ima svoj uzrok i posledicu. Ljudi, ponekad, nisu ni svesni duboke povezanosti događaja i procesa. To važi, kako za prirodne, tako i za društvene pojave.
Na kraju shvatamo da su zakoni prirode određeni nekim višim silama koje upravljaju svetom. Da li je u pitanju Bog, ili nešto drugo stvar je ličnog shvatanja i verskog ubeđenja. Duboko poštujući religiju, bio sam, kao predavač, u prilici da uđem u verbalnu polemiku sa jednim sveštenikom nakon uvođenja veronauke u školama da mi odgovori čemu služi gromobran na crkvi, da li da je štiti od groma, ili od Boga. Posle svega, našli smo pomirljiv stav, ne zbunjujući učenike mojim naučnim stavovima o materijalnosti sveta i njegovim religijskim stavom o delovanju nekih drugih (viših) sila. Sve su iznad naših moći i jednake su prema svakom čoveku. Moramo ih poštovati, uređivati život prema njima i prihvatati kakve jesu.
Evropska unija je 2003. godine usvojila Direktive vezane za probleme električnog i elektronskog otpada. Prva Direktiva je „Waste of Electrical and Electronik Equipment“ (WEEE) – Direktiva o električnom i elektronskom otpadu, dok je druga RoHS (Restriction of the use of hazardoues substances) – Direktiva o ograničenjima za upotrebu opasnih materija. Ove Direktive su 2006.godine postale važeći zakon Evropske Unije. Od tada bilo koji proizvod koji ne zadovoljava kriterijume ovih Direktiva neće biti moguće plasirati na tržište u zemljama EU
WEEE
Svrha ove Direktive je prevencija nastanka električnog i elektronskog otpada, ponovne uporebe, reciklaže i ostalih oblika obnavljanja ovakvog otpada čime bi se smanjilo konačno odlaganje ee-otpada. Takođe, ona nastoji da poboljša ekološke performanse svih operatera angažovanih u životni vek proizvoda.
WEEE Direktiva teži da poboljša performanse upravljanja elektronskim i električnim otpadom kroz:
RoHS
Dostupni dokazi su pokazali da su neophodne posebne mere sakupljanja, tretmana, reciklaže i odlaganja ee-otpada a koje su definisane WEEE Direktivom kako bi se smanjili problemi upravljanja otpadom vezani za teške metale. Uprkos ovim merama veliki deo električnog i elektronskog otpada će završavati u trenutnim tokovima otpada. Čak i ako je zasebno prikupljen ee-otpad i podvrgnut procesima reciklaže on i dalje sadrži opasne materije poput žive, kadmijuma, olova, PCB a koje predstavljaju rizik po okolinu i zdravlje ljudi.
Uzimajući u obzir tehničke i ekonomske mogućnosti, najefektivniji način za redukciju rizika po okolinu i ljudsko zdravlje od ovih supstanci jeste njihova zamena sa neškodljivim ili manje opasnim materijalima. RoHS Direktiva se odnosi na električne i elektronske uređaje koji su definisani kategorijama elektronskih i električnih uređaja izuzimajući kategorije 8. i 9. RoHS u svojim specifikacijama tačno određuje koliki udeo teških metala i kontrolisanih supstanci u odnosu na masu svaka komponenta može da sadrži. Definisana je dozvoljena maksimalna koncentracija opasnih supstanci od 0.1% po težini u homogenim sistemima.
Bazelska konvencija
Napori da se stane na put slobodnoj trgovini otrovnim otpadom delimično su urodili plodom – međunarodnim sporazumom Ujedinjenih Nacija o ograničenju trgovine toksičnim otpadom, poznatim kao Bazelska konvencija. Bazelska konvencija je međunarodni multilateralni ugovor, sačinjen u Bazelu (Švajcarska) marta 1989. godine kojim se regulišu norme postupanja, odnosno, kriterijumi za upravljanje otpadom na način usaglašen sa zahtevima zaštite i unapređenja životne sredine, kao i postupci prekograničnog kretanja opasnog i drugog otpada.
Bazelskim amadmanom je od 1995. godine zabranjen izvoz opasnog otpada u zemlje koje nemaju odobrene kapacitete za postupanje sa ovom vrstom otpada, tj. u zemlje van Evropske Unije. Srbija je potpisala Bazelsku konvenciju 1989. Godine, a ratifikovala je i postala član 2000. godine.
Izvor: zerowaste.rs
Priredila: Tamara Horti, III-2
Volontiranje, u smislu ovog zakona, јeste organizovano dobrovoljno pružanje usluge ili obavljanje aktivnosti od opšteg interesa, za opšte dobro ili za dobro drugog lica, bez isplate novčane naknade ili potraživanja druge imovinske koristi, osim ako ovim zakonom niјe drukčiјe određeno.
Dugoročno volontiranje јeste volontiranje koјe traјe duže od 10 časova nedeljno, naјmanje tri meseca bez prekida.
Odredbe ovog zakona primenjuјu se na kratkoročno i dugoročno volontiranje.
Preuzmite iz priloga ceo zakon!
Udruženje, u smislu ovog zakona, јeste dobrovoljna i nevladina nedobitna organizaciјa zasnovana na slobodi udruživanja više fizičkih ili pravnih lica, osnovana radi ostvarivanja i unapređenja određenog zaјedničkog ili opšteg cilja i interesa, koјi nisu zabranjeni Ustavom ili zakonom.
Na političke stranke, sindikate, udruženja organizovana radi obavljanja određenih delatnosti u cilju sticanja dobiti, sportske organizaciјe i udruženja, crkve i verske zaјednice, spontana privremena povezivanja više lica i druga udruženja čiјi јe rad uređen posebnim zakonom, odredbe ovog zakona shodno se primenjuјu u pitanjima koјa nisu uređena tim posebnim zakonom.
Na udruženja koјa nemaјu status pravnog lica, shodno se primenjuјu pravna pravila o građanskom ortakluku, osim ako ovim zakonom niјe drugačiјe određeno.
Zabranjena su taјna i paravoјna udruženja.
Preuzmite ceo zakon iz priloga!