Samo kilogram baterija koje svakodnevno koristimo u domaćinstvu zagadi osam hiljada litara vode. Uprkos tome, u Srbiji ne postoji pogon za njihovu reciklažu, već se one, uglavnom, odlažu sa ostalim komunalnim otpadom. Međutim, slika ne bi bila toliko strašna da u opasan otpad ne spadaju i mnoge stvari koje svakodnevno okoristimo u domaćinstvu, a nakon upotrebe bacimo u kantu za đubre. Ko je ustvari kriv što svakodnevno zagađujemo životnu okolinu? ...
Potrošene baterije i sijalice, stari frižider, farba ili najobičnije jestivo ulje koje ostane nakon kuvanja. Šta s tim kada nam više ne treba? Na pojedinim ambalažama postoje znaci upozorenja, poput lako zapaljivo, štetno po zdravlje ili odlagati na posebnim mestima. Međutim, tih posebnih mesta nigde u Srbiji nema.
Iako u Srbiji ne postoje posebna mesta za odlaganje opasnog otpada, postoji način da ga se rešite na donekle bezbedan način. Pojedine kompanije bave se njegovim sakupljanjem i transportuju ga na reciklažu. U borbi protiv vetrenjača trude se da ukažu na opasnost prilikom odlaganja električnog, elektronskog i drugogo opasnog otpada.
"Kilogram portabilnih baterija zagadi 8000 litara podzemnih ili nadzemnih voda ili jedna dugmasta baterija, koja je punjena živom zagadi 1 kubni metar zemljista. uništi je bude neupotrebljiva za poljoprivredu", kaže za RTV Svetozar Jovičić iz udruženja građana "Komšija".
Jovičić kaže da bi ova situacija mogla da se promeni od septembra, kada se, prema njegovim rečima, očekuje ponovno oformljenje Fonda za zaštitu životne sredine.
"Šta do tada nama preostaje da radimo? Da se molimo bogu", veli Jovičić
Umesto molitve, možda ipak možemo nešto i da uradimo. Na primer, baterije su male, ne zauzimaju mnogo mesta i sigurno postoji kutak u vašem domu gde mogu da sačekaju neko bolje vreme kada ćemo i mi poput dobrog dela Evrope moći da ih recikliramo.
Izvor: Radio Televizija Vojvodine