Svake godine 22. aprila u svetu se obeležava međunarodni Dan planete Zemlje u cilju aktivnog skretanja pažnje građanima na značaj očuvanja prirode i njenih resursa, kao i sprečavanja negativnih posledica na životnu sredinu. Obeležavanje ovog značajnog datuma inicirao je 1970. godine američki senator Gajlord Nelson. Naš doprinos bila bi transparentna promena odnosa prema prirodi, racionalno korišćenje dobara koje nam ona nudi i što manje zagađenje radne i životne sredine.
Stručnjaci argumentovano upozoravaju da je veliki broj biljnih i životinjskih vrsta pred potpunim izumiranjem, što ozbiljno dovodi do narušavanja celog ekosistema i biološke raznovrsnosti naše planete. Kao ključne uzroke izumiranja vrsta biolozi navode uništavanje staništa ljudskom aktivnošću, nekontrolisanom eksploatacijom svih izvora Zemlje i njenog biljnog i životinjskog sveta kao i zagađenje životne sredine.
Prirodu najviše zagađuje čovek svojim bahatim odnosom, bacanjem smeća i ispuštanjem otrovnog otpada u reke i jezera u kojima prestaje svaki život. Zagađuju je i nove tehnologije koje nemaju propisanu zaštitu od štetnih gasova i izliva otrovnih materija. Velika je odgovornost lokalnih zajednica, ali i države da se ne dozvoli izgradnja industrijskih postrojenja kojima se direktno zagađuje priroda. Svest građana spontano se budi, tako da to nije pitanje samo aktuelne vlasti, ili opozicije, jer ugrožena životna sredina prepoznaje dobre namere pojedinca i društva koje treba da bude još više odgovorno za zdravlje ljudi. Politizacija tog pitanja nije potrebna nikome, jer zdravlje čoveka nema cenu sa kojom treba kalkulisati, niti ga dovoditi u vezu sa dnevnom politikom.
Dovoljno je pogledati kakvi su nam prilazi urbanim naseljima, koliko ima neuređenih i divljih deponija smeća, koliko su zagađene reke i jezera, koliko je zagađen vazduh za vreme grejne sezone, a u nekim gradovima tokom čitave godine. Ispuštanje otrovnih gasova bez instaliranih filtarskih postrojenja direktno šteti zdravlju čoveka, a na merama poboljšanja kvaliteta vazduha malo se radi pod izgovorom da nema sredstava. Normalno bi bilo da se pre svake gradnje novih postrojenja, fabrika i pogona, uz strogo poštivanje pratećih zakona, izradi detaljna studija izvodljivosti za očuvanje zdravlja čoveka i zaštite životne sredine. Ako se utvrdi da će ono biti narušeno, vredniji je nečiji život od gradnje, bez obzira kolika je ekonomska opravdanost, o kom se investitoru radi i koliko će biti novih radnih mesta uglavnom sa jeftinom radnom snagom.
Na kraju, kad razmišljam o ovom značajnom datumu uvek mi je u sećanju živopisni momenat kada sam 1966. godine, sa vršnjacima iz Učiteljske škole „Nurija Pozderac“ iz Sarajeva zalutao u srce netaknute prirode Nacionalnog parka „Sutjeska“ u prašumi Perućica, pri čemu smo se svi divili netaknutoj oazi mira gde je prvi put kročila ljudska noga, niti je njen izgled kvarila nečija ruka. Tu je vladao savršeni red i neka čudna prirodna tišina, kako među biljnim, tako i životinjskim svetom. Na proslavi 50 godina mature, koja je održana juna meseca 2018. godine u Sarajevu, svi smo se još uvek sećali tog dana sa sretnim završetkom, ali posle toliko godina, sa istim mislima, da je čovek najveći neprijatelj prirode. Priroda ima svoj neprikosnoveni red, zakone i pravila jednaka za sve, za čije nepoštivanje nas uvek kažnjava po meri koju smo zaslužili. Zar je nešto na svetu vrednije i važnije od zdravlja čoveka i svetlije budućnosti naše dece?!
Postoji niz pitanja u vezi načina na koji se vrši proizvodnja robe. Mi zagađujemo naš vazduh i vode sa štetnim hemikalijama. Uništavamo šume i staništa (što za posledicu često donosi masovno izumiranje određenih vrsta). Deponije su prepune materijalima koji su preostali od proizvodnog procesa. Međutim, pitanja zaštite životne sredine nisu ograničena samo na način kako proizvodimo stvari već postoji ozbiljan problem i u kojoj meri iste konzumiramo.
Istina je da čak i ako bismo u potpunosti izmenili način proizvodnje mi bismo i dalje bili u problemu jer potrošačka kultura je naprosto neodrživa.
Kina je za 3 godine potrošila betona koliko i SAD za 100 godina. Neverovatna činjenica. A da biste videli da li su noviji i efikasniji automobili doneli uštedu u potrošnji goriva pogledajte sami u videu iz priloga.
Teški metali s muljem i vodom iz oštećenog jalovišta rudnika "Stolice" u Kostajniku kod Krupnja, stigli su u Drinu kod Badovinaca na području opštine Bogatić.
Voda reke Drine koja je nekada bila po kvalitetu bliska pijaćoj vodi, po količini gvožđa i arsena sada pripada trećoj, a po količini rastvorenog olova četvrtoj klasi, pokazuju najnovije analize.
Samo 50 cm ispod površine donedavno najčistije reke na Balkanu plivaju gvožđe, arsen i olovo. Teški metali do Drine su stigli iz jalovišta "Stolice" u Kostajniku koje je oštećeno za vreme majskih poplava, pa sivi mulj sa opasnim materijama zagađuje vodu i zemlju. Voda sada pripada trećoj i četvrtoj klasi, a i predstavlja potencijalnu opasnost.
"Svi ti metali koji su pobrojani ulazeći u naš organizam talože se u ogromnim količinama u unutrašnjim organima kao što su jetra, slezina, bubrezi, koštani i centralni nervni sistem. Tu izazivaju posledice koje su brojne i različite u svojim ispoljavanjima," kaže dr Dejan Pavlović, Zeleni Srbije, Pokret za Šabac.
Promene u vodi primetili su i ljubitelji reke, odmah posle poplava.
"Mi smo primetili da je voda promenila boju, ali pretpostavljamo da se ti teški metali valjaju po dnu i da ih riba konzumira i ribolovci su mi se već žalili da su primetili neke čudne pojave u ribama", kaže Svetomir Tošić, predsednik Udruženja "Sačuvajmo Drinu".
Nekada bistre i zelene, sve reke u ovom slivu od Kostajničke pa do Drine sada su sive. Ovde se od maja suši sve što je bujalo, a opasan mulj brine meštane.
Da briga bude veća, Beograd i Šabac koriste pijaću vodu duž ovih tokova.
Izvor: B92.net
Užice nije i jedini grad u Srbiji koji ima problema sa pijaćom vodom. Tako je u Zrenjaninu punih deset godina voda zabranjena za piće. Dugo najavljivana fabrika vode koju je trebalo da gradi nemački „Vaser-tehnik" sada izgleda više nije najbolje rešenje ovog decenijskog problema.
Izvor: B92
Američki "Ševron" najavio je ekploataciju gasa iz gasnih škljriljaca u Rumuniji.
Meštani su se pobunili, jer najavljane metode, koje su zabranjene u Francuskoj, ugrožavaju poljoprivrednu proizvodnju.
Sigurni smo da mnogi od vas nisu ni čuli o hiljadama Rumuna koji protestvuju protiv američke naftne kompanije “Ševron“ koja ima nameru da vadi gas iz škrljaca u rumunskom selu Pungešti.
Ljudi su zabrinuti zbog ekoloških efekata i kontroverznog metoda vađenja gasa iz škriljaca – hidrauličnim lomovima. Ovaj metod je zabranjen u Francuskoj zbog njegovig štetnih odlika.
Pogledajte užasavajuće i srceparajuće poglede odraslih siromašnih ljudi, čije je jedino bogatstvo njihova zemlja, kako se bacaju na noge policiji.
I pored toga američki gigant je najavio da ga to neće zaustaviti u istraživanjima i ekploataciji gasnih škriljaca.
Izvor: aleksinac.net & srbijadanas.net
HOME (2009) je dokumentarna hronika o stanju naše planete, i nama ljudima koji kao dominantna vrsta moramo preuzeti odgovornost za dugoročne posledice i budućnost našeg trenutno jedinog doma u svemiru. Film pokazuje odnose između vidljivih i nevidljivih organizama, klime i ljudskih civilizacijskih aktivnosti koji su presudni u delikatnim procesima odrđanja ravnoteže na Zemlji, gde ni jedan organizam što organske što neorganske prirode ne može opstati sam za sebe, već mora postojati kao deo ukupne ravnoteže života na ovoj planeti. Prirodan svet, počev od jednoćelijskih algi koje se razvijaju na ivicama vulkanskih izvora, pokazujući suštinsku ulogu u evoluciji fotosinteze, i razvoju višećelijskih oblika živora, od biljaka preko životinja, do samog čoveka. Put civilizacijskog razvoja od poljoprivredne revolucije i njenih posledica do iskorišćavanja prirodnih izvora nafte i industrijalizacije, što je dovelo do neizbežnog narušavanja ravnoteže u svim segmentima života planete, kao i nejednakosti socijalnih, ekonomskih i društvenih prilika među ljudima. Posledice današnjeg ubrzanog tehniološkog razvoja dovele su do narušavanja ravnoteže prirodnih resursa, krčenje šuma, požari i velike poplave, otapanja glečera, klimatskih promena, nestašice vode i hrane, prekomerno trošenje energije koje više nećemo imati odakle da stvaramo, jer smo kao ljudi planetu Zemlju doveli na ivicu kolapsa. Gradovi kao što su Dubai, Njujork, Las Vegas, Los Anđeles, Tokio, i ostali megalopolisi su prikazani kao primer lošeg upravljanja, organizacije života i rasipanja energije, hrane i vode. Masovne mirgacije, iseljavanja izbeglica iz ugroženih područja primer su i prognoza bliske budućnosti Planete. Globalno zagrevanje, topljenje glečera, podizanje nivoa mora i klimatske promene uslovljavaju i sve brže će uslovljavati naš opstanak na planeti. Ovaj film pokazuje veliku istinu o našem uticaju i neminovnoj odgovornosti koju kao svesna bića moramo preuzeti da bi brižljivo planiranim akcijama dali odgovore na aktuelne probleme sa kojima se Zemlja suočava i pokušali spasiti već zaraženu i bolesnu planetu, koja nam je trenutno jedini dom
Yann Arthus-Bertrand (1946) - Umetnički fotograf, reporter, režiser, ekolog.
Kao aktivan učesnik u borbi protiv ugrožavanja planete, snimio je nebrojeno mnogo fotografija iz vazduha, i organizovao akciju širenje svesti čoveka o odgovornosti za budućnost planete, što svedoče velike izložbe njegovih fotografija širom sveta. Ceni se da je njegove prelepe i skoro magične fotografije videlo preko 130 miliona ljudi. Pre par godina imali smo čast da posetimo njegovu izložbu u Beogradu koja je bila postavljena na platou Kalimegdanske terase. Monografija štampana na više od 21 jezika sveta je rasprodata u milionima primeraka.
Fotografije - Yann Arthus-Bertrand
Izvor: moji-tragovi.blogspot.com
Delta reke Bojane jedna je od najlepših prirodnih celina na istočnoj obali Jadrana. Ali, svake jeseni na tom prostoru mogu se videti zastrašujući prizori.
Na stotine tona smeća razbacanih na ušću Bojane, na prekrasnom ostrvu Ada i na peskovitoj Velikoj plaži dugoj 12 kilometara, pružaju apokaliptičnu sliku. Svega tu ima: od plastike, preko šporeta i kreveta, do automobilskih šasija.
Taj otpad više ne stiže samo rekom Bojanom iz Albanije i Crne Gore, već i sa Kosova i iz Makedonije rekom Drim, čiji se jedan krak uliva u Bojanu. Problem je, dakle, postao međunarodni, a prethodnih godina se dešavalo da, zbog kretanja morskih struja, smeće sa tog prostora stigne i do južne Dalmacije, odnosno do poluostrva Pelješac i ostrva Mljet. I oni su se našli u čudu.
Ugroženi ljudi, turizam, ptice...
Novinar Miljan Knežević kaže za Dojče vele da se stanje iz godine u godinu pogoršava. „Ono što posebno zabrinjava jesu velike količine medicinskog otpada tako da na plažama možete naći ostatke infuzionih rastvora, iskorišćene špriceve, tablete... Sve to završava na obalama ulcinjskih plaža i to poslednjih godina postaje sve veći i veći problem“, tvrdi Knežević i dodaje da je zbog zagađenja sve manje ribe u Bojani. Procene govore da u toj reci ima oko 50.000 tona čvrstog otpada!
Takvo stanje posebno zabrinjava ekologe i turističke radnike, te veoma negativno utiče na biljni i životinjski svet u toj delti. Šire područje reke Bojane je, naime, najznačajnije stanište na seobi, zimovanju, gnežđenju i ishrani ptica na celoj istočnoj obali Jadrana.
Iako navode da tom problemu posvećuju znatnu pažnju, zvanična Podgorica i Tirana tvrde da nemaju novaca i resursa da ga reše. „Moramo svi zajedno da sednemo i razmislimo kako rešiti to pitanje, jer takvi projekti koštaju. Učinićemo sve da uspostavimo saradnju koja će pružiti bolja rešenja od onih koje mi u ovom trenutku možemo da pružimo“, rekao je tokom nedavne posete Crnoj Gori albanski premijer Edi Rama.
Ekološki sat otkucava
Napominjući da je potreban zajednički napor svih državnih struktura Crne Gore i Albanije, lokalnih zajednica na pograničnom pojasu, civilnog sektora i medija, čelnik ekološke organizacije „Zeleni korak“ Dželal Hodžić kaže za Dojče vele da smeće u Bojani i na ulcinjskim plažama predstavlja ekološku bombu koja sve brže otkucava.
„Ako se ovako nastavi, naši će se potomci ugušiti u smeću. Ono je, sada znamo, sirovina, a mi nismo tako bogati da bacamo sirovinu. Jer, ekologija nije trošak: to je investicija u budućnost. Posebno to moramo raditi mi u Crnoj Gori zato što smo se deklarisali kao ekološka država. I postojeći zakoni su relativno dobri, ali se oni ne primenjuju“, zaključuje Hodžić.
U svakom slučaju, rešenja za ovaj narastajući problem nema ni na vidiku, a Ulcinjani sa zebnjom čekaju nove kiše i nove gomile smeća.
Autor: Mustafa Canka, Ulcinj
Odgovorni urednik: Ivan Đerković
Čovek, kao složena biološka jedinka, svakodnevno je izložen kako korisnim tako i štetnim zračenjima različitog intenziteta i vrsta. Najveća opasnost je što štetna zračenja ne možemo registrovati po njihovom nastanku, niti ih možemo ispitivati nekim jednostavnim metodama, što može ozbiljno narušiti zdravlje čoveka.
Pri proučavanju nekih zračenja izveo sam interesantan ogled koji je pomogao otklanjanju neprijatne glavobolje kod jednog od mojih komšija. On se žalio da ga ujutro, kada ustane, boli glava, a onda sam pomoću osetljivog tranzistorskog elektroskopa ( vidi sliku ) ispitao jačinu električnog polja na mestu gde se nalazi njegov kauč. Začudio sam se koliko je jako to polje, koje može da nastaje prisustvom električnih uređaja, ali i zbog podzemnih voda, kao i drugih uticaja. Predložio sam da kauč premesti u deo prostorije gde je najmanje zračenje. Intenzitet zračenja sam ispitao pomoću navedenog uređaja. Kada smo to uradili, komšija je zbog promene njegovog zdravstvenog stanja, još uvek ubeđen u moje čudotvorne moći. Da li je u pitanju sugestivna reakcija, ili stvarno smanjenje neprijatnog zračenja, nisam ni ja potpuno siguran. U svakom slučaju, nije u pitanju posebna moć, niti bioenergija, već korisna primena nauke koja se bavi ispitivanjem prijatnih (korisnih) i neprijatnih (štetnih) zračenja oko nas.
Štetna zračenja potiču od narušavanja ravnoteže između sila koje potiču iz središta Zemlje i kosmičkih sila koje dolaze iz solarne i galaktičke vasione, kao i raznih vrsta čovekove delatnosti. Ono može biti prirodno i veštačko, a može se načelno podeliti na kosmičko (visokofrekventno), podzemno (geopatogeno-niskofrekventno) i tehničko (elektromagnento). Kosmička zračenja ne dolaze samo od Sunca, već i od drugih zvezda bez obzira na njihovu fantastičnu udaljenost. Njihova prodornost zavisi od brojnih geografskih i meteoroloških faktora, a ponajviše od debljine ozonskog omotača koji je opasno ugrožen. Kosmičko zračenje može biti primarno i sekundarno. Primarno zračenje nastaje van atmosfere, a sekundarno u interakciji primarnog sa molekulima atmosfere, a čine ga čvrsta i meka komponenta. Geopatogena zračenja nalaze se ispod površine Zemlje, a posledica su svih procesa u kojima se preseca, raslojava ili na bilo koji način remeti prirodna homogenost Zemljinih slojeva. U ova zračenja spadaju: zračenje podzemnih vodenih tokova, ruda i minerala, geoloških pukotina i raselina, zračenja nastala raspadanjem organskih materija i posledica nekadašnje i sadašnje ljudske delatnosti. Najintenzivnije sekundarno zračenje nastaje pri nailasku primarnog zračenja na metalne predmete. Ova vrsta zračenja prisutna je u modernim građevinama koje su napravljene od čelika, sa mnogo metalnih obloga i metaliziranih staklenih površina (Faradejev kavez). Električni kućni aparati, koji se nalaze u zoni primarnog zračenja, postaju izvor jako štetnog zračenja. Tu spadaju monitori i mobilni telefoni, bez obzira na podeljena mišljenja o štetnosti njihove upotrebe. Postoje jaki argumenti da su štetni.
Zračenja nastala pri radu industrijskih postrojenja, hidro i termo-centrala, mašina svih tipova, dotrajalih ventilatora i starih frižidera su zvučni talasi u granicama, ili van granica čujnosti. Ta granica zavisi od frekvencije zvuka ( granica čujnosti za čoveka je od 16 Hz do 20 000 Hz). Ispod 16 Hz je infrazvuk, a iznad 20 hiljada Hz ultrazvuk koji je našao veliku primenu u nauci i tehnici, a posebno u medicini. Sa stanovišta kvantne fizike, interakcija bilo koje vrste talasa sa ćelijama živog organizma predstavlja razmenu energija, apsorpciju, transmisiju i refleksiju. Ovo može imati za posledicu razne promene na ćelijskom nivou, što može izazvati neke bolesti.
Detekcija štetnog zračenja može se vršiti starim empirijskim i savremenim metodama i postupcima. U savremene postupke spadaju: rad sa viskom nad mapom, Gajger-Milerov brojač, elektrokardiogram, tranzistorski elektroskop, proučavanje pojava elektriciteta i merenje otpora kože digitalnim instrumentima. Danas postoje mnogi uređaji jednostavne i složenije konstrukcije sa kojima možemo ispitati jačinu zračenja nekog fizičkog polja. Uređaj kojim sam se pri ispitivanju zračenja poslužio delo je mojih ruku, složenije je konstrukcije i sa pojačanjem slabih signala elektromagnetnog polja od nekoliko miliona puta.
Zaključimo da biopolje čoveka funkcioniše pravilno i harmonično sve dok je razmena energije okoline i organizma nesmetana od jednog do drugog žlezdanog sistema, od organa do organa koji su zdravi i vitalni. Kada iz bilo kojeg razloga nastane nepravilan protok energije, harmonija energetskog polja se narušava i nastaje blokada energije. Ne postoji prostor u kojem čovek radi, živi i spava, a gde nema štetnog zračenja. Najopasnija su ona u kojima se čovek najduže zadržava, kao što su krevet i radno mesto. Kako čovek ne može da uoči štetno zračenje, može obratiti pažnju na neke simptome koji upućuju na njihovo postojanje i štetno dejstvo. Simptomi su prisutniji kod starijih osoba.
S obzirom da većina stanovnika Hong Konga živi u soliterima, svakodnevno ih ometa zvučno i svetlosno zagađenje sa autoputeva koji prolaze ispod njihovih stanova. Sa željom da promene ovu situaciju, a autoputevima daju zeleniji izgled, arhitekte iz studija Bread osmislili su jedinstven projekat pod nazivom Šumski koridor. Ovaj projekat ima funkciju zvučne i svetlosne barijere, i odgovara jedinstvenim urbanističkim uslovima Hong Konga.Projekat ima za cilj razvoj nenametljive barijere instaliranjem biljaka penjačica koje deluju kao paravan između autoputa i okoline, a autoputu daju estetski prijatan izgled. Biljke penjačice se uzgajaju u posebnim saksijama koje su postavljene ispod autoputa i rastu po stubovima koji se nalaze uz autoput. Stubovi su napravljeni od plastike koja je dobijena reciklažom plastičnih flaša. Arhitekte su se odlučili na upotrebu ovog materijala jer je vrlo izdržljiv, a vek trajanja mu je oko 50 godina.Šumski koridor je i mali energetski sistem koji proizvodi električnu energiju iz okolnih vetrova i turbulencije koju prouzrokuje saobraćajni promet. Dobijena energija koristila bi se za osvetljenje autoputa, a višak bi se koristio za napajanje okolnih parkova. Kao dodatni plus, na ovom autoputu postoji i sistem za sakupljanje kišnice koja se koristi za navodnjavanje biljaka.
Izvor gradjevinarstvo.rs
Pripremila: Dragana arkov II - 4
Nivo ugljen-dioksida izmeren u najstarijoj svetskoj mernoj stanici koja se nalazi na Havajima, dostigao je 400ppm. Poslednji put kada je u atmosferi naše planete bilo toliko ugljenika Zemlja je bila 2 miliona godina mlađa, kaže Piter Tans iz Nacionalne služba za okeane i atmosferu (NOAA). To je bilo za vreme Pleistocena. „Bilo je mnogo toplije nego danas“, kaže Tans, „Bilo je šuma na Grenlandu, nivo mora je bio viši za 10 do 20 metara.“ Radi podsećanja, prvi ljudi su se pojavili u Africi pre 200.000 godina.
Cifru od 400ppm su očekivali i klimatolozi i aktivisti i ona je značajan indikator delom zbog toga što je okrugao broj – a ne zato što će biti značajnih promena u globalnom zagrevanju. „Ovaj broj nam je podsetnik da poslednjih 150 godina bezočno zagađujemo zaštitni sloj atmosfere koji je omogućio uslove napretka naše civilizacije“, rekao je Al Gor, bivši potpredsednik SAD. „Menjamo sastav naše atmosfere na način koji je bez presedana.“Kada se 1958.godine prvi put merio ugljen-dioksid, jedan od najdugovečnijih gasova sa efektom staklene bašte, njegove vrednosti su bile 315 ppm. Neki naučnici i ekolozi promovišu 350ppm kao sigurnu cifru za CO2, ali je opšti konsenzus da ne znamo zaista koja je to cifra koja bi zaustavila efekte globalnog zagrevanja.
Pre industrijske revolucije, nivo ugljen dioksida je bio oko 280ppm, a za vreme Ledenog doba oko 200ppm. Postoje prirodni usponi i padovi u nivou ovog gasa u atmosferi na koje utiču vulkani i raspadanje biljaka i životinja. Međutim, današnji nivoi nisu posledica prirodnih procesa. „Ovome što se danas dešava je 100% uzrok čovekova aktivnost“, kaže Tans. Svet upumpava u proseku 1.2 miliona kilograma ugljen dioksida u vazduh svake sekunde. Kina ispusti 10 milijardi tona ugljen dioksida u vazduh godišnje, i tako predvodi čovečanstvo u samodestrukciji.
Ono što posebno zabrinjava je brzina kojom se povećava prisustvo CO2 u atmosferi. Sporijem povećanju bi biljke i životinje još i mogle da se prilagode, ali pri ovoj brzini… veliko je pitanje u kom pravcu svet ide.
Izvor: ekologija.rs
Pripremila: Dragana Žarkov II - 4