Da se do izraženog talenta dolazi uglavnom radom potvrđuje primer Mladena Vučkovića, odlikaša iz Osnovne škole „Žarko Zrenjanin“ Izbište koji je 12. decembra 2025. godine briljantno odbranio doktorsku disertaciju na FTN u Novom Sadu. Tako je postao peti doktor nauka iz šire familije Vučkovića. Naučni rad nosi naziv: „Dinamički modeli sinhrone mašine sa utisnutim magnetima uz uvažavanje magnetske nelinearnosti“. Odbrani doktorske disertacije prisustvovali su Mladenovi roditelji, Milan i Nataša Vučković, sestra Kristina, njegov prvi učitelj ( Goran Brankov ), direktor Osnovne škole „Žarko Zrenjanin“ Izbište ( Dragoslav Đurić ), odeljenske starešine iz osnovne i srednje škole ( Hasan Helja i Milan Njegomir ) i svi ostali zainteresovani koji prate Mladenovo ubrzano stručno napredovanje i sazrevanje od osnovne škole do asistenta na FTN Novi Sad.
Doktorsku disertaciju Mladen je, kako navodi, posvetio njegovom dedi Mladenu Vučkoviću ( 1933 - 2016. ) - „ Čoveku koji, usled životnih okolnosti i vremena u kojem je živeo, nije imao priliku za akademsko obrazovanje. Njegova posvećenost, životna mudrost i iskrena podrška ostavili su duboki trag i bili mi stalna inspiracija na putu znanja“, priseća se Mladen.
Njegovo opredeljenje ka tehničkim naukama i elektronici poniklo je još u Osnovnoj školi „Žarko Zrenjanin“ Izbište gde je učestovao na brojnim takmičenjima i smotrama iz naučno tehničkog stvaralaštva. Prvi ozbiljniji nastup imao je na Republičkoj smotri u Trsteniku 2010. godine kada je, kao odličan učenik osmog razreda, osvojio treće mesto sa konstruktorskim radom pod nazivom „Procesno upravljanje pomoću korisničkog interfejsa“ ( naslovna slika: Mladen Vučković sa radom, aprila 2010. godine ).
U Školskom centru „Nikola Tesla“ u Vršcu uvek je bio među najboljim, osvajao je zapažena mesta na brojnim takmičenjima, prošao je Petnicu, a na FTN u Novom Sadu u roku je završio osnovne i master studije. Pre master studija radio je kao stručni saradnik u nastavi, posle čega je sa zavidnim referencama izabran za asistenta na tom fakultetu. Doktorsku disertaciju temeljito je spremao od 2019. do 2025. godine, koju je odbranio pred komisijom od šest doktora tehničkih nauka.
U doktorskoj disertaciji Mladena Vučkovića razvijena su dva dinamička magnetska modela sinhrone mašine sa utisnutim magnetima koji uvažavaju efekte magnetske nelinearnosti. Modeli su razvijeni oslanjajući se na numeričke metode, pre svega metodu konačnih elemenata, uz primenu specijalne formulacije tehnike zamrznutih permeabilnosti. Računarskim simulacijama, kao i eksperimentalnom proverom, potvrđene su prednosti predloženih modela i njihov značaj za unapređenje savremenih strategija upravljanja mašinom. Rad ima 145 stranica, deset poglavlja, 94 reference, 11 tabela i 78 slika. Naučna oblast rada je „Elektrotehničko i računarsko inženjerstvo“, a uža oblast „Energetska elektronika, mašine, pogoni i obnovljivi izvori električne energije“. Uz čestitku zaključimo, ono čime je započeo, sada je doktorirao!
Zima je na pragu i ona donosi niske temperature koje itekako utiču na stanje automobilskog akumulatora u uslovima kada vozilo nije garažirano. Postoje različita mišljenja i preporuke kako pravilno održavati akumulator da bi se što duže zadržao njegov kapacitet ( q ) koji se izražava u Ah. Kapacitet akumulatora brojno je jednak proizvodu jačine struje i vremena proticanja ( q = I * t ). Ova formula je značajna ukoliko želimo puniti akumulator punjačem koji nije automatski, ili kako to u praksi kažemo „pametni“ punjač koji isključi struju kada je akumulator napunjen. Pored teorijskog znanja, za pravilno održavanje akumulatora potrebno je određeno iskustvo, jer se greške po pravilu uvek skupo plaćaju.
Akumulator treba puniti kod potpune ispražnjenosti, odnosno kada je napon ispod 12,4 V, kada nije moguće startovati motor kako bi se akumulator napunio pomoću alternatora automobila. Najbolji napon za punjenje standardnog 12 V olovnog akumulatora je od 14,2 V do 14,4 V. Važno je da napon punjenja ne pređe 14,4 V kako bi se sprečilo pregrevanje i oštećenje ćelija. Kada je akumulator potpuno napunjen, idealan napon za održavanje punog kapaciteta je niži, obično oko 13,7 V. Najbolje je koristiti punjače sa automatskom kontrolom napona i struje punjenja. Temperatura okoline utiče na proces punjenja, a moderni, „pametni“ punjači, često imaju temperaturnu kompenzaciju sa kojom se prilagođava režim punjenja. Pridržavanje preporučenog napona i korišćenje adekvatnog punjača su ključni preduslovi za produženje radnog veka akumulatora i održavanje njegovih performansi. Vreme potrebno za punjenje akumulatora zavisi od više faktora, a pre svega od njegovog kapaciteta ( Ah ), stepena ispražnjenosti i jačine struje punjenja ( A ). Ne postoji univerzalno pravilo "12 sati" koje važi za sve situacije. Ključni faktori koji utiču na vreme punjenja su:
Kapacitet akumulatora ( Ah ): Veći akumulatori zahtevaju duže vreme punjenja ( t = q/I * 1,2 ), gde je broj 1,2 koeficijent efikasnosti.
Struja punjenja ( A ): Punjači sa većom amperažom pune brže, ali sporije punjenje ( manjom strujom ) je generalno bolje za zdravlje i dugovečnost akumulatora čija je garancija oko tri godine.
Stepen ispražnjenosti: Potpuno ispražnjenom akumulatoru treba znatno više vremena za punjenje nego onom koji je samo delimično dopunjen.
Tip punjača: "Pametni" ( automatski ) punjači prilagođavaju struju i napon, a sami prekidaju proces kada je akumulator pun, tako da kod njih vreme punjenja nije fiksno, već se punjenje odvija dok se ne postigne pun kapacitet. Na priloženim slikama prikazan je ručno pravljeni „pametni“ punjač litijum jonskih akumulatora. U njega je ugrađen sklop PC 510 koji služi kao automatski punjač akumulatora manjeg kapaciteta. U istoj kutiji je punjač olovnih akumulatora napona 14,4 V, 5 A.
Zaključimo, dopunjavanje akumulatora tokom zime je ključno za njegovo pravilno funkcionisanje, jer hladnoća smanjuje njegov kapacitet, a motoru je potrebno više snage za pokretanje. Evo nekoliko osnovnih saveta za dopunjavanje akumulatora u zimskom periodu: Redovno proveravajte pomoću digitalnog voltmetra stanje napunjenosti akumulatora. Potpuno napunjen akumulator bi trebalo da pokazuje napon od oko 12,6 V ili više, kada motor ne radi. Ako je napon ispod 12,4 V, potrebno ga je dopuniti, u krajnjem slučaju zameniti. Ako je akumulator bio izložen ekstremno niskim temperaturama i sumnjate da je zaleđen, nikako ga ne smete puniti dok se ne odmrzne na sobnoj temperaturi. Punjenje zaleđenog akumulatora može dovesti do oštećenja ili čak eksplozije.
Pre nekoliko godina ( 20.03.2021. ) pisao sam na ovom portalu o reporterskom magnetofonu UHER-u 4000 koji se pokvario zbog stajanja. Nabavljen je pre 50 godina iz Nemačke sa dosta visokom cenom, ali je služio decenijama da bi posle dužeg stajanja prosto utihnuo. Njegova prva opravka odnosila se na složenu elektroniku napajanja elektromotora ( levo pri dnu naslovne slike ) koji na sebi ima osam izvoda, četiri sa jedne i četiri sa druge strane. Nedavna opravka podrazumevala je zamenu osušenih elektrolita koji su malih dimenzija, a što je posebno otežavajuće, ležeči su, a ne stojeći. Ležeći elektroliti se teže nabavljaju. Ovakve pipave opravke ne mogu se ničim platiti, tako da spadaju u domen ličnog zadovoljstva i htenja da takav uređaj oživi drage uspomene.
Restauracijom se bave retki majstori sa visokom cenom usluge. Pošto ne spadam u tu kategoriju ljudi, već u one koji to rade samo za vlastite potrebe, iznosim neke svoje stavove i poglede na posao koji zahteva znanje, veštinu, vreme i strpljenje. Kao prvo, moramo biti potpuno sigurni da će nam uređaj na neki način i dalje služiti. Meni UHER dan danas služi da obiman novinarski arhivski materijal prebacim sa magnetofonskih traka na diskove, ili na neki HDD, ili SSD.
Ovakve složene restauracije zahtevaju zamenu dotrajalih rezervnih delova koji se više ne proizvode, ili se mogu nabaviti po dosta visokim cenama. Primera radi, tonska glava, te glava za snimanje na navedenom magnetofonu može se nabaviti samo iz inostranstva. Isto važi i za gumice koje služe za prenos pogona. Elektromotor ( desno pri dnu naslovne slike ), koji ima složen drajver za njegovo pokretanje i stabilnu brzinu, nabavio sam preko uvoznika iz Nemačke, a Pb baterija napona od 6 V može se povoljno naći i na domaćem tržištu.
Pošto ima ljudi koje uopšte ne zanima elektronika, ili se ne bave konstruktorskim radom, podsetio bih da bilo koje stvaralaštvo održava mentalnu higijenu čoveka. To za mene, koji sam u penziji, puno znači, jer odgovorno tvrdim da su mi rad i misaona aktivnost pomogli u nekim teškim trenucima života kada sam pomišljao da nema izlaza. Poštujem opravdano mišljenje mladih da se danas mogu nabaviti gotovi fabrički uređaji koji će nam dobro poslužiti, ali ima takvih uređaja koji su nam godinama verno služili i kojih se ne možemo tako lako odreći, jer ostaju kao uspomena na nešto što nam je bilo lepo i značajno u životu.
Na kraju, da završim priču o reporterskom magnetofonu. Posle uspešne restauracije i ozbiljnog ulaganja u taj posao njegovu ulogu sam kombinovao sa savremenim uređajima, jer sam obilje vrednog arhivskog materijala uspešno prebacio sa traka u digitalni zapis. Kvalitet snimka se nije izgubio jer su takvi reporterski magnetofoni uvek bili na glasu. Imali su mogućnost da se sa njima preko telefonske linije reporter javi uživo sa nekog događaja, ali samo tonski, što je u odnosu na današnje domete tehnike pomalo smešno, jer moramo priznati, tehnika veoma brzo napreduje. To potvrđuje Teslino predviđanje da će doći vreme kada ćemo se slikom i tonom moći javiti sa bilo kog mesta na Zemlji.